VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME
29.03.2021., ponedjeljak
SENTIŠ PJESMA 2
Sentiš pjesma 2 Stojim pred izlogom kafića “Make coffe for the city that love to drink it.” Svjetlo semafora kao nepoznati leteći objekat mijenja boje i komunicira sa mnom Nešto kasnije na raskrnici sam. Nisam predugo stajao na raskrižju Jer ovdje nemam takva pitanja Opet zapljuskuje talas svježine iako nisam na obali Dunava, na keju. Još jedna krug i ali nema omče samo ove riječi I svjetla malih galaksija ispod lustera Mjesec je gdjegod da pogledaš mala dicso biserna kugla Ulična svjetiljka baca svjetlost u krug Ali, prijatno i osvjetljenju u przozorima je drug Ona gore crvena svjetla nikad ne blijede Odnekud nešto kao tranzistor koji traži frenkvenciju Stari dobri tranzistor na volt i po baterije A kao sunčeva brena po zgradama iscrtan savršen đir. Ne mogu ti pogledati za onaj stan Ne znam, ne mogu ti pogledati za onaj stan Vidiš tek su 02: 19, iza sna sam. Nemoj odmah pogledaj to vidi za dva mjeseca to i to Čekaj prvo da piškim, rani jutarnji je sat. Ako me posluži evo i sentiš će pjesme Samo da noć miriše kao odabrana žena Kao voćka uzbrana u gaju I ti još da mirišeš na dobro. Neću ti zapravo pogledati za onaj ili bilo kakav stan Pogledat ću zato večeras u ovaj rani ponedjeljak ima li zvijezda jer Barca Toni Ante i zbog te prve Moje Zvijezde nekako dobio je ime: Zvijezdan Alen, zlatan dječak, Barca Šime. Sve to je uzdrmalo moje krhko povjerenje u ljude Stajao sam kao pred spavanje pred ljudima Mislio sam da ako sam naivan to će ostati kao dan bez ijednoga oblačka a tako divno plav Jer tako sam bio vedar i sunce je grijalo toplo i milo, samo da znaš. Sve to što nisam još rekao zapravo je uzdmalo krhko povjerenje koje sam imao u ljude Moje krhko nježno povjerenje u prijatelje, žene, tebe, ljude, iako misliš da sam ćudljiv i uobražen Iako misliš da sam odneku svojeglav ili ako sam možda najednom postao ovakav. Nisam bio ovakav ako stvarno sam takav i takav kao što možda misliš. Jednom sam bio onakav, drukčiji. Stajao sam pred ljudima uvijek isti u 20:45 kao pred početak utakmice, preko dana okokuće ili posobi ili, kažem pred sam san kad namještam se u krevetu ili evo koliko je sad, pa da 02:47. Bezdušno Ovo je potpuno neuspješno Nema izlaza iz već prevrnutoga čamca Drži se za plutanje kao ulje na vodi Ja samo plačem masno moje srce nije bezdušno. Ja jecam naviknuto toliko u sebi da se samo čuje sat u sobi i izolacija Digitalizovan je i znam intuitivno da kasni za mojom misli. Ovo nije ispalo nimalo kako treba Potpuni je promašaj čamac se zaklopio kao ponovno vraćen ćep Kao da je grupa talasa postala kornjača, i uvukla glavu kao burna vremena u sebe i još više osjećanja. debela kao prst nadolazećeg naplavnog talasa prašine pohvatane u paučinu na pučini tako bezdušno. Nezbunjena pjesma kao i nezbunjeni Uvrtio si u glavu pogotovo Još i više si tu stao Mota ti se to po glavi poprilično Izvrdava ti se to jasno kao dan. Naizgled postižeš osmišljenost iako to čak Čak je, najbolje je reči – nečak Tako mi to ovdje kažemo kad nema tu ničega Ništa tu nije osim to što ti je zapleteno u misli. I kosa može biti razbarušena može biti zapleteno kolo Nikad ne znaš gdje ćeš nanovo zaokrenuti kao djevojka glavu nehajno pomalo arogantno Nismo mi zbunjujući nisi nas ni ti zbunio. Oznake: art, Književnost, literatura |
