Sentiš pjesma 2
Stojim pred izlogom kafića
“Make coffe for the city
that love to drink it.”
Svjetlo semafora kao nepoznati leteći objekat
mijenja boje i komunicira sa mnom
Nešto kasnije na raskrnici sam.
Nisam predugo stajao na raskrižju
Jer ovdje nemam takva pitanja
Opet zapljuskuje talas svježine iako nisam
na obali Dunava, na keju.
Još jedna krug i ali nema omče samo
ove riječi
I svjetla malih galaksija ispod lustera
Mjesec je gdjegod da pogledaš mala dicso biserna kugla
Ulična svjetiljka baca svjetlost u krug
Ali, prijatno i osvjetljenju u przozorima je drug
Ona gore crvena svjetla nikad ne blijede
Odnekud nešto kao tranzistor koji traži frenkvenciju
Stari dobri tranzistor na volt i po baterije
A kao sunčeva brena po zgradama iscrtan
savršen đir.
Ne mogu ti pogledati za onaj stan
Ne znam, ne mogu ti pogledati za onaj stan
Vidiš tek su 02: 19, iza sna sam.
Nemoj odmah pogledaj to vidi za dva mjeseca to i to
Čekaj prvo da piškim, rani jutarnji je sat.
Ako me posluži evo i sentiš će pjesme
Samo da noć miriše kao odabrana žena
Kao voćka uzbrana u gaju
I ti još da mirišeš na dobro.
Neću ti zapravo pogledati za onaj ili bilo kakav stan
Pogledat ću zato večeras u ovaj rani ponedjeljak
ima li zvijezda jer Barca Toni Ante i zbog te prve
Moje Zvijezde nekako dobio je ime: Zvijezdan Alen,
zlatan dječak, Barca Šime.
Sve to je uzdrmalo moje krhko povjerenje u ljude
Stajao sam kao pred spavanje pred ljudima
Mislio sam da ako sam naivan to će ostati kao dan
bez ijednoga oblačka a tako divno plav
Jer tako sam bio vedar i sunce je grijalo toplo i milo,
samo da znaš.
Sve to što nisam još rekao zapravo je uzdmalo krhko
povjerenje koje sam imao u ljude
Moje krhko nježno povjerenje u prijatelje, žene, tebe,
ljude, iako misliš da sam ćudljiv i uobražen
Iako misliš da sam odneku svojeglav ili ako sam možda
najednom postao ovakav.
Nisam bio ovakav ako stvarno sam takav i takav kao
što možda misliš. Jednom sam bio onakav, drukčiji.
Stajao sam pred ljudima uvijek isti u 20:45 kao pred početak utakmice,
preko dana okokuće ili posobi ili, kažem pred sam san kad
namještam se u krevetu ili evo koliko je sad,
pa da 02:47.
Bezdušno
Ovo je potpuno neuspješno
Nema izlaza iz već prevrnutoga čamca
Drži se za plutanje kao ulje na vodi
Ja samo plačem masno moje srce nije bezdušno.
Ja jecam naviknuto toliko u sebi da se samo
čuje sat u sobi i izolacija
Digitalizovan je i znam intuitivno da kasni
za mojom misli.
Ovo nije ispalo nimalo kako treba
Potpuni je promašaj čamac se zaklopio kao ponovno vraćen ćep
Kao da je grupa talasa postala kornjača, i uvukla glavu
kao burna vremena u sebe i još više osjećanja.
debela kao prst nadolazećeg naplavnog talasa prašine
pohvatane u paučinu na pučini tako bezdušno.
Nezbunjena pjesma kao i nezbunjeni
Uvrtio si u glavu pogotovo
Još i više si tu stao
Mota ti se to po glavi poprilično
Izvrdava ti se to jasno kao dan.
Naizgled postižeš osmišljenost iako to čak
Čak je, najbolje je reči – nečak
Tako mi to ovdje kažemo kad nema tu ničega
Ništa tu nije osim to što ti je zapleteno u misli.
I kosa može biti razbarušena može biti zapleteno kolo
Nikad ne znaš gdje ćeš nanovo zaokrenuti kao djevojka
glavu nehajno pomalo arogantno
Nismo mi zbunjujući nisi nas ni ti zbunio.
Post je objavljen 29.03.2021. u 04:30 sati.