VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME

“Ne čudi me.” konstatova Jorgovanka.

“Zbilja.”

“Ne stvarno, ne čudi me. Lijepo ti kažem.”

Iva joj opet uputi onaj pogled: “Zbilja.”

Ovoga puta Jorgovanka se okrenu prema Jasmini, pogleda je sa smiješkom koji kao da je slijegao ramenima. Jasmina je sa druge strane, opet, mogla uvidjeti kako nema ništa što, eventualno, čudi Jorgovanku u ovom trenutku ili ovih dana ili, inače njenu vrlo blisku prijateljicu i zaista je gledala veliko: “Zbilja.” To “Zbilja.” stajalo je tako još uvijek u očima njene prijateljice ali nije bilo upućeno Jasmini a ostalo je još od kad je onako, sve gledajući je bila okrenuta prema Jorgovanki.

Ljiljana je bila nekako nevino čista u svemu ovome izdignuta iz situacije. Nije da nije željela da se miješa ali nije željela ni da ostane posve po strani. Ali, bila je iznad situacije, u svakom slučaju, onako dostojanstvena kako joj je inače dolikovalo.

Iris je tu mirisalo na nešto a Nevena je osjećala da ipak nešto se kuha u zraku. U ovo doba dana, doduše, takve su amplitude, vrijeme nije moglo biti ljepše, po meni ovo je idiličan tajming za sve, za rekreativce, za ljubitelje šetnje u prirodi, za čitanje knjige negdje na nekom omiljenom mjestu, za, možda, neki sok, sladoled, limunadu.

Mogao si voziti bicikli, kažem sprovoditi niz omiljenih dokonosti, osobito je ovo bilo vrijeme idilično za ljubav. To je primjetila i Ruža nekako sve prekinuvši od teme i skrenuvši temu na ljepšu stranu života i zaista je dan mirisao nekako kao u najljepšoj bašti najodabranijega cvijeća.

Iva je sad vjeoravala da ipak Jorgovanka nečemu se čudi, jer znajući je, nešto ju je moralo čuditi, a ako bi iko znao to zasigurno bila je Iva. Iva je bila razdragana, pomalo nestašna, priroda njenoga bića bila je poletna, zaista kao puna jedra na pučini, Iva sva kao planinski potočići živa. Pulsirala je kao boje latica a kako je dobro razumijevala druge čak su joj pomalo zavidjele Smiljka i Bosiljka. Dvije sestre koje su inače već važile za one koje su krepke duše a tako su uspijevale na neki njima svojstven način i na druge djelovati aromatično i, hajmoreći, ljekovito. Čovjek se dobro osjećao pored Smiljke i Bosiljke, to je živa Božja istina.

O Lijepo Kati da i ne pričam. Lijepa Kata kako su je od milja zvali, tako se i sjedinila sa svojim novim punim imenom Lijepa Kata. Nema u ovome ničega estradnoga, ovo drago biće, ljupko, nije zbog toga dobilo svoje ime. I ja još uvijek slušam hitove Lepe Brene ili poneku pjesmu Lepe Lukić ali Lepa Katu dovoditi u vezu sa našim cijenjenim izvođačima, to nije zaista ni čudna podudarnost.

I zaista sve djevojke koje su se nalazile dolje na Ostrvu cvijeća, Tivat, Montenegro, bi se ponekad obrecnule ako bi neko tako aludirao, pogotovo možda neki stidljivko koji bi valjda tako želio, najprije Lepoj Kati dati, valjda, kompliment.

Page Break


Šta to nije začudilo Jorgovanku?

I dok je Nevena sebi tražila dobroga hlada, ugodne hladovine, dotle je Narcisa već žuta od ljubomore na Lepu Katu i dalje ostajala zagledana u sebe. Nije željela komentirati baš ništa što bi ovo neobično ali zapravo tu, na toj plaži u dokonosti jednog lijepog dana na jednom tako očaravajućem gotovo idiličnom Ostrvu cvijeća, Tivat.

Bademu su ionako rijetko i pitali za mišljenje jer ne bi se usudili. Badema je bila tvrd orah. Sa njom započinjati razgovora a kasnije eventualno ući u raspravo naprasto nije imalo smisla. To je bio čist gubitak energije. Grozdana je davala energiju i kad se smijala smijala se cijelim tijelom. Njem smijeh je bio zarazan u pozitivnom smislu i bila je skoroz ok. Borka i Jelica bile su najvišlje i stasite kao i Gorica nekako su bile atletske građe ali opet imale su seksipila koliko i Dalija i Ljubičica koju su svi jednostavno zvali Ljuba. Jasenka ju je zezala da je to muško ime: “ Hej Ljuba, ali Malina, Višnja i Jagoda nisu mislile tako. Lana je bila sitna nekako a Dunja je bila sjetna mirisala je na zlatna vremana. Ne znam šta to znači, ali nekako nosila je pučina bila puna nostalgije kao Plima sa radija.

Kalina i Cvjeta su, da skratim priču, pristojne i ljupke. Ali, šta to nije začudilo, navodno, Jorgovanku? Šta je to više začudilo Jasminu, a nas ovako duboko zaintrigriralo?

Page Break


Razdragana Iva ne bi bila dražesna i živa da se Jorgovanki onako prilično bujnoj i sa držanjem pomalo uzvišenim i drskim ali ne arogantnim nije nametnula:

“Ako misliš da nije nikakvo čudo to što su svi muškarci isti onda reci slobodno.”

“Možda su isti možda nisu. Neki jesu isti neki možda nisu ni nalik istom,” reće Jorgovanka.

Iris je znala da tu ima nešto. Nevena se samo više podvukla ispod palme, čavrljao je vjetrić neki mio. Ljiljana tada reče: “Zbilja.” A Jasmina se nasmija koliko su stasite bile Borka, Jelica, Gorica, pa i Jasenka. Višnja, Jagoda i Malina gotovo u glas složiše se da i jesu.

“Šta su?” upita Dalija.

“Pa to, jesu.” odgovori pola njih, sad iz ove perspektive ne mogu dobro razabrati koja je koja.

“Onda Koviljka i Smiljka i Bosiljka isto ponoviše” od njih lijeka nema.

Nostalgičnim tonom tada javi se Dunja: “Tačno, nema lijeka.”

Mislim da su se Cvijeta i Kalina nekako složile sa Dunjom. Za to vrijeme niko nije ni pokušao pogledati u Bademu a kamo li nešto je priupitati jer sve su znale: Badema je tvrd orah.

Page Break


Jorgovanka pokušava da promijeni temu ali sad su se sve djevojke uplele u debatu: Jesu li svi isti?

“Ni mene ne čudi.”

“Mene još i manje.”

“Mene čudi.”

“Mene više čudi. Čudom se čudim. Kako svi mogu biti isti”

“Jer su muški.”

“Ja više mislim da krivo je more.”

“Opa, sad ti je more krivo.”

I tek sad se sve ustalasa.

Oznake: art, Bata, more