Ja se nisam niti pokušao pretvarati u svome pisanju, Novosađanke i ja smo se ostvarili jer ništa nije lijepo od najljepših a za mene su moje sugrađanke najljepše žene na svijetu. Stil je čovjek, ali to je još jedna drevna mudrost. Naravno da kad je riječ o stilu zapravo treba naći neku minijaturu koja bi dala snagu učinila upečatljivim ovaj moj trud ovom osjećanju izvjesnoga ponosa što sam u prilici svakoga dana u šetnji vidjeti tako bajkovit ženski svijet.
Čovjek u vedrom danu osjeća nebesku plavu, sunce koje donosi optimizam sve je, naravno, u ovakvom gradu sjajnije i oči koje bez obzira jesu li plave ili zelene slažu se i pristaju ambijentu. Idila je pogodna riječ, idilična razlednica je prikladna jer sve je u skladnom odnosu vjetar je povjetarac da prenosi mirise ugodne i prijatno je, lijep dan se nastavlja, i dekor nije dakle isceniran dekor nije tek tako tu, ali ljepota je, čini se, ipak darovana ovom gradu, i zaista najlepše žene koje viđam u svojim šetnjama, svoje sugrađanke od grada su učinile izvjestan Olimp ali nije nikakvo natjecanje nije Misicijada ili Olimpijada. Osim toga ovaj grad je pored najveće europske rijeke, mjesec pun kad izađe kao da je izronio biser ispred tebe, a ravničarski kraj pruža se u beskraj.
Suncokreti se okreću prema suncu, tratinčice su već svima poznate, sve se manje više zna, i u drugim gradovima puni su trgovi i parkovi i bulevari ali, ja lično mislim da postoji ova nijansa koju nanosim ovo što vam pričam kao istinu i samo istinu, svoj doživljaj ljepote ženskoga bića moga grada, mojih sugrađanki.
Nemam posljednu ili zadnju misao, ne poznajem na ličnom nivou te žene ovo nije ta priča nije priča o strukturama grada, o hijerahiji bilo čega, ili nečega, ovo je jedna divna želja da se prenese ono što smatram da je univerzalna istina iako polazim subjektivno ali realno gledajući, čisto sumnjam da ima igdje mjesta poreći da griješim. Ja ne vjerujem da se ovo može osporiti jedino se pitam kako mogu odgovoriti izazovu da to najljbolje , bolje od svih drugih odam ovo i priznam što se priznati mora, doživljaj koji svakog dana i mene čini plemenitim od spoznaje i saznanja da sam privilegovan i da jednostavno je lijepo radovati se danu kada će najljepše žene šetati po mome gradu.
Post je objavljen 09.03.2021. u 17:55 sati.