Uhodiš me na pola koplja.
Sve su ti zastave na pola puta.
Nije ti himna ni do ušiju refrenima mojim
Maršira se kao finta u prazno.
Depresivan kao represivno društvo.
Možda si i sad sa neke platforme.
Primječuješ me samo u prolazu.
Viđamo se samo u zasjedi.
Ne postoji ishitren jezik u neslobodi govora.
Ništa ne izlaneš sa vriha jezika dok ti stavljaju
riječi u usta.
Ali, šutiš kao zaliven nafilovan punim ustima
priče kojim ne prozboriš dok, inače,
se muči dok se šuti.
Post je objavljen 06.02.2021. u 11:32 sati.