Tako mi i treba kad pustim muža u Zagreb. Iskombinirao frajer službeni put s obilaskom Pežoa. Ali ne bilo kojeg...



Prepisujem iz prigodnog promidžbenog kataloga: "Svojim imenom član Peugeotove obitelji sportskih automobila, 908 RC konceptna je limuzina dominantnog stila i izuzetne vozačke dinamike. Kreiran da iskaže dizajnerske i tehnološke mogućnosti Marke Peugeot, 908 RC donosi potpuno novi stil među luksuzne limuzine." Da skratim, 700 KS.

Dragi ga islikao. Tutača pazi čuvar, komada jedan, i hostese, komada dva. Ta dva komada JELA i PILA u autu. Gablec. Ovom mom se digla kosa na glavi. Što da im se prolije Coca Cola po sjedalu?! "Ups, sorry, gazda, malo mi iscurilo..." Pa je taj isti moj jel zamolio dame punih ustiju da izađu iz auta kako bi mogao uslikati mrcinu. Curice pokupile sendviče i maknule se...




Lijep je, što jest – jest. Al je mrcina...

Danas smo same. Tajo je još po mraku krenuo ka Zagrebu. Ovaj put preko Slovenije, ide službeno. Jučer stavio zimske gume. Bio u Puli, htio uzeti i lance. VW servis ih još ne prodaje, nema na lageru! Zimska sezona samo što nije počela, kod Janeza je od 15.11. obvezna zimska oprema...

Uvijek strepim kad je dragi u autu. Pogotovo kad ide u Zagreb. No, puno sam mirnija kad ide kroz Sloveniju. Razlika u kilometraži Umag-Rijeka-Zagreb i Umag-Ljubljana-Zagreb je zanemariva. Ali nakon pol sata vožnje, na izlasku iz Kopra počinje autoput. Preklani otvorena nova trasa (od Srmina) do Črnog Kala spaja tako Koper s Ljubljanom. Nekih stotinjak kilometara, gore-dolje po planincah, možda i po magli, ali znaš da ti nitko neće doći iz suprotnog smjera. I onda od Ljubljane do Zagreba većinom autoput.

Kad se samo sjetim putovanja kroz Sloveniju prije petnaest, dvadeset godina... Poskakivanje auta od Zagreba prema Ljubljani. U Ljubljanu moraš ući. Još tada nije bilo špica kao danas, kad svi kao rade a u stvari se vozikaju po gradu. Pa dok se dokopaš glavnog raskrižja za Koper. Pa uz brdicu, pa niz brdicu. Nanos ti zaželi dobrodošlicu, već si skoro kod kuće. Pa ti se uši začepe na Črnom kalu i ne čuješ ništa dok se ne spustiš do mora. A kamiona ko u priči. I ne možeš ih preteć po tim serpentinama. Pa usko grlo na ulasku u Koper. Pa se voziš pored mora do Portoroža ili loviš bržu cestu do Kaštela. Četiri i pol sata putovanja. Onda je Slovence krenulo. Graditi autoputove. Svaki put kad bismo odlazili u domaju, osvanula bi neka nova dionica. Cesta sve sigurnija, vrijeme prolaska sve kraće. Sada treba tri sata vožnje. Bez jurnjave, jer policjoti vrebaju i masno naplaćuju kazne.

Vožnjom kroz Hrvatsku izgube se živci. Mnogi izgube zdravlje ili život. Do Rijeke je stotinjak km ceste, rijedak promet (osim ljeti), ali dosta zavoja. I blesavih, i bahatih, i nesigurnih vozača. Onda, kad se probiješ kroz Učku, upadneš u Rijeku, u rijeku automobila. Pa neki voze desnim, zaustavnim trakom, pretječu, ubacuju se. Počinju tuneli. A u tunelu, usred mraka, svašta se događa. Pa kreneš ka Karlovcu gradu, pa te Kikovica i Oštrovica prvo dobrano propušu, pa se cesta svako malo suzi. Pa trebaš biti skoncentriran dovoljno da znaš jesi li u tom trenutku na autoputu ili nisi. Pa trebaš paziti na razne luđake. One koji krenu preticati iako je puna linija i vide te kako im nailaziš. Ali računaju da ćeš se pomaknuti udesno, na zaustavni trak. Ne razmišljaju da li ih uopće vidiš, jednostavno krenu. Netko ostane živ, a netko bogami i ne...

Malo prije mi se javio dragi. Cesta kroz Sloveniju suha, vrijeme idealno za putovanje, nema gužve. Al ga je zato naša prijestolnica dočekala skrivena u magli. Što ću vam ja, Zagrepčani, imali ste sunca dok ga ja nisam imala. Sad ćete malo izdurati...

Baš ljigav početak tjedna. Magla, kiša. Ujutro svira mobitel u 6.45, vani mrakača. Najradije bi se okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati. Ali ne smiješ.

Štrajk je završio, djecu treba poslati u školu. Nakon što su i uživala i dosađivala se četiri dana, trebaju se posvetiti daljnjem školovanju. Test, koji je bio predviđen za čeprpak, sigurno će se pisati danas. Pa će se saznati i kad će se nadoknađivati izgubljeni sati. Hoće li i subota postati radna ili će se sati nadodavati svakom danu? Svaki prvi ponedjeljak u mjesecu naša škola ima Dan otvorenih vrata. Sat vremena popodne, za informacije. Tajo se brusi za otići. Kod mlađe se primjećuje da ima lakšu torbu, manje obveza, iako je čak učiteljica najavila da se ne može potpuno pridržavati HNOS-a, obzirom da se u nižim razredima ne može provoditi politika blok-satova (klinci još nemaju toliku koncentraciju). No, starija stenje pod teretom školske torbe. Svako malo je tražimo da nam objasni zašto nosi toliko stvari. Pa dijete krene po predmetima: iz hrvatskog sutra trebam samo udžbenik i bilježnicu, za matematiku nosim udžbenik i vježbenicu u jednoj knjizi i bilježnicu, kao i šestar, kutomjer i trokute. Povijest – udžbenik, vježbenica i bilježnica. Talijanski – udžbenik, radna bilježnica, bilježnica. Engleski – isto. Informatika – udžbenik i vježbenica.Jer učitelji ne kažu što im treba za slijedeći sat, pa nosi sve. K tome pernica, bočica soka i sklopivi kišobran. Onda mi velikačka dođe iz škole ko mrtva maca, svali se na kauč i moli da je izmasiram...

Trening iz budokaia su pišulje imale u petak, iako se štrajkalo. To im je dobra priprema za skijanje. Odnedavna se treninzi održavaju zajedno i za karate i budokai. Ima nekoliko karatistica pa je curkama milije sad ići na treninge, ne sviđa im se kad su same s dečkima. Mlađa je u petak cvjetala od sreće, trener ju je pohvalio pred svima i postavio da predvodi mlađu grupu. Kaže dragi da se vidi razlika između naše djece i ostalih, jer Potočnicama ne pada na pamet zabušavati. Trude se, kad se kaže da se nešto radi, one rade. Točno onako kako im se pokaže. Ako im ne ide odmah, pitaju za objašnjenje. Mislim, tako bi trebali svi raditi. Koji to rade iz zadovoljstva. Ali izgleda da na treninzima nisu svi zbog zadovoljstva ili iz vlastite želje. Pa se onda ove naše izdvajaju...

Vikend smo proveli većinom doma. Samo u subotu iskoristili sat vremena bez kiše za prošetati se. Nismo već mjesecima prošli dijelom starog grada gdje su načičkane pizzerije i restorani. Pa se iznenadili terasama koje su bespravno nikle u tom međuvremenu. Nekoliko stupova u moru, pa hop terasa ispred restorana. Pa eto i susjed podigao terasu pa je natkrilio suncobranom... Desetak ugostiteljskih objekata – isto toliko terasa. Još su ostale dvije "rupe" na obali između tih bespravnih terasa. Kad se to popuni (a sigurno hoće, jer ovo je dokaz očitog bezvlašća u ovom gradu), povećat će se površina grada za parsto kvadrata. Koji se ne plaćaju nikome, ali zato masno naplaćuju mušterijama. A ja strepim da me komunalni redar ne opomene kad stavim ispred radnje stalak...

Jučer imala mali remont strojeva u radnji. Muž bio glavni, ja glumila šegrta Hlapića. Dodaj ovo, dodaj ono, izračunaj ovo, donesi ono. Usput opsluži mušterije, donesi kavu iz kafića, odgovori na pozive Potočnica. No, prošlo je, obavili smo. Servisera više i ne trebamo za taj posao. Moj dragi već toliko zna da bi i sam mogao sređivati slične strojeve. A i ja se kužim poprilično. Ako ipak kojiput zapne, serviser je uvijek dostupan na mobitel. (To je onaj serviser kojem sam rekla "ljubavi". Pamti on to dan-danas, osjetim mu u glasu. Neka, imam kod njega doživotni kredit... ) Taj nema radnog vremena, snalažljiv je i zna improvizirati što je ponekad presudno u našem poslu. Jer, ode li neki dio vrit, treba čekati dok stigne novi iz Zagreba, a do tada se ne može raditi ukoliko nema nekakvog polurješenja koje dopušta dalji rad.

Tako smo onda dragi i ja i prijepodne i popodne proveli u radnji. Curke su štrajkale, borile se s dosadom na razne načine. Popodne je uslijedilo pozorno slušanje lokalne radio postaje, da bi se čulo da li je i petak dan za štrajk. Pa su onda javili - na sveopće zadovoljstvo djece - kako im učitelji nisu postigli dogovor ter i dalje štrajkaju. I eto mi djece, u petak, spavaju još uvijek blaženim snom. Al ih sad već kopka kad će morati nadoknađivati propuštenu nastavu. Jer, bilo je u školi riječi i o radnim subotama...

Vrijeme nam se poboljšalo. Sunce već dva dana navraća i u naše krajeve. Zrak je kristalno čist, bura je puhala. Vikend obećava poneku šetnju. Brojimo manje od mjesec dana do odlaska na skijanje. Dragi je bio na otvorenju Tower Cetra Rijeka. Pa je uspio uloviti prigodno sniženje cijena na sportskom odjelu. Našao si je skije. Sretan i zadovoljan. I dobio popust od 10% na slijedeću kupovinu do kraja godine. Pa će nas odvesti jednom do Rijeke da vidimo kako je tamo, eventualno iskoristimo taj popust i odgledamo neki film. Jer će se uskoro otvoriti i riječki Cinestar, kino. Ići ćemo u kino! Ja nisam bila u kinu skoro deset godina ...

Jutros dragi i ja popili kavicu uz TV. Ledena19 mi javila sinoć za prilog o web stranici OkusHrvatske u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Već su na nacionalnoj televiziji! Nadam se da će daleko dogurati!

Ova dolje misterija bijaše prikaz mog vještog preparkiravanja. Dragi i ja stigli u našem autu (Red Bull, kažu cure), on isparkirao svoj službeni (Blue Dream) a ja se u međuvremenu, kišom i zamagljenim staklima skrivena prebacila na vozačevo sjedalo i cijela cjelcata tri metra odvozila u rikverc. Zaradilu pohvalu za taj manevar. Inače me rijetko možete vidjeti za volanom. Ne volim voziti, strah me je, znoje mi se ruke, srce mi ubrzano lupeta. Dragi me tjera svako malo da bar koji kilometar prođem, pa me tak angažira kod preparkiravanja i – ako sam od volje – da nas odvezem u neki od supermarketa. Čim mi spomene vožnju, rolete mi se spuste. Ne volem i basta. A nisam imala baš neke teške traume dok sam svojevremeno vozila.

Vozila sam tajinu Ladu. Pa peglicu svog dragog. Pa našeg prvog zajedničkog, stojadina. Onda prodali stojku, dragi uspio ostvariti dječački san, kupili rabljenog BMW-ja. U beemveja se nisam usudila ni sjesti za volan a kamo li upaliti ga. Onda smo prodali bembaru, dragi dobio službeni pa je njega vozikao a ja taj nit sam smjela nit sam htjela voziti. Onda sam dobila Twinga. Ljubimac mi postao. Mali a prostran, okretan i sladak. Vozikala veliku u vrtić, znala napamet svaki zavoj i sva tri semafora. Najveći mi užitak ljeti bio trubit izgubljenim Talijanima, jer oni tako trubakaju kad se vozaš po njihovim cestama pa ne kreneš kad oni misle da bi trebao krenuti. Iako, svaka im čast kako brzo prolaze na semaforu, čim se žuto upali već je prvih pet spremno za pokret. I na zelenom kreću ko jedan. Ovdje se debelo načekaš dok dođeš na red pred semafor. Dok se zazeleni, pa dok vozač ubaci u prvu pa dok krene...

Onda smo godinama bili bez svog auta. Muž koristio službeni, cijeli dan na raspolaganju. Od tada ne vozim. Preklani kupili mužev stari službeni, za male nofce. Njega dragi koristi većinom kad se ide izvan države. A ja s tim našim Red Bullom samo izvodim parkirališne manevre...

Usamljena žena, zaštićena od kiše, stoji pred jednom radnjom. Ulicom prolaze auti, sporadično. Jedan crveni auto uparkirava se na prazno parkirališno mjesto, rezervirano za invalide. Ispred njega dva auta, upaljenih motora, zaustavljena na invalidskom mjestu i zebri. Iz crvenog auta izlazi vozač, naočit muškarac. Prilazi plavom autu parkiranom iza tog crvenog. Šarmantni muškarac otključava plavi auto, ulazi u njega, pali motor, napušta parkiralište. (Ostavlja prazno parkirališno mjesto, normalno, dopušteno.) Dva auta, zaustavljena na nedopuštenom mjestu, napuštaju mjesto zločina.

... Crveni auto polako kreće unazad. Zaustavlja se na mjestu na kojem je do pred nekoliko trenutaka stajao plavi auto. Gasi se motor, iz crvenog auta izlazi vozačica, vitka i naočita žema. Zaključava auto i odlazi. Pogleda u nijemu svjedokinju svog tog zbivanja. Ova izbečila oči, vilica joj se objesila. Vjerojatno će potražiti pomoć psihijatra...

Muž me čeka u dvorištu, pored plavog auta. Pričam mu o zaprepaštenoj ženi koju ostavih u ulici. Grcamo od smijeha...

Ignorirat ću. Bolje da ništa ne napišem u svezi glede postova i komentara. Ma, lako za postove, imam ih sve uredno spremljene u Wordu. Ali komentare... Njih imam pohranjene samo od prvog mjeseca bloganja. I isprintane čestitke curkama za rođendane. Sve ostalo je otišlo u Honduras... Idemo dalje. Neću zbog ovoga prestati pisati. Jok, neima šanse!

A ovaj mi ponedjeljak počeo ljigavo i bljakasto. Dažd. Da dažd, pljuščina me probudila noćas. Pa se digla pozatvarati krovne prozore, onak na jedan zub. Kad se samo sjetim besanih noći i skupljanja vode po stanu dok nam nisu popravili krov. Rajngle i ručnici, mokri kreveti... Sad nam curi "samo" u dnevnoj sobi, niz dva zida potočići curkaju. Majstora ne možemo dobiti već dva mjeseca. Obećaje da će doći, nema ga, dragi zaboravi na njega, pa ga opet nazove, ma svašta. Sad je kiša isprognozirana za cijeli tjedan, pa dok se krov poslije toga osuši... A dva svježe okrečena zida mogu se slikati...

U subotu smo bili na slovenskom sajmu rabljene skijaške opreme. Oderaše nas Janezi. Ja još nis čula ni doživjela da netko naplaćuje upad na takav sajam... Našli sportsku dvoranu u Luciji, ušli unutra, kad ono – treba to i platit. Odrasli 500, djeca 300 tih njihovih novaca. U cijenu uključena konzumacija. Nikad djeca skuplju Coca Colu nisu popila... U dvorani dvadesetak pancerica, isto toliko skija. Sve izgrebano, onak bogovski, staro nekoliko godina. Cijene? Od prevedeno 150 do 550 kunića. Zaboravi ako možeš. Bilo još nešto rukavica, par skijaških odijela, buca, ali nas nije zanimalo. Dok su curke cuclale preskupu Coca Colu, u odjeću nam se počeo zavlačiti miomiris dinstanog zelja i kobasica. Nasred dvorane, naime, pult s ićem i pićem. Pobjegli glavom bez obzira. Skočili do koperskog Mercatora. Hervis ima sniženje 20% na prošlogodišnji skijaški program. I levisice na sniženju od 70%. Našli skijaške rukavice velikoj Potočnici i vratili se u Lijepu našu.

Nedjelju završili u gostima. Napričali se, nasmijali, dječica naigrala. Frendica pripremila meze, naš bjelovarskoumaški mesar ima fantastične slavonske kobase, hrabro smo jeli i uzdisali. Probasmo i fino crnogorično vino, ljetos prijatelji donijeli iz Crne gore. Pitko, trpko. Crno, naravno, da koje će biti ak je iz Crne gore...

Da se nikad ne zaboravi!

Kako dani i tjedni lete... Opet je ujutro polumrak dok se dižemo i pripremamo za novi radni dan. Par dana nakon pomicanja satova iskoristili smo nešto dnevnog svjetla, i opet smo na starom. I popodne kad idem u drugu smjenu, mrak se hvata. Ne znam kome služe više ta pomicanja kazaljki. Nek bude cijela godina na istom, ovako nam se dvaput godišnje poremete bioritmovi i teško ih je vratiti na normalu. Ima li negdje kakva peticija, da ja to potpišem?!

Ovdje je noćas kišilo. Nezdravo je toplo. Pijemo vitamine, papamo mandarine, pokušavamo se održati zdravima. Obzirom na obzir, ovaj vikend ništa od rolanja ili biciklijade. A trebalo bi kondiciju vratiti. Za mjesec i nešto, ako Bog da, spremamo se na skijanje. Bude li zdravlja. I snijega. Ovih dana pregledavamo skijašku odjeću, tko što ima, kome treba što uzeti. U Luciji se održava sajam skijaške opreme, vjerojatno ćemo skočiti u deželu pogledati. Tajo ima samo pancerice, curke ništa od opreme, pa smo do sada unajmljivali potrebno. Starijoj se još i isplati eventualno kupiti nešto, pa kad preraste – ostaje mlađoj. Navodno da i u Puli postoji neki sajam rabljene opreme, pa se pancerice daju naći i za stotinjak kuna. I Rijeka ima svoj sajam. Malo ćemo zujati naokolo, znamo otprilike koliko nas stoji najam, pa ako se može nešto kupiti za manje novaca, zašto ne. A u utorak se u Rijeci otvara novi trgovački centar. Ako i tamo bude kao pri otvaranju zagrebačkog City Centra, moglo bi se naći povoljnih skija za taju. Pročitao je da je cijena skija u Zagrebu, na dan otvaranja bila 500 umjesto 2,500 kn. Ideššš. Ne znam kak ćemo sve te troškove pretumbati prek glave, upregnut ćemo kartice do daske, odreći se ponečeg, ali tih par dana na snijegu nam napune ba(k)terije skoro za cijelu godinu. Dječica i tajo još par puta imaju ferije, a ja se šlepam tu i tamo, balansiram.

Nije mi problem predurati umor ljeti, kad se radi i to rezultira zaradom. Zima me uništava. Nema posla, a troškovi su isti. Hvata me neraspoloženje, nemoć, gnjev, ravnodušnost, sve nekako u valovima, i kad se to spoji s umorom, kombinacija je za vola ubit. Dragi me zivka, nabacuje ideje, ima ih pregršt svakog dana. Ja to onda gruntam, i kako je svaka ideja vezana uz novce, lijepo odustanem. Dok sam se gombala s ugovorom o najmu prostora i plaćanjem zakupnine, otvorila se mogućnost da s prijateljima sklopim ugovor o franchisingu. Sve je izgledalo ostvarivo, dogovorili smo preuređenje prostora, nakrcat ćemo robu, privući kupce. Dok kupci pregledavaju, možda požele naručiti i neku moju uslugu. Šipak. Prijatelji doživjeli neke poteškoće, poslovni planovi skrenuli s planiranih staza, i propala suradnja. Ostadoh poluprazne radnje. Zimi je ovaj moj dio grada mimo ruke, Konzum i robna kuća postaju središta zbivanja. Ljudi dođu autima, poparkiraju se po centru, izlete van, obave što trebaju i ne pada im na pamet šetati. Pješačkom zonom. Ulice su u polumraku. U 7 navečer počinje se zatvarati i ono malo trgovinica. Kad ugasim reflektore i svjetlo u radnji u pola 8 i izađem van, dočeka me mrakača. Rade još tri radnje na putu do kuće... Hrpa zlatarni i slastičarni pozatvara svoja vrata, otvaraju se tek za Uskrs. Odjave struju, iskopčaju telefon, vodu. Ne vjerujem da uspiju ljeti zaraditi toliko da zimu provedu bez problema... Ja znam da ne uspijevam. Strojevi mi moraju raditi, više potrošim na ponovno pokretanje cijele mašinerije nego na svakodnevno održavanje. Pa se svede skoro sav posao na fotokopiranje... Jedan mi je biser, susjed na sto metara, priznao da osam godina nije znao čime se bavim. Jer je kod mene samo kopirao. Džaba reklama, tenda, natpisi na vratima i ertama. Najbolje da se zaposlim negdje kao fotokopirka (kak se zove žemska osoba koja fotokopira?). U nekoj državnoj firmi. Poreznoj upravi...

KOMENTARI:

Draga, to su trenuci koji nam dodju i ne znamo kako i kuda dalje...uhvati nas tuga, nervoza...jer radimo, zelimo raditi, ali posla nema, niotkuda nema nista bolje na vidiku i onda , upadnemo u depru...razumijem, jer placati se mora sve, od najma, poreza, rezija....a nitko ne pita ima li "tebe tu negdje", hoces li makar na pozitivnu nulu...a troskovi rastu, krediti se moraju vratiti, jesti se mora, djeca rastu...sve razumijem...hajde opusti se sad malo za vikend...neka vam je lijep i ugodan svima skupa...odmorite se... (Mirisni tragovi u meni 17.11.2006. 10:39)

Uh, što reći, za neke stvari nema pomoći. Surova realnost, ali koliko sam vidjela ti zračiš optimizmom i već si dobar borac, tako da sumnjam da se nećeš izvući.
Što se tiče skijanja, i mi se spremamo, prvi put ove sezone. Tu kod nas dobro posluju mali pretršci sa opremom, pa možeš nabaviti i skije i pancerice za po sto kuna. Nama totalnim amaterima...sasvim dovoljno. Tko traži više..a mora i platiti. Nama je bitno...napuniti baterije.
Pozdrav Umaguuu (ledena 17.11.2006. 11:03)

fotokopirka- ženska osoba koja kopira, hehhehe !!! ;)))
joj, ja se smijem, ali znam da su problemi stvarni, ova socijalna kriza će nas sve dotući, jer ili nešto moraš sam pokrenuti ili ćeš jednostavno tonuti...
A fotokopirke u državnim službama imaju takve plaće da boli glava, a nikad se ne narade toliko da boli glava! ;))) Generaliziram, a možda ipak nije tako....
Voljela bih i ove godine na skijanje, ali mislim da nećemo uspjeti isfinancirati...;( a to mi je takav gušt! (Lady Morenza od Međimurja 17.11.2006. 11:12)

glede gmaila, nemoj me očekivati ni danas ni sutra, gužva jer me sutra nebu doma, a danas se spremam za sutra... još samo pripremim mali post za suta, na spomen i gasim komp...al zato drugi tjedan, rado! :))
Ovo ideje-gruntanje-lova-odbacivanje me podsjeća na mene!
ja već dugo nigdje nisam vidjela fotokopirku u firmama, svi koje ja znam, na kojem god radnom mjestu bili fotokopiraju sami...kopirke pojeftinile pa ih ima u svakoj kancelariji ili bar na svakom katu (u općini, sudu, pošti, firmi kod muža bivšoj, sadašnjoj...)
Više ne trbaju ni kavokuhalicu i tu mašinu imaju sve firme...
a i ja s guštom popijem kavu iz automata kad odem u pet centar pa sjednem u predvorje, obično zimski vrt varijanta i maznem kavicu-2 kune!! Mama obožava ići na kontrolu na Sv.DUh, obavezno kad je gotova s pretragama popije čokoladu iz automata-3 kune...

pozdravljam te do ponedjeljka i želim vam uspješan šoping! :)) (zgbaba 17.11.2006. 11:32)

zivot je okrutan.. i zalosti me kad citam izmedju tvojih redova tu dozu ogorcenja.. zasto ne bi i posao mogao puniti baterije i (novcanik naravno).. sigurna sam da posla ima da bi tvoje baterije i tu se punile.. veliki si optimist unatoc ovim mracnim danima kad tvoj posao spava.. pozdravljam te draga Pjesmo (dipl. kucanica 17.11.2006. 11:53)

..tuga je što naše vođe OPLJAČKAŠE svoj narod... to se događa kad se SRUŠE sve NORME!
Bože pomozi..

ugodan ti vikend:))) (SONATA O LJUBAVI 17.11.2006. 12:33)

fotokopirkinji i njenima ugodan vikend... (Euro smijeh 17.11.2006. 12:52)

susjed je totalno izgubljen, možga ga jebe onaj zmaj u kupaonici dok je pil tablete od sina ili ga jebe švabo zvan alzheimer (GAJO THE PLJUC 17.11.2006. 14:42)

......moj brat i nećakinja obožavaju skijanje pa su sa istomišljenicima osnovali skijaški klub kaštela....sudjeluju i na njihovim takmičenjima........ja ne volim skijati iako sam bila u Zakopanima i na Vogelu- nije me zainteresiralo da obućem pancerice.......i kako ima sve više skijaša , postoje i sajmovi polovne opreme.......veliki sin je baš nedavno kupio u zg skijaško odjelo za 300 kuna , u turbo limača i presretan je- on isto voli skijanje, i najdraža purgerica.....pozdravić pjesmo.... (katrida 17.11.2006. 15:10)

dobar blog pogledaj moj (king 17.11.2006. 15:13)

žena koja fotokopira se zove "MALA OD KOPIRKE"!!!!!...:):):):):):)koki ( 17.11.2006. 15:51)

......znaš da cila Dalmacija, skijaška, vikende provodi na Kupresu......pozdravić.... (katrida 17.11.2006. 16:59)

Fotokopirateljka ili fotokopiračica...tak se zove...nekako...a možda je i ovo kaj veli Koki, ipak si ti na moru, dakle mala od kopirke...puse na sve strane... (Rib@rnica 17.11.2006. 19:49)

Fotokopirginja.
I još kažu da su žene slabiji spol?! (ljelja 17.11.2006. 20:45)

Ovo pomicanje sata po meni ima više štete nego koristi. A ja sam danas odnio kod jedne fotokopirnistkinje neke skripte za ženin fax, 100 kom. po 0,25 kn, a poslije još 40 po 0,40 kn. Drugi put ću reći da dođe cijeli fax iz Poreča do tebe. Lijepi pozdraw iz cmoljave RI (gogoo 17.11.2006. 21:20)

Prepisivačica :) (ZG dnevnik 17.11.2006. 21:28)

Danas častim. Prva je godišnjica je mog bloga. 265 postova, pretežito kratki tekstovi – kaže statistika.

Lijepo mi je tu s vama, baš sam se udomaćila. Obogatili ste moj život svojim postojanjem, pisanjem, komentarima. Proširih vidike i produbih znanje uz sve vas. Neki su se blogeri tijekom vremena pretvorili u prave pravcate ljude, s kojima uživam popiti kavu, popričati, dopisivati se i putem SMS-a i gmaila. Rođena su prijateljstva, naklonosti...

Hvala vam što postojite, i što navraćate.

Sretna godišnjica,prvo sam ti bila ovo napisala u množini ali sam izbrisala jer mogu pisat samo u svoje ime tj.želim ti to reć samo u svoje ime
Hvala tebi što si dio mog života iako se u stvari ne poznamo osjećam da se poznamo i razumijemo bolje od većine ljudi u stvarnom životu.
Još jednom čestitka i poljubac za godišnjicu. (slatko grko i obratno 16.11.2006. 11:01)

Pozdrav ! i ;) i doleti ponekad imam novi post (ZANIMLJIVE VIJESTI_VK 16.11.2006. 11:04)

Tek si godinu dana tu? :) Meni se čini kao da si oduvjek :) Valjda zato što volim kako pišeš, što volim kako razmišljaš, što volim tvoje Potočnice i njihove zgode, što volim tvoje postove o Istri..i da ne nabrajam dalje :))
Sretan ti blogo rođendan i želim ti ih još puno puno :))) (Trill 16.11.2006. 11:09)

Čestitam ti godišnjicu. I ti si meni postala dobra znanica :) (ljelja 16.11.2006. 11:45)

cestitke....citali se jos dugo,dugo..pozdrav (Euro smijeh 16.11.2006. 11:51)

Sretan rođendan blogu 61.blog.hr odnosno draže mi je Pjesmo mlada, još mnogo postova ti želim, dugih i kratkih, svejedno, jer svi tvoji postovi idu direktno iz srca u srce!
Hvala što sam te našla! Pozdrav! ;)) (Lady Morenza od Međimurja 16.11.2006. 12:08)

Čestitam! Možda i ja "uhvatim" neku godišnjicu, nekad. :-)) (Sara515 16.11.2006. 12:42)

Da... Blog je predivna stvar... Upoznaš toliko ljudi, toliko dragih dobrih osoba s kojima dijeliš svoje svakodnevne krpice... Sretan rođendan i živjela ti meni još sto godina. :))))) Ljudi, plašite me s komentarima kod mene. Gdje nestaju komentari?! Ja ih nisam brisala. Nisam ih niti pročitala jer se tamo nisu pojavljivali. Skroz sam zbunjena... U svakom slučaju; odlučila sam otići u nedjelju porazgovarati sa svećenikom i lijepo mu objasniti da ako me nastavi terorizirati da ću biti prisiljena poduzeti neke korake. - Čisto sumnjam da će biti koristi od tog razgovora ali neka. Da ne ispadnem ogorčena baba. Ovako ću ga upozoriti. Sve sam si lijepo zapisala na papir - ako zaboravim i ako se ništa ne promijeni idem kod inspektora i kod odvjetnika. (ne plaćam ga - imam ga u familiji. :))) Pa ćemo vidjeti... Topli pozdrav... (bedasta curica 16.11.2006. 12:43)

O čestitam, čestitam! mljac žnjup mmmm mljac čestitam žnjup mljac čestitam :))))))))
Želim ti još puno puno godišnjica s nama, jer nama je s tobom baš nekak lijepo i ugodno i tak, taman! :)) (zgbaba 16.11.2006. 13:10)

čestitke...a di jedemo? (GAJO THE PLJUC 16.11.2006. 13:20)

Hvala tebi draga što se trudiš, pišeš i veseliš nas.
kad sam počela pisati blog prije točno 9mj. ti si bila među prvima kojoj sam odlučila ostaviti komentar i svremenom iako se nikada nismo fizički upoznale ova naša prepiska pretvorila se u toplo druženje :)
Pusa. (redukcija mentale 16.11.2006. 13:36)

Cestitam Pjesmo draga.. jedna svijeca na torti.. ni ne poznajem te toliko dugo u ovom blogo-svijetu, ali cini mi se da te poznajem oduvijek.. lijepo te citati.. i mozda i otkrijem do sljedece godisnjice kakve ti ono strojeve palis u svojoj radnji ;-) pozdrav (dipl. kucanica 16.11.2006. 14:26)

pa čestitam od srca, želim ti još barem 5-6-10 puta toliko i da još dugo uživamo u onome što napišeš. uživaj:) (jiggo 16.11.2006. 17:04)

Častitam i ostavljam osmijeh :)) (Playera´s 16.11.2006. 17:34)

sretna godisnjica bloga....pa mi smo tu negdje, u isto vrijeme otprilike, stigle na blog...i neka bude jos puno, puno godinja zadovoljstva i druzenja u blogosferi... (Mirisni tragovi u meni 16.11.2006. 18:25)

Srdačne čestitke. Iako ne znam 'el se na tome čestita. Ko bi rekao, za par dana ću i ja imati obljetnicu. Eh, da mi je torta, pa da se mogu sokoliti sokakom :-) (sklblz 16.11.2006. 18:42)

pa sretan ti blođendan (hm.. ovo sam sad lupnula...)! i da ih bude još punoooo... (4pištolja 16.11.2006. 19:07)

sretna godišnjica i još puno jubileja.... (Irida 16.11.2006. 19:12)

ljubi te deda goldy (Goldeneye 16.11.2006. 19:27)

Želim ti još puuuuuno godišnjica... Hvala i tebi što obogaćuješ nas... (Zrno gorušicino 16.11.2006. 19:53)

Čestitka na blogodišnjici i na tolikom broju postova. Još malo pa ću i ja imati godišnjicu, ali do 100tog posta imam još puno. Možda se tad nagradim vožnjom na biciklu po Istri. Lijepi pozdraw iz RI (gogoo 16.11.2006. 21:04)

čestitam! (jode 16.11.2006. 23:27)

čestitam i ja... jel to znači da bu 265 svjećica na torti? kak buš to ugasila? :) (kerefeka 17.11.2006. 08:28)

Malo kasnim...ali od srca želim sretnu godišnjicu...Ja sam tek na malo više od pola puta, a za godišnjicu...ma bude dernek.
Pusa... (ledena 17.11.2006. 09:43)

dobar dan! di si? kaj još slaviš? ;))) a jesmo žderonje, sve smo potamanili! :( (zgbaba 17.11.2006. 10:26)

Uvijek, u svakoj familiji ima nekakav takav. A ja ne volim takve ljude, gade mi se. Ma, pozdravim ih ja, i popričam s njima na obiteljskim druženjima, ali mi knedla u grlu stoji cijelo vrijeme. Kao da sam ja nešto učinila, a ne oni.

Jedan moj rođak skoro sav namještaj što ima naslijedio od pokojnika. Da naslijedio, jednostavno pokupio bez da je ikoga pitao. Ušao u stan, kuću, pogledao, izabrao i odnio. Dok smo svi mi ostali tugovali i tek nakon nekog vremena, s velikim pijetetom ulazili u prostorije u kojima je netko blizak proveo svoje posljednje godine, taj bi rođo već obavio svoje. Ili bi to napravio malo poslije, ali bi se svejedno dobro okoristio.

Kad mi je umrla teta, koja je živjela sama, a nije ni djece ni muža imala, mama i ja smo nakon pogreba i potrebnih formalnosti ušle u stan. Trebalo je stan isprazniti. Mama je pokušala pravedno raspodijeliti tetino vlasništvo – hrpu knjiga, posteljinu, odjeću, nešto namještaja. Pamtim još i sad taj odvratan osjećaj koji me obuzimao - diraš stvari koje je netko stekao, svakodnevno ih doticao, upotrebljavao. I sad određuješ tko će to uzeti, ti ili drugi nasljednik. Pa je mama, recimo, izvadila svu posteljinu pa napravila dvije hrpe, u svakoj podjednako novih i starih stvari. Pa knjige, beletristika, enciklopedije, priručnici – sve na dvije hrpe. Ključ od stana dobio je i drugi nasljednik. Pa kad smo slijedeći put ušli u stan, imasmo što i vidjeti. Nered, razbacane stvari. Rođo i njegova draga žema lijepo pokupili sve što su oni htjeli. Ostavili stare stvari, uzeli nove. Pokupili sve enciklopedije i novu beletristiku, ostavili nama manje od pola... Al nisu htjeli biti istovremeno s nama, nego su mojoj mami prepustili raspodjelu. I onda tako.

Nismo se posjećivali. Nismo se baš ni čuli. Moj je tajo stalno pokušavao održavati rodbinske veze, ali neki put bi i njemu blesavo bilo okolo nazivati puno mlađe od sebe pa ih pitati za zdravlje. Njega se rijetko tko sjetio nazvati kad je bio bolestan... Kad je taj moj jel rođak imao smrtni slučaj, došli smo k njemu doma. Ušli u stan, kad ono stol i stolice od onog tetka, lampe i radio od ujaka, i sve nešto tako. Mislim, vidjeli smo to, proveli u stanu par sati, normalno da smo uočili takve stvari.

Lešinar. Iskoristio je svu rodbinu koju je mogao. I mater vlastitu, i njenu penziju, i njen stan. Godinama joj ni grob nije obilazio. I punicu i punca, i njihov stan i njihovu penziju. Sad mu je živ ostao još samo punac. (Bojim se da će i on brzo među anđele, koliko se kćer, zet i unučad brinu o njemu.) Od mog taje više ne može ništa naslijediti. Bila je neka sitna, mala i labava mogućnost da se vrati djedovina, oteto zemljište tamo negdje u bivšem rudarskom području Banovine. No, na nedavnoj raspravi, na kojoj su bili moja mama i taj rođak, rečeno im je da zbog opće anarhije i pljačke glede zemljišta i zemljišnih knjiga, neima šanse da se išta vrati.

Samo ne znam da li je to lešinarstvo nasljedno. Ili zarazno.

KOMENTARI:

dobro i rekla.. svaka obitelj ima takvog lesinara..nas lesinar je cak uz posjedovanje kljuca prisvojio garazu od pokojinika.. ostavlja jako ruzan okus u u ustima.. pozdrav (dipl. kucanica 15.11.2006. 10:27)

Ne znam što to dođe u ljude, čak i u one koji su inače normalni, da polešinare kad netko umre. I jel ima baš sve to tako jako treba da razbacaju, poruše i uzmu bez znanja i dogovora. Drugo je da se imovina podijeli, ali samouzimanje mi stvarno liči na lešinarenje.
Lijepo si rekla da ti knedla stoji u grlu kad pričaš s takvima kao da si ti nešto kriva, a ne oni. Tako mi i samoj zna biti. Baš tako. (Trill 15.11.2006. 10:57)

bas je tako...svagdje se nadje iznimka,neznam zasto je tako ali je tako...pozdrav (Euro smijeh 15.11.2006. 11:03)

dobro jutro
uh jako zanimljiv post
ma cudni su ljudi kada se radi o raspodjeli imovine
onda se tek vide prava lica...
imla sam par slucajeva slicnih koji su me
ubili u pojam kada sam vidjela kakvi su...sve
sam odbila nista nisam uzela
pusa (LOTOS 15.11.2006. 11:28)

ja znam koje je rjesenje za lesinare - novost na trzistu, posebni sestar s naelektriziranom ostricom koja ispusta strujni udar jacine 110V. (catcher s isukanim sestarom 15.11.2006. 11:38)

lešinarstvo je teška i neizlječiva nasljedno-zarazna bolest koja za posljedicu ima prikupljanje i posvajanje tuđih bogatstava...a svi znamo poslovicu: "Krivo stečeno nije blagoslovljeno, oteto - prokleto!"koki ( 15.11.2006. 11:41)

je, je, slažem se s Koki! Ali ima i druga, srodna kategorija - krpelji! oni ti se zaljepe i zmuzu sve kaj imaš još za života tak da nemaš kaj ni ostavit iza sebe... i ta je nasljedno-prijelazna... imam to u obitelji, gledam i mučno mi! bljak, fuj, lja! :(( (zgbaba 15.11.2006. 12:01)

moj lešinar, stric, sve je razjebal, sve ono što je bilo lijepo, što se godinama skupljalo, sve ono što je vrijedilo barem godinama, stvari stare 200 godina i onda mi prije dva tjedna plače i pita dal mu opraštam?????? mene, nećaka! a svom bratu to nije pitanje mogel postaviti.......to su lešinari................ja mu nemam kaj oprostiti jer ga mrzim, jer je razjebal ostavštinu, a njegov brat, moj tata, tak i tak mu je kao oprostio, a zapravo znam da u duši nije i da mu svako sječanje stvara bol i to sve što je stariji i stariji, a bome sad ima 70 godina i ide na jebene operacije. najlakše je rasprodati...........a svaki dan o tome treba misliti i imati sve ono dobro od familije.....zato moj lešinaru...............nikad ti neću oprostiti! (GAJO THE PLJUC 15.11.2006. 12:06)

Sva sreća da pripadam dekadentnoj obitelji čiji sam jedini ostatak. Niti imam što naslijediti niti bi se imala s kime otimati i da imam nasljedstvo. (ljelja 15.11.2006. 12:50)

Ne nebrini se. S tim se rodiš.Nemožeš to naučit.Tako da za tebe nema frke...pusa... (Rib@rnica 15.11.2006. 16:20)

ovo čitam i kao da opisuješ sve moje rođake..zapravo...da nismo mi u rodu? :) (kerefeka 15.11.2006. 16:38)

postoje takvi ljudi i grozim se njih...ugodnu ti vecer zelim.. (Mirisni tragovi u meni 15.11.2006. 19:29)

..........normalno da i kod mene ima takvih, ja sada, u ovim godinama, baš gledam, očekujem dokaz da li je oteto-prokleto..........čekam dokaze........počela sam sumnjati........laka ti noć Pjesmo.........i da, ja im opraštam u svoje ime, ali im ne opraštam u ime moje dice........ (katrida 15.11.2006. 22:28)

Ne znam što uđe u ljude u takvim situacijama,ko da polude,sve im je važno a na kraju svakome metar zemlje dosta.Na žalost previše je takvih.Laka ti noč. (slatko grko i obratno 16.11.2006. 01:25)

Ne znam ni ja je li nasljedno ili zarazno, ali da svaka obitelj ima takvih dobro si rekla. Ja uvijek samo kažem sve će to jednog dana na naplatu...i kad dođe njegovo vrijeme hoće li moći sve to što je nazgrtao ponijeti sa sobom u grob!? (TheLittleone 16.11.2006. 09:32)

jadno... pusa tebi (maslackica 16.11.2006. 10:05)

Danas zeza ImageShack... a baš vam htjela malo pokazat... a torta bijaše od čokolade...








KOMENTARI:

..pozdrav i čestitke od škorpionke!! (SONATA O LJUBAVI 14.11.2006. 19:01)

Vidi se dovoljno...veselo i šareno okruženje, nasmijana djeca..što ćeš više. Doduše tortu ne vidim, ali....pretpostavljam. Svaka rođendanska torta je najbolja na svijetu:))
Pusa curama...a tebi samo pozdrav, he, he (ledena 14.11.2006. 19:14)

eto jos jednom da se pridruzim cestitkama
pozdrav (LOTOS 14.11.2006. 19:28)

Ma i ovo je dovoljno da se vidi, djeca vesela, sve je OK...prava njihova zabava i zadovoljstvo...ugodnu ti vecer zelim.... (Mirisni tragovi u meni 14.11.2006. 19:29)

lijepo njima bilo.. pozdravljam te (dipl. kucanica 14.11.2006. 19:56)

Čestitke za rođendan još jedanput! I moji su tako slavili, a mala će još koju g. Ono mi je praktično sa imenima na čašama, inače bi sve pomiješali. A sto ljudi, sto pizza, mala neće sovim, mali sonim, ja bih integralno... Lijepi pozdraw sa toplog Kvarnera i uživajte (a torta?!) (gogoo 14.11.2006. 21:06)

Ostatak vikenda protekao u veselom raspoloženju, naravno. U subotu radila do 12, odjurila kući, svi se angažirali oko pospremanja. U međuvremenu uspjeli i ručati, i ponapuhati hrpu balona, pripremiti frfe (grickalice), nareske i ostala čuda. Naručili goste u četiri popodne. U pol tih četiri, taman završili sa spremanjem. Curke se presvukle, ja da ću zasjesti u kauč i odmoriti mrvu, progruntati jesam li štogod zaboravila. Kad. Zvoni na vratima. Prva gošća je stigla...

Pričamo o pristojnosti, o tome što je primjereno, što nije, jelda... Nepisana i pisana pravila... Da znam ženu, mamu od te prve pridošlice, još kako-tako. Da je žema nazvala (tel. broj je bio na pozivnici) pa rekla da ne može drugačije izorganizirati nego mi dovesti dijete pol sata prije, ne bih se bunila. Bože moj, ne ide sve po špagi... Ali, da mi tak dovede dijete i mrtvo-hladno izjavi da ona još ima nekog posla pa mi eto djeteta nešto ranije... ccc... A ništa, mater otišla, dijete ostalo. Oko 4 nahrupiše klinke. Ubrzo je sve žamorilo i cikalo po stanu. Došle sve pozvane curke. Jest da je jedna zakasnila debelo, mama joj radila a tata zaboravio da mala treba na ročkas... I to se događa.

Oko šest prva kriza. Jednoj pišulji je dosadno. Nije se opredijelila niti za jednu igru koje su se unaokolo igrale, pa dohvatila mobitel da pozove prijevoz jerbo se njoj ide kući. Nejaka, popustila pod mojim navaljivanjem i najavom pizze. Dostavljača pizze jedva smo čuli... Graja, frka, te ova bi ipak bez šunke, ova sa, a sve sam narudžbe uredno zapisala prije nego smo telefonski naručivali... Bilo je dovoljno za sve, nismo tajo i ja od jučer. Mašala. Igre se zahuktavale, mijenjale se igračke postave...

U međuvremenu stigla jedna mama, ona "dobra i pristojna pa može proći". Došla sa sinom, bez muža. Muž morao raditi. Onda smo se nas troje velikih pristojno izmučili tamaneći francusku salatu i pršut... sve nam je neugodno bilo... Djeca nisu htjela, sami su si krivi. Oni su jedva dočekali tortu. Plavu. Delfinsku. Nasmiješeni delfin pliva i čestita Potočnici rođendan. Uvalila teta slastičarka i neke nedogovorene roza ružice u cijelo to plavetnilo, oprostili joj. Jer je torta stvarno bila lagana i fina.

Razlaz oko pola 9. Svaka gošća si putem, s rukohvata stepenica, pokupila bar jedan balon. Kad je sve zatihnulo, pokupili jednokratno posuđe i frknuli u smeće. Pa sjeli oko slavljenice, da pregledamo darove. Bila je toliko uzbuđena da je zaspala tek kad ju je mama jedina pozvala sebi u krevetac.

U nedjelju nam popodne došli prijatelji, da pomognu dokrajčiti pripremljene oblizeke. Dok su se djeca razigrala, mi odslušali predavanje o Siciliji, prepričali nedavne dogodovštine, uglavnom – proletjela nedjelja dok si rekao "torta"...


KOMENTARI:

He, he...fino :)
Sjećam se tih dječjih ročkasa...
Ajme, šta smo sve izvodili!
Sad su već "veliki" i imaju svoje planove.
Svejedno, kome god u kući bio rođendan, dok slavljenika nema,
zatrpamo kuću balonima i "transparentima" s čestitkama :)) (Playera´s 13.11.2006. 18:22)

nek je svima bilo fino.. vise-manje.. a i ne moze se svima ugoditi 100% nego barem u tvom slucaju 99.8%.. pozdravljam te (dipl. kucanica 13.11.2006. 18:37)

ti si dobro prošla. znam neke kojima su djeca ostala.. a roditelji.. štani! jedva ih poslali (odvezli) kućama iza 23... (seoska idila 13.11.2006. 21:51)

Vidim, organizacija na visini....
I mojima je jedan od najdražih dijelova rođendana kada se svi raziđu pa u miru komentiramo i gledamo..pa naravno, poklone:))) (ledena 13.11.2006. 21:58)

svaka ti cast i na organizaciji i na realizaciji i ZIVCIMA sa drececim curkama, no sve je to za ljude. Glavno da se slavljenica zabavila a i njene uzvanice! Mogu si zamisliti atmosferu! Sad se malo odmori od napora (narocito slusnih hahaha). Pusa iz tople Pescare! (MENTINA 14.11.2006. 00:36)

važno je da je slavljenica zadovoljna, i sretan joj rođendan, podsjetila si me na naše rođendane doma u zagorju pred puno godina, al onda nije bilo moguće naručivat hranu, same smo pravile sendviče, i mama je uvijek pekla tortu, lijepo te pozdravljam draga Pjesmo (Siscijanka iz drevne Siscije 14.11.2006. 08:34)

znacvi organizacija rodjendana za cistu peticu...svaka cast.. (Euro smijeh 14.11.2006. 08:59)

mi smo imali stresova sa sinovim rođendanima , te ima dosadno , pa neki neće ovo , neće ono.
najbolje je bilo u mcdonaldsu , (lolina centrifuga 14.11.2006. 09:17)

i ja bi malo plave, delfinske torte...:):):)koki (koki 14.11.2006. 09:22)

...........sve 5 .......dobar ti dan Pjesmo...... (katrida 14.11.2006. 09:45)

vidim da je bio odličan provod samo sam ljubomorna zbog francuske s pršutom... ;) (pandalavanda 14.11.2006. 10:56)

kaj, još se odmaraš?? :-))) (osmijeh.... 14.11.2006. 11:52)

znaci uzivalo se u svemu
bas mi je drago
pozdrav (LOTOS 14.11.2006. 12:26)

Spala sam s nogu, već danima slavim s vama :))) (ljelja 14.11.2006. 12:46)

dobar ti dan! tek sam sad došla k tebi jer mi se danas tvoj blog nikako nije htio ovoriti... sve sam znane trikove isprobala, ali niš... :( eto, sad kliknula kod mentine na komentarima na tvoj link i uspjelo! Tak sam hepi ko da sam i ja pojela šnitu plave torte :))
hm...zadnjih dana kod tebe samo jestivi postovi i to mljac mljac ;))))
btw: ja šiznem kad mi gosti urane (zgbaba 14.11.2006. 13:03)

jel bilo bar malo čokolade u toj torti? onak.. mrvice odozgora? niš? :)) (cakum pakum 14.11.2006. 13:37)

Draga, kad god te čitam pomislim kako sa lakoćom živiš ovaj život što se ponekad razvodni ka bevanda. Drago mi je da je sve prošlo savršeno, nisam ni mislila da će biti drugacije.
Pusa slavljenici. (redukcija mentale 14.11.2006. 17:05)

Njami :) (ZG dnevnik 14.11.2006. 17:38)

Tko je uopće pomislio da nećemo otići na Feštu od čokolade u Trst, da ga ja vidim!?!



Elem. Došli desetak minuta prije 20 h, prije toga obišli jedan trgovački centar, pa petnaestak minuta kružili po gradu u potrazi za parkirališnim mjestom. Ponte Rosso je pretvoren u parkiralište koje se naplaćuje, ali je bio krcat. Našli mjesto daleko, daleko. I pješice do šatora. Grad prazan. Trgovine se zatvaraju u 19 ili 19.30. Neka. Ali da će Sajam biti otvoren do 20 h i da će nas par minuta prije toga blago tjerati iz šatora, e to nismo mislili. Uspjeli prošetati pored svih štandova, popiti vruću čokoladu, kupiti par vrećica slatkiša, al sve na brzake. Šteta, a baš smo se bili nabrusili.








KOMENTARI:

Tako nešto i pomisliti!?
Nikad! :-))) (Sara515 11.11.2006. 10:58)

ja bi ove salamiceeeeeeeee (Siscijanka iz drevne Siscije 11.11.2006. 12:24)

Zavidim ti na pokretljivosti,inače stvarno za tebe ne bi rekli da ćeš poć,haha,ako to znamo mi blogeri onda valjda znaju svi.Ugodan vikend (slatko grko i obratno 11.11.2006. 15:48)

.......ugodan vikend, zujalice........ (katrida 11.11.2006. 16:44)

Pa dobro ste to sve stigli, za tako kratko vrijeme...eh, gdje je sluh ljudima da se festa dok je ljudi, a ne kako ura kaze....ipak, nije to svaki dan...

lijep i ugodan vikend cijeloj obitelji zelim... (Mirisni tragovi u meni 11.11.2006. 17:44)

Neki puta je nabrzaka baš najslađe :) U Sloveniji od mjesta Podčetrtek na putu prema seoskoj domačiji Jelenov Greben, pored samostana Olimje nalazi se čokoladarnica. Kada si onako okružen čokoladnim slasticama sa svih strana, osjećaš se kao u bajci. Uvijek navratim i uvijek uzmem previše i sve im je uvijek fino :) (kiwi-club zadovoljstvom protiv kila 12.11.2006. 08:53)

Čokolada me hvata na mahove, ali umjetnost- a ja bih ovo tako nazvala- nikada ne popušta! Da zavidnost nije grijeh-zavidjela bih ti ! (Zrno gorušicino 12.11.2006. 12:32)

ah zločesti talijani, ne daju hrvatskim čokoladoljupcima da jedu:) s druge strane vjerojatno je ta čokolada kupljena na brzinu posebnog okusa zbog okolnosti u kojima je kupljena. uživaj:) (jiggo 12.11.2006. 13:11)

Sva sreća da ta fešta nije bliže meni inače ne znam kako bi izdržala a da ne odem. Obožavam čokoladu, pogotovo Milku s keksima. :-) (šumarKA 12.11.2006. 15:52)

Joj, moja zakonita bi tam procvala ko poriluk; nije da i ja ne volim čokoladu al ona ak nema nikakve čokolade doma, pa ni one za kuhanje, jede kakao pomješan sa šećerom :) (ZG dnevnik 12.11.2006. 21:12)

Znači, zovu užitka niste odoljeli, ipak....Kako ono kažu...malo, ali slatko zadovoljstvo....
Pusa, i nadam se da je proslava prošla dobro:))) (ledena 12.11.2006. 23:17)

Isusek, Isusek...nisam smjela otvoriti tvoj blog...sad mi od ovih slika slina curi na cokoladu !!! No, moram biti karakter...ne smijem nasjesti na ovakve provokacije hahaha Pusa (MENTINA 13.11.2006. 00:04)

Nisam dugo vidio Ponte Rosso. Čokoladu znam nekad imati za svaki slučaj u ruksaku. Pozdraw iz sunčane RI (gogoo 13.11.2006. 08:43)

Čokolada, ah čokolada, joj čokolada, mmm čokolada, mljac čokolada, žnjop čokolada, liz čokolada, njam čokolada ... (ljelja 13.11.2006. 09:03)

Bogami bilo vam je lijepo..pozdrav (Euro smijeh 13.11.2006. 09:23)

Ajmeeeeeeee, mljac! (TheLittleone 13.11.2006. 09:25)

meni miriši dovde :)))))) (cakum pakum 13.11.2006. 09:26)

ti bokca ti si fakat ladna.............meni je normalna 37,2............tak da me šokiralo ovo 36,3.....a si ti vidla vraga..........sam bum po sprovodima šetal....pa koji je to kujac..... (GAJO THE PLJUC 13.11.2006. 10:01)

potpisujem Ljelu, od slova do slova! :)))))))))) joj, ja znam dvoje koji vole ponedjeljak! zapravo svejedno im je koji je dan u tjednu... moja mama i moj brat!
znaš kak je to frustrirajuće? užas! onak, ti kukaš kak je ponedjeljak, a oni te gledaju u čudu i ne kuže jer da kaj ti je? dan ko dan, svaki je isti! grrrrrrrrrrrrrrr
zato idem još malo gledati tvoju čokoladu ;))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))) (zgbaba 13.11.2006. 10:28)

vidim da je bilo slatko sve
kao cokolada
ja bih onu sklupturu od cokolade
izgleda odlicno samo ne znam dali je slatka%question%:)
uzivaj mi u danu (LOTOS 13.11.2006. 10:36)

svaka čast :)) mi zbog tekućih problema samo po Konzumici(ona za kolače) prašimo...ti Talijanci ko kokoši neke..tako rano zatvoriti?!
inače- živi, zdravi i prpošni, što i vama želim :))) (dva 13.11.2006. 10:59)

Ja više guštam u vizualnom dojmu nego u čokoladi kao takvoj, ali da bi voljela to sve pogledati i diviti sefiguricama od čokse-NARAVNO!
Uštekana mama (Ps. Pegaz 13.11.2006. 11:43)

Ma ne vjerujem.Opet mi nema komentara...draga, još jučer sam napisao da kad vidiš čokoladnog ribiča, da mi kupiš...pusa... (Rib@rnica 13.11.2006. 14:03)

Draga fotke su baš čokoladne :)) hehehe
p.s. ja bi čokoladnu kornjaču :)) iako mica mace predivne, ma sve je lijepo, ali kornjače
ja bi kornjačuuuuuuuuu :)) hehe pozdrav iz hladnog Zagreba šmrcccccc
u petak sam dobila od mojih frendica iz Umaga baš su me razveselile...kad dođem plaćam kavu :)) ipak si mi ti veza hehe s gradom :)) Nadam se da ste svi zdravi i da niste šmrkavi, novi val nas sustiže :)) (Danielaland 13.11.2006. 15:04)

Neko morsko-maglovito i ljigavo je vrijeme (a morske magle su vam gore od kontinentalnih), baš onako ili za zaleći i prespavati cijeli dan ili za prevrtati neke misli i uspomene po glavi...

Već mi danima u mislima jedan Slavonac. Ima ih inače više, na koje mislim i koji mi razgaljuju dušu, ali ovaj u zadnje vrijeme traži da ga smjestim u neku ladicu sjećanja a ja se ne dam...

Prije dvije godine smo dragi i ja počeli onu reklamnu kampanju o kojoj sam vam pričala. Otišli u omiljenu radio postaju, popričali s gazdom, Slavoncem. Znamo se iz viđenja već duže, godine su nam neke približne, čovjek je veseljak i dobričina. Elem, sjeli s njim uglaviti strategiju oglašavanja, frcaju ideje, smišljamo otprilike tekst, nabacujemo pjesme. I sjetismo se jedne stare, iz vremena naših roditelja. Zove gazda glazbenog urednika. I on Slavonac. Simpatičan, drag, prekrasnog ugodnog glasa. Upoznali se. Zna, čuo i on za tu pjesmu. Za ne povjerovati, i on je s godinama tu negdje, iako je izgledao bar deset mlađi. I znate kad vam se u životu dogodi da vam netko na prvi pogled bude drag i mio. Kao ovi naši blogerski susreti – pričaš, kao da se godinama znaš, stvori se neka vibra.

Čovjeka sam u životu vidjela još možda desetak puta. Par puta u radio postaji, snimili jednu reklamu zajedno, u gradu se mimoišli. Ali ga slušala svakodnevno. Glazbena emisija, pošalješ porukicu pa ti pusti pjesmu po želji. Ostatak medijskog prostora popuni svojim izborom, toliko dobrim da bi i sam to naručio. Poklapali nam se ukusi. Pa su tijekom tih dana, mjeseci i godina tekle moje porukice s glazbenim željama. Clapton, Santana, Queen, Leo Sayer, Beach Boys, Lynyrd Skynyrd, Bijelo dugme, Indexi, Balašević, Škoro, Josipa Lisac. I onda osjetiš nekako da imaš posebni tretman. Pošalješ poruku, a pjesmu ti omiljeni D.J. ubaci u već postojeći redoslijed i emitira "prek reda". Pa naručiš neku davno zaboravljenu, rijetku pjesmu, pa ti glas iz etera pohvali izbor. Pa nekad naglas pročita tvoju poruku. A znam ja biti elokventna i duhovita, aha... Skoro neopisivi su ti osjećaji kad bih došla doma s posla, uhvatila se kuhinje, pa dok bih prala i kuhala – prevrtim jutro, smišljam načine rješavanja problema, kamen mi u grudima. I natipkam porukicu, pa nakon par minuta začujem taktove naručene pjesme. I to mi tako razgali dušu, osmijeh se vrati, potiho pjevušim, ponekad sa suzama u očima... Kakva psihoterapija!

U jednom takvom sivom danu toliko mi je značila ta usluga, ne znam kako bih je drugačije nazvala, kad mi je pustio traženu pjesmu skoro istog trena, da sam mu poslala nadahnutu poruku sa zahvalom, iskrenu i toplu. Pomislih tada, što li će čovjek pomisliti o meni. Ne pozna me, a ja mu tu pišem pismo kao najboljem prijatelju. Pa, razmišljajući dalje, zaključim da me u krajnjem slučaju boli briga. Ako me shvati, super, ja sam takva, i spontana i inertna, u nekim ozbiljnim godinama a otkačena, a ako pomisli da sam luda baba – što mu ja tu mogu. Takvo razmišljanje navuklo me i na blog. Ako me prihvatite ovakvu kakva jesam, ja sretna i vesela što se mogu družiti s vama. Kome ne pašem, široka mu blogosfera. U stvari, moj omiljeni D.J. je krivac za moj dolazak na blog...

Razlog zbog kojeg pišem o njemu? Prošli tjedan ga vidjela, u radio postaji. Ponijela taj dan i neke slike od lani, svirao je na fešti mojih baba iz Zajednice žena Bujštine, pa ga uslikala. I nikako mu dati te slike. Ovaj put se sjetila i odnijela. Dajem mu, ispričavam se što ih tako dugo nije dobio. I riječ po riječ, čovjek kaže da odlazi. Vraća se u Osijek... Šokirala se. Pozdravili se, obećao se javiti kad naiđe u Umag. Hoće li i kada, pitanje je. Znam samo da mi je žao, nedostajat će mi u gradu, i on i njegov glas. Nije mi niti prijatelj bio, ali onako – uvukao mi se pod kožu, poseban i drag... Bar sam mu uspjela dati slike u zadnji tren...


KOMENTARI:

svašta tebi pada na pamet.....a bome od onih svih "pevaljaka" i ja bi naručival pjesme........samo još fali the Deep purple..................... (GAJO THE PLJUC 10.11.2006. 10:46)

a kod mene suuuuuuuunceeeeee :-)))) (osmijeh.... 10.11.2006. 10:46)

Ima nekih osoba, muških i ženskih, kod kojih proradi neki poseban "klik" pa su nam drage i bliske. I ja znam svašta bubnuti, pogotovo pred takvima jer sam valjda slobodnija, pa si poslije misliti jel mi to baš trebalo i kako sam shvaćena. Hoću li biti luda baba ili će pomisliti šta sad ova hoće. Skoro nikada nisam krivo shvaćena jer taj klik izgleda radi dvosmjerno:)
Žao mi je da ti Slavonac ode. Probajte ostati u kontaktu :) (Trill 10.11.2006. 10:54)

lijepo je imati takve ljude kraj sebe, uljepšaju dan (pandalavanda 10.11.2006. 11:20)

tako je i moj omiljeni voditelj otišao na konkurentski rejdio... baš fale ti neki ugodni glasovi..čovjek se navuče na njih ko i na blog... pozz (dva 10.11.2006. 11:42)

je, hrani dušu, vraća osmjeh, zanesenost... bitno je znati da te neko sluša, prihvaća, gane to...pa makar znaš samo ti :)))) (zgbaba 10.11.2006. 12:44)

i meni se pod kožu zavukli "neki" Slavonci...:)koki (koki 10.11.2006. 12:59)

čovjek se vraća u svoju domaju, što ćeš, i ja o tome često razmišljam, al ipak i dalje ovdje ostajem (Siscijanka iz drevne Siscije 10.11.2006. 13:13)

...uvuku se tako pod kožu neki ljudi, pa njihov odlazak zaboli...ali, ako će njemu biti bolje, neka mu je sa srećom...pusa, mila:)...ugodan vikend, uz dobru glazbu:)** (Lady Di 10.11.2006. 13:23)

Ovaj post govori više o tebi nego o njemu,ti meni i djeljuješ ko topla i draga osoba koja voli ljude.
U nas je isto neko šugavo vrijeme,malo kiše,previše vjetra.Ugodan vikend bez obzira na vrijeme. (slatko grko i obratno 10.11.2006. 13:36)

lijepo je imati takve ljude u svojoj blizini, koji su nam nekako topli i dragi i da si izostavila samo jednu recenicu bilo bi kao da si opisala najboljeg prijatelja.. a on je bio samo omiljeni dj.. nekad se dogode neki slucajni susreti i prolaznici kroz zivot koji ostave dubok trag iako nismo bili s njima bliski.. (dipl. kucanica 10.11.2006. 13:57)

Pa tebe ni nije teško obraditi...evo mene si jednom vidjela, i drugi put me već izljubila...ccc...a još da sam ti koju pjesmu pustio ili otpjevao, mislim da bi me i čevapom častila...hihihihi....šala, Ante,šala...pusa draga moja Pjesmo... (Rib@rnica 10.11.2006. 15:37)

tako si se i ti meni uvukla pod kožu! ;)))))))))) (Lady Morenza od Međimurja 10.11.2006. 15:39)

Hm ... smišni su ti Slavonci. Sad su tu, sad nisu. :-))))) (Sara515 10.11.2006. 18:42)

POZDRAVI OD JOŠ JEDNOG SLAVONCA ! (sitke 10.11.2006. 23:06)

Lijepo iskustvo, iskreno i toplo! Dobro da ste se barem uspjeli oprostiti, iako je teško rastati se od nečeg što uzmeš srcu i što te veseli. Ali barem si imala to, mnogi nemaju, i to je nešto...ma bit će još takvih iskustava, vidjet ćeš (Plava Zvjezdica 10.11.2006. 23:14)

znam taj osjećaš zavlačenja pod kožu... :) tako se meni čokolada s rižom... :))) (cakum pakum 11.11.2006. 07:59)

Zanimljivo, i meni se nedavno potkožio jedan Slavonac, a onda nestao. Sad mi fali. Uvijek si obećavam da ću u novu sezonu krenuti deblje kože. Pozdravljam te (Playera´s 11.11.2006. 09:06)

Sve nešto o čokoladi čitam proteklih dana, te u Parizu (čokoladne haljine, mmm), te vamo, te tamo... U Trstu lani, početkom studenog, održana čokoladna fešta, slučajno čuli za nju i zapalili jedne večeri. Par povezanih šatora, na trgiću iznad Ponte Rossa, pored bazenčića s vodoskocima. Miris vruće čokolade širio se gradom. Gužva. Talijanke u bundama, smrdljivim od protumoljčanih preparata, gurale se do štandova. A na štandovima svega čokoladnog, u krutom i tekućem stanju. Vidjesmo tako žličice od čokolade, crviće (vijke nismo vidjeli), cvjetiće i još sto čuda. Kako nisam još tada bila uplovila u blogosferu, a i da jesam – još nisam znala postavljati sličice, izvadih iz pričuve par sličica. Nek se vidi, nek se zna, da se i ovdje (Trst je naš, ne?) zbivaju takve slatke manifestacije.






Update: Mittelciok 2006 - Fiera del cioccolato održava se od 9.-12.11., dakle - počinje danas! Ako ukomponiramo Trst u ovaj vikend, imat ću vruće čokoladne fotke.


KOMENTARI:

bolesna sam bez barem kocke čokolade dnevno tako da je ovo baš za mene (pandalavanda 09.11.2006. 09:39)

Ovo je super. Idem po čokoladu, odmah. :-)) (Sara515 09.11.2006. 09:41)

Obožavam čokoladu :-) (sklblz 09.11.2006. 10:04)

volim čokoladu više od sladoleda.... mljac :)) leteći pozz (dva 09.11.2006. 10:48)

.......dobar ti dan pjesmo.........nisam obožavateljica čokolade,rijetko uzmem komadić, ali se divim majstorskim rukama koje rade sklupture od iste.......... (katrida 09.11.2006. 10:52)

izgleda prekrasno
ma posalji mi komadic cokolade
uzivaj u svemu
pusa (LOTOS 09.11.2006. 10:54)

Ja bi tamo, ja bi tamo, ja bi tamo :)))) (Trill 09.11.2006. 11:03)

netko je rekao:"Jebes zivot bez cokolade i sexa"...pozdrav (Euro smijeh 09.11.2006. 11:15)

Čula sam da su jednom pravli skulpture od čokolade a ljudi su jeli ono što je frcalo okolo!
Meni nikad dosta čokolade! (Ljubavi moja... 09.11.2006. 11:44)

cokolade mi treba kao i sunca.. mislim da ne mogu bez nje.. ako bih ikada isla na dijetu mislim da bih morala naci neku koja ima cokolade.. Pozdravljam te pjesmo draga.. (dipl. kucanica 09.11.2006. 11:45)

A ti nama slinice mamiš, jel? Sad odmah moram negdje, pothitno nabaviti koju kockicu:))
Pooozdraavvv (ledena 09.11.2006. 13:48)

Joj,ovo nije u redu,sline su mi procurile.Ako budeš išla sjeti se nas,ako te ne vide nešto i donesi,haha. (slatko grko i obratno 09.11.2006. 13:53)

A ja na dijeti,ubijaš me nježno;) (redukcija mentale 09.11.2006. 14:20)

fotke su odlične, no čini mi se da ti je fiksir prestar.... :) (Kljun 09.11.2006. 15:00)

Vidiš vraga, ja se cijeli dan suzdržavam od čokolade i onda odem na tvoj blog... i popustim. :-o (šumarKA 09.11.2006. 15:44)

jooooooooooj.. čoksa.. jel ima mikado s rižom? xxl veličine... (cakum pakum 09.11.2006. 15:56)

Moj tata je ko mali išel na demonstracije za Trst :) (ZG dnevnik 09.11.2006. 19:36)

Dok ja dođem do Pariza, pojesti će mi svu čokoladu :) (kiwi-club zadovoljstvom protiv kila 09.11.2006. 23:13)

njamiiiiiiiii crno zlato tj. cokoladaaaaaa joj ja volim onu mekanu mlijecnu sa cijelim ljesnacima....mmmmmmmm MRAAAAAAAAAAAAAK Ak odete, naklopajte se cokolade u NASEM Trstu hahaha (MENTINA 09.11.2006. 23:31)

Vidi ća mi delaš, sad sam moro otvorit čokoladinu, a ja kao zdrava hrana i tako to. Nisu ni naše čokolade za bacit, mislim da smo među prvih deset. Pozdraw sa toplog Kvarnera (gogoo 09.11.2006. 23:37)

dobro jutro
uh i kod mene ima cokolade ;)
ovdje u svicarskoj, tj u zürichu
i odlicna je ...ostavicu neku kocku i za tebe ;)
pusa (LOTOS 10.11.2006. 09:53)

u ja bi i ja bi :)) pusa i dobro jutro hehe (Danielaland 10.11.2006. 10:05)

mmmmmmmmmmmm ke ljepo, ke mljac, ke njam, mmmmmmmmmmmmm!!! :))
Znam da bi se mojoj mami najviše svidjela ova čokoladna teta od kak ono, obrtničke škole?, a meni uvjek fasciniraju stvari od čudnovatih materijala poput skulptura od leda ili čokolade... i još pomisao na ukus čokoljad joj jaoj , mljacm mljac, mcljac ajooooj! :))))
Imam neka pitanjca kod sebe pa ko možeš pomoć... hvala! :)) (zgbaba 10.11.2006. 10:21)

pojela bi sad onu veliku dorinu, al u kući nema ni jedne kockice čokolade, moram smršavit (Siscijanka iz drevne Siscije 10.11.2006. 13:11)

Vesela maca mamina jučer je blistala. Čestitke na sve strane, telefonski pozivi, cijela jedna radijska emisija posvećena njoj (hvala još jednom, teta Serafina!). Kako je bila ponosna i sretna! Hvala vam svima, mili moji, ne čestitkama i lijepim željama. Kao što starija od svog ročkasa ima ispis svih čestitki s mog bloga nalijepljen na zidu, tako ću i ovoj maloj pišulji isprintati vaše komentare. Za uspomenu i dugo sjećanje.

U subotu nas čeka fešta. Iako društva i mlađe i starije Potočnice većinom slave rođendane po pizzerijama (da ne kažem – birtijama), moje curke radije biraju domaću atmosferu. Domaće je domaće. Tu su im i igračke, i muzika po želji, i pianino, i kompić. Pa se malo igraju svi zajedno a malo rasporede u strijelce i po grupicama nađu zanimaciju. Pripremimo im frfe (grickalice), pijaču, naručimo halo-pizzu. A i tortu. Papirnati tanjuri, plastične vilice i čaše. Nakon tuluma – u smeće. Što se torte tiče, svojevremeno je u ovijem krajevima (ili samo u ovom gradu, pojma neimam) bilo "in" naručiti rođendansku tortu u Sloveniji, u Luciji. Aha. Lucija je takoreći predgrađe Portoroža i tamo je jedna slastičarna gdje su, bar tad, radili izvrsne torte i ukrašavali ih po željama. Crtali Pokemone, Barbike, konje, delfine, nogometna igrališta i slične oblike. Onda su i domaće slastičarne ponudile isto pa više nije bilo potrebe za tortama iz inozemstva. Naša omiljena slastičarna radi ukusne, lagane dječje torte, nisu skupe a mame poput mene uštede vrijeme... Ja jednostavno nisam tip za peći kolače i amen.



Potočnica slavljenica danas odnijela u školu pozivnice. Već godinama curkama sama printam pozivnice. Izaberu sličicu za svako pozvano dijete, sličicu ukomponiram u pozivnicu, i svaki klinac ima svoju posebnu. Čuvamo mi dobivene pozivnice, ima ih svakakvih – veselih, otkačenih, konfekcijskih. A svaka priča priču o jednoj fešti...

Proslave za manju klinčadiju počinju oko 16 – 17 h, završavaju najkasnije u 21. Stariji klinci to malo rastegnu, ali još uvijek je unutar pristojnih granica. Znam neke koji proslavljaju 11. rođendan do 23 h, ali mislim da je to potpuno nepotrebno, da ne kažem grublju riječ.

I da. Rođendan je dječji. Od velike Potočnice skroz dječji, samo tajo i ja poput najfinije posluge klizimo među zaigranim malim ljudima i zaprimamo narudžbe. Mala Potočnica dopušta prisustvo jednog para. Jer nas taj par već godinama obvezno poziva na proslavu rođendana njihove kćeri pa i mi njih jelte moramo pozvati. A dobri su i pristojni, pa mogu proć.


KOMENTARI:

Bilo mi je zadovoljstvo daga, a ni nema većeg nego od osmjeha ditetova.
p.s.Znala sam da si praktična. (redukcija mentale 08.11.2006. 09:38)

ma čestitam !!!!! :-))) (osmijeh.... 08.11.2006. 09:45)

wow! i na radiju je bila! ;))) joj, čestitke maloj potočnici, a čestitke i mami! Jer i mame moraju obilježiti dan velikih bolova i neizmjerne sreće, jel?! ;))) (Lady Morenza od Međimurja 08.11.2006. 10:29)

Maloj, ups...mlađoj Potočnici, želim svaku sreću koja se uopće može poželjeti. Da se lijepo provede, naigra, da dobije zgodne poklone i da ju izljubi za rođendan baš onaj dječak koji se i njoj sviđa :)))) (Trill 08.11.2006. 11:06)

velike su stvari ti djeciji rodjenadni.. ako se proslave tako posebno pamte se cijeli zivot.. sad si me sjetila mog 6 rodjendana.. ali to je prica za jedan post.. pozdrav i zelim dobar stimung u subotu.. (dipl. kucanica 08.11.2006. 11:30)

bit c veselo
pozdrav (LOTOS 08.11.2006. 11:44)

Mlađoj potočnici "Sretan 8. rođendan".Neka se lijepo provede i proslavi.-vučja obitelj (vucica95 08.11.2006. 11:46)

domace je domace (Euro smijeh 08.11.2006. 11:57)

Gle, gle mama je narasla na dva broja! Do 4. godine poklone sam obvezno nosila i mami! (ljelja 08.11.2006. 13:41)

...sretan rođendan potočnici slavljenici:))) (Lady Di 08.11.2006. 14:33)

Lijepo se zabavite. Svi zajedno. Mi imamo istu paradu za jedno dva tjedna, za malenu...Već sad planira koju tortu, koga, seka smišlja pozivnice...Neka veselja. Tako treba i biti.
Žao mi je samo što sam joj donijela samo čokoladu. Bit će bolje drugi put:)) (ledena 08.11.2006. 14:43)

Prava mlada i prakticna mama...i neka si...uzivala sam dok su se djeca motala po kuci, kad je sin imao rodjendan...cak i u izbjeglistvu, imamo slike, i dole je bilo djecice...Takvi trenuci se pamte...Jos jednom cestitke...

lijep i uspijesan ostatak dana ti zelim i pozdravljam te osmijehom... (Mirisni tragovi u meni 08.11.2006. 15:32)

dobar blog pogledaj moj (king 08.11.2006. 16:31)

.......super su sada rođendani sa plastičnim čašama, tanjurima i vilicama, naručene dvi jambo pice i naručena torta , ja sam svjedok jer znam kako je bilo mnogo suđa kad je moj veliki sin slavija rođendane.........i ja naručim tortu u jedne žene sa likom koji mali sin odabere, informativno , ona radi na crno i naplaćuje 180 kuna tortu, ali su torte f e n o m e n a l n e...velikom sinu sam ja pekla torte-zečiće, ali mi je dopizdilo i što bi se gnjavila kad sve ima u dućanu , jeftino i brzo...........vama čarobiram želje za uspješan i nezaboravan rođendanski tulum...... (katrida 08.11.2006. 17:33)

:) (ZG dnevnik 08.11.2006. 22:18)

...e, meni se odavno usjekla u sjećanje sekvenca iz serije o Pipi dugoj čarapi...kad slavi rođendan, pa onda na kraju samo pokupi sva četiri ugla stoljnjaka, zamota i frkne u smeće...mmmm, divote!! A plastiku prakticiramo na svim rođendanima, istina, nije ekološka, ali, nije ni to često...ajde, dobru zabavu, a maloj škorpijici sretno, makar sa zakašnjenjem:)) (mama4 četvrti put 08.11.2006. 23:43)

Sretan 8. rođendan potočnici i nek bude veselo u subotu. I ja sam pravio sâm pozivnice za klince i sve smo doma slavili. Domaće je domaće. Mislim, čaše su bile mejdinčajna, ali dobro. Pozdraw (gogoo 08.11.2006. 23:51)

Dobro se zabavite,poljubi Potočnicu u moje ime,vrijeme leti brzo će uzrast,zato uživaj u njima što više možeš. (slatko grko i obratno 09.11.2006. 00:02)

Danas je mojoj mlađoj Potočnici 8. rođendan. Izmazili smo je i izljubili jutros tajo i ja, a ona, zapletena sva u duge lasi, mirišljava i topla, smješka se i uživa...

Moju priču većina vas zna. Mogu samo reći da sam presretna što sam, krhka i slaba , popustila (pod) nagovorima dragog da stvorimo još jedno malo dječje čudo, kad je već starija Potočnica rođena bez ikakvog problema. I napravismo kopiju, fotokopiju. Na slikama ih je teško razlikovati, na sreću da se još uvijek sjećamo prilika u kojima je nešto slikano...

Moja Grička vještica. Barbika. Šminkerica. Šarmerica. Vesela, velikodušna, pravedna, ponos mamin. Jučer smo pregledavale zajedno sličice, pokušah izdvojiti neku onak posebnu – koja je karakterizira. Ima predivnih sličica gdje mi je pozirala kao prava manekenka, ima ih posebnih - nastalih spontano, u nekom ludom trenutku. Mislim da je baš jedna takva, spontana, upravo ono što moja pišulja jest:



Sretan rođendan, ljubavi!

KOMENTARI:

sretan rođendan lijepom Daru Božjem za tebe (i muža i seku...) šaljem joj jednu veeeeliku virtualnu pusu od teta koju još i ne zna, al upoznat ćemo se mi..kad tad... i čestitam majko tebi, na hrabrosti i trudu (da ne napišem trudovima..) i brizi i ljubavi, nadam se tj. znam, ljubav se ljubavlju vraća, uživajte ... :)))))))))))))))))) (dva 07.11.2006. 09:41)

Sretan rođendan Škorpionki! :-)) (Sara515 07.11.2006. 09:43)

sretan rođkas curici i mami ;))) boook (lolina centrifuga 07.11.2006. 10:02)

ostaje mi da se pridruzim zeljama i pozelim joj sve najljepse
od srceka i vama svima!
pusa (LOTOS 07.11.2006. 10:14)

Sretan osmi rođendan! Nek je veseli, razigran, nasmijan... a onda nek takvi budu i svi ostali dani :)))))) Čestitke i mami i tati na dobro obavljenom poslu ;)) (zgbaba 07.11.2006. 10:19)

.............rođendast vam cio dan.......pozdravić jer znam da će te ga ućiniti posebnim..... (katrida 07.11.2006. 10:42)

Sretan riodjendan tvojoj dragoj Potocnici...a tebi pozdrav iz suncanog, ali hladnog Sarajeva... (Mirisni tragovi u meni 07.11.2006. 11:06)

Moram i ja da se priključim čestitkama,mislim da je to najljepše što posjedujemo jer i ja imam svoju >potočnicu< malo je starija ali tatina mezimica. (prorokk 07.11.2006. 11:19)

neka joj je sa srecom.. (Euro smijeh 07.11.2006. 11:45)

Sretan rođendan maloj vragolanki od nas isto! Svo zdravlje svijeta, sreću i ljubav joj želimo od srca!
Uštekana mama (Ps. Pegaz 07.11.2006. 12:10)

Pridružujem se čestitkama. Nestašni vilenjaci uvijek su dobrodošli u svačijem životu, pa i meni ovamo u prikrajku :))) (ljelja 07.11.2006. 12:43)

sretan joj rodjendan zelim i osmijeh poklanjam.. pozdrav (dipl. kucanica 07.11.2006. 12:50)

sretan rodjendan tvom sunascu!!! (maslackica 07.11.2006. 14:02)

Hey! Evo i vama mah-mah iz Bjelovara! Čestitajte maloj djevojčici (neznam jel smijem govoriti ime) 8. rođendan. Usput malo na moj način: Fora slika!!! (Ena:))) 07.11.2006. 14:30)

Sretan ročkas malenoj od srca sve naj! Ako ima kakvu glazbenu želju, samo javi! (redukcija mentale 07.11.2006. 15:02)

Sretan rođendan Potočnici , imaš i zašto bit ponosna.Poljubac tebi i njoj i naravno ostalim članovima obitelji i oni tu imaju svoje prste. (slatko grko i obratno 07.11.2006. 15:24)

zvijezde sve što blistaju, šume sve što listaju i na svijetu svaku stvar dajem ja maloj potočnici na dar.. SRETAN JOJ ROĐENDAN :* (cakum pakum 07.11.2006. 16:14)

Željama se pridružuju štovatelji sklblzovog bloga i sklblz osobno :-) (sklblz 07.11.2006. 17:32)

sretan rodjendan PONOSU MAMIN! Sve NAJ Potocnico! Muuuuaaaahhhhh (MENTINA 07.11.2006. 19:21)

Sretan rođendan maminoj veseloj Šminkerici i Šarmerici! Sretan rođendan maloj Potočnici! (neni_iz_bajke 07.11.2006. 19:28)

Sretno i veselo želim kao što je i osmijeh koji grije sa slike :) (Playera´s 07.11.2006. 19:39)

Ma sretan ti rođendan princezo, ili kćeri bure (hehe)....Otprilike koliko si se razveselila mome povratku toliko se ja veselim svakom novom osmijehu tvoje ljepotice. Čuvaj ju i poželi sreću u ime tvog vjernog blogera. (3bunj 07.11.2006. 21:20)

sretan rodjendan tvojoj lijepoj maloj! (hot mama 07.11.2006. 21:22)

Iako si mi hiljadu puta rekla da se kaže tisuću, ja ipak ostavljam hiljadu pusa za sretan rođendan tvome zlatu...ajd dobro i tebi jednu. Znaći 1001... (Rib@rnica 07.11.2006. 21:36)

ma mala je mrak!! i ja se pridružujem željama o svemu najnaj....!!! apropo škorpiona, i jednom našem škorpionu se smiješi 14 rođendan!! (seoska idila 07.11.2006. 21:49)

Nisam molga sve do sada na blog...a razmišljam od jutra, kako moram jednoj maloj plavoj zaželjeti sve najbolje....I boook, onako kako se orilo Umagom kada smo se opraštali:)))))) (ledena 07.11.2006. 22:05)

sve najljepše što se poželjeti može od srca joj iskreno želim... sretan rođendan, velikoj curi!!!! (P A N T E R A 07.11.2006. 23:00)

sretan rođendan,od srca,maminoj i tatinoj princezi!Nek joj sve bude,najbolje,najljepše,najzdravije i najveselije! (builderica 07.11.2006. 23:12)

Sretan rođendan malenoj :)) i pusa joj stiže iz Zagreba hehe (Danielaland 08.11.2006. 00:58)

Studeni. I fakat je. Još ovaj tjedan nešto topliji dani, u odnosu na doba godine, ali počelo je. Kako smo obukli debele jakne, veste i kapute za Sisvete, tako i ostadosmo u njima. Sad najozbiljnije mogu pospremiti sve majičice kratkih rukava...

Vikend sadržajan. Kad nije?! U petak navečer stigli blogeri-Bjelovarčani u moj grad. Popila s Ledenom i Pošemerenim dvije, ej, dvije blogerske kave! Al sam ponosna. Upali su mi u subotu u radnju, cijela obitelj, dvije mlade dame i njihovi roditelji. I opet se ponavlja taj fenomen bloga – ugledaš ljude prvi put u životu, a možeš s njima pričati kao da se znate godinama. Popili smo podnevnu kavicu na umaškoj špici (mhm). Vani je bilo sunčano ali prohladno. Ter smo odustali od sjedenja vani. Čak smo i našli prazan stol, čak nam je i konobarica došla. Žemska me obrukala, sram je bilo. U kafić dolazim tu i tamo, ali žemu znam odavno. Pa hoćemo naručiti, a njoj se žuri, požuruje našu narudžbu. Moj bi dragi na mom mjestu otpirio konobaricu, ja ostadoh bez riječi, neugodno mi. U mom gradu, ona meni tako. To valjda tako uobičajeno, ak nekog pozna, može se bahatiti. Nisam se htjela prepucavati ni svađati. Situaciju riješio Pošemeren, ušao u kafić, našao i tamo prazan stol. I dobili novu konobaricu (drugi OUR). Koja nas je saslušala i poslužila. A zbog one prve iz principa me kafić neće dugo vidjeti.

Pričali, pričali, priča bi tekla u nedogled da nije bilo obveza, i njihovijeh i mojih. Ter dogovorismo još jedno druženje, bude li bilo prilike... Znam kako je teško uskladiti obveze i planove s rodbinom kojoj dođeš u posjet, a htio bi uglaviti u tom razdoblju i blogersku kavu. Pa kombiniraš, da se nitko ne uvrijedi a da opet obaviš zamišljeno... Vrijeme (sunčano, prohladno, nakon bure) im je zaista bilo naklonjeno, za boravak i obilazak. I uspjeli su ukomponirati još jednu kavicu, onu istjerušu, prije polaska na put. Ovaj put smo se upoznali svi međusobno, i mi odrasli i dječica. Curke su malo bile u sto čuda, malo se sramile, ali ih uvalismo jedne drugima, pa neka se upoznaju... Ugodna li druženja! Da se moglo samo teleportirati u svoj dom, ostali bi oni sigurno još, ali trebalo je prevaliti par stotina kilometara po noći. Prek Rijeke, po autoputu. Kako sam strahovala za njih u petak, kad sam čula za stravičnu nesreću na autoputu (majka i kćer poginule), tako mi je kamen sa srca pao kad su mi se javili da su sretno stigli doma. Pa, do slijedećeg susreta!


KOMENTARI:

narast će ti rep od tol'ko kava (Goldeneye 06.11.2006. 09:01)

zavidim...i jedva čekam da i nas dvije "odradimo" tu kavu "uživo" , a ne samo putem moba i kompića :)) (dva 06.11.2006. 09:34)

........dobar ti dan Pjesmo............19 stupnjeva kod mene, poluoblačno, sve rastvorila i divota nakon one hladnoće......i ja sam pokušala biti teta -baba,pa nekako nije išlo, pa pokušala biti samo baba, pa nije išlo i pomirila se da sam samo teta........a kako ,ja mama dva sina, volim curice..mmmmmmmmm......... (katrida 06.11.2006. 10:41)

dobro jutro
fino znaci bila i je i blogerska kavica
a za konobarice za njih nemam rijeci
malo su bezdusne
pozdrav (LOTOS 06.11.2006. 10:49)

mene taj kafic ne bi vise vidio.. barem dok se konobarica ne promijeni.. ne volim takve ljude, a jos vise kad nisu u stanju zapamtiti narudzbu.. konobarila sam i ja i znam da to nije jednostavno, ali treba i tu biti profesionalan... ah sad bih se ja s njom raspravila.. lijepo je cuti da te blogeske kavice imaju tako lijepu atmosferu.. pozdravljam te draga Pjesmo iz oblacnog i prohladnog Schriesheima.. (dipl. kucanica 06.11.2006. 11:32)

lijepo,lijepo... (Euro smijeh 06.11.2006. 11:33)

Ma, sigurno ti tvoji posjetioci nisu zamjerili za konobaricu... Uštekana mama (Ps. Pegaz 06.11.2006. 12:04)

Dovraga i bestraga, vrime je da se ti i ja napokon kucnemo šalicama! Morati ću nešto iskemijati:) (redukcija mentale 06.11.2006. 12:12)

na brzinu te pozdravljam :-))) (osmijeh.... 06.11.2006. 12:20)

mah mah i tebi! :)) ja doduše nisam nikam putovala, al ko da jesam - potpuno mi se promijenio ritam zadnjih pet, šest dana pa sad opet na staro... ;)) (zgbaba 06.11.2006. 12:47)

sva sam se najezila....prekrasan post...zapravo, ja sve vise uzivam citajuci ovakve price o druzenjima, tim vise, sto citam o ljudima sa kojiam razmjenjujem komentare i koje rado citam...i onda, kad vidim kako su OK, bude mi drago oko srca, kao da sam i sama bila na tom susretu...Na zalost, razbacani smo na stotinu strana, ali evo, vidis, ipak se i ovako druzimo...ma namirisemo se mi....:-))

lijep i uspijesan dan ti zelim i pozddrav iz kisnog Sarajeva... (Mirisni tragovi u meni 06.11.2006. 12:54)

Da... Čudnovato je kako s nekim s kojim si se samo dopisivao možeš razgovarati kao da se znate sto godina... :)))))) (bedasta curica 06.11.2006. 13:10)

Draga Pjesmo,nema me dugo ,znam ,ali nosim te u srcu i mislim na tebe i kad nisam tu...Ovaj blogerski svijet mi je drag i vjerujem da si uživala u kavi,bez obzira na konobaricu,na to ,nažalost ne možemo utjecati...najveći pozdrav ti ostavljam! (builderica 06.11.2006. 13:27)

Kavice su zarazne. Moram hitno po ehinaceu da izduram do proljeća :) (ljelja 06.11.2006. 13:48)

Mene je moja frizerka zato što se poznajemo uvijek ostavljala za kraj, bez obzira kad sam došla. Moja bivša frizerka ;)
Bez obzira na konobaricu, sigurna sam da vam je kava prijala :)))) (Trill 06.11.2006. 14:05)

ne znam zašto teško otvaram tvoj blog, napokon sam uspjela...
veliki pozdrav tebi i Umagu :)) pusa (Danielaland 06.11.2006. 15:33)

Valjda će sad objaviti...lijepo nam je bilo, jel da?!!! Ma bez obzira na konobaricu, tko ju fućka. Nama je bilo dobro, a njoj..pa očito da nije. Nezadovoljnima ne može nitko pomoći... (ledena 06.11.2006. 19:42)

jeeeeeee (ledena 06.11.2006. 19:42)

A di su slike. he? Lipo je va Istri, kažu. Pozdraw blogerima na kavici (gogoo 06.11.2006. 20:22)

Draga, pa ja ništa ne stignem, tjera me Šnajderica 100 na sat...samo delati, i delati, pa te ja pitam...jel' to meni sila, tak mladome čoveku, furt delati???Sigurno da nije, trebam ja i malo svojega zadovoljstva...pusa... (Rib@rnica 06.11.2006. 20:38)

Ja ne volim kad neko daleko putuje.. (ZG dnevnik 06.11.2006. 21:46)

Pa normalno da vam je bilo dobro,hahaha,s ledenom je jako ugodno a vjerujem i sa tobom,ako budeš išla prema jugu javi se,a ako ja budem išla prema sjeveru javim se.
Znaš da je i mene nešto presjeklo kad sam vidjela onu nesreću i neka mi Bog oprosti kad su rekli da je registracija Pula ja sam odahla.Laka ti noć. (slatko grko i obratno 06.11.2006. 23:32)

U tome i je ljepota bloga, što se s nekim susrećeš prvi put, a zapravo se već dobro poznajete, samo fali fizički dojam da upotpuni sliku. Tema za razgovor nekako nikad ne fali. (TheLittleone 07.11.2006. 08:57)

Otišla, došla. U utorak dragi sjeo u auto u kratkim rukavima. Mi žemske se ipak upristojile pa pokrile ruke. Popodne je bilo ugodnih skoro dvadesetak stupnjeva, na granici – da li upaliti klimu za hlađenje u autu ili ne. Ostavili zelenu Istru (a fakat je zelena, listopadno drveće nije potpuno požutjelo, ponegdje plamenovi jarkocrvene boje griju šumske proplanke.). Cesta suha, vrijeme solidno. A kamiona po cesti...! O vozačima bolje i ne pričati. Mi se ovdje pjenimo na nekulturu, ali ono što smo doživjeli po putu Zagreb-Sisak nismo ni u najgorim noćnim morama mogli zamisliti. Vožnja s mobitelom u ruci, pretjecanje prek pune linije u nepreglednom zavoju, uletavanje u škare, ma strava. Jer, kad ti na autoputu izleti kamion jer hoće preteći drugi, isto tako spori kamion, onda ti se malo digne tlak, ali – na autoputu si, pa te tješi da neće naići još netko iz suprotnog smjera. Ali ovako... Boli glava nakon takvog puta.

Za Sisvete kiša, kao što su vrli meteorolozi i najavili. Mama i ja najdulje ostale na groblju, blago se smrzle čekajući autobus. Čim smo se dočepale toplog stana, popile čaj, da izbjegnemo prehlade. Cijeli dan je inače prošao u promjenama planova i obiteljskim čarkama, tako uobičajenim pri ovakvim okupljanjima. Nisam se htjela previše nervirati oko toga. Sve preživjeli. Imala vremena napričati se s mamom. Pokazala mi popis dokumenata po stanu i gdje se sve nalaze. Spremila sve po fasciklima. Draga pedantna starica. Kad se sjetim svoje dokumentacije i registratora s raznim izvodima iz kojekakvih matica, pa računa, pa papira o kreditima, pa izrezaka iz novina, pohvalnica, diploma...

Posljednjih pola sata u rodnom mi gradu provedoh u ugodnom druženju sa Siscijankom. Ugovorile čvenk na šetnici pored Kupe, hrabro izdurale dim u kafiću i popile našu prvu blogersku kavicu. Hvala ti, draga Siščanko!

A put nazad bio je prava pustolovina! Prolazeći pored Zagreba (zrak nad velegradom čist i jasan, metropolu nisam nikad prije tako dobro vidjela!) mahala svim znanim i neznanim blogerima koji su svoje mjesto pod suncem pronašli baš tu. A kad smo se dočepali naplatnih kućica, počelo je. Prvo kišica, pa susnježica, pa solika, pa snijeg. U Ravnoj Gori sniježna mećava. Dok smo popili kavu, auto je već bio bijel i palo je prvo grudanje ove sezone!





Do Rijeke su se tako izmjenjivali oblaci i sunce, kiša, snijeg i suha cesta. Bura je očistila i Kvarner i Istru. Nebo vedro, s ponekim stidljivim pahuljastim oblačkom. U Bujama pogled do Alpi! Došli za dana, u daleko hladniji grad nego kad smo ga napuštali.

Jutros je izmjerena četvorka. Tondo su jučer zatvorili. Vani je prekrasno, sunčano, bistro i čisto. Žute čizmice na nogama, klima hajca...


KOMENTARI:

ajd, nek ste se i sretno vratili i nek su žute čizmice tu :))))))))))) (cakum pakum 03.11.2006. 10:51)

znači ti si ona luda osoba kaj mahala iz auta...šalim se.........a čizmice su još od jugoplastike, zar ne? (GAJO THE PLJUC 03.11.2006. 11:18)

Eto,đe to ima da u malo vremena prođeš toliko godišnjih doba,haha.I kod nas je tako samo nema snjega.Ugodno druženje s ledenom,a izvještaj čekamo. (slatko grko i obratno 03.11.2006. 11:19)

Drago mi je da ste sve obavili i vratili se sretno a još si i kavicu popila sa blogericom!Lijep pozdrav familiji i tebi-vučica. (vucica95 03.11.2006. 11:28)

neka zutih cizmica.. nek ste se vi vratili bez problema.. ne kao njemacki pametni vozaci sto su napravili jucer kaos po autoputu.. pozdravljam te (dipl. kucanica 03.11.2006. 12:33)

........dobar ti dan Pjesmo......u nas je isto oko 5 stupnjeva,sunćano i vedro........ (katrida 03.11.2006. 14:02)

..molim Boga da snjeg Hercegovinu zaobiđe. uživaj:)) (SONATA O LJUBAVI 03.11.2006. 14:22)

Evo prije 5 minuta i ovdje pljusak snijega...pusa draga moja prijateljice... (Rib@rnica 03.11.2006. 14:32)

Uvijek lijepo pišeš, a posebno me veseli čitati o putovanju tvoje obitelji i prvom grudanju. :-) Pozdrav i dobar i odmoran vikend! (more nade 03.11.2006. 14:48)

Ma svugdi ima kretena za volanom, a pošto u ZGu ima ponajviše vozača ima i najviše kretena.. (ZG dnevnik 03.11.2006. 21:53)

opa, znači pala kavica... nisam se dugo vidjela sa Siscijankom... morat ću se zaletiti do Siska!! (seoska idila 03.11.2006. 22:52)

Danas san s balkona snimio snijeg na Zavižanu i na Viševici. Možda se ne otopi do nedjelje kad ću malo u brda. A bili su krasni vidici. Sad znaš kako je na buri, a ja sam znao puzati na prijevojima držeći se za kamenje i raslinje. Topli pozdraw iz friške RI (gogoo 03.11.2006. 23:56)

ee, da sam bar ja bila u Zgb. s mojim fotičem kad je bilo tako vedro, a rado bih se malo i grudala u Gorskom kotaru, no zasad to nije moguće, još mi je čarapa poluprazna, hvala ti na kavici i ugodnom razgovoru, drago mi je što sam te upoznala, nadam se da ćemo sljedeći put kad dođeš u rodni grad naći malo više vremena, lijep ti pozdrav! (Siscijanka iz drevne Siscije 04.11.2006. 07:03)

dobro nam se vratila i ugodan ti vikend... (Euro smijeh 04.11.2006. 07:30)

Žute čizmice.:))))))) Rastopim se kad vidim klinceze u šarenim čizmicama. :))))))) Želim vam ugodan i sunčani vikend. :)) (bedasta curica 04.11.2006. 09:03)

pa polako dolazi zima na opće iznenađenje, jučer je zalepršao snijeg u zagrebu pa još ima nade da nam klima kako-tako funkcionira. lijepo da se zabavljate i u ovim prvim hladnijim danima. btw ja imam problema s organizacijom sva moja tri računa u stanu tako da ne želim niti pomišljati kako ti je:)
uživaj (jiggo 04.11.2006. 10:05)

Heh, baš mi ovako dođe da malo promijenim trasu.
I budem, uskoro :), pa ću pisati o tome.
Svega je bilo, a ti uspjela smjestiti u post :)
Pozdrav (Playera´s 04.11.2006. 10:44)

mogla si reći da ideš ovamo, pa ja sam ti 5 minuta od šetnice!!!!!! (šetnja u nepoznato 04.11.2006. 11:35)

e jeste se fakat izpromjenjivali raznih atmosferilija :) Glede prometa, dear pjesmo, trebala bi doci ovdje u digiciju .... ja svaki svakodnevno gubim tone zivaca cak i na najkracim relacijama, strava....ovdje se polu u sali polu u zbilji kaze da je crveno svjetlo na semaforu samo savjet da stanete ali ne i obaveza! Pozdravi iz isto tako suncane ali hladne Pescare! mah-mah (MENTINA 04.11.2006. 12:03)

eto sada ja razmišljam da li sutra smijem krenuti u sisak...da i ne mene ne dočekaju slični doživljaji na putu (Biti Bolji - Be Better 04.11.2006. 15:34)

Nezgodno je to sa prometom. Ja relativno često idem od Zagreba do Poreča i svega sam se već nagledao. Uglavnom nastojim ne žuriti i to mi se pokazalo kao najbolje što mogu sa svoje strane učiniti. I kod nas je za Sisvete padalo, ali popodne. Mi smo srećom aranžmane odnijeli dan ranije, a na same Sisvete smo se u jutro prošetali do groblja. Od doma imamo nekih 40 minuta i u te dane gužve, to nam je najprihvatljivija opcija. Bila mi je i sestra sa kompletnom obitelji. Donijeli su dašak Istre i Poreča. Jučer je i kod nas malo zapršio snijeg, na Sljemenu se i primio. U svakom slučaju zima po malo kuca na vrata. Instalirao sam Mozillu i sada tvoju stranicu vidim kako treba, a izgleda da je i sa komentarima napokon krenulo, ili je to slučajna i sretna podudarnost. Lijep ti pozdrav iz hladnoga Zagreba. (kiwi-club zadovoljstvom protiv kila 04.11.2006. 20:25)

Neki dan vozim iza kamiona. Dvije trake. Pokušava preći drugi kamion koju mu to očito nije dao. I tako ta dva kamiona zaštopala cijeli promet. Stvarno ima svakakvih budala za volanom. Važno je sačuvati živu glavu. (šumarKA 04.11.2006. 22:43)

Ah da sam barem ja mogla sa vama, čeznem za putovanjem i grudanjem...
Pusa draga... (redukcija mentale 05.11.2006. 04:15)

uh nije me bilo ovdje sto godina ;)
dobro jutro
vidim da se uziva u putovanju
zelim ti ugodan dan (LOTOS 05.11.2006. 07:20)

Daleko je zima. Ali stiže :-) (sklblz 05.11.2006. 08:10)

ovdje je sve vec u minusima, snijeg samo malo zaspe, ali se otopi preko dana, ali, tesko da iznad nule bude temperatura...U stanu grijanje, super griju radijatori, ali samo malo trkanje do balkona i zaradi se upala zdrijela, kao kod mene...i evo, ne prolazi, vec dva tri tjedna...dobro jutro i jos bolji dan zelim... (Mirisni tragovi u meni 05.11.2006. 08:59)

Vidim da je putopis postao vrlo popularna blognjiževna vrsta. Dobar povratak i ugodne zimske radosti! (ljelja 05.11.2006. 12:01)

Dakle ti Ledena, Pošemeren i ??? tko je zagonetna ličnost??? A štucalo mi se tek kad sam došao doma što sam prepisao čevapima....Pusa draga moja Pjesmo... (Rib@rnica 05.11.2006. 20:21)

pogled iz zapadne Istre prema Veneciji ili Alpama nakon dobre bure je neponovljiv. A taj zrak...za to se živi! Inaće, reklo bi se za mene "vratija se Šime". Nemoj se začudit novom postu, ali prvo me oprala nostalgija, pa propuhala bura a onda sam progledao. Rezultat je na staroj adresi. Pozz u crvenu zemlju. (3bunj 05.11.2006. 22:57)