Baš ljigav početak tjedna. Magla, kiša. Ujutro svira mobitel u 6.45, vani mrakača. Najradije bi se okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati. Ali ne smiješ.
Štrajk je završio, djecu treba poslati u školu. Nakon što su i uživala i dosađivala se četiri dana, trebaju se posvetiti daljnjem školovanju. Test, koji je bio predviđen za čeprpak, sigurno će se pisati danas. Pa će se saznati i kad će se nadoknađivati izgubljeni sati. Hoće li i subota postati radna ili će se sati nadodavati svakom danu? Svaki prvi ponedjeljak u mjesecu naša škola ima Dan otvorenih vrata. Sat vremena popodne, za informacije. Tajo se brusi za otići. Kod mlađe se primjećuje da ima lakšu torbu, manje obveza, iako je čak učiteljica najavila da se ne može potpuno pridržavati HNOS-a, obzirom da se u nižim razredima ne može provoditi politika blok-satova (klinci još nemaju toliku koncentraciju). No, starija stenje pod teretom školske torbe. Svako malo je tražimo da nam objasni zašto nosi toliko stvari. Pa dijete krene po predmetima: iz hrvatskog sutra trebam samo udžbenik i bilježnicu, za matematiku nosim udžbenik i vježbenicu u jednoj knjizi i bilježnicu, kao i šestar, kutomjer i trokute. Povijest – udžbenik, vježbenica i bilježnica. Talijanski – udžbenik, radna bilježnica, bilježnica. Engleski – isto. Informatika – udžbenik i vježbenica.Jer učitelji ne kažu što im treba za slijedeći sat, pa nosi sve. K tome pernica, bočica soka i sklopivi kišobran. Onda mi velikačka dođe iz škole ko mrtva maca, svali se na kauč i moli da je izmasiram...
Trening iz budokaia su pišulje imale u petak, iako se štrajkalo. To im je dobra priprema za skijanje. Odnedavna se treninzi održavaju zajedno i za karate i budokai. Ima nekoliko karatistica pa je curkama milije sad ići na treninge, ne sviđa im se kad su same s dečkima. Mlađa je u petak cvjetala od sreće, trener ju je pohvalio pred svima i postavio da predvodi mlađu grupu. Kaže dragi da se vidi razlika između naše djece i ostalih, jer Potočnicama ne pada na pamet zabušavati. Trude se, kad se kaže da se nešto radi, one rade. Točno onako kako im se pokaže. Ako im ne ide odmah, pitaju za objašnjenje. Mislim, tako bi trebali svi raditi. Koji to rade iz zadovoljstva. Ali izgleda da na treninzima nisu svi zbog zadovoljstva ili iz vlastite želje. Pa se onda ove naše izdvajaju...
Vikend smo proveli većinom doma. Samo u subotu iskoristili sat vremena bez kiše za prošetati se. Nismo već mjesecima prošli dijelom starog grada gdje su načičkane pizzerije i restorani. Pa se iznenadili terasama koje su bespravno nikle u tom međuvremenu. Nekoliko stupova u moru, pa hop terasa ispred restorana. Pa eto i susjed podigao terasu pa je natkrilio suncobranom... Desetak ugostiteljskih objekata – isto toliko terasa. Još su ostale dvije "rupe" na obali između tih bespravnih terasa. Kad se to popuni (a sigurno hoće, jer ovo je dokaz očitog bezvlašća u ovom gradu), povećat će se površina grada za parsto kvadrata. Koji se ne plaćaju nikome, ali zato masno naplaćuju mušterijama. A ja strepim da me komunalni redar ne opomene kad stavim ispred radnje stalak...
Post je objavljen 27.11.2006. u 10:39 sati.