Rascjepkala sam si prošli tjedan na dva dijela. U čeprpak mi je bila u posjeti vjenčana kuma. Nismo se vidjele nekoliko mjeseci i odlučih ovaj put uzeti slobodan dan kako bih mogla proljudovati s najboljom prijateljicom. Znamo se već 38 godina. Prijateljstvo koje je obilježilo moj život. Od dječjih druženja, stanovanja vrata do vrata, kuckanja na zid koji je dijelio naše dvije dječje sobice, zajedničkih odlazaka na klizanje, pohađanja iste glazbene škole, preko dopisivanja i povremenih susreta kad je odselila u Zagreb početkom srednje škole pa zatim intenzivnog druženja završetkom studiranja, logičnim izborom kao svjedokinje moje sreće i ljubavi kad sam se udavala, pa sve do opuštenog i neobvezujućeg druženja ovih mojih dvadeset godina braka. Sudjelovala je u svakoj fazi mog odrastanja i zrenja. Otkako su djeca obogatila mužev i moj život, njena se pozornost proširila i na podmladak. Zadnjih je godina curke jednako okupiraju kao i mi, stariji. Ter bi kumicu svi mi ponaosob za sebe imali, za priču, šetnju, savjet, ogovaranje (ak treba, jel). Obično je ja najmanje vidim, jer vječno radim. E, sad baš nisam htjela. I baš smo se lijepo napričale. Ležerno popile prvu jutarnju, prošetale gradom i usput poobavljale potrebne poslove, popodne zajedno s jedinim muškim u kući prošetale Novigradom, navečer obišle naš grad uzduž i poprijeko. I u petak ujutro se svi razišli na svoju stranu. Kumica je otišla za Opatiju, uputismo je na Pazin, nek obiđe Plominski vidikovac, i južnom Istrom priđe drevnom ljetovalištu. Javila se zadovoljna putem, oduševljena pogledom s vidikovca, vožnjom ponad Brestove, Mošćeničke Drage, Medveje, Lovrana, Ičića.

Mam je bilo lakše odraditi petak i subotu. U subotu navečer opala kiša, zahladilo. Dok je vani daždilo, muž i ja gledali trbušne plesačice. I baš uživali. Trbušni sam ples gledala lani u Zagrebu, kad je Caiman Verde nastupao u prostorima Lutrije Hrvatske. Trbušnu plesačicu koja je šira nego visoka, i koja je rastjerala pola publike na modnoj reviji prije desetak dana, vidjeh samo na slikama. I čuh dojmove vlastitih kćeri i muža. I bolje da je nis vidjela u živo. No, trbušni ples ovih plesačica bijaše jedan od ponajboljih nastupa koje sam imala prilike vidjeti u zadnjih par godina.

Ana Suryawanshi je profesionalna plesačica i dugogodišnja učiteljica orijentalnog trbušnog plesa.










Uz Anu su nastupale i još tri djevojke iz njene plesne grupe. Prekrasna koreografija, upečatljivi kostimi (većinom unikatni), neobična glazba, na kraju čak i jedan duhoviti narodnjačko-reperski mix. Nevjerojatno je koje sve dijelove tijela pokreću te plesačice, kako su ovladale vještinom vibriranja i uvijanja tijela...








Gledajući Shakiru i njene koreografije na MTV-ju, činilo se lako mrdati tako dupetom i pomicati dijelove tijela u nekom pravcu. Šišku. Jednom (samo jednom) sam se, nakon spota s trbušnim plesom, pokušala pred zrcalom dogovoriti s vlastitim sklopom i proizvesti bar jedan sličan pokret. Potočnice su se valjale po podu...

Prošli tjedan gledala sam ženskicu iz Zagreba, Tinu Angel, kak šara po tijelima dviju djevojaka. Svaka čast, svaka čast. Em smislit što ćeš narisati, em sigurnim potezima crtati po neravnim površinama žive podloge. Poslije mi je Tina rekla da su boje lako perive, dovoljno se otuširati pa da sve ode s kože. Sve je bilo zgodno i krasno, i crteži su mi se svidjeli, i djevojke su bile če-če, ali da će oslikavanje tijela gledati manje od deset ljudi, to nisam zaista mislila... A kad su oslikane curke prošetale (eeej, u badićima!) prostorom u kojem se nalazilo par stotina ljudi, jedva tko se okrenuo za njima. Gdje se odvijao performance? U kazinu. Koliko sam čula od Angelice, i koliko sam uspjela vidjeti po internetu, ženskica je često angažirana na raznoraznim "eventima" i - osim ovdje - svugdje vlada gužva i veliko zanimanje.

U nedjelju je na Trgu slobode održana modna revija "Magic Night", s temom "Bezuvjetna ljubav". Trajala je i trajala dva i pol sata, završila nešto prije ponoći. Velik dio publike se razišao nakon sat vremena. Razvuklo se, međutočke su očito predugo trajale.

Jedanaest domaćih modnih dizajnera. Kreacije nosive, jednom nosive (u idealnom slučaju), nenosive, otkrivajuće, pokrivajuće.











Manekenke što domaće bliže, što domaće dalje. Što mršave, što nemršave, celulita čudo jedno.











Stefany izgleda super, najbolje do sad.










Jelena Urukalo



Posebna pohvala organizatoru (Pučko otvoreno učilište) na angažiranju redara. E, tako već je daleko ugodnije i gledati i slikati i snimati.

Osim što je lijepo i dobro i zdravo i ugodno i opušteno živjeti na moru, postoji i vjerojatnost da tijekom ljeta doživiš i neke susrete. Pa i blogerske. Jest da od svih stanovnika Lijepe naše ima malen postotak blogera, pa od njih još puno, puno manji onih koji imaju priliku otići na godišnji na more, a od njih još puno, puno manji postotak onih koji dođu u Istru, ipak postoji vjerojatnost da će netko od njih doći i u ovaj moj gradić. Tak da sam sretna zbog svake blogerske kave popijene u Tondu ili nekom drugom umaškom kafiću.

Prošli tjedan imadoh dva blogerska susreta. Iz Pule čak potegnula Rudarka, njojzi hvala što je prevalila tih 200 km vamo-tamo. Pak smo popili piće s muškim polovicama i par komada djece, što vlastite što tuđe. Do slijedećeg susreta, tamo negdje u rujnu ili prosincu, pozdrav Rudarki!

A onda je iz Poreča došao na kavu i Euro, legenda blog-ha-era. Čitam ga svako radno jutro (osim kad je na godišnjem, jel). I moj muž također. I reče mi muž da ga obvezatno zovem kad mi se Euro javi, da i on popije s nama kavu. I tako bi. Relacija Poreč-Umag bijaše tek majušni dio puta od 5,500 km koje je čovjek-bloger do tada prevalio. A te iste večeri se još vraćao doma... Nadam se da se i nagodinu vidimo!

Jučer je na web stranicama naše osnovne škole objavljen popis učenika 5. razreda. Kako škola ima nekoliko područnih škola u okolici, i one obuhvaćaju samo učenike nižih razreda, u 5. se sva ta djeca spajaju u centralnu školu. I dolazi do pretumbavanja sastava.

Starija Potočnica tako se našla u razredu u kojem je bilo samo par prijatelja iz bivšeg razreda. I do kraja 8. razreda se nije pretjerano sprijateljila s većinom. Dvije-tri frendice su bile njeno društvo, i sad su i ta prijateljstva na kušnji jer ne idu zajedno dalje u srednju školu. U gimnaziji se opet sreće s dijelom tog svog bivšeg razreda. Možda će se neko od tih "davnih" prijateljstava opet obnoviti.

Mlađa nije ostala s većinom svog razreda. Njih pet je ostalo na okupu u "novom" razredu. Srećom, njena najbolja prijateljica je među njima, tako da dvije curke nastavljaju dalje školovanje u istom razredu. Drugih pet klinaca je stavljeno u slijedeći razred. Uglavnom, koliko sam shvatila, glavni kriterij je izborni predmet – strani jezik. Što god bilo, razredi su formirani (ove godine ima samo 4 peta razreda, za vrijeme vladavine Starije bilo ih je pet), želje Mlađe su uslišane i sad se možemo potpuno posvetiti nabavi udžbenika.

A udžbenici.... dakleee.... Tijekom ovog tjedna trajala je razmjena udžbenika u osnovnoj školi. Prva dva dana za niže razrede, ostala tri za više. Prvi dan je Mlađa odnijela sve udžbenike koje je imala doma. Neki, naravno, više ne odgovaraju planu i programu, al smo svejedno sve dali. Naši prijatelji iz Buja imaju kćer koja je završila 5. razred, i od nje je Mlađa dobila komplet udžbenika. Ali samo njih 3 odgovaraju popisu kojeg je naša škola objavila. Ostatak udžbenika je Mlađa odnijela jučer u školicu, i uspjela naći nekoliko potrebnih. Danas opet ide, da pokuša iskompletirati popis. Ostaju radne bilježnice, njih valja naručiti u knjižari.

Grad je odlučio pomoći roditeljima tako da je za svako dijete u osnovnoj školi predvidio 500 kn. Do tog iznosa roditelji mogu naručiti u jednoj od naših knjižara knjige i radne bilježnice. Sve preko tog iznosa ide iz roditeljskog džepa. Ajd, i to je nešto.

Grad je pregovarao i s lokalnim prijevoznikom u svezi glede prijevoza srednjoškolaca u Buje. Zamislite, karta Umag-Buje, a to je 13 km košta 24 kn!!!! Mama mi kaže da je cijena karte Sisak-Petrinja (ista udaljenost) 7 kn, negdje sam našla da je dnevna karta Sisak-Petrinja (ako to još uvijek vrijedi) 20 kn, što će reći da je u dva smjera 20 a kod nas 48!!! Elem, prijevoznik je tražio nekih 900 i nešto kuna mjesečno po srednjoškolcu. Nakon teških pregovora, Grad je uspio sniziti cijenu mjesečne karte na 312 kn. Iako je prvobitno bilo najavljeno da će Grad snositi dio troškova prijevoza u Buje (obzirom da Umag nema srednju školu) sad je odlučeno da roditelji plaćaju punu cijenu. A Grad se izborio za puno nižu tarifu. Ajd, i to je nešto. Ovih dana čekamo objavu gradskog natječaja za stipendije. Navodno bi Grad financirao mjesečno s po 400 kn srednjoškolce, a glavni kriterij bi bio uspjeh. Odličan uspjeh tijekom svih osam godina školovanja i na ovaj bi način bio nagrađen.

O gimnazijskim udžbenicima saga još traje. Nakon što je objavljen popis udžbenika, osvanula je na web stranicama škole i obavijest da će se od 18. do 31. kolovoza vršiti razmjena knjiga. Odmah prvi dan Velika je s tajom otišla do gimnazije. Nitko nije ništa donio. Zvala dan poslije, pa opet slijedeći dan. Ne, još nitko nije vratio niti jedan udžbenik. A opća gimnazija ima samo jedan razred, tridesetak učenika, s područja cijele Bujštine. I sad ti ulovi nekog od bivšeg prvog razreda... jer očito da će tek par njih možda donijeti u školu stare knjige, a možda čak niti jedan. Sad traje potraga za tim bivšim učenicima, i potraga po forumima, i po web stranicama za razmjenu ili kupnju i prodaju udžbenika. More knjiga, more izdavača, nešto sam uspjela rezervirati u Zagrebu i čekam hoće li se vlasnik udostojiti poslati mi paket pouzećem ili će radije dati nekome iz velegrada. Surfaj, sjedi, čekaj....

Nakon prstena iz Luxora i čega sve ne, ovaj put sam iz Ideal Servisa d.o.o. iz Kaštel Starog dobila pismo jedne od posljednjih velikih vidovnjakinja današnjice, Donatelle Reyes, u kojem mi nudi tajni Ruggierijev rukopis zajedno sa slavnim talismanom Medici kao besplatnim poklonom i osobnom zaporkom za taj poklon.

Izvor ideja tog Ideal Servisa je očito neiscrpan. Stvoriti priču, dizajnirati bilo narukvicu, bilo prsten, bilo talisman, iziskuje i vrijeme i kreativnost i novac, u krajnjem slučaju. No, očito da još uvijek ima i da će vazda biti naivaca koji će u tim tajnim, slavnim, magičnim, čudesnim stvarčicama naći jedini izlaz iz svojih problema.

Da sam ne-znam-koliko bogata, a nisam, sigurno bih opet još nešto željela i htjela posjedovati. I na tu kartu krize, novčane nesigurnosti, iščekivanja boljih dana – sigurno igra ekipa iz Ideal Servisa.

Elem. Opet sam ja za njih muško. Ovo je sad već treće pismo u kojem su mi promijenili spol, i počinjem se zabrinjavati. Da li je moja budućnost sigurna i sretna jedino i samo ako promijenim spol???!!!

"Danas vam gospodine XXX želim ponuditi najrjeđi i najučinkovitiji od svih talismana koje sam ikad nudila..." Što, znači da sve ovo do sad mogu mačku o rep okačiti, i tek je taj talisman ono pravo, ono što će me izvući iz svih problema?

"Sada će vam konačno Novac, Ljubav, Sreća i Uspjeh biti nadohvat ruke..." Moš mislit.

"Da, ono što bih vam željela ponuditi je izrazito lijepa kopija precizno izrađena tako da u potpunosti nalikuje talismanu kojeg sam otkrila, talismanu koji je zaista pripadao Katarini Medici, jednoj od najvećih i najmoćnijih francuskih kraljica... Mišljenja sam da su moći ovog talismana direktno povezane sa slavnom ´Ruggierijevom magijom´ čija je snaga i učinkovitost renomirana već stoljećima. Moćna Ruggierijeva magija je prije svega Povoljna magija: Pouzdana zaštita od ljudske pakosti, bez obzira na to kakva ona bila." Oh, da li je to moguće, da ima lijeka ljudskoj pakosti???? Pa što nisi prije rekla, ja se već godinama borim s vjetrenjačama i otrovnom koncentracijom ljudske pakosti koja ne dopušta da sprovedem u djelo plan koji bi pomogao da mogu preživjeti od vlastitog posla. Idešššš....

"Vidjela sam slike dviju astralnih tema koje su bile položene jedna na drugoj: onu Katarine Medici i vašu. (Oooo, pa ja sam izuzetno počašćena, da je jedna Katarina Medici vlasnica astralne teme položene na moju) Također sam vidjela kako se pojavljuje vaše ime ispisano sjajnim slovima... (Mam si zamišljam ona slova u Hollywoodu...) Između astralne teme Katarine Medici i vaše aktualne situacije postoje zbunjujuće točke koje se poklapaju... Očekuje vas jedna vrlo rijetka planetarna konstelacija koju nazivamo ´Magični trokut providnosti.´ Što to točno znači? Jednostavno se radi o iznimno povoljnom razdoblju – po onome što sam vidjela, takvo razdoblje dogodilo se tek 3 puta od 1539. ... Za vas bi uskoro sve trebalo izići iz sjene na svjetlost. Znam da se osjećate napadnuti događajima protiv koje se po vašem mišljenju ne možete boriti, neprirodnim blokadama, kašnjenjima i sl. (Đe me nađe, vid, sve istina.) Stalo mi je da se u najkraćem roku oslobodite problema koji vas demoraliziraju. (Ma, i meni je stalo, kako nije.) Evo kako vam predlažem da postupite... Nosite kod sebe Talisman Medici i izgovarajte formule koje ću vam navesti – one potječu iz slavnog ´Ruggierijevog rukopisa´. Trebali biste se uvjeriti da vaše nevolje brzo nestaju: kao uz pomoć nekog čuda..."

Sad vi mene zamislite kako hodam selom mojim malim, noseći oko vrata neki talisman, mrmljajući si u bradu formule. Pa, hodajući tako uokolo, umjesto pozdrava izvalim neku formulu. Jel onda ta formula i dalje vrijedi za mene il prelazi na onog koga sam htjela pozdraviti a u stvari sam mu uvalila formulu???

"Gotovo je s tuđim kletvama. (Oho, pa zar su me prokleli?!) Gotovo je s podsmjehom (ma, tko se to meni smije, da ga ja vidim!), sa svjesno zločestim riječima i gestama. Lašci su rakrinkani. (Gdje su, koji su to? Daj da ih golim rukama stegnem!) Protjerani su uljezi koji su se htjeli uvući kod vas sa stramotnim ciljevima. Jedna magična formula dovoljna je da ušutkate bilo koga tko se se prema vama pokaže agresivan." (Ček, ček, jel sad tu formulu smijem upotrijebit samo ako me netko hoće istuć ili?)

"To je najučinkovitija magija koju sam ikada imala prilike vidjeti. A podjednako je učinkovita kada treba pobijediti Lošu sudbinu, daleko otjerati Zlo, zatražiti sreću, blagostanje i bogatstvo. Isto tako služi i da biste se zaštitili od nezgoda, udaljili neku osobu koja vam ne želi dobro, ili pak ostvarili dobro slaganje u obitelji... Ta je magija idealna za podmiriti hitne potrebe ili zatražiti ispunjenje neke posebne želje, kao i za riješiti financijske probleme ili dobiti neko materijalno dobro..." Pa što ne kažeš, ovo sam čekala godinama, da godinama – desetljećima!!! I baš me podsjeća na reklame za raznorazne deterdžente. Ono – dosadašnji deterdženti nisu bili u stanju oprati Vaše mrlje. Al ovaj, novo-novo-najnoviji deterdžent, eeee, on može sve. Pa za par mjeseci opet, još noviji i efikasniji deterdžent. Zaboravite sve što ste do sada koristili u borbi protiv mrlja, OVO je pravo rješenje za Vas.

"Za vas sam rezervirala jedan od nekoliko primjeraka ovog talismana koji su mi ostali. Ali poznajem i neke ljude koji su u istinskoj nevolji i kojima moram pomoći. Ako mi ne odgovorite pismom, bit će prekasno..." No krasno... a ja još uvijek ni da bi.

"Neki problemi koji vam se već duže vremena motaju po glavi, kao i neke neprirodne blokade, često vas demoraliziraju. Želim uraditi sve da vas toga oslobodim u najkraćem mogućem roku... Do sada su te blokada mogle opstajati usprkos svemu. Zašto? Jednostavno zato jer nisu bili ujedinjeni idealni uvjeti da im se stane na kraj. Po prvi put za vas se ZAISTA sve može promijeniti." Što sam vam rekla?! Deterdžent, pa deterdžent.

Cijena talismana? Prava sitnica. Samo 199 kn. Uz "iskreno jamstvo" (gdje je itko ikad napisao "neiskreno jamstvo"???) "da će mi vratiti novac do posljednje kune, ako iz nekog osobnog razloga poželim povrat novca u roku od 6 mjeseci."

I tak. Šest listova ispisanog teksta, uokvirenih ili zaokruženih odlomaka, podebljanih slova, strelica. I dva crteža. Jedan, koji prikazuje talisman i drugi, "hvatač vibracija". Prvo se moraju na papirić upisati tri želje. "Položite lijevu ruku na hvatač. Otprilike jednu minutu, ili čak i malo više, ako možete snažno mislite na" svaku želju. A što ak čoek, il žema, ima samo jednu želju? Mir u svijetu...

(Skinuto sa stranice http://www.phys.ncku.edu.tw/~astrolab/mirrors/apod_e/ap080911.html)

Sinoć smo gledali zvijezde padavičarke. U stvari, suze svetog Lovre. U stvari, perzeide. U stvari, meteorsku kišu. Ne sjećam se zašto lani nismo gledali, znam da smo prije dvije godine curke i ja ležale na travici u našem dvorištu i gledale u nebo. E pa sinoć, nakon moje druge smjene, skupismo se, oboružasmo vestama i tenisicama, ponesošmo spužve i ručnike i zapalismo na plažu.

Vani je bilo ugodno svježe, nekih 21°C. Imali smo u vidu nekoliko mjesta u okolici za koja smo pretpostavljali da bi bila dovoljno daleko od svjetlosnog zagađenja. I prvi odabir već je odgovarao svrsi. Sveti Pelegrin, mjesto na kojem se odvija tradicionalna prvosvibanjska fešta, prek ljeta stjecište lokalne mladeži koja se okuplja u plažnom baru. Iz bara je dopirala reggae-glazba, oko nas je bilo još nekoliko grupica ljudi koji su pijuckali piće i povremeno bacali oko na zvjezdano nebo. Rasprostrli smo spužve i ručnike, polijegali i zurili u zvijezde. U nekih sat vremena ležanja nabrojali smo tek petnaestak bljeskova. Vidjeli više zrakoplova i ostalih letećih objekata nego Suza sv. Lovre. Nebo crno, zvijezada ko u priči (Mlađa kaže da nikad nije vidjela toliko zvijezda na nebu. Naravno, kad nam je ovo bilo prvi put da izvan grada promatramo zvijezde.) Malo pričali viceve, malo šutjeli, svako sa svojim mislima. Pa se nešto prije ponoći pokupili kući. Pogled na nebo iz dvorišta otkrivao je možda trećinu zvijezda koje smo vidjeli u kmici plaže Sv. Pelegrina.

Vjerujem da će Potočnicama ostati u sjećanju ovakva naša druženja. I da će svoju djecu voditi na slične izlete, u upoznavanje ljepota prirode koja nas okružuje.

Prvo se jučer naoblačilo.



Pa sinoć opala kiša. Počela oko 21 h i do nekih 4-5 padala u više navrata. Nije bilo velikog nevremena, malo sijevalo i grmilo.

Navečer me obično obitelj dočeka na kraju druge smjene s večerom i planom za gledanje TV-a. Ili snime neku od serija koje pratimo ili neki od filmova koje propustimo tijekom tjedna. Rijetko kada idemo spavati prije ponoći. Ajd, sinoć smo legli ranije. Izvadili utikače, za svaki slučaj, jel, i uz bljeskove munja odigrali par partija una. Dugo nismo kartali. U stvari, otkad smo se curke i ja zarazile online mahjongom, a one i drugim igrama, ne igramo zajedno društvene igre. Pa je sinoć bila prilika za kartaško druženje. I nešto duže spavanje.

Da je osvježilo od kiše, nije. Al se zato oporavila travica i ostalo bilje. Jučer smo u rasadniku kupili sadnicu bugenvilije, u tijeku je akcija sniženja cijena (91 kn, nakon 30% popusta).



Taman je kiša dobro došla da natopi zemlju. Uzeli smo i sadnicu bršljana, da proširimo živicu. Prethodno kupljene tri sadnice već su raširile listove i dosta dobro zaklonile auto i pogled na dvorište. Paprike koje nam je poslao dida Ante dobro se drže, počele su crvenjeti. Osušene plodove rijetko kad koristim, no biljka je lijepa.



Ruže mi grickaju puževi-muževi. Al lanjsko božićno drvce uspješno odolijeva balavcima i lijepo napreduje.



Kivi su izgrebale i uništile napasne mačke, ima hlada al nema plodova. Pitali smo u rasadniku za divlju lozu, kad bi je bilo najbolje posaditi. Pa su nam savjetovali da pričekamo proljeće. Tak da kivi nakon pet-šest godina uzgoja lijepo na zimu ide vrit a u proljeće stiže zamjena. Svidjela nam se jako ta divlja loza, raste i na pergoli u Tondu. U proljeće i ljeto su listovi zeleni, jesen ih oboja u narančastu i crvenu boju.



Još ako se odlučimo ponovo posaditi i lavandu, nagodinu bi naša oaza mogla vrištati od veselih boja.

U organizaciji 'Podravke', Turističke zajednice Grada Umaga, Grada Umaga, POU Ante Babić i Istarske županije, održana je tradicionalna Fešta od rajčice. Kao i sve dosadašnje, fešta je imala i humanitarnu notu – sav prihod prikupljen prodajom hrane i pića (porcija pašte sa šugom i piće po izboru = 15 kn) namijenjen je novoosnovanoj udruzi "Bubamara" - Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama. Udruga kuhara Istarske županije pripremila je oko 6,000 porcija pašte i 700 litara šuga s četiri različita okusa. Ove godine je po prvi put organiziran izbor najljepše i najveće izložene rajčice. Najveća rajčica, iz Savudrije, težila je 1395 g, a najljepša je bila rajčica iz Pakoštana.

Posjetitelje su zabavljali puhački orkestar "Naša sloga" iz Babića i grupe Vivak i Bonaca. Nastupale su i umaške mažoretkinje. Mažoretkinje se pokazaše u novim uniformama





i s novim kapama.




Trg krcat, svi zadovoljni. Fešta – pun pogodak.

Sinoć smo ostali na Trgu skoro do ponoći. Moji su otišli pogledati kulinarsko natjecanje, antički frizeraj i plesnjak. Nakon druge smjene im se pridružih. Stigla na vrijeme vidjeti plesačice i nogometaše. Sve lijepo osmišljeno, uz poučne komentare voditeljice. Žao mi jedino što ni ova manifestacija nije prošla bez hrpe bezobrazne mularije. Tog protrčavanja među plesačicama, tog prešetavanja uzduž i poprijeko Trga, tog guranja i čak podmetanja nogu snimateljima i fotografima... pa to je strašno... Jedino su za vrijeme starorimskog nogometanja klinci balavanderi ustuknuli pred muškarcima koji su natjeravali loptu među sobom.

Antički plesovi














Antičke frizure






Starorimski nogomet







Festival antike je završio, danas je pak fešta od rajčica, za vikend su predviđene Ribarske noći.

U Umagu traje 8. međunarodni festival antike Sepomaia Viva, u organizaciji Muzeja grada Umaga. Na Trgu slobode upriličeno je Muzejsko trgovište, uz sudjelovanje Arheološkog muzeja Istre, Arheološkog muzeja Zadar, Arheološkog muzeja Zagreb, Radionice Zvonimir - Solin, Muzeja grada Umaga i Gradskog muzeja Sisak.



Na ostalim štandovima prikazani su antički zanati











i antička hrana.




Sva tri dana trajanja festivala održavaju se muzejsko-pedagoške radionice "Arhići". Prilika za djecu da nauče nešto o antičkim vremenima, između ostalog i kako se izrađuje mozaik.

U ponedjeljak je publika imala priliku vidjeti gladijatore i legionare (članovi Istituto Ars Dimicandi, Milano) i antički ples (Gruppo Danze Antiche, Villadose). Sinoć je održana predstava "Perzejeve pustolovine", u izvođenju dramske skupine Društva Naša djeca iz Umaga.





Ovo je drugo gostovanje malih glumaca na umaškom Festivalu antike. I ovaj put se skupio popriličan broj promatrača. Predstava uspješna, u što nismo ni sumnjali. Nakon zajedničkog slikavavanja, publiku su prema Trgu usmjerili Gladijajatori – klauni i žongleri (Onofrio - Henry Marić i Ludus - Zoran Vukić).



Nakon nastupa veselih klauna, slijedili su priča o togi i nastup gladijatora i legionara.

Za danas su predviđeni nagradna utrka u vrećama, predavanje o bilju u antičkom svijetu, 2. kulinarsko natjecanje u pripremanju antičke hrane, nastup Gladijajatora, antički ples, priča o rimskoj ženskoj frizuri i starorimski nogomet (Udruga GAZ – Trilj). Zaista bogat i poučan program.

Kraj tjedna nakrcan događajima. Prvo je u četvrtak navečer otvorena izložba Stephana Lupina. Skupilo se zavidno mnoštvo uzvanika. Kulturnjaci, privrednici, političari, mediji, sve u svemu nas se pedesetak zbilo u hodnik (je Multmedijalni centar al nije ništa drugo nego hodnik koji spaja predvorje knjižnice u kojem je inače smješten i kafić, i predvorje dvorane Pučkog učilišta). Zrak ustajao, vreo, ljepljiv, dobro da se nitko nije onesvijestio. Pohvatali smo letke, kataloge, lepeze i pokušavali stvoriti bar zeru povjetarca ispred nosa.



Kratke govorancije su održali ravnateljica Pučkog učilišta, gradonačelnik Umaga, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar te sam Lupino. Nakon razmjene komplimenata i najavi novih projekata (Lupino je angažiran da do svibnja slijedeće godine pripremi monografiju Umaga. U međuvremenu će otvoriti bar još jednu izložbu u našem gradu.), znatiželjnici su se razvili u strijelce, pregledali izloške (fotografije, kalendar, stol, stolice, zrcalo, križevi) i okrijepili se pripremljenim delikatesama i pićima.

Sudeći po napisima, gradonačelnik i Lupino su dobri prijatelji. Ako jesu, neka jesu. Monografija koju je pripremio jedan Lupino (kolikogod ga neki omalovažavali i ne voljeli) sigurno će privući više medijske pozornosti nego da su fotografije djelo manje poznatih autora. Osobno sam imala priliku nekoliko puta biti nazočna Lupinovim egzibicijama (donja slika je s jedne takve, prije nekih sedam godina), tu i tamo sam nešto pročitala o njemu, vidjela neke snimke s Farme. Prznica, karizmatičan, celebrity, štogod bio, čovjek izaziva pozornost. Kao npr. u subotu ujutro, kad je gol do pasa i s fotoaparatom u ruci hodao gradom. Ne znam koga je lovio, al mene nije ulovio.




Dok se društvena krema okupljala oko Lupina, u Tondu su prošetavale manekenke. Djevojke domaćeg podrijetla pronijele su prostorom između šanka i stolova ljetne haljine i badiće. Prilika za napasanje očiju, i utjehu kako nitko nije savršen. I opet, pozornost je privučena, nešto se događalo, jel.








U Stella Marisu nisam bila sve do nedjelje. Dobili smo muž i ja karte za polufinale i finale, pa sam mu se pridružila na finalu. Zadnji put sam bila prije nekih 7-8 godina. Inače, najniža cijena ulaznica za finale bila je 500 kn. Koliko je bilo sponzoriranih mjesta, ne znam, uostalom to je stvar organizatora, ali je stadion bio pun puncat. Tko je gledao na TV, mogao je vidjeti koje su sve face bile prisutne (ja vidjeh svečanu ložu s Mesićem i Rasbergerom). Meč odličan, pobjednik nadmoćan i zasluženo osvojio pehar. Da pehar, peharčinu...








Nakon finala, dodjele pehara i vatrometa koji je nadglasao Gorana Griffa i njegovu izvedbu himne ATP turnira, "What a wonderful world", pokupismo se kući. Noćni život tek je započinjao, rijeka ljudi ulijevala se u prostore oko stadiona. Mlađahne i rascvale djeve odjevene u večernje obleke, vruće hlačice il druge stilove, muškarci u skupocjenim majicama, hlačama i sandalama, obrijani i namirisani, znatiželjne bakice, vesela mlađarija, zvijezde, starlete, poznati, anonimusi, ostadoše u želji i nadi da će provesti nezaboravnu večer.

ATP bio, ATP završio. Ponedjeljak donosi nove radne pobjede, nove probleme, neke nove susrete. Porez od 23% više nije novi. I inventure su se obavile. Valjalo je preinačiti stope poreza u svim silnim programima za kasu i maloprodaju. Sigurna sam da programeri bijahu najpoželjniji muškarci proteklog vikenda.