Danas imamo dječju smjenu u kući. Starija se vraća s maturalca



a Mlađa ide na puni pansion kod frendice i nakon toga u Novu Gradišku na rukometni turnir. Pakiranje, raspakiravanje, prepakiravanje – moja sadašnjost i budućnost... Navikla sam, nije da nisam. Kad smo mogli svi zajedno preživjeti vrtićke odlaske četverogodišnjakinja na skijanje, po pet dana – ovo je sad mačji kašalj. I srećom da curke još nisu zahtjevne, tako da je jedna putna torba sasma dovoljno.

Ovih dana pojačano je evociranje maturalnoputnih uspomena u mojoj bližoj i daljoj okolini. Zaborave se sva tramakanja autobusom ili vlakom, ispare iz glave skoro sva imena, godine i događaji o kojima pričaju vodiči u muzejima i crkvama. Ostaju sjećanja na tulume po autobusima, hotelskim sobama i predvorjima, na zajedničke objede, na ležernija izdanja učitelja. Moja generacija "Braće Bobetko" provela je par dana na Bledu i Bohinju. Zahvaljujući razrednom zaljubljeniku u fotografiju, kao materijalni dokaz tog vremena osta podosta sličica. Od nematerijalnih dokaza - rupičasta prisjećanja da bijaše prehladno za kupanje (nije jezero jedna Kupa pa da se u svibnju otvara sezona kupanja), magluština nas progutala dok smo se žičarom penjali na Vogel a odozgora nije bilo blogznakakvog pogleda (oblaci i magla). Sjećam se i obilaska crkvice na otočiću, u stvari otočića jer crkvicu ne pamtim. A ziher je bila tamo i tada.

Koliko god mali maturalac budio sjećanja, toliko je ipak veliki maturalac dojmljiviji. Em si stariji, em si skloniji raznoraznim ispadima i glupostima (kaladontiranje kvaka, "vožnja bicikla" i slične dječje cake koriste se i međ srednjoškolcima, jel). Muž protulumario veliki maturalac u Splitu.



Rasturili hotel "Lav" i poslije njih maturanti dobili zabranu dolaska. Moja sestra se s razredom provela po Azurnoj obali.



Kuma obišla Moskvu.



Ja provela veliki maturalac na Ohridu.



A između dva maturalca, pamtim izlet "Putevima AVNOJ-a" - Sarajevo, Tjentište, Jajce



i sigurno još neki (otada su mi sva takva putovanja u kojima se obiđe preko nekoliko gradova – izleti putevima AVNOJ-a) i vikend u Kranjskoj Gori,



gdje nas je razrednik vodio isključivo i samo zbog toga da se naučimo ponašati u hotelu. Mi žemske smo morale ponijeti bar jednu suknju ili haljinu a dečkovi štofane hlače. I učili su dečki kako nam pridržati stolice, i prošli smo tečaj ponašanja za stolom.

Suncem okupana subota primamila je već ujutro znatiželjnike na Novu obalu. Nakon svečanosti otvaranja 12. Sajma cvijeća (nastupili su klinci iz dječjeg vrtića i umaške mažoretkinje), turisti i domaći se razmilili po šarenilu.












Međ cvijećem mirišale jagode mjesečarke:




U sklopu Sajma održan je i "Art floreal", umjetnički dodatak Sajma - natjecanje u stvaranju cvjetnih instalacija:








Ovom prilikom nije pala nijedna blogerska kava (pozdrav Kori! ). Skoro je upriličena jedna blogersko-bezjačka kava (pozdrav crikveničkom bajkeru, blogerskom "anonimcu" koji je naletio na moj blog! ) ali nije. Bit će prilike.

Da hladan, vjetrovit i kišni četvrtak ne završi u lošem raspoloženju, pobrinula se duga (da duga, dvostruka duga!) nad mojim gradom. Još koju minutu i odoh kući nakon popodnevne smjene. S osmijehom na licu.

Frustrirajuće je kad znaš sve odgovore, ali nikome ne pada na pamet da te nešto pita.

Mudrost dolazi s godinama, ali ponekad godine dođu bez pratnje.

Uvjerena sam da je sve što više ne mogu naći - na sigurnom mjestu.

Život se ne mjeri brojem naših udisaja, nego trenucima koji su nam oduzeli dah.

Ova mi baš paše:



A može i ova:



Rođendan, da. Ovaj današnji okupan suncem. Započeo poljupcima najmilijih. I maminim telefonskim pozivom. Utvrđivanje priče kako sam se rodila nakon odgledanog filma "Gola Maya". Poslije filma juriš u bolnicu, taju su potjerale žemskinje i nije mili moj ni stigao doma a ja se već rodila...

Svoditi neke račune sama sa sobom nemam namjeru. Živim punim plućima, svaki dan. Veselim se sitnicama i krupnicama. Što si želim? Zdravlje i dug život (al da sam svjesna svijeta oko sebe, jel).











U idealnoj kombinaciji "posao u kojem uživam + dobra plaća", uživam u prvom dijelu. Tak da bi mi treća želja bila – dosta novaca. Mi Bikovi volimo biti situirani. Ne sad neka bezobrazna lova pa da me bude strah da me netko ne pokrade, nego onak – za solidan život.

Vraćanje u kolotečinu. Malo teže, trebat će par dana navikavanja. Kako su curke plandovale prošli tjedan, tako smo se i muž i ja dizali malo kasnije nego inače. Baš je godilo tih pol sata duljeg spavanja. Sad, što je – tu je. Mora se dalje.

Vikend je počeo s palačinkama uz Hrvatsku koja traži zvijezde. Ovo nam je postao najdraži spektakl. Mladi pjevači su – izuzev Lea, jel – izuzetno talentirani i užitak ih je slušati i gledati. Neke je tresla trema, neki su tek pred publikom pokazali raskoš svog glasa, neki su pomalo razočarali. Mlađa Potočnica navija za Sementu, prekrasnu djevojku maznog glasa a-la kombinacija Merlinke, Natali Dizdar i Nere Stipičević. Muž i ja smo oduševljeni Nikolinom Kovačević, djevojkom koja ima fenomenalan glas a izgledom podsjeća na Amy Winehouse. I Matej Miličić nas osvaja izuzetno zrelim i nepogrešivim glasom. U stvari, osim naknadno dodanog Duška, svi naši favoriti ušli su u slijedeći krug natjecanja. Da je još uspjela ući i Nika Antolos, bio bi to točno sastav kojeg smo na početku izabrali.

Subota je još osvanula suncem okupana. Uspjela sam ostvariti željeni boravak u dvorištu, nekoliko sati čistiti misli u zelenilu i šarenilu. Za to vrijeme Mlađa je odigrala dvije rukometne utakmice, uz svesrdno tajino navijanje, i vratiše se oboje sretni i zadovoljni jer su pišulje pobijedile oba puta. Popodne je bilo rezervirano za pranje i peglanje. Vakuum vreće posakrivale su ostatak vansezonske odjeće, no ni te vreće više nisu što su nekad bile. Pola njih mi više ne funkcionira, negdje propuštaju. Ajd, bar mi drže odjeću na okupu, ako joj već ne smanje obujam...

Subotnja večer je opet donijela razočaranje u vidu Katje Kušec. Straaaašno! Pored nje mi sad i Gobac sa svojim forsiranim humorom, i Danijela Trbović sa svojim forsiranim nogama pa i Dolores Lambaša sa svojim afektiranjem izgledaju ko male bebe. Čak je i Drele bio izuzetno samozatajan u ovom cirkusu. Za razliku od Katje. Ovo više nije zabavna emisija. Šteta truda Duška Modrinića i Dražena Čučeka, šteta živaca jedne Martine Tomčić koja jedva iz pete vadi pristojne i celofanom zapakirane rečenice. Čak je i Dujmić pošandrcao , sigurno se zbog Katje zakačio sa ženom...

Da subota ne bi završila nezadovoljstvom zbog jedne naporne i nesamokritične žeme, pobrinuli su se Natura tartufi. Na prezentaciji proizvoda s tartufima







isprobali smo maslinovo ulje s okusom bijelog tartufa, kravlji sir s tartufima i palentu ilitiga žgance s tartufima



(ovo je moj favorit, izvrsno je!). Mmmm, jako dobro...

A nedjelja započela i završila s kišom. Bljak. Otpao odlazak u Fiorine, gdje se od petka održavala Ottava, fešta cvijeća i kolača, u organizaciji Mjesnog odbora te Općine i Turističke zajednice Brtonigla.

Posljednjih desetak dana bilo je dosta stresno na poslu. Valja mi skupiti snage za kovanje novih planova. Srećom da postoji vikend. I dvorište. Poneka kava na friškom zraku, plijevljenje maslačaka, tjeranje mačaka koje napadaju mlade izdanke kivija...







Ugodan vikend!

Počeo radni tjedan – a nije ponedjeljak. Kako lijepo! I još k tome školska djeca nemaju nastave. Ako su ona tri dana pred Uskrs ličila na subote, zamislit ću da ovaj radni tjedan čine sve petak do petka. Dobra autosugestija, ha?

Otišli gosti danas. Preživjeli smo svi skupa. Ni porječkali se nismo. Ma, idila živa. Al je svejedno odahnula čitava moja mala obitelj kad su dida i baka zamakli autom za prvi zavoj.

Vrijeme nas je poslužilo, osim one početne ljepljive morske magle. Koja se ipak brzo povukla i prepustila nas suncu i temperaturama od 18-22°C. Šetalo se uz more, vozio se bicikl, neki su se rolali, popila se kava vani nekoliko puta. Jučer se održavao tradicionalni Uskrsni ponedjeljak u Sv. Pelegrinu (kupalište i odmaralište u neposrednoj blizini Umaga). Pjesma, iće, piće, natjecanje u povlačenju konopa, utrka u vrećama, utrka s jajima (jaje u žlici, žlica u ustima, ruke na leđima i juriš do cilja), skidanje pršuta i drugih delicija s kliskog jarbola (a-la Jadranski susreti, jel). Skupilo se dosta ljudi, i političara. Uspjeli smo izdržati pola sata i pokupili se jer je vjetar bio jak i izuzetno neugodan.

Večeri protekle uz priču i televiziju. Palačinke se jele u subotu navečer, glede i unatoč tome što je plemenita Katja ostala i dalje u utrci za najbolje grlo...

Osim sarme, fiš-paprikaša, šunke, jaja, hrena, mladog luka i rotkvica, domaće juhe koja priča sto jezika, pohane puretine i fuža s tartufima, stiglo se i isprobati nešto meda i propolisa. Ovaj se mjesec u hotelu Kristal održava ciklus Četiri okusa Istre, prezentacija istarskih proizvoda. Prva travanjska subota bila je posvećena vinima i maslinovom ulju,





na Veliku subotu je uslijedio med i ostali pčelinji produkti (braća Kramar, dobitnici "Zlatne žlice" za najbolje pčelare u Hrvatskoj).











Ove subote planira se prezentacija tartufa. Posljednji vikend u travnju predviđen je za "izvorni istarski folklor".

Mili moji, sretan vam Uskrs! Odmorite se, uživajte u obiteljskom ili prijateljskom ili prirodnom okruženju, izađite kojiput na svježi zrak, prošećite nakon obilnih doručaka i ručkova.

Jučer ujutro nisam radila, ostala doma dovršiti pospremanje. Taman sam sa svime bila gotova, kad mi je javio muž da starci stižu, prvo su kod njega na posao svratili. U međuvremenu sam uspjela izbaciti Stariju iz kreveta, da ne dočeka baku i didu u pidžami. Onda su starci stigli, pa smo nazdravili, pa smo pričali, pa se pripremio ručak, pa je stigao Najdraži sa šumkom, hrenom i vodenim preslikačima za jajca (ne volimo one obične naljepnice, krute su i pucaju). I vinom istarskim. I onda je krenulo. S ićem i pićem... Bit će naporno ovijeh dana, baš.

Popodne smo se rasporedili po obvezama i željama. Mlađa otišla na rođendansku feštu kod prijateljice, muškarci poslovali u dvorištu dok ih morska magla nije potjerala u kuću, bakica se raspakiravala, ja odradila drugu smjenu. Danas se još radi, ali nekako ležernije. Već mi je jučer bila subota, i danas mi je opet subota, i sutra će valjda biti subota. Sve same subote. Pa se i Starija zbunila, skoro je sinoć išla peći palačinke s Nutellom (nisu više petkom, s blesave Farme smo se prebacili na Zvijezde pjevaju iako mi je zbog neispadanja Katje i ovaj show sve blesaviji i blesaviji).

...Nemamo neki redoslijed slavlja i familija, kako se dogodi. Preklani su za Uskrs bili kod nas moja mama, sestra i šogor. Lani smo tucali jaja u Zagrebu, desetak nas, opet familija s moje strane, četiri generacije. Ove godine će "moj ostatak" familije slaviti u Zagrebu. Al prvo današnji rođendan moje mame, 75. po redu. Sretan rođendan, mama, neka te posluži zdravlje – ti bi dodala "i pamet" - još dugo!

Od sutra počinju školski praznici. Iha! Kao da i meni počinje godišnji. Malo ću odmoriti od podnevnog trčanja u Konzum, nabavke namirnica, smišljanja jelovnika i pripremanja ručka da bude gotov oko 13.15. Da Stariju odmah na dolasku iz škole dočeka jelo, da Mlađa triput tjedno stigne na rukometni trening u 14 h. Ta tri dana u tjednu obično prođu bez Fine, bez odlaska na poštu ili u banku. Nego sam par minuta prije podneva u niskom startu s nekoliko predviđenih jelovnika. Jer, ako smislim samo jedno rješenje jestivih problema, može me iznenaditi nedostatak patlidžana, ili gljiva, ili paprike. I onda vijuge blajhanog mozga moraju jako brzo i kvalitetno raditi. Što je prevelik napor za lažnu plavušu, pogotovo nakon prve smjene, koliko god ona ležerna i neuspješna bila. Prva smjena, ne lažna plavuša.

Sutra vjerojatno stižu svekrva mi i svekar. Kao i svaki put, u zadnji čas ću prošamarati stanom, oprati, usisati, pospremiti sav onaj kreativni nered koji se stvori u četveročlanoj obitelji. Na prelasku iz sezone u sezonu. Kad se iz štrampli i žabica (hulahopki, najlonki) uskače u dokoljenke i soknice. Kad dolčevite više ne trebaju nego se izvlače iz ormara i iz vakuum-vrećica lagane dugorukavne i neke kratkorukavne majičice. Kad se još mogu navući na noge polučizme ali čizme nikako. Kad je noću pod poplonima vruće ali pod dekicama još uvijek prehladno.

Svekrva je zadnji puta bila kod nas dok su mene prozračivali u Zagrebu. Dobra dva mjeseca kuhala je, peglala i spremala sinu i unukama. I vjerujem da su joj uspomene još relativno svježe i da joj nije srce ginulo za Umagom i nama. Sad ćemo predurati zajedno par dana. Svekar će pronjuškati stanom, dvorištem, garažom i radnjom, u potrazi za nekim poslom. I skupit će dovoljno materijala da nas slijedećih godinu dana savjetuje što i kako trebamo raditi a što nikako ne i gdje sve griješimo.

Kućna rukometašica imat će treninge i za vrijeme ferija. Spremaju se za utakmicu za desetak dana. Mažoretkinja je trebala imati intenzivne probe za državno prvenstvo. Pak nas je sinoć izvijestila da je odlučeno kako ne idu na državno. Velika većina djevojaka ide na petodnevni mali maturalac baš uoči prvenstva. Trebale bi se u istoj noći vratiti s maturalca i krenuti na put u Jastrebarsko. Kome to ne paše, kome paše, nije bitno, uglavnom – ne idu.

Mali maturalac. Dubrovnik, Neum, Korčula, Makarska, Split, Trogir, Šibenik, Slapovi Krke, Zadar. Dva puna pansiona u Kleku, dva polupansiona u okolici Trogira, jedan ručak u Splitu, jedan ručak u Zadru. Prijevoz autobusima s krevetima (ponijeti sa sobom dekicu, jastučić i šlapice). 1590 kn, u tri rate. U cijenu nisu uključene jedino ulaznice u disco (15 kn) i piće za vrijeme obroka. Već se planira koja torba će se nositi, kupljene su neke majičice, i novi novčanik je pripremljen. Za džeparac smo se dogovorili, održali uvodno predavanje o ponašanju...

Subota je super prošla. Oko pola 9 počele smo pripremati štand. Muž je dovezao jaglace, poslagale smo reklamni i poučni materijal na stolove, stavile plakate s objašnjenjem što mi tamo uopće radimo i plakat Uresa – donatora cvijeća te krenule s poklanjanjem.









Unatoč blesavom vremenu, a izmjenjivali su se kiša i sunce desetak puta tijekom tih nekoliko sati, bilo je dovoljno šetača da podijelimo 150 jaglaca i par desetaka kompleta materijala te skupimo još novčića za naše buduće akcije. Temperatura bijaše ugodna, nit prehladno niti prevruće, ma tamance.

Drago mi je da vam se sviđa Sunčica, i meni je baš hercik. Nakon Uskrsa ću krenuti s pripremama za majice, pa će do početka kratkorukavnog vremena vjerojatno biti primjeraka za prodaju.

Nda, Šovagović... Još sam se čudila zašto su kritike šture i vrlo općenite, pa se pisalo više o samom glumcu i općenito o monodrami a manje o samom "Stanju nacije". A stanje nacije je konfuzno i otužno... Elem. Predstava treba početi u 20 h, tako piše u programu. Nađemo se muž i ja u gradu malo iza pol 8, krenemo put Pučkog učilišta. Kupimo karte, komada dva. Dobijemo dva programa festivala i dva kompleta kupona za glasovanje. Kad predstava završi, na kuponu za odgledanu predstavu upišeš svoju ocjenu (obvezni likovi, umjetnički dojam, težina skokova, jel...), istrgneš kupončić i predaš ga, ne kartodripcima nego Komisiji za prebrojavanje glasačkih listića. Stanemo pred ulaz u kazališnu dvoranu, kad tamo – Šovagović u kratkim rukavima, puši. Nas troje sami pred Učilištem. Krenemo muž i ja u šetnju, naokolo zgrade. U drugom dijelu zgrade, u dvorani Talijanske zajednice taman je bila pauza predstave "Diario erotico di Ofelia". Vidjesmo neke poznate, neke nepoznate face. Ponadasmo se da će bar toliko ljudi doći pogledati Šovagovića. Dok smo stigli ponovo do početne točke ophodnje, skupilo se nešto buduće publike. Glumac-monodramatičar još je iznenađivao svoja pluća naizmjence duhanskim dimom i ugodno toplim morskim zrakom. Konačno, tri minute prije predviđenog početka predstave, pustiše nas unutra.

Sve u svemu, do 20.10 se skupilo šezdesetak-sedamdesetak ljudi, što publike, što novinara i fotografa, što članova stručnog žirija. Na pozornici dva ogromna kvadra, presvučena tamnom tkaninom. Sobe, kuće, drveće, što li, i da li uopće ima veze s tom predstavom. U prostoru između prvog reda gledališta i same pozornice – stol s uključenim laptopom i stolica. I, evo Šovagovića. Pozdravi, prebrojava nas, provjerava da li je prisutan žiri, zapitkuje da li ga čujemo i vidimo. Iz uvodnog razgovora s publikom i objašnjavanja što bi monodrama trebala predstavljati prebacuje se na tumačenje lika Arterija Frasa Vraza Filipovića. Pa – hop! – ode u digresiju, s pozornice siđe do laptopa pa pogleda koliko je sati i pusti neku glazbu. Onda komentira da mu je ovo 13. izvedba vlastite monodrame (i da ga nitko nije zvao da ponovi predstavu u nekom gradu). Da je glumio i pred malobrojnom publikom ali i pred petsto ljudi. I da je publika stalno očekivala da se nešto maestralno dogodi u predstavi. A nije i neće. Pa nas je upozorio da ni mi ne očekujemo. Bogznašto, jel. Nekoliko uspjelih pošalica, nekoliko živopisnih opisa, zamotana cigareta koja se gasila svako malo u njegovim rukama. I prošlo sat vremena komuniciranja s gledateljima, pogledavanja na sat i monodrame. Potpunog autorskog djela Filipovog (“Filip Šovagović igra dramu Filipa Šovagovića u režiji Filipa Šovagovića i produkciji Filipa Šovagovića. Ono, ku’iš… Filip, full, Šovagović…”). Pljesak, nakloni… i pokupismo se kući.

Sutradan ujutro prepoznah Filipove šarene tenisice u gradu. Pustom gradu. Bijaše taman vrijeme odlaska u školu i na posao. Kišom okupane prazne ulice vjerojatno ubrzo ispratiše glumca na put. U neki drugi grad, pred nekom drugom publikom.

...Nakon sinoćnje kiše, jutros je opet sunce svanulo. Dobro podsjeća Sijerković – travanj je veliki prevrtljivac. Nadam se da sutra neće biti kiše. Ujutro postavljamo štand pred Pučkim učilištem. Naša Zajednica žena obilježava (dvo)godišnjicu osnivanja Kluba za borbu protiv raka dojke. Ukrasit ćemo štand jaglacima koji su preostali od Dana narcisa (do sad su se potpuno rascvjetali, baš su prekrasni), podijeliti upute o samopregledu grudi, nadamo se – skupiti još nešto novčića za naše buduće akcije prevencije raka dojke. Planirajući buduće akcije Kluba, smislih lik Sunčice (klub je osnovan 10. travnja, kad Ezekijel, Apolonije i Sunčica imaju imendan). Za možebitne majice koje bismo mogle ponuditi.

Vrijeme se popravlja. Nakon jučerašnje kiše, jutro osvanulo sunčano. Temperatura u podne prešla 20°C. Napunili se stolovi ispred kafića. Mlade mame izašle u šetnju s malešnom dječicom. Školski poletarci popodne izletjeli na trgove, grad odzvanja cikom i vriskom. Omiljeni ljetni kafić priprema se za sezonu, mogla bi ovaj vikend pasti prva kava u Tondu . Zlatari, slastičari i ostali ugostitelji provjetravaju radnje, majstori buše, farbaju zidove... Grad se budi iz mrtvila. Konačno.

U Umagu ovaj tjedan traje 2. međunarodni tjedan monodrame, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta ˝Ante Babić˝ i Zajednica Talijana Umaga ˝Fulvio Tomizza˝. Večeras su na programu dvije predstave, muž i ja izabrali Filipa Šovagovića i njegovo "Stanje nacije". Na internetu nema puno kritika, a i da ih je puno – ne bi pretjerano utjecale na naš doživljaj predstave. Filipa još nismo gledali niti u jednoj predstavi, pa eto prilike.