Pjesma o jednoj mladosti

15.03.2011., utorak

Još malo pa sitno brojim

Jučer sam predala dva zadatka i dvije najteže samostalne vježbe na faksu, iz jednog kolegija. Već sam bila propustila dva ispitna roka iz tog predmeta, na pomolu su ispiti iz drugih kolegija, stiskalo me sa svih strana i ovo bijaše posljednja prilika. Prije nego mi se poklopi nekoliko ispita. Ej, radije bih napravila tri generalna pospremanja stana, speglala sedamnaest mašina veša i okrečila cijeli stan... No, predala sam! Srećom da se radovi mogu predavati mailom. Ali ih nekim profesorima moramo predati i u papirnatoj formi. Kažu da se tako mora i da moraju čuvati naše radove pet godina. Drugi profesori i asistenti kažu da se ne mora. Više mi se sviđaju drugi profesori i asistenti.

Odvalila sam sedam ispita. Ako mi asistent prihvati ove zadatke i vježbe, smijem izaći slijedeći tjedan na ispit pa – kad položim (a moram i hoću) – sam onda na polovici puta. U međuvremenu sam odslušala još dva kolegija koji se spajaju u jedan ispit. I kad i njih odvalim, eeee, onda sam na konju, onda ću imati položenih deset ispita, onda ću početi brojati sitno.

Nakon bezbroj peripetija, nezadovoljstva, pisanja peticije, poprilično bahatog i hladnog odgovora od strane profesorskog vijeća odnosno voditelja našeg odjela, ipak se nešto pokrenulo na bolje u ovom mom studiranju. Pretumbali su nam raspored predavanja (koji, uzgred budi rečeno, dobijemo na uvid tek za mjesec dana unaprijed). I izgledno je da sve uspijem riješiti do ljeta, umjesto tek na jesen. Što bi bilo fenomenalno. Do sada sam položila sve ispite u prvom roku, nižem izvrsne ocjene (na ponos i diku djece mi i muža, a i vlastite mi majke, koja je doživjela takvo što. Tajo, anđele moj, i ti si sigurno ponosan na mene...).

Neki rješavaju križaljke kako bi održali mentalnu kondiciju, ja učim Image hosting. Sad su konačno počela predavanja koja daju konkretne upute za naš posao. Primjenjujem naučeno, nešto sam i prije primjenjivala – slijedeći vlastiti instinkt i životno iskustvo. I osjećam se dvojako. Po godinama sam među starijim zaposlenicima, po radnom iskustvu na ovom poslu – pripravnica i u rangu tek diplomiranih kolegica i kolega. I da, kad sredim faks i osvojim potreban papir – nije još gotovo. Tek nakon položenog stručnog ispita izjednačavam se s iskusnijim kolegama. Pa će plaća porasti. Parsto kuna – parsto kuna. Nije puno ali čovjeka veseli. Još moram provjeriti da li mogu štogod novčića dobiti i na račun zvanja magistre. Naime. Navodno da magistri imaju pravo na veću plaću nego diplomirani inženjeri. Eh, sad, ne znam odnosi li se to na bivše magistre ili bolonjske magistre. Moj faks traži 300 kn za potvrdu da sam bolonjska magistra. Ako mi to ne povećava plaću, ne dam im ni kunu. Da ne bi... da ne bi

- 18:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu