Jučer je na web stranicama naše osnovne škole objavljen popis učenika 5. razreda. Kako škola ima nekoliko područnih škola u okolici, i one obuhvaćaju samo učenike nižih razreda, u 5. se sva ta djeca spajaju u centralnu školu. I dolazi do pretumbavanja sastava.
Starija Potočnica tako se našla u razredu u kojem je bilo samo par prijatelja iz bivšeg razreda. I do kraja 8. razreda se nije pretjerano sprijateljila s većinom. Dvije-tri frendice su bile njeno društvo, i sad su i ta prijateljstva na kušnji jer ne idu zajedno dalje u srednju školu. U gimnaziji se opet sreće s dijelom tog svog bivšeg razreda. Možda će se neko od tih "davnih" prijateljstava opet obnoviti.
Mlađa nije ostala s većinom svog razreda. Njih pet je ostalo na okupu u "novom" razredu. Srećom, njena najbolja prijateljica je među njima, tako da dvije curke nastavljaju dalje školovanje u istom razredu. Drugih pet klinaca je stavljeno u slijedeći razred. Uglavnom, koliko sam shvatila, glavni kriterij je izborni predmet – strani jezik. Što god bilo, razredi su formirani (ove godine ima samo 4 peta razreda, za vrijeme vladavine Starije bilo ih je pet), želje Mlađe su uslišane i sad se možemo potpuno posvetiti nabavi udžbenika.
A udžbenici.... dakleee.... Tijekom ovog tjedna trajala je razmjena udžbenika u osnovnoj školi. Prva dva dana za niže razrede, ostala tri za više. Prvi dan je Mlađa odnijela sve udžbenike koje je imala doma. Neki, naravno, više ne odgovaraju planu i programu, al smo svejedno sve dali. Naši prijatelji iz Buja imaju kćer koja je završila 5. razred, i od nje je Mlađa dobila komplet udžbenika. Ali samo njih 3 odgovaraju popisu kojeg je naša škola objavila. Ostatak udžbenika je Mlađa odnijela jučer u školicu, i uspjela naći nekoliko potrebnih. Danas opet ide, da pokuša iskompletirati popis. Ostaju radne bilježnice, njih valja naručiti u knjižari.
Grad je odlučio pomoći roditeljima tako da je za svako dijete u osnovnoj školi predvidio 500 kn. Do tog iznosa roditelji mogu naručiti u jednoj od naših knjižara knjige i radne bilježnice. Sve preko tog iznosa ide iz roditeljskog džepa. Ajd, i to je nešto.
Grad je pregovarao i s lokalnim prijevoznikom u svezi glede prijevoza srednjoškolaca u Buje. Zamislite, karta Umag-Buje, a to je 13 km košta 24 kn!!!! Mama mi kaže da je cijena karte Sisak-Petrinja (ista udaljenost) 7 kn, negdje sam našla da je dnevna karta Sisak-Petrinja (ako to još uvijek vrijedi) 20 kn, što će reći da je u dva smjera 20 a kod nas 48!!! Elem, prijevoznik je tražio nekih 900 i nešto kuna mjesečno po srednjoškolcu. Nakon teških pregovora, Grad je uspio sniziti cijenu mjesečne karte na 312 kn. Iako je prvobitno bilo najavljeno da će Grad snositi dio troškova prijevoza u Buje (obzirom da Umag nema srednju školu) sad je odlučeno da roditelji plaćaju punu cijenu. A Grad se izborio za puno nižu tarifu. Ajd, i to je nešto. Ovih dana čekamo objavu gradskog natječaja za stipendije. Navodno bi Grad financirao mjesečno s po 400 kn srednjoškolce, a glavni kriterij bi bio uspjeh. Odličan uspjeh tijekom svih osam godina školovanja i na ovaj bi način bio nagrađen.
O gimnazijskim udžbenicima saga još traje. Nakon što je objavljen popis udžbenika, osvanula je na web stranicama škole i obavijest da će se od 18. do 31. kolovoza vršiti razmjena knjiga. Odmah prvi dan Velika je s tajom otišla do gimnazije. Nitko nije ništa donio. Zvala dan poslije, pa opet slijedeći dan. Ne, još nitko nije vratio niti jedan udžbenik. A opća gimnazija ima samo jedan razred, tridesetak učenika, s područja cijele Bujštine. I sad ti ulovi nekog od bivšeg prvog razreda... jer očito da će tek par njih možda donijeti u školu stare knjige, a možda čak niti jedan. Sad traje potraga za tim bivšim učenicima, i potraga po forumima, i po web stranicama za razmjenu ili kupnju i prodaju udžbenika. More knjiga, more izdavača, nešto sam uspjela rezervirati u Zagrebu i čekam hoće li se vlasnik udostojiti poslati mi paket pouzećem ili će radije dati nekome iz velegrada. Surfaj, sjedi, čekaj....
Post je objavljen 21.08.2009. u 10:30 sati.