Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

srijeda, 19.09.2012.

Crtice sa mora dvadeset drugi dio .

:

Danas je vrijeme čini mi se dobro i baš kako treba lijepo je svanulo.Budim se i hodam po brodu i shvatam za tren da sam na brodu sama.Vidim po tvojim uobičajenim tragovima ,probudio se moj kapetan i otišao sa broda u nabavku a ja još dobro nerazbuđena pijem svoj kavu i ljuljam se na stolici.Gledam ovo more kako li je lijepo. i ono se ljuljka .Valići su mali .Sunce kao da se nešto između oblaka stidljivo pojavljuje.Dok tako mirno gledam primjećujem kapetana.Kapetan juri po dokovima kao i uvijek u svom nemirnom stilu,taj je uvijek ubrzan i u elementu svoje vrste.Nosi nam naš friški doručak i sve što nam danas treba.A ribaa,da riba to je naravno pod obavezno na jelovniku...Nosiš mi kanticu punu ribe.Opet sjedimo i uživamo zajedno na brodu. .Vrijeme lagano curi i kazaljke se kao u usporanom filmu okreću .Volim kad uspiješ za mene i sebe usporiti vrijeme.Pričaš mi da bi volio nekad zaustaviti vrijeme ,vratiti naše zuvijek izgubljene godine i kad bi se sve u životu moglo vratiti iz početka.ali ne ide.Vrijeme i godine putuju kao putnici života zauvijek jednosmjernom cestom.Zato je ostalo jedino da me ti čuvaš i paziš iz daleka kao prijatelj stari sa puno povjerenja.Ti me stalno paziš pa tako i ovog puta i ovog dana.Ispunjavaš sve moje želje.Želeći da mi ublažiš bol koju mi je život nanio .Ne voliš kad vjetar puše znaš da me to smeta i tražiš mi po brodu zavjetrine.Tad selimo naše stvarčice,novine ,doručak, voće, kavu.Samo da me ne napuše.Kažeš mi da voliš kad sam sa tobom.Ti si uvijek tu kraj mene i ulijevaš mi neku veliku mušku snagu i hrabrost koja meni ponekad manjka.Uvijek kad pričamo kažeš mi nemoj kad nešto zacrtaš u životu da možeš napraviti odustajati od toga plana. Nikad nemoj odustati.Da sam odustao kažeš mi danas nebi bilo broda.Divim se tvome brodu i pogledu što se sa njega na zaljev svako jutro bezbrižno pruža,Dok tako zagledam ovo morsko jutro ti me zoveš da vidimo kako ćemo i šta pametno učiniti sa ovim današnjim danom.Valovi će biti jači kažeš mi .Ne isplovljavamo danas.Vjetar je, od plaže i mora danas nema ništa.Imamo brod,sidrište,luku,dva galeba naša stara prijatelja i šetnje po malome lijepome morskom gradiću.Danas konačno upoznajem sve malene uličice ovoga grada.Toiliko malih uličica ,i toliko lijepih boja.Crveni krovovi.Kameni sivo bijeli zidovi.Raznobojne nove fasade čini ti se kao da si ušao u samu paletu boja.More iako nemirno lijepo plakasto se bljeska a nebo pozdravlja prošarano oblacima.Sve odiše nekom mirnoćom i mirnim životom i toplinom .Volim ovo šetanje i ovu ljepotu maloga mijesta kada ti kao neki iskusni vodič objašnjavaš mi povijest maloga grada.Sve je u toj tvojoj priči svečano ,kraljevski,gradski i gospodski i onda jednog dana grad je ostao mali.Drugi gradovi su ga prestigli ali zato je ostao mali lijepi a po meni najljepši mali gradić sa dušom .Volim kad tako šetamo satima nekad i neprimjećujem da vrijeme protiče nego mislim da stoji a onda nas pogled na sat podsjeti da je kao u nekom trenu prošlo nekoliko sati.Drago mi je kad tako provodim vrijeme.Zovem te i doktorom za ljudske duše.Čovjekom koji može za sve situacije naći izlaz.Onaj koji me može motivirati sa nekoliko mirnih riječi i pravih savjeta.Ti voliš moju kreativnost.Ti me potičeš i vjeruješ u mene.Samo me vodi tvoja misao idi dalje i dalje i dalje.Budi val i nosi svoje emocije Svoje misli napiši na papir.Neboj se nikoga.Ni smijeha ni podsmijeha kad pišeš svoje pijesme pa tako i sada činim pokušavam od zaborava i misli svakodnevnice zapisati ljepotu ovoga putovanja i ljetovanja sa tobom.Ovo je naj neobičnije putovanje jednoga kapetana i jedne male od palube.Zapisivam i danas.Pišem za tebe ,sebe i more.Pitam se dali napisati da oboje imamo srca duboko zakopana i sakrivena jedno od drugog jer smo se u životu oboje pržili na vatri ljubavi i izgorili .Srca duboko zaključanih smijemo se ali kad misli dođu same samo uzdahnemo i zaključimo da život ide dalje.Radimo ručak danas na brodu.Danas ja pišem, a ti čitaš novine ,radio na brodu svira pekmezave tvoje pjesme.Ljuljamo se na malim valovima.Pravimo se ozbiljni .Ti pratiš vrijeme,prognoze,vijesti.internet.Ja razmišljam i pišem .Daješ mi podršku i kažeš samo ti piši Nemoj pisati za one koji će se smijati iza leđa takvih budala imaš uvijek i svugdje.Nebitni su oni.Piši za mene svoga kapetana i kapetansko zaključano srce.Volim ovo čitati,čitam ja to kada ti spavaš kažeš mi .U srcu ti je ostalo toliko ljepote koju nitko ne vidi dok ovo ne pročita mala od palubeToliko mi nosiš pozitive u sebi ti me obasjavaš riječima ..Danas bi mogli poslije večere gledati kućno kino .Gleda ćemo opet komedije kažeš.Smijehom i stihovima ć obasjati ćemo more i razbiti ovu rujansku monotoniju.Smijemo se često kad smo zajedno ozbiljno mi kažeš da me nema trebalo bi me izmisliti .Ti si ogledalo moje duše i ljepota moga srca kažem kapetanu i odoh ja u najljepše svoje filmsko veče.Noć se spustila nad ovim malim gradom.Dan je daleko od kraja Daleko i od novoga početka.Brod u luci se ljulja ,valovi nas podsjećaju da je ipak ovo kuća na vodi. Ti si zagledan u pučinu promatraš male sitne bljeske svijetla sa svjetionika,.ja promatram kazaljke na satu kako kruže u tom trenutku vrijeme prolazi i vrijeme je za naš film.Dolaziš pitam te šta danas igra.Nasmijan kažeš to je iznenađenje .Što još reći dan će kao i uvijek završiti smijehom ha ha .

Oznake: brod, kapetan, piši

utorak, 18.09.2012.

Crtice sa mora dvaseset prvi dio

Ova predivna dva dana što su sad iza nas protekla su u njljepšem raspoloženju .Mi smo dva neobuzdana stvorenja.Dva vječna nemira što ovim morem plove.Gdje god dođemo ,kud god prođemo svugdje nas ima ,nas i našega veselja.Puna je svaka ulice našeg smijeha,Luka još odzvanja od tvoga haaaaaaaaahhhahhhaaaa.Ja se smijem ti se smiješ i more se smije kažešSmijemoo se jedni drugome ti meni kad trčim ja tebi kad nešto bez veze zujiš i prigovaraš pa onda zujimo zajedno.Kažeš mi da nikako nisi naučio moj govor i da mi pričamo dva različita jezika a živimo u istom gradu ali nam nikada nije niti trebao prevodilac savršreno se mi razumijemo i funkcioniramo samo kad hoćemo ili kad jedno drugo za nešto tražimo.Ja i tako radim sve po svom ti po svom ali na kraju ispada jedna savršena cjelina .Ljudi nam uvijek kažu super je...Razmišljm ja tako ponekada koliko li samo malo treba da čovijek bude sretan i da ti izmamim tvoj skriveni kapetanski osmijeh na lice.Evo vidiš nema više depresije,nema pesimizma i svi problemi mali postali su još manji a oni sitni postali su i nebitni.Vičemo i da nas ništa ama baš ništa ne boli.Ma ni duša kakva duša pokrpali smo mi i to .Nemir i nemirna putuju sa osmjehom ovim svijetom.Kaže se zezaj krizu život nam nema reprizu..Jedan kapetan i jedna mala od palube i jedan lijepi brod pa mala mirna luka.Kilometri obala,kilometri plažaMorski valovi su me i juče i danas kupali,lupali i ljuljali a ti me kao moj dobri kapetan čuvao svojim jakim rukama.Čuvao si me od valaova , od vjetra i od sunca.Kažeš da sam sa zdravljem loše kao da sam staklo.Moraš me stalno čuvati da se staklena figura ne razbije.Smiješ se i pitaš koliko bi trebalo stakla da te se napravi kao staklenu figuru?Dvjesto kilograma stakla za svaki slučaj da se nađe.Ha ha ha ha ha .............Smijemo se .Sad se treba ozbiljno pisati.
Ljepota mora i prirode je nemjerljiva.Sunce nam je ove dane vedrilo bilo je divno kao u bajci .Vozili smo opet veliki brod najdužim rutama.Opet na brodu moramo nešto da pišemo i zapisujemo opet o brodovima ti diktiraš važno ja pišem i tako to ide i onda iza sebe ugledam najljepši zalazak sunca iznad jadrana crveni odsjaj i more se činilo crvenkasto.Ljepota putuje sa mnom kažeš mi .Voliš da sam tvoja posada. Uživat u pogledu, nebi dala niza šta na svijetu ovu ljepotu mora.More. naše plaže ,duge šetnje bez početka i kraja to su bile duge priče za sebe.Danas je kapetan opet glumio žapca u vodi i nakako da izađe iz mora..Ja na pustoj plaži vičem da izađe on i tako nikad nikoga nije slušao pa zašto bi i mene.On ima kaže ima veći čin a ja sam samo mala od palube pa me nedoživljava .Iz vode izlaziš kad poplaviš. Grijuć sa na suncu vraćaš tijelu temperaturu.Prljaš i sebe i mene bacajuć po nama mokri pijesak.Tvoja igra morska danima te drži i traje.Zezam te danima Kapetan je u klimaksu kad se dugo ,dugo gledaš u ogledalo .Misliš da si mlad ha ha ha Samo da te pogodi Amorova strela ili labuđi pijev da mi te je tad vidjet .Ha ha ha ha Kažeš da sam ja gospođa polovnjača i da si ti gospodin polovnjak i nema tu nikakvog labuđeg pijeva samo ozbiljni gospodin polovnjak.Ozbiljni gospodin i ozbiljna gospođa mi kažeš da smo mi .Samo ozbiljni gospodin ne hoda po plaži na rukama i ne valja se po pijesku,ne baca hrpe mokrog pijeska po ozbiljnoj gospođi. A ozbiljna gospođa nebi trebala biti u društvu takvog gospodina naravno jer je i ona jako ozbiljna pa kapetana malo malo zaljeva vodom ,gađa ga kamenčićima,školjkicama, kad se sunča na plaži podmeće kapetanu morske ježeve u pijesak .Smijemo se do suza dok idemo u more da se riješimo pijeska sa sebe.Kažeš mi da imamo najljepši plašt načinjen od pjeska i soli.More u sekundi i valovi odnesoše sa nas taj sav pijesak i nestade naš plašt.Tvrdoglavi i prgavi kapetan meni je nekad da poludiš sa tobom a i tebi sa mnom a nekad super ali uvijek ja kao ja udri brigu na veseljeSve meni uvijek dobro ispadne.Tako i današnji sunčani dan.Danas je bio poseban dan plovidba,more,plaža,plovidba,petljamo nešto oko jedara meni ide tebi ne ide cirkus živi. Kažeš da te primila fjaka i da ti de ništa živo radit neda.Virim zatrpana jedrima kao nekakavo brdo bijeline na brodu ti mi se smiješ vičeš joj kolika si velika si i kao brod.Šuti mršavi žabac .H aha ha Gdje si mi dala to ime u opće nisam građen tako loše i nisam mršav vičeš. .Vičem i ja po brodu .Nisi ti žabac zbog izgleda nego zato što si stalno na plaži u vodi satima i i zato si kapetan žabac.Urličeš od smijeha.Smijemo se do suza .Vičem riješi me ovog jedra a zašto bi odgovaraš tako si jako smiješna samo da se vidiš.Mala od palube je jedro vičeš mi. Ja kao ja ne ljutim se a šta ću sa tobom. Na brodu je filmsko veče.Zakon si ,imaš mašte i kreativnosti za tri života. Na brodu gledali smo filmove.Kao u kinu nam je gledamo tri filma naravno gađamo se kokicama i pitanje je tko će ovo na kraju proekcije počistiti.Mala od palube zna se.Smijali smo se komedijama po tvome izboru.Pet sati smijeha mislim da mi je dovoljno za neko vrijeme. Ma nema brigr brod je uvijek sretno stigao u mirnu luku a nas dva nemira samo po moru ludujemo kao da smo neka raspuštana mala dijeca.Vječna djevojčica i vječni dječak nikada kao da nismo niti odrasli .Mala od palube zvana veliko jedro i gospodin kapetan zvani žabac večeras moraju kuhati svoju večeru .Mala od palube danas mora da kuha a kapetan pomaže i pravi salate.Na palubi u tišini on postavlja stol.Večera je gotova a ti samo mirno kažeš a sad iznenađenje samo za tebe .Stojiš na palubi sa čašom vina uz ograd i pjevaš, bože što imaš kristalni glas . Pjevaš mi pjesmu o sole mio noć je iznad lučice a tvoj glas odzvanja morem i malim valovima .Samo ti svjetionik dadaje znak svojim svijetlom koliko te daleko beskrajno daleko u ovoj tišini mogu svi čuti.
Najljepša večer počela je prepuna iznenađenja. Još negdje u meni sigurno danima odzvanjaće tvoj kristalni glas a u mislima urezaću u sjećanje sliku kako kapetan na palubi pjeva .

subota, 15.09.2012.

Crtice sa mora dvadeseti dio

Danas je nas pospance na brodu probudilo pravo morsko idilično vrijeme.Kupa se sunce u vodi i umiva se svojim zracima.Nemože čovijek vjerovati kako je lijepo .Znači to danas nas sigurno čeka more ,plaža kupanje,plovidba.Danas nam je bitan doručak kažeš i juriš u luku po naše namirnice.Jurimo žurimo do devet sati sve je gotovo.Sad dobro razbuđeni kujemo plan.Idemo prvo na plažu ,po putu pokupit ćemo pečene ribice koje si naručio u konobi i pravi ribarski ručak ide sa nama na plažu u našoj košari.
Ovo danas mi je vremenka idila.More mirno a plavetnilo se preljeva svojom ljepotom.Krećemo kažeš danas se ne ludiramo danas plivamo i tako ja putujem sa tobom na plažu trčkarajući za tobom.Ti se važno kapetanski držiš i grabiš uvijek naprijed koracima od sedam milja.Plaža je pusta a tako lijepa niti vjetra niti valova.Cijela plaža samo za nas.Ovih nekoliko sati nešto je najljepše jer tada svatko od nas radi šta voli ti voliš roniti i plivati,Ja volim malo plivati i u svojoj hladovini nešto pisati malo priče,malo pjesme i crtati .Zoveš me da plivamo i malo po malo plivamo sve dalje .Ti malo malo zaroniš i povučeš me za noge kao da me neko nepoznat vuče na dno.Ne bojim se to je tvoja stara fora.Plivamo i kad se umorim ti me držiš da plutamo na vodi tad ti svojim velikim i jakim rukama plivaš i za mene i sebe.Svaka čast tako se ja malo plivam i malo odmaram na vodi.Okrenem se a kopno daleko,daleko .Bojim se ,a ti hrabro kažeš neboj se ja sam tu.Plivamo prema obali.Ja odlazim pod svoje staro drvo a ti i dalje u vodi ,Vičem kasnije na tebe tri puna sata plivaš po plaži gore dole i nikad ne izlaziš.Došao si mi sav mokar i smrznut pretvoren u žabca.Ja samo pišem a ti mi pričaš o vremenu,atmosferskim promjenama,o ljepoti dana koji traje.Voliš mi pričati o moru to me uvijek zanima pa mi je to zanimljivo slušati.Divimo se zajedno suncu.Milina jedna.
Poslije našeg ribljeg ručka.Nema nama vidim ja danas odmora trčkaramo mi na brod natrag.Ti si danas za popodne sastavio neki svoj plan i program po kojem plovimo današnjim danom.Kažeš mi važno da danas opet isplovljavamo na otvoreno more .Donosiš na brod i moju slavnu kanticu punu ribe za čišćenje.Danas i kapetan čisti ribu sa mnom da bi mu večera kad se vratimo sa plovidbe brzo bila gotova.Polako se iskradaš prema svojoj kabini i polako se brod počinje kretati.Riba je oćišćena.Sad ja mogu u miru sa svojom kavom gledati ovo osunčano lijepo i meni najljepše more .Volim kad plovimo.Sigurna sam u kapetanovu plovidbu.Uvijek plovimo polako.Ti kažeš da uživaš upravljati brodom i u ljepoti prirode,Sunce me je danas oduševilo nakon onog jučerašnjeg sivila.Plovimo .Ja uvijek sjedim na palubi u svojoj zavjetrini na klupi i lijepo mi je.Vidiš me odozgo kad kormilariš brodom.Zoveš me .Davno si mi obećao da ću sa tobom voziti brod barm malo kormilariti.
.Stajem za kormilo ti mi stavljaš ruke i pokazuješ kako se drži kormilo stojiš sa strane jednom rukom ipak pridržavaš kormilo .Kapetanski kažeš da plovimo ravno .Pokazivaš mi i kartu pomorsku ovog akvatorija ali tu je i navigacija.Otvoren ti je i laptop .Kažeš da gledaš vrijema i vijesti.
Danas je idealno vrijeme za plovidbu,ti mi pričaš a ja važno čvrsto držim kormilo.Zezaš me kao i uvijek da ide to meni samo se d
brod vozi polako.Mene naravno zanimaju brzine.Čvrsto pridržavaš svojom rukom kormilo samo polako.Pričamo o moru i brodovima .Naravno tu temu kapetan najviše voli a ja mala od palube moram pozorno da slušam kapetana .Zezam kapetana zašto ne pjeva kad vozi brod sad može ona o sole mio samo ja ,more i nebo smo publka.Nisi mala od palube u pravu ribe si zaboravila da su i one moja publika.Na repertoaru kapetanskom je pjesma o more more.Kormilarim važno i kapetan usporava brod tek toliko da se krećemo.Oboje držimo kormilo .Jedno kormilo i četiri ruke.Smijemo se.Kažeš mi tebe mala od palube ima za četiri života.Samo polako.Sad ti kormilariš i okrećeš brod polako,polako .Znam tu tvoju rutu.Polako plovimo još sat vremena i vraćamo se u našu malu mirnu luku.Zoveš me da opet kormilarimo zajedno ovim brodom.Dok stojim za kormilom kažem kapetanu da me bole noge,od kormila mi trnu ruke.Bole me ramena.Ti se smiješ naravno do suza.Kapetanski nasmijano staviš mi onu kapetansku kapu preko očiju čvrsto držeći samnom kormilo.Misliš ti mala da je lako voziti brodove pitaš me?.Odobravam mu , naravno da nije.U smijehu i šali kapetanski spretno brod dovodiš u našu malu mirnu luku.Sretna sam što sam probala voziti brod a ti što smo se sretno vratili sa otvorenog mora.Ja pripremam tvoju omiljenu večeru a ti nasmijan kao i uvijek ljuljkaš se sjedeći na ogradi broda i jedeš grožđe.Nosiš to grožđe i pokušavaš me hraniti grožđem dok ja kuham.Ludilo .Kapetan i mala od palube u kuhinji zakon kapetanski provodi i ja moram jesti grožđe.On mi nikad nije otkrio gdje skriva naše kolače koje kasno noću vadi od nekud i mi ih sa užitkom jedemo mada oboje nebi smjeli.Ha ha ha ha kaže mi kapetan neću ti mala nikada reći,To onda nebi bilo nemirna mala iznenađenje.Danas mi je najveće iznenađenje bilo kad si mi ostvario moju staru želju da i ja malo zajedno sa tobom pokušam biti kormilar.Dobrom kapetanu zahvalu piše tvoja nemirna mala od palube.

Oznake: brod

petak, 14.09.2012.

Crtice sa mora devetnaesti dio

:

Danas je još jedan ludi dan.Kod mene je itako sve ludo i nezaboravno.Budimo se u hladno morsko jutro.Kad gledam more i osjetim vlagu u zraku mislim da mi je još više hladno.Bunovni utrpani ,pijemo kavu.Gledaš nebo ,danas je u planu isplovljavanje.Lupkam nogom na palubi ti se ljuljaš na brodskoj ogradi.Primjećujem da nema ni onog vjetra više ali vrijeme je ljigavo i sivo.Smihuljim se i pitam kapetana šta to more sada radi?More uživa u svom miru kažeš mi.Vidiš ni sunca,niti valova nema.Super je za mene vrijeme kažeš i krećeš sve obaviti što treba.Radiš sve svoje pripreme da brod može krenuti.Obavljaš i nabavu na brzinu jer moraš imati novine, friška peciva, i puno toga što ti i treba i ne treba .Ja te zovem i gospodin nabavni. Ne ljutiš se samo kapetanski dalje zapovijedaš brodom .Danas mala od palube plovi,idemo doručak,kava i ručak.To je na brodu u kretnji malo teža misija ali uspjeću ja to .Pozdravljam svoja dva galeba što sad kruže iznad lučice tražeći ribarske ostatke.Mi isplovljavmo .Putujemo ,ja kuham , ti voziš i pije se kava u kabini .Kažeš da je baš hladno.Ja se idem grijati.Promatram kroz zamagljene prozore kako je sad priroda drugačija ,nema onih svjetlih sjena,bljeskavih odsjaja kao da sam u nekom drugom svijetu.More bez svjetla i sunca.Boja mora jednolično tamno plava a nebo prekriveno oblacima u sivilo ogrnulo more.Brod je bijel i kao da se svojom bjelinom odupire današnjem sivilu .Sve je mirno i tiho .Ja sam gotova sa svojim poslom i mogu na prvoj palubi mirno sjediti i uživati u osjećaju da bijeli brod plovi morem.U daljini daleke pučine tamnoplava i tamnosiva linija horizonta se dodiruju.Ovo prostranstvo mora, čovjeka vodi u beskrajnu tišinu.Znam da si jedva čekao da plovimo nekoliko sati.Malo smo stali stalno ti nešto zagledaš u daljinu.Vozimo se dalje Tvoj brod mi se čini tako mali u ovom velikom prostranstvu od mora.Ja se ničeg ne bojim meni je uvijek sve svejedno.Vičeš mi što smo ozbiljni danas .Šta bi ti kapetane da se zezamo bićemo ozbiljni, zezamo se samo kad se brod vrati sigurno u sigurnu našu malu i lijepu luku.Volim malu lučicu.Ima ona i srce i dušu .Polako se na moru vraćamo natrag .Putujemo istim putem prema našoj sigurnoj luci.Kažeš da je to dovoljno za danas .Ja sva sretna da se konačno nakon pet sati plovidbe mirne i tihe dođe do kopna.Pitam kapetana kako li je sve depresivno sivo a prije nekoliko dana divili smo se kraljevskim zalascima sunca i svilenoj pučini od dragulja nijansi najjljepših akvamarina.To je to ,to je ćudljivo more i priroda.Pogledavaš na sat.Stižemo na vrijeme u luku onako kako si planirao, vrijeme plovidbe i sve ti je po planu .Vežemo se ,sidrimo se, iskrcavam se prva sa broda sva sretna da sam iz tog sivila dopulovila u malu luku ipak i u sivom danu obojanu živim bojama.Raduju me i ona dva galeba i ljudi na maloj šetnji i puno cvijeća na malom parkiću.Ipak ima živosti u ovom danu.Sad kad oboje i mi sretni šećemo malo da se valjda odmorimo od broda.Stavljaš mi opet onu svoju kapetansku kapu na glavu.Idemo i utrkujemo se po parkiću.Uvijek ja pobjeđujem ti me puštaš namjerno da budem sretna.Trčim sa tvojom kapom .Ti se penješ na klupu i pjevaš o sole mio.Šta, ja da pjevam smijem se .Ti si pjesma moje duše pjevaš mi .Kažeš ti ne pjevaš ti mala od palube danas slušaš ti si moja publika.Tjeram te i vučem da siđeš sa klupe ti kao zločesti dječak kažeš da nećeš.Voliš se ludirati .Pjevaš mi pjesmu do kraja i silaziš .Danas te čeka iznenađenje kažeš mi nasmijan, idemo u onu našu malu konobu.Onu malu morski uređenu,Silaziš sa klupe i preko parkića vodiše me prema maloj lijepoj konobi.Još jedna lijepa večer sa tobom uz sve plodove mora koje volimo i onu lijepu svijetlost mirisnih svijećaSad poćinje naše nadmudrivanje i igra zasmijavanja tko je bolji komedijaš kapetan ili mala od palube.Zezam te prva u konobi jer ti jelovnik iz šale stalno držiš naopako Ova večera je još jutros u konobi naručena pa mi jelovnik nije.bitan kažeš mi se Igramo sa jelovnicima ,salvetama skrivamo se za stolom jedno od drugog iza svjetlosti svijeća.Dva nemira nikad mira nemaju .Neka nam večera bude vesela kad je dan prošao u nekom tužnom sivilu.Smijemo se ti me opet nasmijavaš.Za sve dogodovštine nema opisa a niri dovoljno riječi.Dok jedemo pričaš da si od ove pjesničke duše naučio da more se smije,tuguje,spava,odmara,plače,Smijemo se do suza.Zalazak sunca djeluje ovako sunca nema sve je sve je sivo i more i nebo i sjene.Lučicu je obuhvatilo sivo rujansko veče gdje naša dva nasmijana lica razbijaju u konobi tu monotoniju.

Oznake: brod, more

četvrtak, 13.09.2012.

Crtice sa mora osamnaesti dio

:

Sinoć kapetan broda cijelu noć nije spavao ,obilazio je po brodu, sjedio u kabini i dugo su svjetla gorila .Zato jutros mi pričaš da se loše i ne ispavano osjećaš.Nećeš ponosno da priznaš da te reuma od juče muči .Vjetar,valovi i mokra odjeća došli su svega nakon nekoliko sati na naplatu.Ovo teško pravo jesenjsko jutro dočekuje nas rano jutros pravo morsko i nebesko sivilo .Sve omotano u ogrtaču rujanske kiše.Jutro počinje našim pogledavanjima i virkanjima van kroz brodske prozore ,poglede zaustavljamo na nebu.Prizor naravno uvijek isti.Srebrene kišne kapi sviraju po brodu neku nebu znanu pjesmu.More je sivo i dalje se meškolji na malim sitnim valićima.Vjetar i valovi se utrkuju tko će me više nadigrati.Igra raspuhivanja i ljuljanja na brodu satima traje.Uz dugu kavu poslije tvoje nabave i uz doručak kažeš danas nam je dan koma.Kiša je i mi i brod odmaramo .Ti kapetanski pratiš prognoze ,internet,radio pa mi umirujući kažeš ništa strašno,pogledavaš u navigaciju. To je samo jedan obični kišni dan u rujnu..Iščitavaš mi sve pomorske podatke i spokojno uživamo u ovom jesenskom ritmu vjetra i mora.Ja se primam laptopa pa pišem ove svoje male priče.Ti čitaš polako sve svoje novine i smiješ se.
Smijem se i ja tebi i gledam te pogledavam dok pišem .Svira na radiju neka nježna tvoja morska pjesma , pekmezava.Brodom vlada tišina ova dva brodska nemira koji su se smirili svaki sa svoje strane stola zaokupljeni svojim poslovima ..Poslje novina gledaš one svoje zapise što smo radili neki dan.Čitaš kao da nešto provjeravaš.a svaki put u prolaz vučeš me za kapuljaču i onda mi kapuljaču brzo navučeš preko očiju .Izgubljena sam u tvojoj brzini nestignem ti ništa kapetane niti reći Zezaš me sad riječima ona mala od palube samo piše,piše,piše.Pitaš me dali se sada more smije.Odgovaram da se ne smije, sada more svira u ritmu tam tam Kiša usporava ali još uvijek pada.Izlazimo malo na palubu ideš i ti zamnom kažeš da to činiš da ti ja nebi slučajno pala u nemirno more.Tad dok se ljuljamo na palubi gledamo skrivene u lučici ispod malog nadvoda ona dva galeba suha ponosno se prešetavaju .Smijemo se, ja ti kažem da su ta dva lučka galeba isti kao ti i ja.Tako gledajući more ,galebove,usporeni ritam lučice čini se kao da sve još dugo spava samo zujimo nas dvoje.Zezam te da šta se danas pokočen vučeš po brodu koda te poplava izbacila.Ti mi se smiješ .Ja se vučem kapetanski je li a ti mala od palube se kolutaš kao ogromna lopta na vodi.Zoveš me da sam kapetanska ptica rugalica. Kiša još pada sivilo me neko prirodno jesensko okružuje.Jedan kapetan i jedna mala od palube na brodu svoje rujansko popodne nasmijano provode.

Oznake: brod, kiša

Crtice sa mora sedamnaesti dio

:

Danas je svanuo lijep dan .Ti naravno stalno prizivaš tu kišu pa tako je kažeš opet bila najavljena kiša za danas na prognozi.Slušam na radiju rano probuđena prve jutarnje vijesti, prognoza vremena koja nam kaže da će na moru padati kiša u popodnevnim satima,Ja kažem opet su fulali.Sunce danas garant sije cijeli dan.Smihuljiš se moj kapetane i kažeš treba slušati prognozu ,brod danas ne izlazi na otvoreno more.Usidreni smo a to znači još jedan dan plaže i nekih sitnih brodskih poslova što se rade kad je brod na sidru u luci.Ja ću kao i uvijek kad ja i ti plovimo odraditi svoje poslove a ti ćeš odraditi brodske poslove jer to je tvoja dužnost kako mi sam kažeš.Opet ti juriš,nabavka,ja kuhanje ,onda doručak, moja kuhinja , zajednička kava.Svako jutro čitamo novine uz jutarnju kavu.Komentiraš sve naslove pa se mrštiš pa se nešto kao ljutiš.Ja komentiram da kad te to sve ljuti što uopće i čitaš novine.Samo se opusti ,uživaj i isključi se od svega.Ti kapetane tvrdiš da nisi taj lik.OK.onda sam ja taj lik.Opet smišljamo naš morski ručak.Ja radim oko ručka a ti po brodu izvodiš neke tebi znane brodske poslove.Dogovor je pao kao i svako jutro da taj ručak treba biti gotov do deset sati ujutro da bi što više vremena imali za sebe,svoje pisanje,svoje šetnje,svoje plovidbe ,odlaske na svoje plaže.Sve po planu i rasporedu odvija se dan ja sam gotova .Brod se ljulja lijepo je vrijeme ali valovi su sve jači a i vjetar nema od jutra ranog mira..Sjedim na palubi ljuljam se i pijem u miru svoju drugu kavu .Mala od palube viče kapetane ručak ti je gotov.Sa mola vičeš mi pakiraj nas za plažu .Kud na plažu pa valovi su nemožemo plivati.Možemo sjediti ispod tvog drveća na plaži do tamo valovi ne dolaze malo je uzvišeno vičeš mi sa mola .Hajde idemo kapetane uvijek sve mora biti po tvome.Sretan i nasmijan vodiš me na plažu .Toplo je ali puše i vjetar.More je nemirno..
Dugo gledaš u vodu i odustaješ od plivanja.Sjediš sa mnom pod starim drvećem.Pitaš me šta radim ponekad kad sam sama pod ovim drvetom kad ti puno i dugo plivaš, da si vidio da nešto pišem na papir.Kažem da pišem crtice sa mora.Ne znam možda je smiješno kad opisivam tebe i sebe.Dosadno je možda kad opisivam pejzaže.Kažeš kapetanski ponosno pa opiši mi u toj tvojoj priči sad ovaj pejzaž.Ovako to nekako sad na plaži izgleda .Na pustoj plaži dva vesela bića.Jedan nemirni kapetan i jedna nasmijana mala od palube sjedi na velikoj pustoj plaži,nigdje nikoga samo nas dvoje.Nemirni valovi razbacani vjetrom po cijeloj plaži .Sunce je jako,neka teška vlaga nalazi se u zraku.Nebo je zatrpano i načičkano oblacima a plaža do pola mokra.Valovi se veselo igraju.Jedan za drugim putuju ka obali u neki malim harmoničnim valovitim nizovima i val postaje sve jači i veći .Pjevam dok pišem pjeni se more.Pjenom valovi putuje po pijesku i daje mu neki mali svjetlucavi pokrivač.Daleko je more od nas nekoliko metara tako da smo suhi i možemo u miru gledati taj uigrani valoviti ples.Ja ispod drveta pišem a ti hodaš nemiran po mokroj pustoj plaži i kao da nešto tražiš .To što nađeš skupljaš i stišćeš u ruci Čini mi se da možeš naći koji kamenčić .Tako nemirno hodaš.Pa sve si mi dalji pa mi se vraćaš sad jasno vidim da skupljaš sitne kamenčiće.Čučiš na pijesku sav mokar i štapom po pijesku crtaš brod. u odjeći sav mokar od valova i onih morskih kapljica koje se odbijaju od obalu.mokar si i ja vičem da ti odavno nisi normalan.Zoveš me ja dok dolazim imam što vidjeti.na pijesku si skupio malo kamenja sitnog i nekoliko malih sitnih školjkica i sa njima na pijesku napravio malo srce.Izgledamo nasmijani kao djeca.Jedan stari dripac i jedna mala debela i pjegava,plava.Divimo se kao djeca pijesku,kamenčićima, školjkama ,iznenađena sam pziznajem, smihuljim se, ja samo šutim.Shvatio si da ja kao ona mala nemirna jedva čekam val malo jači dođe da izbriše nacrtani brod naša dva imena. i da ti razvali more to tvoje za mene napravljeno srce.Zna kapetan stari morski vuk koliko su valovi na ovoj plaži dugi tako da crtež i školjkasto srce satima su suhi.Rekla sam samo srce je lijepo ,morsko i baš romantično.Uzdahneš kao i uvijek.Ja idem ispod drveta pisati a ti mi slažeš ime na pjesku od kamenčića.. Bjelinom kamenčići mi izgledaju kao neko svijetlo u ovom oblačnom danu .Pušu plažom neki čudni vjetrovi.Za uha i nos više niti neznam.Sva sam zapuhana i ubundana zbog tog vjetra.Ti me opet dozivaš Stižem . Crtamo po pijeskuNacrtala sam ljepši brod na pijesku od tebe.Smijemo se .Pusta plaža i more odzvanja smijehom nas dvoje :Ti nakon dva sata odlučuješ i ozbiljno zaključuješ da je i tebi zima i da previše pušu ovi vjetrovi .Pakiramo se ,naravno išla je i naša košara sa nama.Opet se vraća prazna.Ja pakiram stvari a ti skupljaš ono srce, kamenčiće i školjke .Daješ mi to u ruke i kažeš to je tvoje školjkasto srce.Uzimam tvoj poklon i nosim na brod..U brodu je toplije.Malo smo se ipak zgrijali .Negdje si našao komad tankog drveta i nosiš kanticu sa ljepilom.Sjediš za stolom i brzo lijepiš kamenčiće i školjkice u oblik srca i nastaje mala lijepa slila .Ispod srca piše morsko školjkasto srce male od palube.Mažeš to ljepilima pa lakovima.Otraga nešto urezivaš u drvo.Za sat vremena sve sam vidjela i pročitala.Na poleđini te drvene slike piše maloj od palube od kapetana rujan 2012.Divim se tvojoj spretnosti da od ničeg napraviš nešto.Sad imam lijepu morsku malu sliku nastalu iz tvog srca.Vrijeme nam nije danas nikako naklonjeno ipak je počela padati kiša.Valovi sve jače lupkaju i sve jače se brod polako ljulja .Kapetan se smije.Sad je vrijeme večere.Ja kuham .Kapetan pomaže.Malo kasnimo ali večera je gotova Ljuljam se dok kuham.Ja nevolim valovito more kad hodam po brodu tad imam lošu ravnotežu .Ti mi pomažeš oko svega.U brodu sjedimo ,pričamo smijemo se mojim i tvojim dogodovštinama .Ti pričaš svoje priče pa se smijemo a kad ja pričam svoje onda komentiraš dali je to stvaro ili je to vic.Umireš mi se od smijeha.Opet jedemo kolače noću a priznajemo nebi smjeli.Pa ako kapetan smije jesti kolače mislim se pa što nebi jela kolače i mala od palube.Smijemo se kao neka vesela djeca.Ti se toliko smiješ suze ti radosnice putuju niz lice ,a bod se ljulja ,kiša pada.Voliš kad ja pričam svoje priče .Kažeš da se nasmiješ za tri života unaprijed.Lako je tebi kapetane kažem ja ti par puta imaš na moru malo nevremena a meni je svaki dan hoćeš bure,oluje tornada uragana ,baca me to životno more na sve strane . Baca me i izlupa na svoje oštre hridi a valovi oni sve lete tri metre u visinu i svaki put me dohvate pa me život nosi kao tsunami. Smiješ mi se i kapetanski ozbiljno kažeš da sam ja tornado i onda pucaš od smijeha, brodom samo smijeh odzvanja. Toliko se smiješ dok jedemo kolače ,prestati se smijati to je naravno nemoguća misijaPitaš se u smijehu kako si ti onda preživjela sve te tsunamije i tornada a ostala u komadu. Odgovaram ti u svom stilu ajde ne zavitlavaj meni je tsunami sa tobom svaki dan ,Kapetan se ozbiljno pita jeli sad bio ,došao ili prošao taj tvoj tsunami Znači ti si mala od palube stručnjak za tornada i tsunamije ljudskog srca i duše ha ha ha ha.Kiša dugo i dosadno pada.Prozori su zmagljeni slike koje vidim kroz prozore je osvijetljena lučica i titrava svijetla u luci .Kapi kiše se slijevaju po staklima.Smijeh nam odzvanja do kasno u noći našim usidrenim brodom .

Oznake: plaža

utorak, 11.09.2012.

Crtice sa mora šesnaesti dio

Svanuo je novi dan.Trka moja i tvoja po brodu počinje.Ja se budim ti juriš skuterom po maloj lučici po našu ustaljenu nabavku .Doručak je već gotov kad se ti vraćaš.Trčimo svatko za svojim poslom.Tek tu i tamo primjećujemo da je danas divan sunčan dan i da se sunce igra zrakama sa malim obljescima mora.Volim tu igru svijetla i sjene.Danas malo vremena bit će za druženje sa moremUbrzavaš me, pa tako oko deset sati pijemo svoju ustaljenu brodsku kavu a ručak nam je gotov.More,more,more i ribe ,ribe na sto načina .Treniraš me od jutra moj kapetane da hoćeš za ručak jesti i riblju juhu.Kapetane danas su vam sve želje uslišene.Poslije kave na plus trideset nas dvoje mjerimo jedra.Meni smiješ a i zabavan posao a u tebe to sve počne smireno i polako kažeš dovodi do ludila.Jedro je dugo a molić je mali pa ti mi to mjerimo i uvijek imamo poneku anegdotu.Danas iznosimo jedro van sa broda .Razmotavamo ga ti vičeš da je mol mali .Mjeriš jedro dio po dio unosimo mjere.Ja drugi kraj vučem po luci da zategnem da sve bude kako treba a ti vičeš de bogati još ćeš sa mojim jedrom stići u taliju kako je sve ovdije malo i tijesno mala lučica,mali dok a mal i ovaj molić a i ova dva galeba šta sad oni tu rade, sve te smeta.izmjerio si ti jedro i sad jedro slžemo da ga vratimo u brod.Ja nebi bila ja podvukla sam se pod tu masu od platna zgrudanu na sred luke .Vičeš nešto a ja kao malo nemirno dijete u svoj svojoj veličini u toj sekundi začujem te kako mi kapetane sav u panici vičeš ime trčiš i tražiš me po molu .Mislio si da sam pala u more.Vidim te kako trčiša razbacan na sve strane a ja kao svako nemirno izaigrano dijete što još uvijek čuči negdje u meni provirujem iz jedra smijem se ,ideš mi u susret ja se naglo pojavim a ti vičeš da si mislio da sam pala da se igram sa tvojim srcem i da ću te izluditi .Mala od palube samo se smiješka i zabavlja.Ti si sav blijed a ja crvena od sunca i smijeha.Slažemo jedra u nekoj morskoj tišini .Čuju se morski tihi valići Uporno i predano slažemo i unosimo to jedro koje smo mijerili.Pišemo za stolom na brodu.Oboje nadnuti nad posao svatko sa svoje strane stola .Unosim mjere i pišemo .Ti diktiraš ja pišem.Pišem i primjećujem da si ozbiljan i strog.Ja samo cijelo vrijeme mudro šutim.Brzo nam je stiglo i vrijeme ručkaRučak je, samo se od tebe čulo dobar tek mala kažeš mi ti .Nastavićemo danas popodne dalje raditi govoriš mi dok sjediš uporno na ogradi od broda Ja cijelo vrijeme pišem a ti crtaš.Crteže ti unosim u laptop.Kažeš mi da to i ti znaš ali da meni bolje ide.Konačno progovaraš normalan ,uglađen i fin da bi mi mogli ići do one naše plaže.Valjda ovim lijepim vremenom vođeni pa i to vrijeme valjda utiče na tebe.Voliš more,plažu i kupanje.Naravno trčeći i demo ja ,ti, naše stvarčice i moja košara sa hranom.Ti me vodiš na lijepu plažu i smiještam se pod svoje drvo.Valovi su ,udaraju sve jače.Tebi to ne smeta ti plivaš i raduješ se svakom valiću .Ja ,ja ne volim valove.Isplivan vučeš me danas kako ti to voliš reći na valove.Plivamo ali ja se nemičem niti pola metra od tebe.To si primjetio pa me opet zaštitnički držiš da bolje plivam u ovom nemirnom moru ili da ti se me izgubim u valovima .Kažeš mi moj kapetane da bih ako jače puhne mogla kao debeli balon otplutati .Poplavila sam od tih tvojih valova pa me vučeš van iz vode..Smijemo se trčimo po pijesku po cijeloj dužini ,lijepo je i toplo je.Sušimo se i ti odjednom daješ prijedlog hajmo po valovima trčati po rubu plaže.Naravno lako me nagovoriti.Prihvaćam to trčimo po plaži tu daleko ispredti a ja iza tebe a more valovima lovi naša stopala.Trčimo tako plažom nekoliko puta i ti me namjerno guraš da se poskliznem opet u vodu i da idemo opet plivati.Plivamo ti me držiš.Vidim da se uvijek brineš za mene.Ja se poslije kupanja skrivam ispod drveta a ti se sunčaš.Uživam u prirodi.Klasika more i sunce a naravno i ona košara koja ide sa nama je i ovaj put vraća se prazna.Vraćamo se oko šest na brod .Večeras ti kuhaš večeru i biće to nešto po tvome .Ja uživam na terasi.Miriše mi tjestanina.Znam da voliš talijansku kuhinju.Ja odmaram na palubi.Pada polako sumrak.Maleni valići lupkaju,sunce nam maše jer zalazi.Ti šutljivo pjevušiš radio svira neku nježnu za tvoje uho ugodnu pjesmu a za moje uho je pre pekmezava.Vičeš mi da je većera gotova.Kapetane dolazim vičem ja . Na meniju nudiš bolonjez i palačinke.Uživancija.Igramo se kao dijeca sa namazom od čokolade-Nije prošla večera a ti pišeš čokoladnim preljevom po palačinkama moje ime .Pišem i ja tvoje.Smijemo se .Jedemo i opet razmatramo polako a sigurno kako završiti tvoje zapisivanje i moje crtanje.Opet mi govoriš da će se sutra mijenjati vrijeme a ja tebi da si mi to juče isto rekao a umjesto kiše danas cijeli dan sija sunce .Haha ti se smiješ.Tako ti je ti na moru sa vremenom nikad se nezna.Noć je sjedimo na palubi smijemo se i uživamo .Ja i moj kapetan druga stara dva otkačena mornara,Plovimo brodimo ovim morima i valovima života.Smijehom si me dans kupio.Ljuljkamo se napalubi pričamo o moru kao i uvijek.Vjetar nas miluje a nebo pokriva.Zvijezdice male rasute nebom pozdrav šalju svjetionkju koi u ovoj noći svjetlošću obasja i nas .More je more nepredvidivo kao i mala od palube i moj kapetan.

Oznake: plaža

Crtice sa mora petnaesti dio

Noću dok spavam ti na osvijetljenom brodu radiš.Zanesen i zatrpan svoji papirima,nacrtima,nekim skicama .Radiš ,šetaš ,upisuješ,zapisuješ.Kao kroz san vidim te da dolaziš i da me pokrivaš sa nekoliko pokrivača.Govoriš mi spavaj ti. ja radim tu sam do tebe ,samo spavaj .Znam da vani i noću temperatura se spušta naglo i noću u rujnu bude jako niska.Sve u rujnu vuče nekako na jesen mada je na moru još toplo i može se kupati.Voliš raditi u tišini i svaku noć pišeš,ti na spavanje ideš oko dva sata u noći ili kako te ja zezam ti ideš spavati kad pijevci se bude .Ti mi se smiješ i podrugljivo pitaš pa ima li pijevca uopće na ovom otoku.Kažeš da ih nisi vidio a već dugo dolaziš tu sa brodom .Zezaš me i pričaš kolutajući očima u smijeh ,Zamisli more,sunce plaže i tog tvog pijevca ha ha i krene ono kukurikuuuuuuu.Smijemo se uvijek kao dva klapca koja se nikada nisu uozbiljila.Ponavljaš more,pijevci,školjke,kokoši ,školjke jaja,sve si ti to u svojoj glavi pomiješala i samo ti to znaš kako haha .Misliš da su ona dva galeba sa molića možda kokoši .Ha ha smijemo se.Švrljaš ti češto dok razmišljaš ponekad brodom noću pa se budim a ti mi kažeš dobro je,spavaj to sam ja ,
Spavam ja i budim se priznajem super naspavana.Ti kasno ideš spavati i spavaš svega četiri sata .Ustaješ se prije mene.Trgovina,riba, voće ,povrće,novine,sve što treba na brod ti ujutro nabavljaš.Ja se budim i samo brzo pravim doručak u kojem ti oko sat vremena uživaš i čitaš novine.Pričamo i komentiramo te novosti koje čitaš.Već je oko devet sati ručak u pripremi .Danas si mi donio punu kantu srdela i još neki bože pitaj kojih riba.Pitaš je li ri ba orada ili brancin.Ja u svom stilu ti uvijek odgovaram ma ne to su kokoši.Ova desna riba je kokoš a ova lijeva to je pijevac a srdele neka budu jaja.Eto ti kad izazivaš .Kao da ja ne znam kako se te ribe zovu.Ti umireš od smijeha u brodskoj kuhinji .Da te nema mala od palube trebalo bi te izmisliti kažeš kroz salve smijeha.Smijemo se i cijela luka odzvanja našim smijehom .Kažeš da ideš raditi dalje i da kad skuham ručak dođemo skupa nešto u nacrtima raditi i gledati.Čistim i spremam te ribe ide to meni nemaš brige.To je luda zabava raditi tebi morske jelovnike,sad bi se moglo kuhati a nakon desetak minuta ta bi se riba trebala peći .Najbolji je onaj dio o tome koliko maslinovog ulja ja trebam stavljati,koliko soli,koliko octa.Mašem nekom sudnom krpom i doslovno te tjeram da odeš jer ja kuham.Što skuham kapetan sve bez prigovora pojede.Sve je ukusno i više nego dobro..Koji si ti lik.Smiješ se, sjeo na ogradu broda a da se more da malo jače zaljulja ode ti hopla u more.Vičem ti a ti vičeš da si to radio više puta i nisi nikad pao Dobro ,dobro..Svira mi stalno neka morska radio stanica imaju dobru glazbu.Zezaš me kao i uvijek da je morska glazba prava simfonija za moje uši..Sjedimo na palubi pijemo kavu deset je sati.Dogovaramo se da odemo na kupanje.Vruće je ,prelijepo jedno morsko vrijeme,pravi lijepi sunčani dan ,morska idila.Naravno kao u svakoj muško ženskoj priči ja sam kao žensko problem.Ja ne smijem na sunce jer gorim.Znaš ti plažu gdje ima malo drveća pa ću imati hlada.Odmah se pakiramo ,idemo tamo već nekoliko dana na kupanje plaža mala i lijepa tek nekoliko ljudi na njoj . Ti plivaš ,skačeš. roniš.Ja mirno i teško plivam ti me za to vrijeme čuvaš.Bojiš se za mene kažeš zbog mog srca da plivam polako i ništa ne forsiraj.Plivam pa se odmaram držeći se za tebe.Priznajem ti imaš najsnažnije ruke koje me jednostavno nose kao da šetam po vodi.Vučeš me sve dublje i dublje.Vučeš me sve dalje i dalje.Znaš da to nevolim pa me vraćaš prema obali .Moj si prijatel ju kojeg ja imam najviše povjerenja ti me čuvaš dok sam u vodi.Trčimo po plaži .Ti me gađaš pijeskom i ja tebe.To ja zovem pjeskarenje.Na kraju smo oboje od te igre prljavi da se ne možemo niti prepoznati .Znaš me u toj igri srušiti u pijesak srušiti i zatrpavati tako ispada da plaža ima i brežuljak.Pa se smijemo pa onda ti ležiš a ja te zatrpavam.Da ali razlika je naravno mene zatrpavati jer ti treba puno ,puno pijeska ha ha.Ti kažeš da je to pijeskarenje zdravo jer morski pijesak izvlači reumu i ostale bolesti.Svaki dan smo tu jedino ne dolazimo kad je vjetar ili kiša. .Sakrio si me pod drvo a onda ti opet skačeš po vodi ko neki klinac luduješ.Zaranjaš izranjaš iz vode , ti uživaš.Ja se spašavam u moru od tvog pjeskarenja .More mi skida tu pješčanu masku koju si mi ti napravio .plivam i šutim a ti opet počinješ morskim pijeskom da me gađaš .Uranjam i izranjam konačno čista od pijeska bježim u svoju oazu mali hlad ispod nekog drveta izboranog i izbrazdanog od bura i nevremena.Tu se sušim i skrivam od sunca.Dolaziš i ti jedemo svoj ručak na plaži .Košara puna sa nama ide.Voće,salate i meso.Naravno i kruhaaaaa nosimo ,ti se prvo buniš kad krenemo na plažu sa tom košarom ali svaki dan ja na brod vraćam prazne košare.Sve ti je ukusno moj kapetane.Onda kad dođemo na brod malo radimo prvo na internet.Malo čitamo malo pišemo ,malo crtamo .Prebirem po tvojim nacrtima.Tvoje ideje ja moram provesti u djelo.Te tvoje zabilješke pod mojim prstima postaju suvisle i samo tako uređene zamisli o brodovima.Ti crtaš a ja stvaram tvoje misli .Radimo i odmaramo.Danas radimo dugo .Idemo na palubu jedemo našu večeru kažeš da uživaš u ribi i meni je lijepo,Bijeli stol ,bijeli brod ti u bijelom ja sretna i nasmijana.Sve nekako svečano i lijepo.Jedemo i ti pričaš o poslu i o sutrašnjim stvarčicama što trebamo odraditi.Ti mi sve nekako sa stilom za večerom posvećuješ svoju veliku pažnju.Brine te moje stakleno zdravlje.
Smijemo se .Gađaš me skriveno košticom od lubenice i ja tebe naravno odmah da ti vratim.Dogovaramo se oko posla za noćas odmorićemo malo i moramo dalje kompjuterom crtati.Ti voliš kad ja crtam i bojam pa sve izgleda kao stvarno.Na palubi poslije kave ja sa jedne strane stola sa laptopom ti sa druge sa laptopom i crtežima cramo jedra nekog jedrenjaka.Pitaš me zašto sve jedrilice zovem jedrenjacima .Samo slegnem ramenima.Valjda mi je tako lakše.Rasprave sa tobom imaju početak ali nemaju kraja.Od tog crtaranja po kompjuteru danas malo gledam u more.Osjetim tu i tamo da brod se malo ljuljka.Kao po mome more se smije.Kažeš da za dva dana će na moru padati kiša.Tad ćemo više crtati.Sutra mjerimo neka stara jedra bit će nam zabavno.. Ja ću sigurno vikati da fali metra a on kapetan će reći da fali mola po kojem stavljamo jedra .Sutra će dva galeba sa molića imati predstavu kad kapetan i mala od palube bace se na posao mjerenja.Znam da će se vikati i da mi je i more kratko ha ha a jedra predugačka.Koji će to biti urnebes,Svira nam sad radio na brodu ja to otvorim tu glasnoću i stavim na najjače.kapetan se buni kaže da ne može misli.Onda stišava i tako par puta danas .Evo ga opet on mora taj radio stišati na najmanje.Znam da će reći kapetan vrijeme je za laku noć Gledm to more koje me ljulja noć je svjetla svijetle .U daljini svjetionik,Tamna elegantna noć nosi onaj tihi vijetar što miluje mene i tebe.Sve nemožeš vjerovati sjedimo u noći i jedemo kolače.Pamtiću tu neobičnu čokoladnu tortu sa najljepšim okusima badema .Ti si je negdje krišom danas kupio i čuvao da bude sad kasno noću najljepše iznenađenje.Voliš me iznenaditi,da se osjećam sretno.Vjetar me češlja po kosi .Polako ulazimo u brod .Vrijeme je za počinak želiš mi laku noć .Ti ostaješ dugo budan i opet će svjetla na brodu dugo svjetliti.Znam daćeš me ti čuvati i mene i moje sne moj kapetane.

ponedjeljak, 10.09.2012.

Crtice sa mora četrnaesti dio

:

Noć je brzo stigla uz malo topline i mekog povjetarca sa juga.Ljubavni vijetrovi odavno ne pušu među nama.Prijateljski raspoložena dva smiješna smo nemira nas dvoje večeras putjemo u malu konobu.
Romantična večera slijedi obećana i sve da neznam da smo prijatelji za stolom uz svijeće tko zna šta bi pomislila.
Obasjava nas prigušena svijetlost.Tvoje lice zrači svim osmjesima dobrote koja izvire iz tebe.Volim ta j tvoj ozbiljni osmijeh
kojim obuzdavaš mene.Konoba uređena mrižama,veslima,školjkama starim brodskim slikama vodi nas u svijet mirnoće.
Ti voliš ovakva mijesta tu tvoja mašta i kreativnost dolazi do izražaja.Jednostavno uživaš u mirnoći dok jedeš ovu malu gozbu od morskih plodova.Zapamtiću tvoje lice večeras koje izranja iza svijetlosti svijeće,lik ti se ogleda u čašama na ovom lijepom stolu .
Ti mi pričaš o čemu drugom nego o životu na moru ,brodovima,vjetrovima,kišama i olujama koje su te grlile i budile umjesto mene.Osmjehujem ti se uvijek onako nekako dječiji lijepo .Volim te kad priznaješ nakon toliko godina da sam ti ja nedostajala,
U tom trenutku svađaš se smiješno na tanjuru s nekakvim malom školjkama jedna se da a druga se neda otvoriti.Otvori je prstima šapćem ti a ti uporan hoćeš to rješiti priborom.Ja uvijek nešto krišom pomognem se prstima a ti se na to smihuljiš.Kažeš mi sad će ti doći desert i tvoja omiljena čokoladna krema. Razgovaramo o nekom nacrtu što ti danima zagledaš u kabini .Pričaš mi da je to nacrt tvog novog broda kojeg će početi graditi nadaš se u proljeće pa na njemu dodaješ neke sitne detalje oko uređenja broda.
Tako zapričani i zaneseni ugođajem male lijepe konobe dolazi moja čokolada i tvoj zezam te aperitiv.Dobacuješ mi preko svijeća da ćeš me ti hraniti malom žličicom tom mojom čokoladom .Svijetlo te obasjava nasmijana i tiha.Pusti me na miru ti
vječni kapetanski nemiru.Ustaješ i šetaš oko stola i iznenada pokušavaš me dodirnuti po kosi ,Dok gledam u tebe,brzopoput nemirnog dječaka loviš mi žličicu iz ruke i ipak ti uspjeva dati mi žličicu čokolade iz svoje ruke.Iznenađena kao i uvijek a šta to čovijek može od tebe pametno i očekivati.Dva nemirna bića,dva mala ljudska vjetropira što uvijek po svom jure kroz život .Uživamo u pogledu. Iz te konobe sa terase vidi se more.Noć je u tamnoj noći je bljesak svijetla dalekog svjetionika.Mirnoća vjetra,šumovi tihi,tihi valovi lupkaju obalom.Uživamo u ovoj ljepoti i mirnoći noći ,neka opuštenost ovdije na otoku vlada.Šetamo se praznom plažom ,nikoga nema ,sjedimo na pijesku i slušamo valove kako lupkaju.Pričaš mi tada poučno o zvijezdama i sazvježđima koja nebo ocrtavaju noću i kako se mogu orjentirati pomoću zvijezda.Niti ne znamo koliko je sati dok se šetamo po molu do broda .Vrijeme kao da klizi po nekim nevidljivim vremenskim zonama.Kažeš mi dok se penjemo u brod ponoć je evo stigla a čini se kao da je vrijeme stalo .Noć,more ,zvijezde kapetan na brodu sam sa čašom vina zagledan u daljinu a ja na prvoj palubi volim da u tišini slušam i pamtim kako šumi moje voljeno more.
Tiho se okreneš i mašeš, ulazi u brod kažeš mi prehladićeš se opet .Uzmi večeras dva pokrivača kažeš .Smijemo se ..Sve odzvanja našim smijehomVrijeme je za sa osmjehom mi kažeš laku noć.

nedjelja, 09.09.2012.

Crtice sa mora trinaesti dio

Sjedili smo na brodu na sred otvorenog mora pučina čista sunce ,more i nebo .Nas dva putnika I brod koji se ljulja i more se smije.Ja sam sretna , nadala sam se da ću i ove godine možda uspjeti negdje na pučini vidjeti dupine ali nije ih bilo .Valjda ovo nije bio njihov dan ili mi nismo bili tamo gdje oni izvode svoj ples. Nekoliko puta u životu sam srela na pučini jadranskog dupina kako izvodi svoj ples i svaki put mi je to donijelo sreću makar sam ja tako umislila.Volim ta velika i dodra bića.Gledali smo more bilo je bistro toliko da su se vidjele i male,male sitne ribice kako plivaju morem .Sunce,more i naravno važno je napomenuti nigdje vjetra nije bilo .Bila sam sretna.Zaštitnički me čuvaš da sve prođe kako treba.Pričaš mi da smo ovdije trebali biti juče,ali eto stigli smo opet tu biti danas .Gledaš na sat i kažeš vrijeme je da se vratimo u luku put nam traje oko dva sata lagane vožnje ili plovidbe moj kapetane.Sjedim na otvorenoj palubi a ti me tjeraš unutra da me ne napuše.Dok sam ja uživalai gledala more ti si kao morski vuk malo uživao i uvijek radio proučavao si sutrašnje vrijeme .Tvrdiš da će idući tjedan biti moguća kiša.Odpuhujemo i ja i ti .Ne volimo vlagu oboma valjda nam se u životu dovoljno uvukla u naše kosti.Krenuli smo ,vozimo polako prekinuo si moje morske misli o moru koje volim i o školjkama o kojima pišem pjesme.Sunce negdje na pola puta između zenita i horizonta .
Skrivam se danas od njega u sjenovite dijelove broda ,još me malo peckaju oči od vjetra.Priznajem da sunce gledam,virkam i upijam .Mali valići opet mi prave društvo.Lupkaju u brod.Bljeska se svileno more i razbarušeno nebo me pozdravlja.Često kad si na moru na toj otvorenoj pučini promatraš nebo i more .Pomišljaš da je na moru sve ovisno o vremenu.Danas je baš neka prava vremensla idila .U mislima mi ti moj brodski kapetani .Zašto nekad toliko puno jedno drugom pričamo ja tebi o pjesmama i pričama.Ti meni uvijek pričaš o moru,ribarima,brodovima,velikim jadranskim ribama.Zanimljivo je kad pričaš o ribarenju makar nikad ne loviš ribu a toliko o tome znaš.Svaki put kad se vraćamo sa plovidbe ti nama od ribara kupiš ili za sutra naručiš ribu.Sve ribe voliš ,pričaš da voliš i dobra vina .To vina ,ja se pravim da nisam čula.Ti me i sad zezaš nemoj mala od palube pasti sa broda . a ja se čvrsto držim svog zasjenjenog kutka prve palube.Sad ćemo krenuti malo brže da krenemo put kanala.Volim te prirodne kanale što imaš osjećaj da se provlačiš između dva kopna.Sad ću lijepo da razgledam kako se sunce sije i sjaj rasipava po stijenama.Gdje se u daljini na otocima vidi pokoji stari maslinik i stari kameni zidići .Koja ljepota sve izgleda kao nacrtano a sa druge strane kopno izgleda pitomo prirodno lijepe male uvale i vide se kuće u daljini .Bože koje li ljepote.Sunce,more,maslinici ,stijene,uvale i plaže sve se izmjenjuje kao u nekom filmu .Javljaš da kad stignemo imamo vremena na pretek kad se vratimo u lučicu .Ručali smo na brodu .Danas ja kuham kažeš da i more miriši i da će mi netko iz mora izroniti i doći naručak .Zezaš me kao i uvijek.Za večeru idemo u lučici u konobu dok dođemo polako večera će nam biti gotova.Znam da me čeka riblja gozba ,Ti kad sam sa tobom na moru forsiraš da jedem puno ribu .Ja volim ribu i nebunim se .Sad dok putujemo mogu da maštam što će biti na meniju .Ribe,lignje,hobotnica,rižoto od sipa.i ko zna što još.Tvoj meni .
Iz kulinarskog razmišljanja kao da me budi tvoj dodir po kosi .Kažeš mi da mi je i kosa nemirna kao ja .Budi tu u zavjetrini da m i budeš dobro .Polako ću voziti kažeš mi a ti uživaj mala velika od palube.Pratim te do kabine svojim smijehom .Gledam te ti moj prijatelj kapetan za kormilom,siguran i miran vraćaš nas u našu mirnu luku .Sigurna plovim ovim lijepim brodom po najljepšem moru na svijetu .Mašeš mi,malo ozbiljan malo nasmijan mašem i ja tebi .Nas dvoje putnika i brod plovi..........

Crtice sa mora dvanaesti dio

Dobro jutro more kažem,dobro jutro more dišem.Budimo se jutros puni optimizma ,elana i pozitivne energije.Danas trčkaram po brodu za razliku od juče kad su me i oči boljele.
Veselo je .smijemo se ,pjevamo .Ja izgledam sretno a ti kapetane još sretniji.Kažeš danas more nas čeka.Počinju pripreme.
Tvoja naj veća briga sam ja kako me obuzdati a vitar puše.Sunce je ,rujan je rujansko sunce je varljivo pazi .Dodaješ mi još jednu jaknu da me opet ne napuše taj vjetar.Nasmijani ,odmorni danas krećemo malo na pučinu i malu vožnju .Vičeš mi drži se mala od palube krećemo.Srvarno brod polako i sigurno pokreće svoje motore ljuljkaju se valovi iza njega.Znači to je to.U kabini zagledan si u kormiloi,navigaciju,pogledom plavim miluješ pučinu koju najvišem voliš ,koja je ustvari tvoj život..Raduješ se izlasku na more .Raduje i mene.Gledaćemo opet lijepe pejzaže .Oploviti po koji otok .Uživati, to je bit današnje vožnje .Mala od palube paluba je tvoja uživaj dok vozim kažeš.Sunce me dodiruje zrakama od kojih se skrivam.Vjetar se igra oko mene i virka da mi skine kapuljaču .Ti mi iz kabine mašeš .Gledam kako brod pravi rutu na moru i stvara valove iza sebe.Vičeš mi da se ne naginjem preko ograde nego da idem na prednju palubu .Znam sve hoćeš imati pod kontrolom i ja polako i sigurno dok se brod ljuljka od malih sitnih valova putujem brodom na prednju palubu.Tu budi vičeš mi i ne naginji se .Ja sjedim na klupi i zagledana u daljinu ptimjećujem da mašem ti .Mašeš i ti meni .More se kristalno plavo sunča Nebo vedro nas čuva .pava jedna morska idila.Bilo je to idealno isplovljavanje vičeš.
Pa gle malu što uživa.Putujemo lagano sad si nešto usporio.Ulazimo kao u neki kanal sa obe strane imam obalu poredim i razmišljam koja mi je obala ljepša.Tako zagledana primjećujem da voziš polako kroz ovaj kanal znam da želiš da se nagledam ljepote, kao odmor za moju napaćenu dušu kako mi to uvijek kažeš.Polako i sigurno tvojom rukom vođeni izlazimo iz kanala i otvara se veliko prostranstvo, pučina.Malo sa strane u daljini naziru se otoci.Nebo je plavkasto ,more tihim ljeskanjem valića šumi .Voziš brod ,mali grad i lučica naša postaju sve dalji i dalji .Brod se polako kreće.Kažeš da to radiš da nedobijem morsku bolest.
Hej vičem ti ,evo sad ovo gledaj kad se brod u ritmu dvaput zaljulja to ja zovem da se more smije.Čuo si me i nasmijao se od srca .Tvoj i mo smijeh odzvanja beskrajnom pučinom Jadrana.Nebom tek nekoliko sjena malenih bjelkastih oblaka.Vidim i valiće.Malo su prozirno plavi,pjenušavi oko broda a malo dalje blještavilo izvlači iz valova bijelinu.Uživam i gledam ti mi mašeš da dođem u kabinu .Voliš da lagano voziš i objašnjavaš mi ove lijepe predjele mora.Mirno te slušam uz svoju šalicu čaja.Virim kroz prozorčiće i pamtim sve tvoje priče i ljepote ove prelijepe prirode.U ljepoti ove prirode provešćemo cijeli dan.Što još reći kapetane divno je .

subota, 08.09.2012.

Crtice sa mora

:
Samo neka svira!!!!!

Cetice sa mora jedanaesti dio

Odmah nam je jutro počelo burno.Budimo se ja sva gorim,ulovila me i prehlada i temperatura.Juče napuhana i propuhana tvojim rujanskim vjetrovima budim se bolesna.Trčiš, juriš po brodu neotkrivaš ali primjećujem da si u panici tražeći one moje šumeće taplete.Izgledam sva uplakana i oči su mi se prehladile.Ti trčiš iz svoje čarobne ljekarne vadiš kapi ,andole, aspirine,c vitamine.Kuhaš mi cijele lonce čaja.Dok me pokrivaš i stalno ispituješ da li mi je bolje ja sva zatrpana i ubundana u trenirci i nekoliko deka primjećujem da mi pričaš kakvo je ovo jutro trebalo bit posebno i možda romantično .Vidim kako je sve počelo .Pričaš da si me htio zezati za ono kako se to more smije a probudila se šmrkava i uplakana mala od palube.
Bože ,bože gledam te kako me paziš dok iz deke virim kao neko zaigrano mače.Sretan si primjećujem što mi je oko podneva puno bolje.Danas ti nisi samo kapetan nego i glavni kuhar.Zezaš me dali si kuhar ili kapetan ,bolničarka ooooooo koliko danas samo titula imaš.Volim taj tvoj smisao za humor.Smijemo se.Haaahhhha aaaaaa budi danas goli kuhar ali napravi mi taj ručak .
Smiješ se i još malo ručak je gotov.Izazivaš me da se smijem i postavljaš dijagnozu.Kažeš ozbiljno kao i ja što sam neobuzdane naravi da je brodski konzilij postavio moju dijagnozu u sastavu kapetan broda i dva galeba na moliću da sam ozdravila čim je bio gotov ručak svi siptomi prehlade su prestali i možete iz bolničkog liječenja otići ravno na palubu na svježi zrak.Prepisuje se slijedeća uporaba lijeka to je izlazak na friški morski zrak i sjedenje u ugodnom društvu brodskog kapetana.
Izlazim van i vidim danas prvi put sunce visoko gore.Popodne je lijepo, sunce sija i nema vjetra.U maloj sjeni sjedim ja a na suncu ti.Promatram te ,Kažeš mi da si sretan da mi je bolje .To je od vjetra nisam ja kao nekad navikla na to.Davno je davno bilo kad smo mi plovili jedrilicom Kvarnerom i dolje do Istre.Sjećaš se .Klimaš glavom da si sada na svome brodu i da sad uživaš u vožnji Jadranom kad se voziš,Snovi su ti se svi i spunili i ostvarili.Prilaziš i stavljaš mi kapu kapetansku na glavu .Guraš mi u ruke još jednu šalicu vrućeg čaja .Pričamo o planovima za sutra danas htjeli ili ne moramo biti u luci.Danas odmaramo.Sutra će mi biti dobro pa idemo na vožnju obećao si mi da ako se posreći vidimo iz daleka dupine .Volim ih gledati i diviti se njihovoj ljepoti.
Izaćemo na pučinu i iz daljine gledati možda se pojave kao i prošle godine kad smo ih ugledala iznenada kod otoka Cresa.
U daljini na pučini ispred nas plivalo je nekoliko dupina.Kažeš mi da kad o dupinima pričam smijem se.Šta mogu kad volim gledati dupine.Ja sam njihov fan.
Zezaš me i pitaš da li sam tvoj fan.Smijem ti se i kažem nekad sam bila tvoj fan dolazila sam ti na utakmice kad si igrao .
More je preuzelo ulogu favorita na listi prijateljstva.Oboje smo njegov fan.Vodiš me polako u brod.Svira neka lijepa pjesma
ti paziš na mene.Dobro sam .Ti me čuvaš i od najmanjeg vjetra.Danas moraš ozdraviti govoriš mi .Čujem te da mi pjevaš pjesmu Ozdravi mi ti nepamtim kad sam te čula tako glasnog.Pitam te za stolom u kuhinji dok jedemo kolače čemu danas tolika tvoja pažnja.
Šutim ja, šutiš i ti na ta pitanja nikad mi neodgovaraš.Krišom se okreneš i skrivaš onu tešku misao ranjenog srca svoga kao i ja.Ipak mi odgovaraš .
Nakon toliko godina volim brodove i u srcu zauivjek si zaključana samo ti vladarice srca moga kažeš mi to sa teškim uzdahom.
Ti mala od palube putnico broda moga u životu priznajem izgubio sam tebe.Kažeš mi to i gledaš u pučinu ispred male lučice.Plovimo kao dva morska druga zezam ja tebe i ti mene .To su najsretniji moji dani u godini kad mogu da se smijem pjevam i budem samo svoj onakav kakvog me ti znaš a drugi nitko nezna pričaš mi .Nije više bitna ljubav bitno je ovo neizmjerno povjerenje i prijateljstvo koje se razvilo između nas i ostalo do danas ,Rijetka su muško ženska prijateljstva kažem ali ipak postoje.Postoje kažeš i smiješ mi se ti i opet pjevaš refren Ozdravi mi ti .Volim ti doći na ovaj brod i ja sam na njemu sretna ,Sad gledam noć se lagano spustila, more miruje i zaljev spava .Ja skupljena na krevetu i ti pored mene pričom zaneseni oboje, pričaš mi o tome kako se grade mali brodovi ,pričamo o dužini dugih i kratkih jedara.Noć je nad Jadranom i polako će doći i moj san ti me čuvaš moj dragi kapetan.

petak, 07.09.2012.

Crtice sa mora

Neka u zalasku sunca svira ova pijesma.
Volim ovu pijesmu .

Crtice sa mora deseti dio

Vozimo se natrag u luku , velikim brodom ,malo napuhani i raspuhani od vjetra .Nasmijano nastavljamo današnji dan.Učio si me kao iskusni kapetan što je to tramuntana,pasat,bonaca.Vjetrovi šume i jeseni vladaju ovim morima,kad prijatelj mora sunce se prikrije u dvorcu od oblaka.Vjetrovi vjerno čuvaju more dižući iz mora onaj pjenušavi cvijet i kao stih pjeni se more.To si ti morski zaigrani prijatelj vjetar.
Jesenski si prijatelj mora koji ga vijerno prati sve do ljeta kad zajedno sa suncem čine simpatičnu morsku ekipu.
Volim ovo vrijeme.Ni vruće ni hladno vrijeme, veselo rujansko druženje.Morski pejzaži najfinijim bojama prirode iscrtani.
Vozili smo se oko otočića i razgledali sa broda prirodu.Izmjenjivale su se male stijene i ravni pejzaži .Uživati u razgledu prirode
i tvoje pijesme, ti mi pjevaš onu poznatu pjesmu a vitar puše .
Gledaš me na jedno oko a drugo ti viri ispod te kapetanske kape.Znam i ti si nemiran kao i ovaj vjetar .Veliki nemiru poput vijetra si .Dolaziš, odlaziš,sve ispred sebe odnosiš.Malo kao povjetarac miluješ malo ljuljuškaš.Vjetar je ulaskom u našu mirnu luku nestao.Ti se smiješ i ja .Sve odzvanja našim smijehom a ona vijerna galeba dva glume naš odbor za doček.Obadva galeba zoveš mojim imenom a ja obadva zovem tvojim imenom i tu igri riječi nema kraja.Sve to nadmudrivanje uvijek prekida erupcija moga smijeha.Smiješ se i kažeš znam li da cijeli zaljev ovog trena odzvanja mojim smijehom.Ma nije to ništa neka i ovo dobro mirno more dobije koju kapljicu moga smijeha.Mala od palube uživa.Sad će još malo početi zalazak sunca , ja inače volim zalaske sunca.
Tad slikar nebo slika u dogovoru sa suncem svoje najljepše zalaske sunca a more služi kao najljepše,naj veće i najskuplje ogledalo ovoga svijeta.Nebo se svaki puta kitnjasto ogleda i zagledava u moru slikajući svoj lik.Tad nastaju najljepše galerije slika na izložbi gospodarice prirode izložene u muzeju što gledaju moja oka dva.More se smije vičem kapetanu .On kaže da za to nikad nije čuo .To je onaj osjećaj kad ta brod dva puta zaljulja kažem ja .Smiješ se moj kapetane, nitko te nije tako nasmijao kao ja.
Nagnut si preko ograde i svako malo razgledaš i zagledaš po brodu da li je sve uredu.Nasmiješ se svakog trena kad me pogledaš ,smihuljiš se .Naravno ide sad tvoje slavno pitanje .Hajde objasni kako se more smije a nitko nečuje smijeh.Smije se more to samo sretni ljudi mogu da čuju kažem ti ja .Sad ja pjevam pjesmu i smijem se i smijem se ........

Crtice sa mora

Danas je petak ,dan kad radimo željno ga očekujemo .Petak znači da dolazi vikend .Vikend kojem se radujemo .
Cijeli tjedan nam prođe u misli kad dolazi petak.Volim tu trku tjedna od ponedjeljka do petka.A kad dođe petak onda zavlada zatišje.Svi su nekako sretni.Malko poslovno nasmijani.Mi na poslu volimo taj petak.Subota i nedjelja naša je sloboda .Volim te petke dane isplaniranih vikenda kad sam ozračena energijom ljubavi i optimizma dječijeg smijeha .
Svakog četvrtka uveče planiram svoje vikende.Nešto uspijem od planova realizirati.Ovaj put uspjelo mi je da dane vikenda provedem na moru.
Petak je mi plovimo otok je još u daljin čini se sitan izranja iz mora.Petak u rujnu mi znači kao odmor i tišina.Povjetarac sa suncem me miluje i grije a ja gledam ovo more bez kraja i kraj bez početka jednog petka.

Crtice sa mora deveti dio

Jutom probuđena a danom nošena sjedim tako na brodu zagledana malo prema nebu ,U potrazi sam za kojom jačom zrakicom sunca da me ogrije.Vidim sa se probija između oblaka.Trudi se okupati svojom svijetlosti more i da nam ono pokaže danas svu svoju raskoš i ljepotu.Po malo bljeska se more .Promatram mali ljuljuškavi valići iz nijanse plavetnila prelaze u boje sunčeva blještavila.Pomislim jednostavno da je more ogledalo neba .Mali oblaci i veliko sunce u ogledalu mora čina najljepšu sliku kod svakog slikara akvarela.Volim to morsko ogledalo neba.Danas poželjeću da u svoju trajnu sliku more zabilježi na ovovm brodu mene .Neka me pusti da uživam i mislim samo na mog kapetana.Dok ispisujem redove ove priče pojavljuje se na palubi moj kapetan onako friško razbuđen.Dobro jutro mala mi kažeš danas je odličan dan .Mirno je more i vedar je dan.
Pričaš mi o današnjem isplovljavanju, oplovićemo još jedan mali otok.Radujem se ,volim tu morsku prirodu te pejzaže koje pamtim u hladnim danima.Pamtim te žive slike prirode koje je sama uredila i lijepe plaže , male uvale,isklesala stijene sve u službi mora.Radujem se isplovljavanju, vožnja je to od nekih dva sata i blizo je a ja se kao dijete radujem.
Vidi moj kapetan da sam sretna .Ništa ne želi kvariti ni sreću ni moj zanos sa morem.Zna da ja more volim kao i on.Ja znam da se raduje ovim danima što plovimo zajedno.Raduje se mome smijehu kojim dans jadran odzvanja i ne znanju male od palube kako me zove .tad njegov smijeh Jadranom odzvanja.Ploviće danas naš brod ogrnut srećom koju ova dva putnika uvijek nose sa sobom.Sunce mi daje pozdrav a more mi danas pokazuje put.

četvrtak, 06.09.2012.

Crtice sa more osmi dio

Budimo se, jutros po brodu se čuje sitno lupkanje .Kapetan je bio u pravu kiša je.Sitno ali glasno pada šapuće more.Virimo kroz stakla svojih malih prozorčića što su zamagljena i niz njih slijevaju se male kišne kapi.Vidim nebo se nazire bijelkastim sivilom
prošarano a more kao da se igra sa kišnim kapljicama i u svoj ih veliki vodeni zagrljaj lovi.More se ljuljuška i svi brodovi na njemu .
Kao pravi mornari skupljamo se u kuhinji da uz prvu jutarnju kavu,čaj i doručak čujemo novosti.Živo je smijemo se.Natrpani odjećom da lakše izdržimo kišovito vrijeme i vjetar.Nadamo se sutra boljem vremenu i isplovljavanju.Luka,molić nemirno zaigrano more su naši prijatelji za danas.Kiša sitno,sitno pada a ja se igram na zamagljenom prozoru sa nekoliko kapljica promatrajući koja je od njih brža u silasku sa tog stakalca.Brod odzvanjanja smijehom.Smihuljim se i ja tražeći iza oblačaka makar jednu zraku sunca da me ugrije.Donosiš mi šalicu moje kave tople kažeš sa osmjehom evo izvoli da te ugrije.Sjedimo u brodu na klupi ja i ti zagledani jedno u drugo dva životna prijatelja skupljeni držeći šalice vrele kave što treba da nas razbude i ugriju ovoga prohladnog jutra.Razmišljam tog trena gdje li su tvoje misli .Ti kao da znaš pa na nečujno pitanje sam odgovaraš do podneva treba stati.Šta nam drugo preostaje nego čekanje,opet tvoj humor i naše nezaustavljivo smijanje.Imamo i mi neku korist od ove kiše za jedno jutarnje ispijanje kave u kako ti kapetanski kažeš sad čekamo prestanak kiše i da bude sve u revijalnom tonu.
Kiša veselo lupka po brodu a miris mora i jutarnje kave putuje brodom.

Crtice sa mora sedmi dio

Ti i ja šetamo se po brodu.Kao uvijek ti mi se veselo osmjehuješ.Pričaš nešto o dolasku jeseni i da te ovo vrijeme zabrinjava.
Kažeš mi da ga osjećaš u kostima.Sunca je danas bilo ali malo.Šetaš se lijepo brodom sve nešto razgledaš a na glavi ti kapetanska kapa.Priznao si mi da je nevoliš nositi nego samo kad upravljaš ovim brodom.Kad hodamo zajedno a ti me učiš sve male brodske tajne plovidbe na otvorenim morima .Svoju kapetansku kapu staviš na moju glavu pa onako dječački nemirno i smiješno navučeš mi je preko očiju sve do nosa.Normalno je da ja tad nevidim ništa od ove ljepote koja nas okružuje.
Govoriš mi nasmijan da ništa nepropuštam jer more je lijepo svaki dan sve ljepše,došao je rujan i sad će more lijepo se ljuljuškati na jesenskim vjetrovima i družiti se sve više sa oblacima.Nosim tako po brodu tu tvoju kapetansku kapu,virim ispod nje,zagledani u more smijemo se ,šaljivo nasmijavamo jedno drugo.Ti kapetan a ja vječna tvoja mala od palube.
Sa kapom na glavi ili bez nje na isto mi dođe,jedan kapetan uvijek svojim morima plovi.Ja danas kapetanica broda mora i misli svojih..
Volim ovu tišinu zaljeva i pokoju staru brodicu kako prolzi i onih par galebaova što sa onog molića virkaju u brod.Promatram smireno je more a za sutra najavljuju kišu .Kiša će sutra dovikuješ mi a ja zagledana u daljinu prozbori stiže jesen .
Sve oko nas odiše nekom mirnoćom,lakoćom,došao je i taj rujan .Ti kapetane voliš rujan jer tad možeš raditi,umiru broditi,ploviti .Spokojan i miran si kad znaš da će te more voditi a nebo posipati zvijezdama što čuvaju pomorce.
Ja isto volim rujan tad se mogu pustiti mislima svojim,mirno pisati ovezapise i crtice sa mora i sjećati se ljeta,
Tad mi se kao na ogrlici od perli nižu u mislima naši lijepi morski gradovi koje smo oplovili.Gledam ih i pamtim ove ljepote neviđene i ove prirode netaknute.Mirno promatram nad lukom još jedan zalazak sunuca .Nebo polako postaje sivo a more umirito djeluje kao uspavano u tamnoplavoj boji.
Sjedim na pramcu sa onom tvojom prevelikom kapetanskom kapom na glavi gledam u sumraku more ,zvijezde. ti na ogradi do mene nagnut mašeš mi i smiješ se pa onda ozbiljno kažeš ulazi unutra prehladićeš se, rujan je.
Kiša će moj kapetane.

utorak, 04.09.2012.

Crtice sa mora šesti dio

Gledam te danas kako uplovljavamo u luku plavičasti suton tipičan za rujan.Promatram te ti
uvijek na mjestu kapetana upravljaš i voziš ovaj brod samo tijekom sezone.Gledam kako što nam godine više prolaza
pogledima se razgovaramo a manje riječima.Dok dugo voziš brod voliš to raditi u tišini,dok ja kao vječni mali od palube prčkam i skakućem okolo po brodu.Primjećujem da smo jednako sretni u našim životima što otišli su svojim putevima.Kao i ovaj morski mali plavkasti sumrak i mi smo imali svojih sumraka,oluja i bonaca.Po ljeti veže nas samo ljubav prema moru i ovaj brod.Volim sjediti na brodu i ispijati svoje kave u tišini dok ti voziš brod i kormilariš.
Neka tišina duše i ovih morskih prostranstava daje mi smirenost i snagu.Jaka sam kad se nagledam ovih izlazaka i
zalazaka sunca u paleti vatrenih i pastelnih boja.Gledam te ponekad da ti to i neprimjećuješ.
Vidim ti onu boru jako urezanu u tvom čelu a kad me nema zvijezdice te miluju po njoj.Pustinjak si ne samo tijela nego i duha.
Volim one tvoje ruke kojima kad radiš po brodu daješ sigurnost.Ti moj kapetan oplovljenog jadranskog mora smiruješ mi dušu svojom vožnjom,svakom gestom,svojom pažnjom.Šta najviše volim kod tebe da kad smo na brodu zajedno samo za mene stanemo ili usporimo po pučini
i gledam najljepše zalaske sunca.Danas smo uplovili .Zaposleno si mi najavio da stigao je rujan.
Rujan za tebe znači hladnoća ,malo sunca i sve više kišnih dana.Kad kažeš rujan tužan si,vidim .Znam ja tebe emocije rijetko pokazuješ ,samo šutiš.Imam ja želju da mi se onako lijepo kapetanski nasmiješ.Sjedimo u predvečerje na brodu .
Zagledani u noć mjesec nam obasjava valove ,kao da ih srebrom po vodi označava.
Volim ove večeri ti uvijek na palubi sjediš proučavaš karte mora mada si morski vuk.Provjeravaš vrijeme,vjetar.Šetaš brodom
zahledaš svaki kutak a ja uživam gledajuć te i udišuć zrak šro mi mali povjetarac donosi ovu rujansku svježinu.
Friško je kažeš mi.Pokazuješ da trebamo ući unutra maknuti se sa male palube.Uvijek me nježno gledaš.Volim kad ispod tolike odlučnosti i snage iz muškarca ispliva pa makar i trun skrivene nježnostii pažnje kao kod tebe.Donosiš mi grožđe crno i bijelo znaš da ga volim
Ja sa grožđem rajskim voćem uživam u svojemnajljepšem trenutku a ti uz neko dobro otočno vino se častiš.
Pokušavam te pogoditi jednim zrnom bijelog grožđa uz moj i tvoj veseli smijeh dok ti piješ bijelo vino .Čaša elegantna na vijetru svijetluca i u njoj se ljulja vino .Rujanska noć spustila se na nas .Čuje se samo veselo nazdravljanje tebe samome sebi i moj smijeh što odzvanja u rujanskoj mirnoj noći i šapatu povijetarca.Taj mali povijetarac me miluje i šapće.Znaš čini se kao da mi ga ti šalješ svakoga trena.Osjećam se sretno .Govoriš mi da me vjetar miluje a zvijezde i nebo pokrivaju.Pričaš mi i stihove neke.Uplovili smo odavno u luku ponoć još malo kuca.Od večeras te zovem kapetan romantičnog srca a ti mene nasmijana od palube vječna mala.

Crtice sa mora odlazak peti dio

Mi danas isplovljavamo iz najljepšeg zaljeva u pastelnoj boji zalaska sunca danas ostavljamo mali lijepi grad.
U tišini gledam te valove što brzo sijeku ovu morsku svilenu pučinu.
Ostavljam ovo veličanstvo prirode što čovijek može zamisliti i ovu ljepotu prirode.
LJepota je stvarna a čini se na trenutke nestvarnom,toliko čovjeka zanese.
Bajkovito gledam ovu najljepšu nisku nanizananih prirodnih drahulja kako je
jednostavno stopljena sa prirodom.
Od ljepote neznaš gdje završava more a gdje počinje nebo,gdje završava planina a gdje počinje pučina.
Ovoj veličanstvenoj ljepoti neka bude i veličanstveni pozdrav.
Posjedon je moj zadnji pretilac.
Maše mi iz vode.
Ja obećavam mu vratiću se opet u ovu najljepšu prirodom ispisanu bajku.
Crtice sa mora odlazak

Crtice sa mora četvrti dio

::
Iza leđa dok pijem kavu na brodu digla mi se cijela planima .Kao da je taj trenutak izronila iz mora.
Ispred planine rasulo se more.Kao male razbacane kamenčiće,planina je prosula u krug i pružila
ruke da dodirne more i nebo.Tako su ostali zauvijek zagrljeni i spojeni.
Najljepše im se osmjehuje nebo,neobičnih boja i najljepše kraljevski plavo.Nebo miluje more i planine.
Gledam sa broda ovo bajkovito mijesto što izranja iz mora.
Dolje na obali kad se iskrcamo sa broda čekaju me drvoredi velikih palmi što se lagano na vjetru njišu.
Pokraj palmi su klupe što čekaju samo mene.
Nebrojeni brodovi tuda plove.Neznaš koji je ljepši.
Pokušavam ovu ljepotu trajno da zapamtim.
Kad u luku ulaza brodovi to izgleda kao da biseri padaju po moru.Putuju po najljepše plavoj pučini.
Tu susvi mali valovi azurnih boja.Sad sa na paleti boja sve boje mora bljeskaju u boji tirkiza a
planine dodaju tamne kontraste.
Moj Posjedon stoji na pučini i maše danju bijel a noću osvijetljen i nosi ime sljedećeg broda
utkanog u sebi..
Sve mi je bajkovito a u svarnosti mali bajkoviti grad stvarno kao da je ovog trenutka izronio iz vode
samo za nas.Jednostavan a lijep kao da ga je ova sama priroda naslikala.
Koliko li je trebalo ljudske volje,želje i snage da se ovaj grad novi i bijel kao izronjen iz ove ljepote.
Nebo mi miluje lice.Planina me pozdravlja smiješeći se a zaljev upravo pleše na suncu svoj
kraljevski ples sa najljepšim brodovima Europe
.Crtice sa mora četvrti dio

04.09.2012. u 08:29 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 03.09.2012.

Crtice sa mora treći dio

:
U luku danas uplovljava kažu pravi kraljevski jedrenjak.
Neke daleke slavne kraljevske mornarice.
Podsjetnik je to na neka davna sretna i slavna kraljevska vremena.
Neznam koliko je dug ,niti koliko su mu jedra visoka.
Obnovljen velik i naravno bijel a more mirno i plavi se .
Plovi jedrenjak velikih raširenih jedara.
Nama samo ostavlja trenutke divljenja toj ljepoti.
Ostavio nam je misao ili pitanje .
Koliko li je velik ovaj kraljevski jedrenjak da svojim jedrima miluje nebo.
Zagrljen planinama a okružen morem elegantno kraljevski uplovljava
kao stvarni lik iz davne bajke.

03.09.2012. u 19:19 • 0 Komentara • Print • # • ^

Crtice sa mora drugi dio

Jutros na terasi pijem svoju kavu i gledam planine zagrlile more.
More mi valovima maše i pozdravlja dobro jutro.
Svijetionik me pozdravlja vjetrom,što tiho šumi a ja zagledana u daljinu
gledam kako mašu brodske zastave na vijetru.
Sve leprša od neke sreće,ljepote,dobrote,osmijeha i života.
Vidim Posjedona izronjen iz mora satkan je od slova i maše mi.
Pokazuje mi na sebi moje ime koje ponosno nosi na svojim leđima.
Sunce viri iza planina zaljevu mijenjajući boje od sive do tirkizno plave
kad čujem da šumi more.
Ovo je samo kraljevsko mijesto gospodarice čarobne prirode..
Sve je ovdje tako prirodno a tako čarobno i sve je puno života
i smijeha.Gledam dokom trči jedan dečko i traži
brod da isporuči stotinu ruža za nečiju dragu.
U daljini more odzvanja i pretvara se u čarobno jutro.
Čarobna ljepota daruje čarobno jutro čarobnim ljudima.

03.09.2012. u 18:42 • 0 Komentara • Print • # • ^

Crtice sa mora prvi dio

Veličanstvenom spoju ljepote,prirode i ljudskih misli i onoga što čovijek stvori rukama svojim.
Od ljepote prirode ostala sam zaslijepljena i nijema.
Na doku sijedim uz more i šum malih valova me po mislima nosi..
Okružuju me četiri velike palme dok sijedim na klupi i divim se moru.
Ja neznam gdje ova ljepota počinje i gdje završava.
Posijedon me čuva tamo gdje se spajaju obljesci vode i sunca.
.Na rubu bazena neznam gdje počinje more a gdjr nastaje pučina.
Nevjerujem da gledam sve stvarno je.
Sve mi izgleda kao iz bajke.Bajkovito je more i brodovi štoneumorno kruže.
Brodske sirene me zovu.
Ove čarobne trenutke ove ljepote pamtiću i nositi sa sobom cijeloga života.
Gledam zalazak sunca.Divim se a sve nijema od ove ljepote.
Sretna sam što zalazak sunca miješa kao na paleti crvene ,žute i ljubičaste boje.
Veličanstveni beskraj mora i morskih dubina i planina.
Hvala onom tko podari svijetu ovu ljepotu da se sada sretna divim ljepoti prirode.

03.09.2012. u 18:07 • 0 Komentara • Print • # • ^

Sljedeći mjesec >>