Marketing
Crtice sa mora devetnaesti dio
:
Danas je još jedan ludi dan.Kod mene je itako sve ludo i nezaboravno.Budimo se u hladno morsko jutro.Kad gledam more i osjetim vlagu u zraku mislim da mi je još više hladno.Bunovni utrpani ,pijemo kavu.Gledaš nebo ,danas je u planu isplovljavanje.Lupkam nogom na palubi ti se ljuljaš na brodskoj ogradi.Primjećujem da nema ni onog vjetra više ali vrijeme je ljigavo i sivo.Smihuljim se i pitam kapetana šta to more sada radi?More uživa u svom miru kažeš mi.Vidiš ni sunca,niti valova nema.Super je za mene vrijeme kažeš i krećeš sve obaviti što treba.Radiš sve svoje pripreme da brod može krenuti.Obavljaš i nabavu na brzinu jer moraš imati novine, friška peciva, i puno toga što ti i treba i ne treba .Ja te zovem i gospodin nabavni. Ne ljutiš se samo kapetanski dalje zapovijedaš brodom .Danas mala od palube plovi,idemo doručak,kava i ručak.To je na brodu u kretnji malo teža misija ali uspjeću ja to .Pozdravljam svoja dva galeba što sad kruže iznad lučice tražeći ribarske ostatke.Mi isplovljavmo .Putujemo ,ja kuham , ti voziš i pije se kava u kabini .Kažeš da je baš hladno.Ja se idem grijati.Promatram kroz zamagljene prozore kako je sad priroda drugačija ,nema onih svjetlih sjena,bljeskavih odsjaja kao da sam u nekom drugom svijetu.More bez svjetla i sunca.Boja mora jednolično tamno plava a nebo prekriveno oblacima u sivilo ogrnulo more.Brod je bijel i kao da se svojom bjelinom odupire današnjem sivilu .Sve je mirno i tiho .Ja sam gotova sa svojim poslom i mogu na prvoj palubi mirno sjediti i uživati u osjećaju da bijeli brod plovi morem.U daljini daleke pučine tamnoplava i tamnosiva linija horizonta se dodiruju.Ovo prostranstvo mora, čovjeka vodi u beskrajnu tišinu.Znam da si jedva čekao da plovimo nekoliko sati.Malo smo stali stalno ti nešto zagledaš u daljinu.Vozimo se dalje Tvoj brod mi se čini tako mali u ovom velikom prostranstvu od mora.Ja se ničeg ne bojim meni je uvijek sve svejedno.Vičeš mi što smo ozbiljni danas .Šta bi ti kapetane da se zezamo bićemo ozbiljni, zezamo se samo kad se brod vrati sigurno u sigurnu našu malu i lijepu luku.Volim malu lučicu.Ima ona i srce i dušu .Polako se na moru vraćamo natrag .Putujemo istim putem prema našoj sigurnoj luci.Kažeš da je to dovoljno za danas .Ja sva sretna da se konačno nakon pet sati plovidbe mirne i tihe dođe do kopna.Pitam kapetana kako li je sve depresivno sivo a prije nekoliko dana divili smo se kraljevskim zalascima sunca i svilenoj pučini od dragulja nijansi najjljepših akvamarina.To je to ,to je ćudljivo more i priroda.Pogledavaš na sat.Stižemo na vrijeme u luku onako kako si planirao, vrijeme plovidbe i sve ti je po planu .Vežemo se ,sidrimo se, iskrcavam se prva sa broda sva sretna da sam iz tog sivila dopulovila u malu luku ipak i u sivom danu obojanu živim bojama.Raduju me i ona dva galeba i ljudi na maloj šetnji i puno cvijeća na malom parkiću.Ipak ima živosti u ovom danu.Sad kad oboje i mi sretni šećemo malo da se valjda odmorimo od broda.Stavljaš mi opet onu svoju kapetansku kapu na glavu.Idemo i utrkujemo se po parkiću.Uvijek ja pobjeđujem ti me puštaš namjerno da budem sretna.Trčim sa tvojom kapom .Ti se penješ na klupu i pjevaš o sole mio.Šta, ja da pjevam smijem se .Ti si pjesma moje duše pjevaš mi .Kažeš ti ne pjevaš ti mala od palube danas slušaš ti si moja publika.Tjeram te i vučem da siđeš sa klupe ti kao zločesti dječak kažeš da nećeš.Voliš se ludirati .Pjevaš mi pjesmu do kraja i silaziš .Danas te čeka iznenađenje kažeš mi nasmijan, idemo u onu našu malu konobu.Onu malu morski uređenu,Silaziš sa klupe i preko parkića vodiše me prema maloj lijepoj konobi.Još jedna lijepa večer sa tobom uz sve plodove mora koje volimo i onu lijepu svijetlost mirisnih svijećaSad poćinje naše nadmudrivanje i igra zasmijavanja tko je bolji komedijaš kapetan ili mala od palube.Zezam te prva u konobi jer ti jelovnik iz šale stalno držiš naopako Ova večera je još jutros u konobi naručena pa mi jelovnik nije.bitan kažeš mi se Igramo sa jelovnicima ,salvetama skrivamo se za stolom jedno od drugog iza svjetlosti svijeća.Dva nemira nikad mira nemaju .Neka nam večera bude vesela kad je dan prošao u nekom tužnom sivilu.Smijemo se ti me opet nasmijavaš.Za sve dogodovštine nema opisa a niri dovoljno riječi.Dok jedemo pričaš da si od ove pjesničke duše naučio da more se smije,tuguje,spava,odmara,plače,Smijemo se do suza.Zalazak sunca djeluje ovako sunca nema sve je sve je sivo i more i nebo i sjene.Lučicu je obuhvatilo sivo rujansko veče gdje naša dva nasmijana lica razbijaju u konobi tu monotoniju.
Post je objavljen 14.09.2012. u 17:25 sati.