Marketing
Crtice sa mora deseti dio
Vozimo se natrag u luku , velikim brodom ,malo napuhani i raspuhani od vjetra .Nasmijano nastavljamo današnji dan.Učio si me kao iskusni kapetan što je to tramuntana,pasat,bonaca.Vjetrovi šume i jeseni vladaju ovim morima,kad prijatelj mora sunce se prikrije u dvorcu od oblaka.Vjetrovi vjerno čuvaju more dižući iz mora onaj pjenušavi cvijet i kao stih pjeni se more.To si ti morski zaigrani prijatelj vjetar.
Jesenski si prijatelj mora koji ga vijerno prati sve do ljeta kad zajedno sa suncem čine simpatičnu morsku ekipu.
Volim ovo vrijeme.Ni vruće ni hladno vrijeme, veselo rujansko druženje.Morski pejzaži najfinijim bojama prirode iscrtani.
Vozili smo se oko otočića i razgledali sa broda prirodu.Izmjenjivale su se male stijene i ravni pejzaži .Uživati u razgledu prirode
i tvoje pijesme, ti mi pjevaš onu poznatu pjesmu a vitar puše .
Gledaš me na jedno oko a drugo ti viri ispod te kapetanske kape.Znam i ti si nemiran kao i ovaj vjetar .Veliki nemiru poput vijetra si .Dolaziš, odlaziš,sve ispred sebe odnosiš.Malo kao povjetarac miluješ malo ljuljuškaš.Vjetar je ulaskom u našu mirnu luku nestao.Ti se smiješ i ja .Sve odzvanja našim smijehom a ona vijerna galeba dva glume naš odbor za doček.Obadva galeba zoveš mojim imenom a ja obadva zovem tvojim imenom i tu igri riječi nema kraja.Sve to nadmudrivanje uvijek prekida erupcija moga smijeha.Smiješ se i kažeš znam li da cijeli zaljev ovog trena odzvanja mojim smijehom.Ma nije to ništa neka i ovo dobro mirno more dobije koju kapljicu moga smijeha.Mala od palube uživa.Sad će još malo početi zalazak sunca , ja inače volim zalaske sunca.
Tad slikar nebo slika u dogovoru sa suncem svoje najljepše zalaske sunca a more služi kao najljepše,naj veće i najskuplje ogledalo ovoga svijeta.Nebo se svaki puta kitnjasto ogleda i zagledava u moru slikajući svoj lik.Tad nastaju najljepše galerije slika na izložbi gospodarice prirode izložene u muzeju što gledaju moja oka dva.More se smije vičem kapetanu .On kaže da za to nikad nije čuo .To je onaj osjećaj kad ta brod dva puta zaljulja kažem ja .Smiješ se moj kapetane, nitko te nije tako nasmijao kao ja.
Nagnut si preko ograde i svako malo razgledaš i zagledaš po brodu da li je sve uredu.Nasmiješ se svakog trena kad me pogledaš ,smihuljiš se .Naravno ide sad tvoje slavno pitanje .Hajde objasni kako se more smije a nitko nečuje smijeh.Smije se more to samo sretni ljudi mogu da čuju kažem ti ja .Sad ja pjevam pjesmu i smijem se i smijem se ........
Post je objavljen 07.09.2012. u 16:32 sati.