Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

četvrtak, 13.09.2012.

Crtice sa mora sedamnaesti dio

:

Danas je svanuo lijep dan .Ti naravno stalno prizivaš tu kišu pa tako je kažeš opet bila najavljena kiša za danas na prognozi.Slušam na radiju rano probuđena prve jutarnje vijesti, prognoza vremena koja nam kaže da će na moru padati kiša u popodnevnim satima,Ja kažem opet su fulali.Sunce danas garant sije cijeli dan.Smihuljiš se moj kapetane i kažeš treba slušati prognozu ,brod danas ne izlazi na otvoreno more.Usidreni smo a to znači još jedan dan plaže i nekih sitnih brodskih poslova što se rade kad je brod na sidru u luci.Ja ću kao i uvijek kad ja i ti plovimo odraditi svoje poslove a ti ćeš odraditi brodske poslove jer to je tvoja dužnost kako mi sam kažeš.Opet ti juriš,nabavka,ja kuhanje ,onda doručak, moja kuhinja , zajednička kava.Svako jutro čitamo novine uz jutarnju kavu.Komentiraš sve naslove pa se mrštiš pa se nešto kao ljutiš.Ja komentiram da kad te to sve ljuti što uopće i čitaš novine.Samo se opusti ,uživaj i isključi se od svega.Ti kapetane tvrdiš da nisi taj lik.OK.onda sam ja taj lik.Opet smišljamo naš morski ručak.Ja radim oko ručka a ti po brodu izvodiš neke tebi znane brodske poslove.Dogovor je pao kao i svako jutro da taj ručak treba biti gotov do deset sati ujutro da bi što više vremena imali za sebe,svoje pisanje,svoje šetnje,svoje plovidbe ,odlaske na svoje plaže.Sve po planu i rasporedu odvija se dan ja sam gotova .Brod se ljulja lijepo je vrijeme ali valovi su sve jači a i vjetar nema od jutra ranog mira..Sjedim na palubi ljuljam se i pijem u miru svoju drugu kavu .Mala od palube viče kapetane ručak ti je gotov.Sa mola vičeš mi pakiraj nas za plažu .Kud na plažu pa valovi su nemožemo plivati.Možemo sjediti ispod tvog drveća na plaži do tamo valovi ne dolaze malo je uzvišeno vičeš mi sa mola .Hajde idemo kapetane uvijek sve mora biti po tvome.Sretan i nasmijan vodiš me na plažu .Toplo je ali puše i vjetar.More je nemirno..
Dugo gledaš u vodu i odustaješ od plivanja.Sjediš sa mnom pod starim drvećem.Pitaš me šta radim ponekad kad sam sama pod ovim drvetom kad ti puno i dugo plivaš, da si vidio da nešto pišem na papir.Kažem da pišem crtice sa mora.Ne znam možda je smiješno kad opisivam tebe i sebe.Dosadno je možda kad opisivam pejzaže.Kažeš kapetanski ponosno pa opiši mi u toj tvojoj priči sad ovaj pejzaž.Ovako to nekako sad na plaži izgleda .Na pustoj plaži dva vesela bića.Jedan nemirni kapetan i jedna nasmijana mala od palube sjedi na velikoj pustoj plaži,nigdje nikoga samo nas dvoje.Nemirni valovi razbacani vjetrom po cijeloj plaži .Sunce je jako,neka teška vlaga nalazi se u zraku.Nebo je zatrpano i načičkano oblacima a plaža do pola mokra.Valovi se veselo igraju.Jedan za drugim putuju ka obali u neki malim harmoničnim valovitim nizovima i val postaje sve jači i veći .Pjevam dok pišem pjeni se more.Pjenom valovi putuje po pijesku i daje mu neki mali svjetlucavi pokrivač.Daleko je more od nas nekoliko metara tako da smo suhi i možemo u miru gledati taj uigrani valoviti ples.Ja ispod drveta pišem a ti hodaš nemiran po mokroj pustoj plaži i kao da nešto tražiš .To što nađeš skupljaš i stišćeš u ruci Čini mi se da možeš naći koji kamenčić .Tako nemirno hodaš.Pa sve si mi dalji pa mi se vraćaš sad jasno vidim da skupljaš sitne kamenčiće.Čučiš na pijesku sav mokar i štapom po pijesku crtaš brod. u odjeći sav mokar od valova i onih morskih kapljica koje se odbijaju od obalu.mokar si i ja vičem da ti odavno nisi normalan.Zoveš me ja dok dolazim imam što vidjeti.na pijesku si skupio malo kamenja sitnog i nekoliko malih sitnih školjkica i sa njima na pijesku napravio malo srce.Izgledamo nasmijani kao djeca.Jedan stari dripac i jedna mala debela i pjegava,plava.Divimo se kao djeca pijesku,kamenčićima, školjkama ,iznenađena sam pziznajem, smihuljim se, ja samo šutim.Shvatio si da ja kao ona mala nemirna jedva čekam val malo jači dođe da izbriše nacrtani brod naša dva imena. i da ti razvali more to tvoje za mene napravljeno srce.Zna kapetan stari morski vuk koliko su valovi na ovoj plaži dugi tako da crtež i školjkasto srce satima su suhi.Rekla sam samo srce je lijepo ,morsko i baš romantično.Uzdahneš kao i uvijek.Ja idem ispod drveta pisati a ti mi slažeš ime na pjesku od kamenčića.. Bjelinom kamenčići mi izgledaju kao neko svijetlo u ovom oblačnom danu .Pušu plažom neki čudni vjetrovi.Za uha i nos više niti neznam.Sva sam zapuhana i ubundana zbog tog vjetra.Ti me opet dozivaš Stižem . Crtamo po pijeskuNacrtala sam ljepši brod na pijesku od tebe.Smijemo se .Pusta plaža i more odzvanja smijehom nas dvoje :Ti nakon dva sata odlučuješ i ozbiljno zaključuješ da je i tebi zima i da previše pušu ovi vjetrovi .Pakiramo se ,naravno išla je i naša košara sa nama.Opet se vraća prazna.Ja pakiram stvari a ti skupljaš ono srce, kamenčiće i školjke .Daješ mi to u ruke i kažeš to je tvoje školjkasto srce.Uzimam tvoj poklon i nosim na brod..U brodu je toplije.Malo smo se ipak zgrijali .Negdje si našao komad tankog drveta i nosiš kanticu sa ljepilom.Sjediš za stolom i brzo lijepiš kamenčiće i školjkice u oblik srca i nastaje mala lijepa slila .Ispod srca piše morsko školjkasto srce male od palube.Mažeš to ljepilima pa lakovima.Otraga nešto urezivaš u drvo.Za sat vremena sve sam vidjela i pročitala.Na poleđini te drvene slike piše maloj od palube od kapetana rujan 2012.Divim se tvojoj spretnosti da od ničeg napraviš nešto.Sad imam lijepu morsku malu sliku nastalu iz tvog srca.Vrijeme nam nije danas nikako naklonjeno ipak je počela padati kiša.Valovi sve jače lupkaju i sve jače se brod polako ljulja .Kapetan se smije.Sad je vrijeme večere.Ja kuham .Kapetan pomaže.Malo kasnimo ali večera je gotova Ljuljam se dok kuham.Ja nevolim valovito more kad hodam po brodu tad imam lošu ravnotežu .Ti mi pomažeš oko svega.U brodu sjedimo ,pričamo smijemo se mojim i tvojim dogodovštinama .Ti pričaš svoje priče pa se smijemo a kad ja pričam svoje onda komentiraš dali je to stvaro ili je to vic.Umireš mi se od smijeha.Opet jedemo kolače noću a priznajemo nebi smjeli.Pa ako kapetan smije jesti kolače mislim se pa što nebi jela kolače i mala od palube.Smijemo se kao neka vesela djeca.Ti se toliko smiješ suze ti radosnice putuju niz lice ,a bod se ljulja ,kiša pada.Voliš kad ja pričam svoje priče .Kažeš da se nasmiješ za tri života unaprijed.Lako je tebi kapetane kažem ja ti par puta imaš na moru malo nevremena a meni je svaki dan hoćeš bure,oluje tornada uragana ,baca me to životno more na sve strane . Baca me i izlupa na svoje oštre hridi a valovi oni sve lete tri metre u visinu i svaki put me dohvate pa me život nosi kao tsunami. Smiješ mi se i kapetanski ozbiljno kažeš da sam ja tornado i onda pucaš od smijeha, brodom samo smijeh odzvanja. Toliko se smiješ dok jedemo kolače ,prestati se smijati to je naravno nemoguća misijaPitaš se u smijehu kako si ti onda preživjela sve te tsunamije i tornada a ostala u komadu. Odgovaram ti u svom stilu ajde ne zavitlavaj meni je tsunami sa tobom svaki dan ,Kapetan se ozbiljno pita jeli sad bio ,došao ili prošao taj tvoj tsunami Znači ti si mala od palube stručnjak za tornada i tsunamije ljudskog srca i duše ha ha ha ha.Kiša dugo i dosadno pada.Prozori su zmagljeni slike koje vidim kroz prozore je osvijetljena lučica i titrava svijetla u luci .Kapi kiše se slijevaju po staklima.Smijeh nam odzvanja do kasno u noći našim usidrenim brodom .

Oznake: plaža

	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

:

Linkovi

Blog je zaštićen licencom i autorskog prava

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,