Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

srijeda, 09.05.2018.

Mogu ti napisati pjesmu

Pjesma onako mala skrivena
izvučena iz nekog nevidljivog
ali osjećajnog titraja ljubavi.
Ti pomisli na more
ja ću pomisliti na grad
neka vjetar pojuri od mora ka meni .
U gradu čekaću tvoj maestral
onako nasmijana uz kavu.
Taj titraj taj maleni atom ljubavi
donjeće mi tvoj pozdrav sa mora.
Mogu ti napisati pjesmu
kad taj tren taj treptaj vjetra stigne
neće biti u tišini bit će uz smijeh
i znaću da kad me vjetar miluje
ti šalješ svoj morski maestral.
Taj atom taj djelić titraja ljubavi
sad grli nas.
@Meliha Vuković

Oznake: pjesma, ljubav, maestral

Danas plovim perivojem cvijeća

Šetam tako i divim se ljepoti cvijeća .Sve se rascvjetalo zašarenio se grad sav rascvjetan u šarenim bojama a prodavači nude sve boje i mirise.Tako mi se učini da ja plovim po perivojima cvijeća.Kao u nekoj cvijetnoj bajci.
Malo fotografija sa Glavnog kolodvora gdje je sajam cvijeća od ljepote kako cvijece oboji prostor i kako u gradu priroda zaživi.Evo malo fotografija da osvježe dan.Milina samo proć od boja pa nek fotke pričaju

Oznake: cvijeće, perivoj

četvrtak, 03.05.2018.

Pomislim ponekad na brod

Pomislim ponekad sad kad se proljeće vratilo na brod i na tebe.Znam da kormilariš velikim morem negdje u daljinama.Znam kako je ,valovi te bude sa valovima se družiš i moliš Boga svaki puta kad ide oluja da ti se smiluju.Pomoliš se svaki puta moj Kapetane za mirno more.Stojim i čekam da se brod vrati pa da onim malim sada usidrenim brodicama vozamo se Jadranom,Ovako ponekad pogledam u nebo i kad je kod nas mirno upitam se uvijek kako je kod tebe.Ideš ti i tvoji brodovi jednostavno putujete.Tvoji vjerni prijatelji znam su oceani i mora.Ja na kopnu stojim i razmišljam kako ćemo još malo ploviti i broditi daljinama i blizinama.Znam da voliš brodove kao i ja ali kod tebe je ta ljubav postala opsesija i obožavanja svega morskog.Zato sjedim u gradu daleko od mora i nadam se onom našem susretu Kapetane na našoj maloj rivi srešćemo se i sjesti uz naš kapučino ispod onih starih lanterna.Naravno uvjek se pravimo kad se sretnemo da se ne poznamo uvijek kažemo jedno drugom sve što nas muči i uvijek kažemo sve što nas tišti.Naravno da sve bude lakše kad muke naše života odnesu valovi i more.Bore ti je iscrtalo znam vrijeme neke oluje i nevremena daleka ja ću kao ona mala od palube čekat još malo da te puti mora vrate kući.Pomislim ponekad na brod i osmjehnem se vidim te pokraj kormila moj Kapetane.Mašem uporno kao valjda da ti glumim svjetionik nadajući se da ćeš sretno stići u našu malu mirnu luku.Zauvjek samo mala od palube.

Oznake: more, brod, kapetan

Ruže cvjetaju u maju

Šećeme se po vlažnom vrtu i vidim da su sinoć poslije kiše procvjetale ruže.Onako se rescvjetale davno posađene i procvjetale kako ih narodski nazivamo majske ruže.
Jednostavno je probudilo uspomene.Rascvjetale su se jutros u punom sjaju majske ruže,onako lijepe roza i mirišu.Odem polako da ih slikam za taj moj foto da sačuvam uspomene.Pe eto ko uvjek u maju rascvjetale se ruže.Najljepše kad rozom bojom okite naš grad i uljepšaju našu užurbanu svakodnevnicu.

Oznake: kiša, ruže, maj

Sinoć je kiša padala

Sinoć je kiša jako i iznenadno zapadala .Nad našim gradom nadvilo se nevrijeme .Prvo je naišao neki pritisak a onda grmnjavina ogromni pljuskovi i naravno očekivano osvježenje.Jedino što me je u tome trenutku privuklo za razmišljanje da sutra neću više slikati rascvjetano voće i tratinčice u našem sada kišom okupanom gradu.Fotke sjećaju na rascvjeranu rapsodiju da bilo je sve još jučer rascvjetano.Dobili smo rashlađenje ali cvjetova na voćkama više nema.

Oznake: kiša, cvijeće, fotke

srijeda, 02.05.2018.

Danas je novi dan

Danas je onaj 2. svibanj kad svi na kavama opisujemo šta se to sve treba napraviti da radniku bude bolje Od silnih grahova i roštilja,piknika i izleta nije se juče stiglo ni mahnut.Danas kao odmorni hvatamo se kave da se obračunamo sami sa sobom .Sve priče idu u stilu trebalo bi ovako i onako i i nadamo se doći će bolja vremena.Tješimo se iz kavicu a društvo polako tone.Potonulo nam je puno toga a da ne govorim da kad se spomene mirovina i umirovljenici što i nas za nešto sitno godina čeka brzo nam potonu lađe.Svako jutro potapamo svoja nadanja i svoj optimizam za bolje sutra u šalicu kave.Kao i ta priča i ta rasprava ne vodi nikud zato pustite me da uz jedno veliko dobro jutro svima guštam u životu.Znamo da 2. je svibanj i uzdah e trebalo je reći....a miris kave odnosi misli ovoga jutra.Danas je zato neki novi dan.

Oznake: kava, svibanj

utorak, 01.05.2018.

Volim neke svoje sličice uslikati iz života

Volim tako ponekad sjesti i u tišini sama sa sobom sjediti uz svoju kavu i tako malo po malo ponekad te trenutke pofotkati kao ulovljeni trenutak.Jedna šalica kave i u njoj sve misli okačene u tih stotina kapljica crnog napitka i.I tako u ponekoj tišini između užurbanosti i snova .Jednostavno je sanjaš na javi hodajući a sve te neke male muke i more skupiš u nešto minuta i jednostavno staviš tanjurić za keksićima kao ono pao mi šećer i tih par kockica šećera .Onda tiho razmišljaš o moru o zelenim bregima o tišinama koje me čekaju.Odlutam tako uz moju kavu ko zna gdje tako rano i u toj tišini čujem čak i ptice.Pomislim da zabilježim ovaj dan da ukrasim sama sebi još jednu uspomenu.Koliko samo mira i tišine skrivenog osmjeha i nadanja stalo je u jednu fotografiju moje misli lebdjele su negdje ispred mene i želja da zauvjek u fotografiji zaustavim vrijeme današnjeg prazničkog jutra.
Samo jedna kava puno divnih misli i ulovljen i zaustavljen trenutak u vremenu nađe se u trenu u mojoj fotografiji.

Danas kad je cijeli grad mirisao na kuhani grah

Danas su u Maksimiru podjelili oko 60000 obroka graha.Tako svake godine povodom 1 svibnja međunarodnog prznika rada naš grad zamiriši grahom.Nije više ni čudno što je svake godine sve veći broj porcija što se dijele jer sve je više ljudi koji će doći na grah .Ja na to gledam kao na osiromašenje stariji građana koji su se čekali svoj red za grah .Tako je od Maksimira krenuo miris graha.Postoje i neka sjećanja kad smo praznike rada slavili uz mirise pečenog mesa ali danas su to samo sjećanja.Danas je mirisao grah i sva pitanja o pravima radnika odnio je vjetar sa mirisima graha.Sjedimo doma i u nas je za ručak bio grah i u nas doma miriši o Maksimirski po prvomajski svi ručamo grah onako po radnički.

Oznake: grah, maksimir

ponedjeljak, 30.04.2018.

Danas je sunce

Danas je sunce zasjako iznad grada ranim jutrom.tišina gradske vreve je nestala svi su oilako izmaglili na more .otišli iz metropole tutanj put pod noge.Zanimljivo je uživati u mirnoći velegrada.Tišina je pod prozorom čujem čak i cvrkut ptica dok me jedan uporni komarac napada.Smiješno je putujem tišinom.Sad ću uživati uz svoj capucino.i gledati svoje fotografije koje sam slkala neki dan.
<

ponedjeljak, 18.08.2014.

Kapetanica broda srce

Nasmijani i glasni kako je to kod nas dvoje navika ja i ti to je cijela ekipa sve od nas zvoni i odzvanja.Ulica uz luku puna je moga smijeha.Ti inače uvijek ozbiljan i fin sam ove ludorije sa mnom radiš i ponašaš se kao neki povodljivi ne odrasli dječak.kažeš voliš ova naša druženja.Išli smo prema plaži ti si tamo plivao a ja pokušavala ući u hladno more.Nekoliko metara plivamo zajedno i ja se vraćam na obalu mokra umotana u ručnik prohladno mi je od vjetra .Šutim na komadu papira crtam pučinu i obrise tebe plivača kako plivaš. .Vičem ti da predaleko si .Neznam da li me čuješ vraćaš se plivaš prema meni nelkoliko metera i opet se okreneš i plivaš prema pučini.Ne bojiš se i vraćaš se opet obali.Plivaš i pjevaš.Čujem u plićaku dok izlaziš pjevaš neku lijepu melodijiu.Gledaš malenu skicu plivača što sam nacrtala i odvodiš me u vodu da plivamo zajedno.Ja dok plivam ti si moj čuvar jer me strah da neću iz daljine do obale stići ti mi podrškom smijeha hrabrost daješ.Plivaš cijelo vrijeme uz mene.Pobjedim ja tu i tamo po koji morski val.Ali nikada nisam pobijedila samu sebe i osjećaj da iz daljine kada plivaš učini ti se da je ta obala umjesto bliža sve dalja i dalja.Smiješ se kažeš mi da sam sve umislila.To ti je kao i danas igra svjetla i sjene.Plivamo a nesmiješ pogledati nebo tamno plavo a more u osjenu postalo sivo.Plivam brže i brže prema obali.Ti plivaš iza mene i smiješ se.Veseli te kad vidiš da mi možeš makar malo neke hrabrosti dati,makar malo pomoći.Izlazimo na plažu sa malo kupača.Umotani u ručnicima grijemo se na ovome ljetnom a ledenom suncu.danas je temperatura 22 stupnja samo a kolovoz je.Ništa od toplog sunca i velikih vrućina .Činilo se da je more toplije od zraka.Opet od sunčanja ništa.Oblačimo se i odlazimo vrijeme je poći na brod.Trčkaramo među turistima smijemo se pokazuješ mi malene ulice na kojima u zraku vise maleni otvoreni šareni kišobrani.Vidiš li kako nam je divno.Idem ja tako, lučki dok je dug i eto nas.Moram se opet grijati malo da se ne prehladim .Sanjalica nam opet spava.Malena je i poslije jela satima umotana spava.Našli smo je da spava u mojoj fotelji.Eto polako će vrijeme brzo proći i gledam sa broda restoran.Vidi se ima nekog svijeta u otvorenom dijelu svi sretni su i čuje se da glazba svira.Ti voliš takve restorane gdje se pjeva klapska pjesma.Naravno to je tvoj đir po tvome izboru.Dobro govoriš da li će počet pripreme za polazak na večeru kapetanice srca moga.ja nasmijana kao i uvijek poželim da si i danas setan.Pričaš mi da bi želio da se brod zove srce a ja bi onda bila kapetanica broda srce i staviš mi svoju kapetansku kapu preko očiju.Brzo ćemo sići sa broda moj Kapetane.

Oznake: plaža.more, mijemo se

nedjelja, 17.08.2014.

Budim se

Probuđena zrakama popodnevnog sunca a hladnog kao da je jesen.Gledam oko sebe nema te.Samo je tu Sanjalica koja još spava.Sjedim umotana sa nekoliko pokrivača i razmišljam da li čujem more.da li čujem kišu?.Da li je otoplilo?.Sama sam i dobro mi je .Razmišljam o nekim daljinama a lijepoti ovog dana i o tome kako mi je bilo lijepo.Volim te trenutke kad doduše rijetko ostanem sama i promišljam .Odlutam tako u svojim razmišljanjima.Čujem zoveš me.pomišljam koliko li sam čaja popila prije sna? .Odnio si čajnik i šalice pa i ne znam.Umotana tom dekom trčim do kuhinje.Skuhao si kavu i pokazuješ da je i moj morski ručak gotov.Nosiš tu kavu na gornju palubu gdje je ljuljačka ,ja nosim sve te jastučiće koji tamo trebaju biti a zbog kiše više nisu.Spuštaš taj poslužavnik pravi brodski drven i bijel na njemu topla bijela šalica kave i tvoja maleni lončić i u njemu nabrano neko maleno rascvjetano morsko bilje.Plavlasti i cvjetićiSmijem se izmamio si mi osmjeh na lice.Danas sam kažeš pošteđena svih radova u kuhinji ručak ti je gotov a večera je tu dolje sa broda pokazujejš restoran što se skriva tu kraj lučice na početku jedne kamene ulice.Najljepši osjećaj je ja ,brod,more i prava bajkovita priroda što nas okružuje.Pomješani mirisi mora sa pomješanim mirisima borova koji se nadvili nad mjesto.Lijepotom gledam kako je proiroda zaogrnula ovo mjesto a ja sretna u šalici kave sretna uživam u moru i pogledu..Pričam ti onako tiho kako je ovo jedan od rijetki dana da sam ja slobodna od svih dužnosti i plovim jednostavno bezbrižna i sretna.Pričaš mi tiho polkako.Ti kad pričaš kao da tiha pjesma izlazi iz tebe malena ali mila.Pričaš o ovim danima i da je tvoja želja da jednodstavno sve naporne dane zaboravim a ljude da osmjehom maknem iz negative u pozitivu.Ti mi dođeš sa ovom kavom i cvjetićima kao antistrees terapija od velikog grada.Najljepše krajolike mora zimi upravo pamtim sa ovog broda.Dok pričamo sunce popodnevno morsko konačno se uprizorilo i ljudi trče iako je sve mokro na plažu.naravno poslije ručka ići ćemo i mi.Pijem svoju kavu polagano vrtim cvjetove u ruci i zamišljam da o vako plavkastom cvijeću napišem sonet.Ljuljš ljuljačku kao da sam dijete i cijela klupa se ljulja.Brod na ovom neobičnom suncu se smije od sreće.u mirisu svijeća i šalice kave.

U tišini plaže zagrljeni morem

Ja i ti vječno se ovako nepromišljeno ponašamo.Malo po svome nemirna se ponašam ja a malo i ti.Nakon igre sa morem u ovome danu bez kupanja mokri i napuhani od vjetra :tražimo zaklon i pomalo nam mokrina daj znak da vijeme je poć sa plaže put broda:Priznajem mokra sam od mora bez kupanja bosa i dalje trčim i naravno padam po plićaku od čeg bi inače toliko bila mokra.Ti tamo pušiš te mokre cigarete jedva ti gore ja ti se smijem naravno ,ja sam te i smočila.Tjeraš me sa plaže već po drugi put.Stojim uporno u vodi i divim se galebovima koi lete.Divno se osjećam ali priznajem hladno je.Trčim ti u zagrljaj i nisi se ni snašao a već sav mokar u tom mome zagrljaju.Smijemo se vičeš mi zagrlilo nas je i cijelo more more.Tako mokri obuvamo se i odlazimo put broda mokri.Zagrljeni jedno sa drugim i morem puni nadanja,puni strepnji i naravno smijeha.Koliko godina treba ima ti da bi činio nešto što samo djeci priliči skakutati po valovima i diviti se moru.Plavetnilo neba stopljeno sa plavetnilom mora postali su paleta sunčanog i prohladnog ljetnog dana .Ispratio nas je sa plaže vjetar dok more se cijedi sa nas .Pokušavamo trčati prema brodu jer hladno nam je.Još malo i brod je blizu.Ulazimo u toplinu broda.barem je to zaklon od vjetra naša velika kuća.Presvlačimo se u suhu odjeću.Ti me pokrivaš i tjeraš da ležim i da se ugrijem sva sam i dalje mokra i prozebla.Nekoliko sati bit će dovoljno mi nakon ove avanture za oporavak.Pije se čaj a mi zamotani u dekama,Malo mače nas je došlo vidjeti pa i ona se uvukla u deku svi troje umotani ležimo i grijemo se imam osjećaj da ću usniti.Tebi se spava zatvaraš brod i kažeš da idemo usnit u zagrljaju mora i snova.

Oznake: plaža, mokri, galebovi, more

subota, 16.08.2014.

Danas je dan za šetnju

:

Danas je moj dan za šetnju odlučujem nakon dugo naspavanog jutra.Kasno sam se probudila uljuljana valovima i padanjem kiše.Budim se .Virkam kroz prozorčiće broda van.Da baš me zasljepljuje u pogledu jutarnja svijetlost.Pomišljam milina.naravno oper radi trčanje po brodu da sve stignem za danas.Ti naravno i krećeš se ko i svakog jutra između kuhinje i kapetanske kabine i opet si kod kormila broda.Ostavio si mi spremljen doručak.Kavu kao i uvijek kad ujutro dugo spavamo pijemo u tvojoj kabini.Uvijek virkam po instrumentima broda.Ti čuvaš i kormilo i navigaciju i sve što ja ne trebam dodirnuti.Danas je dan lijep ali ne i topal.Oblaka nije bilo ali ni sunca.Vjetar je ,isparava se toplima i osjeti se onaj miris mora i soli.Gledam dolje u luci se uvijek nešto dešava,živo je ..Želim sići sa broda šete mi se tim malenim gradom.Ti mi obećavaš za sat dva da ja i ti idemo šetati najljepšim plažama u društvu galeba.Sanjalica je dobila novo mjesto za spavanje a to je kuhinja .Tamo sam je našla i poslije kave .Dajem ja njene lijekove i kapi za oči.hrana i voda su tu i mali ležaj od dekice.Ali ona nas ne vidi jednostavno je utonula u svoj svijet igrePuno je bolje sad i trčkara i pronalazi zabavu.Naravno tebe ona nervira jer mačka na brodu od drvreta voli da grebe.Dobila je i lopticu pa se sa njom igra i valje se sa njom.Ja polako pripremam se na izlazak sa tobom na mokre plaže.Ti znaš kao i uvijek sa ću ja tamo trčati bosa.Idemo polako do te plaže koju si mi uz kavu opisivao. Opisana je kao plitko pješčano plavetnilo i u pozadini ti je zoveš galebova stijena.Zbilja je predivna.Lijepa mala plaža pješčana.Nitko se ne kupa danas ovdje.Hladno je ali zaista lijepo.Bosa trčkaram po plaži i naravno srećmo galebe.Tu i tamo pokoji val me prati,.pokušavam što više svojih stopa ostaviti u pijesku prije no što dođe novi val.Moja odjeća od te igre je mokra već nakon pola sata.Nevoliš to moje igranje sa vodom jer to po noći znači temperatura i naravno da te ja uporno ne slušam.Ova plaža ima lijepe šarene kamenčićće i uz more debele nanose pijeska.Ti znaš da ovo neće prestati i da ja neću stati.Nešto mi želiš pokazati tu ima jedna mala stijena kao da je izrasla iz plaže i tu na njoj skupljaju se na vrhu galebi.Pokušavaš se penjati i kad su te spazili svi su poletjeli prema meni.Bilo je divno ja i jato galebova.Napravili su krug i opet se vratili na stijenu.pomislio si da čekaju ribarske brodice a sa stijene kao osmatračnice gledaju kad će brodovi sa ribom da se opet vrate.Ja bosa na plaž trčkaram i i oko mene opet cijelo jato galebova.Činiš sve da mi ugodiš i da mi bude lijepo i zabavno i za sad po meni dobro se nosiš sa mojom nepredvidivošću.Ja znam da nisam onakva kakvu bi ti želio da ja budem. Ja znam da sam tvoj neobuzdani član broda mala od palube.

Oznake: plaža, kuhinja

Ti mi čitaš poeziju

Polagano sve je oblačnije i uz ljuljuškanje broda na jačim morskim valovima ti mi uvijek kažeš da to nije ništa.Ne bojim se to je velika naša kuća na vodi.Brod veliki ali masa vode ga ipak noćas u ritmu plime i oseke valovito ljulja.Tako smo odigrali dvije partije šaha jednu sam ja pobjedila stigla sam ti pred kralja a drugu si pobjedio ti poništio si mi svu vojsku i moj kralj se nije imao ščime braniti.Volim slagati figure tvoga staklenog šaha .Tako lijepo stoje na ploči poput prave staklene vojske.Spremam ga u kutiju da se figure ne poruše sa ploče dok brod se ljulja..Obećavaš da ćemo opet igrati sutra kad bude oblačno.Lijepo mi je slušam pjesme,uključiujem radio svira na sve strane.ne znam da li me trpiš ili iskreno se smiješ i pridružuješ mojim raznim pokušajima da se zabavim.Jer mene držati ovako unutra a da ne mogu prošetati nema šanse pa .ja u akciji.Svira sve živo.Vičeš da je preglasno.Ma znam ja ne sviđa se tebi moja muzika .sad ćemo slušat klape i ono tiri di tiri di mooooreeee.Slušamo klape po tvom izboru.Polako vrijeme curi idem večerati jer ću zaspati dok vani tiha kišica rominja, ni brod se više ne ljulja.Ja ko ja moram jesti i piti voćne sokove a ti Kapetan pretvaraš se u moga osobnog nutricionistu.Tvoj odabir za moju večeru je samo salata i voćni sok od cjeđene naranče.moj pogled je rekao sve.Smješ se i kažeš sutra je na jelovniku za tebe riba.Jedem uporno i klimam glavom.Ti jedeš salatu i cijeđeni sok i opet nam kuhaš zeleni čaj za mene i tebe.Kažeš da je to zdravo.Pijemo naveče taj zeleni ča.j.Komentiram dok sjedimo uz čaj da more se smirilo.Pitam se ponekad kako si smiren i hoću ti reći da si hrabar .Evo napisaću ti ovdje.Za to vrijeme malo mače Sanjalica spava odnjela sam je u fotelju u svojoj sobi.Ti uz čaj bez keksa a ja uporno tražim kekse odlučuješ da me zabaviš.
Prvi puta čitaš mi poeziju.Moju poeziju iz moje bilježnice.Ide to tebi lijepo čitaš ,bolje ti ide nego meni a šta ću ja slušam i tako u svojim stihovima opet putujem morem ,čekam te,volim,plešem,igram se vjetrovima,morima ,školjkama,Lijepo te je gledati u ovoj ulozi. ovo je nešto što sam sad otkrila a to je da mi voliš čitati pjesme.Poslije čitanje rekao si da si poznao ono o čemu pišem a to je naša davna ljubav i naš brod.Smijem se ,stalno sam nasmijana i priznajem da najljepše stihove pišem o tebi i moru..Obečavaš mi noćas da češ mi opet čitati kao i uvijek na brodu za laku noć neku zanimljivu knjigu .
Čeka ćeš da zaspem kao i uvijek znam šetaćeš po brodu i čitati moje pjesme što ih pišem i gledati koliko u njima ima tebe.Čitaj noćas kad usnim moju poeziju pisanu iz moga zaključanog srca da vidiš koliki si veliki Kapetan. Ti voziš u mojim stihovima cijelu flotu brodova u moje snove.

petak, 15.08.2014.

I na moru je kišilo

Umirili se mi tako poslije ručka uljuljalo se nekako i vrijeme.sunce se sakrilo za oblake.Ti mi iz kabine dovikuješ da bit će vjetra i kiše za par sati. .Idem našoj Sanjalici vidim probudila se i igra se resicama od dekice.Dajem ljekove i gotovo ne odvaja se od mene.Nosim je u kuhinju i hranim.Dolaziš i daješ mi njenu novu zdjelicu za hranu Bijela je i nacrtana je mačka na njoj.Mislio si na sve Dvodjelna je mjesto za hranu i vodu.Sanjalica jede i ona se snalazi bolje nego što smo i mislili.Moramo je danas štititi od vjetra i kiše.Ostaje unutar broda nema izlaza na palubu.Ja po običaju trčkaram po brodu i skupljam svoje stvari od kiše ti pregledaš brod zatežeš užad.Prenoćićemo danas u luci.Ništa od i splovljavanja niti šetnje po plažama..Pričaš mi kako se vrijeme promijenilo.Tuku te nagli vjetrovi,sklanjaš se od morskih pijavica,naglih većih valova i uzburkanog nemirnog mora.Moraš biti Kapetan u buri,oluji i u maestralu.Uvijek kao mala od palube moram te slušat iako to je ponekad teško.Priznati moraš da ponekad i ja i ti pušemo kao dva vijetra svaki na svoju stranu.pa opet dok sad pokupljam sve ove stvari unutra u brod razmišljam o tebi.Koliko voliš more ,brodove, život, tvoj život je ostalo i bilo more.Ovaj iako oblačan dan ti ćeš mi reći da odiše mirom i ljepotom.Ja, ja reći ću ti kao i uvijek to je jedan običan oblačni dan na moru.Evo te dolaziš.tražiš mi jesenjsku jaknu jer samo je 20 stupnjeva i još počinje da piše vjetar.Šta ćeš na moru uvijek neki vjetar.Brineš se za mene.tražiš svoju odjeću.Oblačimo se u jesenjski đir kako ti veliš.Došla na more ko da sam pošla na zimovanje a lijepo si ti meni rekao ponesi ti puno robe dugi rukav jer je na brodu kad nema sunca hladno.Smijemo se sami sebi.zatvaramo se u unutrašnjost broda.Kuhaš mi zeleni čaj koji i ti piješ pa šta ću moram i ja piti to je pričaš mi zdravo.Sjedimo i gledamo u laptopu šta piše o vremenu na moru i šta nas očekuje.čitaš mi kako vrijeme dolazi,mala naoblaka,sa umjerenim padalinama i malim valovima..Pijemo čaj kao englezi velim.Pogledaš na sat klimaš glavom i kažeš mi da sam u pravu čaj točno u 17 sati.Sviđa mi se ta tvoja preciznost.Osjećam da se brod ljuljka.Sad bi ti rekla da brod priča a ti bi se smijao.Ljuljamo se lagano.Sanjalica se došuljala do mojih nogu.Ideš po njenu dekici i pravim njen ležaj kraj sebe umotavam je u tu kockastu plavu dekicu a ona se uvlači da spava.Gledaš me dok milujem ovo maleno mače.Smiješ se na nas obje.i kažeš ona je na brodu prva mačka od palube.Smijemo se nastojiš me zabavljati da ne mislim na udare vjetra i ljuljkanje broda.Želiš da pričamo o moru.Ležiš tu u boravku u brodu i opisivaš mi nebo voljela bi da mogu to opisati u svojim pjesmama.Ti kad gledaš nebo vidiš na nebu svaki detalj a ja samo vidim boje.Bilo mi je plavkasto pa sivkasto sa sunčavim zlatnim zracima i onda je moje zlatno sunce nestalo i sve su sakrili oblaci.Ti se nadovezuješ na moj opisi kažeš upravo ti je svo nebo sakrila kiša.Danas si malo ozbiljan malo neozbiljan ali dobro priznajem pokušavaš me zabaviti na svoj način da zaboravim na valove i udare vjetra.Čujem kišu kako lagano pada po brodu.Nedaš mi izići van da vidim kišu kažeš još ćeš se i ti razboljeti.Ulaziš unutra da bi ne zabavio pričaš mi o svojim putovanjima.Lijepo je slušati kad pričaš o onom lijepom što vidiš kad ploviš morimaPričaš gdje sve vidiš dupine kad ploviš izdaleka.Uvijek se sjetiš na mene. da ih volim gledati kako plivaju u moru.Misliš da nam je dosadno pa pokušavamo igrati šah..Smiješno mi je to eto, na moru je kišilo ,brod se ljuljao a posada broda je igrala šah.Ovo ne smiješ pročitati.Ti ,ja ,mačka i brod ekipa za poludit.rećićeš zato jer je kišilo.

Smijemo se

Danas jutrom trčkaramo gradom tražeći lijekove za malo prehlađeno mače Sanjalicu.Našli smo veterinara pogledao je i dao lijekove. Zove je na pregledu brodsko mače.Donjeli smo je na pregled u dekici .Naravno sva briga oko liječenja pripala je meni.Kapi i lijekovi moja će biti briga i za sedam dana na kontrolu,Naravno nesmije na jako sunce i na propuh peku je oči i cure suzice.Meni je Sanjalice žao primila se mene i nepušta.Znam, da se boji ali bila je najhrabrija maca na svijetu.Nosamo je u dekici u kafić ljudi virkaju smihulje se stranci pokazuju na mačku.Smjehuljica kao klupko umotala se u dekicu.zavukla glavu u šape i zaspiva.Ja i Kapetan umjesto na brodu svoju prvu jutarnju kavu pijemo u kafiću.Ti sa ogromnim spiskom za nabavu dopunjuješ taj svoj popis za stolom..Ja uživam na ovo malo sunca jer i za danas najavljuju kišu.Smijemo se oblacima i ovoljetnoj pojavi da se ovo ljeto pretvorilo u jesen a ja guštam kako ti kažeš ili kako ja kažem pijem ovu kafu sa merakom. a da mi konačno nije vruće.Smijemo se i gledamo plavetnila neba i mora koja se stapaju .Pogled nas nosi da putuju misli same.Govoriš mi o današnjim planovima ali sve će nam to popodne kiša pokvariti .Kažem ti da pospremimo opet vanjske stvari sa broda.Klimaš glavom .Ja sa Sanjalicom idem prema brodu nosim Smjehuljicu malo mače koje usnulo liči kao da je usnila mala beba.nosim njene ljekove i šetam dokovima .Pa onako zamišljeno razmišljam zašto naš brod je uvijek najdalje privezan da šetam uvijek tako daleko do njega.Valjda što ti voliš mir i tišinu.Lučica je velika a ima mijesta.Volim sama sjediti kad te nema i razmišljati na brodu .Smjehuljica je u mojoj sobi na fotelji u dekici pokrivena spava.Ljuljam se na brodskoj ljuljački koju si mi napravio po svom nacrtu i mislim nešto kako je eto život čudan.Ti možeš na brodu napraviti što god poiželiš.Ide ti.Čarobna moja mala morska kuća na vodi.Ja kad dođem ti kažeš da je to moj valoviti dvorac.Opet ćeš me zezati kao prije kako more priča, kako more diše a ja ću to opisivati.Vidim te donio si sve stvari koje nam trebaju na brodu .Nosimo to i razmještamo na brod.Obećao si mi da će dan biti za uživanje.Dan lijep i sunčan kojeg će ukrasiti oblaci.Sjedimo za stolom i jednostavno pričamo .Nikada nisi toliko pričao.Kažeš da samo sa mnom možeeš ovako razgovarati i da te volim slušati i da volim brbljati.Putujemo u kuhinju kuhamo oboje svak svoje jelo.Smijemo se danas za ručak nema ribe.E jesmo mornari bez ribe.Smijeh nas drži.Biće dobra ova plovidba osjećam to.Idem vidjeti Sanjalicu ona sanjalica moja još spava.Vrijeme je za njene kapi ali probudiće se .Sjediš u kuhinji sam za postavljenoim stolom Smiješ se i želiš mi Dobar tek.Sad će kao i uvijek nastati naguravanje po tanjuru,prebacivanje hrane evo tebi,evo još i ovo pojedi tu ima vitamina to ti je dobro za ovo i ono.Ovog treba jesti više a ovoga manje.Ja se nasmijem šta ću ti i tako nemaš ženu pa nerazumiješ ništa piliš mene i ove valove.ja uvijek po svom a ti po svom.Sretno nam bilo Kapetane moj.

nedjelja, 10.08.2014.

I nebitno je bitno

Danas je dan za mene fenomenalan a za tebe mogao je biti i bolji.Nije što nije i jeste što jeste ti si danas malo nasmijani kapetan zvani gospodin mrgud.Od tvog lova nije bilo neke koristi dvije ribe rekao si dijeta je to draga za tebe moja jedna riba tebi za večeru jedna meni.Vidiš velika riba od kraja do kraja tanjura.Rekla sam skrivajući smijeh nije bitno .Vraćali smo se morskim malim putevima vozili se polako da mala vožnja što dulje traje.Dvije ribe na stolu u kuhinji su me čekale.Riba ,krompir i neka salata hajde ispade od mene nebitne nekakva večera.Sav sretan trčiš da vidiš šta se kuha i dali je to malo i da se kuha nešto drugo.Uplovili smo nakon pola sata vožnje u malu luku.Večera je bila gotova.ja sam tvoja mala od palube zvana expres kuharica Jedemo je na palubi i smijemo se kao i uvijek galebi i mačci su tu.Morska naša ekipa na okupu.Kad plovimo ništa mi nije bitno sve je nebitno.Važno mi je da je zabavno.Poslije večere silaziš sa broda i poslije desetak minuta vraćaš se donosiš mi malu mačku.Sreli ste se u luci i ona je imala upalu očiju vidio si da jedva gleda.Donio si je na svojim dlanovima malo skupljeno mače.Bio je to kao dar za mene da pružim pomoć maloj mački.Sama i napuštena donio si je meni na brod.Kuham kamilicu da kad se ohladi vaticom toj maloj maci operem oči i da je manje boli do sutra kad ide veterinaru po lijekove bude mjoj malo laše na suncu.Nosim macu po brodu hranim je i milujem. Ti uvijek nešto pregledaš brod poslije svakog uplovljavanja u luku tako i večeras poslije večere smihuljiš se na mene kao moj najbolji prijatelj poznavajući svaku tajnu moga srca.Pitaš me kako se zove pokazujući na mačku. .Maca se primila na moje rame i umirila kao da spava.Nazvaću je Sanjalica.Sjedimo na ljuljački na brodu koju si za mene napravio prošlo ljeto i ljuljamo se ja i Sanjalica.Sretan si eto što i unas ima neka novost.Stigla nam je na brod mačka.Sutra ćemo ići po njezine ljekove i hranu.Našao si jednu manju dekicu i u njome pokrivaš Sanjalicu koja usniva na mom ramenu.Kod mene to budi sjećanja i dirljivi osjećaj koji od tebe nisam nikad vidjela.Kažeš mi da i nekad nebitne stvari u životu čine se bitnima.Ljuljaš cijelu klupu ljuljačku i ljuljamo se ja i Sanjalica ti kao i uvijek zagledaš se u daljinu.Kažeš mi da si sretan kad sam na brodu i da voliš ovo malo dana provesti sa mnom.Smijemo se a Sanjalica . sniva.Sjedaš pokraj nas dvije i polako pričaš kao da ćeš je probuditi i u pogledu na nju kažeš mi da Sanjalica malo otvara lijevo oko.kad pokušavam da je provirim ona se uvlači u svoj maleni pokrivači neda se smetati.Umotavam je poput djeteta i ljuljam u krilu pazim da nije na svjetlu da je ne boli da je ne peče.mirna je samo se želi odmoriti i naspavati,.ja i ti pričamo kako dolaze divni ljetni dani pregršt sunca i lijepih putovanja .Planiraš naša putovanja a ja samo želim da se odmorim i da budem bezbrižna .da kažem da mi je život ovih nešto dana provedenih na brodu lijep.Ljuljam sebe i Sanjalicu ti u ovoj divnoj noći pod zvijezdama želiš pričati o knjigama.Tako krećemo na put od nekoliko sati u mislima gdje se isprepliću.priče ,likovi i romani što si ih čitao.Voliš kad pročitamo iste knjige i da o njima ti bi pričao satima.Voliš zanimljive knjige i večeras ćeš opet kad na počinak idem leć spavati na svome krevetu u mojoj kabini a ja ću pokraj sebe njegovati i topliti Sanjalicu.Kao i uvijek brod će se na malim valićima ljuljkati a ti ćeš me uspavljivati da budeš siguran da sam zaspala.Spavaću noćas u velikim noćnim odsjajima zvijezda gledajući nebo vjerovaću da to svijetli moja sreća.Ljuljuškam tu malu sanjalicu umotanu u nekad dječiju dekicu.Mačka je zaspala a nas dvoj još smo među stranicama debelih knjiga.Kažeš mi da je i nebitno bitno kada kapetani čitaju knjige.Što su deblje knjige za čitanje da knjigama kad plove oko svijeta skrate koji sat dok traje dugi put.Šutim dok mi pričaš i osjećam da ti misli dodiruju zvijezde a ja samo tiho pričam radnju priča iz knjige.Ti me slušaš i kažeš da tu knjigu o kojoj ti pričam nisi pročitao.Tako ljljuškam se ja ljuljuška se miore u riječima san dolazi i odlazimo poć leć dan nam je sutra jako dug.Želiš noćas da čuvaš svoju žensku posadu brodaSvijetla se gase ti tiho mi čitaš iz knjige kako mlada djevojka traži svoju ljubav i nadam se da ču brzo usniti..Žao mi je što ću zaspati i neću čuti tvoje riječi laku noć draga moja ljubavi.

subota, 09.08.2014.

Kad ja i more putujemo internetom

Danas putujem između redaka slova izgubljenih misli more mi pravi šum i šumi jednostavno i tiho.Ti si tu sa svojom vječnom pričom o brodovima i ja sam tu nasmijana sa laptopom i tobom na pustoj plaži.Pitaš me dokle će to trajati a ja ko uvijek nasmijana kažem da ne znam .Neznam ja i nije me jednostavno briga za tih nekoliko minuta koje provedem tu u virtualnom svijetu.nasmijavam sve oko sebe evo baš sada kad ovo pišem mirisna plaža,pusta,tišina,uvala uokvirena borovima i morskom mirisnom čarolijom.Ti kao kapetan i moj suputnik sad šutiš i uvijek prčkaš po plićaku.Slušaš mene kako pričam o 3000 fantomskih ljudi koji uporno čitaju ovaj moj blog.Kapetan se smije i viče da doziva me more.Evo baš ovako u kapi malog mornara sa laptopom na koljenima pišem ovu priču o nama dok lagani vjetar miluje i mene i tebe.Dva putnika u pratnji galeba smiju se baš sada kako neko dolazi i odlazi kroz blog i čita to što pišem.Voliš da pišem mada bi htjeo da sad ja i ti jurimo po ovim plažama da me pršćeš i bacaš po sitnim valovima.Začudno ti je što ja dok sad pišem milovana sam kristalnim morem i velovima svježine laganog vjetra.Pišem i šutim ali osmjeh je tu .zamišljam ljude koji putuju sa nama na brodskom putovanju jednog kapetana i velike male od palube.More moj vječni putnik koji me voli a ja koja se skrivam od sunca.zato sad pišem da opet dođete u našu putešestviju.Put će nas odnijeti i do mačka i do galeba i dupina,Eto ekipa je spremna iskrcava se po plaži.Kapetan sam smišlja kako da ovu veliku malu od palube nasmije .Na smijan i sretan u minuti je mokar a ja ja nasmijana kao i uvijek tipkam ovu malu zabilješku .Putijemo a plaža na kojoj sad sjedim je uvala lijepa kristalno nacrtala nebo kao granicu svojih obrisa.Možeš li mi dohvatiti sunce vičem ti a ti smiješ se i pokušavaš da ova priča završi što prije.Smijem se svim tvojim ludorijama i osmjesima što činiš.Duša pjesnika piše i na moru.Ispod kape samo izviruje moj osmijeh i ja nasmijana a ti kao i uvijek smišljaš svoje igre na vodi.Vičeš mi da je vrijeme da idemo vidjeti prirodu kako je ovdije lijepo.Kažeš da je samo priroda za moju dušu i za moje srce za lijepo se odmorit.Smišljaš kako mi ulovit večeru e neću se miješat ja sam i tako bolji ribolovac ali znam da ćeš ti ovaj put uspjeti.Smijem se i dovikujem da to po vodi ljevo desno špancira moja večera a ja ću i tako večeru kuhat pa mogu do tada pisati o ovoj ljepoti što me okružuje.Sunce je još visoko ,nebo se smilovalo da nema kiše i da može more biti more i ljeto biti ljeto.Putujemo ja i more zajedno i volim kad smo skupa a ne ne volim baš ovog naređivačkog kapetana .Kapetan me istina Bog samo ljuti i pravi mi neke smiješne mozgalice ali ja samo želim danas da uživam i dok putujem internetom i vođena željom da napišem ovu malu zabilješku nasmijana ispod kape ogrnutra u bijelu plahtu da ne izgorim pišem svoj blog. Moj tango ja i tko volim plesat i po vodi zašto ne.a ti kao pravi mornar sa svojim morskim svijetom zasućeš me kao u bajci bogatom večerom.Znam da ću ja kao mala Pepeljugica i tvoja ptica iz zlatnog kaveza ili dijevojka iz staklenog dvorca u kuhinji praviti od tvog ulova ukusnu čarobnu večeru.Ja pišem a ti se smiješ,Želiš da napišem da će djevojka iz staklenog dvorca plesati tango pod zvijezdama.Pišem i smijem se.Doziva me kapetan i moru i sebi.Odlazim moru da sa pozdravim sa njim i da ti ja kao i uvijek ulovim večeru.Smiješ se na mene vičem ti evo dolazim.Juri plažom u svom stilu velika mala od palube.Čujemo se na tangu ispod zvijezda.

Oznake: more, večera, tango, plaža

ponedjeljak, 23.09.2013.

Crtice sa mora odlazak

Jutros se budim ti opet već tradicijonalno čitaš neku knjigu kraj mog uzglavlja i jedeš neku jabuku.Osmjehe mi šalješ dok se budim .Polako idem u kuhinju uz kavu moju i tvoj doručak ha ha da nas nema treba nas izmisliti koji smo mi tim.Planiraš za doručkom šta ćemo mi to danas u ovom posljednjem danu raditi naša posljednja nedjelja na moru.Prvo ljube moja idemo na plažu kažeš mi lijepo vrijeme danas najavljuju, možemo plivati i po moru i po pijesku.Uživancija.Nećeš izgoriti ne brini govoriš mi sav nekako cvateš od sreće.Jednostavno ugađaš mi i pokušavaš ostvariti što više mojih želja danas.Ja ti pričam da bi voljela za zadnji dan jednu barem malu vožnju ovim brodom.Može odgovaraš i prihvaćaš moj prijedlog.Za dalje kad se vratimo sa plovidbe kuhamo naš famozni zajednički ručak u kojem Kapetan bira namirnice i jelovnik a mala od palube po kapetanskim uputama kuha zdravu hranu.Blago meni sa mojom pameti.Uh nakuhala se ja .Blago meni.Trčim po brodu po stvari za plažu i ti naravno vičeš nešto u stilu nemoj pasti i naravno ja nebi bila ja da se nisam poslkliznula i pala razbila bradu ma ništa strašno .Stojiš iznad mene dižeš me i saniraš ranu.Ja malo uhćem puhćem i pod flasterima hoću na plažu.Popuštaš a šta bi sa mnomaTrčkaram i dalje po kopnu stalno vičeš za menom pazi,pazi a ja naravno prva stižem na plažu.U hladu ispod malog bora imam uvijek tu svoje mijesto.Igramo se sa valovima ,šetamo uz more, plivamo.Gađaš me mokrim pijeskom.Kupamo se .Kažeš da voliš kad smo na plaži skupa.Skupa gledamo more ,galebe,sunce .Pitaš me da li da idemo na brod?.Pokupljam stvarčice sva ubrzana ko i uvijek a ti samo brineš za ranu na mojoj bradi.Ljepiš mi ponovo flaster da to bude kako treba Želiš da to odmah u sekundi zaraste.Idemo na brod.Zabavno je kad ovako dođem u brod do kormila i stavim ruke na tvoje i kormilarimo brodom skupa.Ti upravljaš naravno a ja pridržavam sa strane.Voziš brod lijepo polako siguran u more,brod i sebe.Idem na palubu broda i sjedim na klupi i uživam u sunčanom daniu i ljepoti pogleda.Divim se moru toj veličini i ljepoti.Voziš dugo nekoliko sati da vidim što više malih gradova sa mora.Okrećeš brod i mi se vraćamo ja kao dijete sretna.Vičem i skačem od sreće. .Ostvario si mi želje.polako voziš natrag i pričaš mi da ti je najljepše kad ploviš sa mnom,Lijepo opušteno sve je nekako kao bezbrižno,neopterećeno sa ničim.Drago ti je što mi je lijepio i da se stalno smijem i da misliš da je ta moja pozitiva dobra jer sam sretna i mirna a o mirnoći otom potom.Ponovo mi previjaš bradu.
Dobro je proći će uvjeravam te Kuhamo ručak .Uživaš u ručku sa mnom za stolom na palubi.Baš prava idila.Bojiš se za mene da se jučerašnja temperatura ne vrati pa idem na odmor utrpana u nekoliko pokrivača.Obećavaš mi još jedno kupanje danas a ja samo želim da se temperatura ne vrati.Zaspala sam na Kapetanovim rukama da se ugrijem od vjetra i mora.Budim se a ti si opet naravno uz mene čuvaš me u snu da ne diram ranu na bradi.Pričaš mi da mirno spavam ali da kad sam budna duplo sam življa od drugih ljudi.Smijem se i naravno trčim po svoje stvarčice za plažu.Vičeš ali sad nisam pala samo mi još to fali.Na plaži uživam ti mi svaki trenutak činiš sretnim svaka minuta naših druženja prošla je sa znakom tvoje pažnje prema meni.Osjetim da tuguješ što ćemo se za još nekoliko sati rastati.Donosiš mi opet lavandu odnekud ,škakljaš me po licu tim grančicama i plavkastim cvjetićima bacaš me po pijeskuUživam sretna sam da si tu.Sretan si kažeš što sam tu.Idila se stvotrila.Pršćeš me morem polijevaš, činiš mi se kao neki dječak.Pitam te pa koliko ti je godina.Smiješ se kao ja ti ukrala godine ha ha Crtaš po plaži po pijesku gdje nema kupača.Valjam se po moru vučeš me dublje da moram plivati.Sad sam poplavila od vode i tjeraš me na brod.Vrijeme mi je da se pakiram i da pođemo doma.Dok se pakiram ti si naravno bio brži već si gotov dovezao si i auto do lukeTako da se samo spustim sa broda.okrećem se i osvrćem po brodu da li je sve pospremljeno.Vičeš mi da je sve ok.Posada ulazi na brod a mi silazimo sa broda Podragam svog imenjaka i siđem, mirno ti more želim.Ulazim u auto Kapetan me vozi doma pričamo o moru kao da je sve stalo a ne da sutra je novi radni dan i da je kopno duboko ispod nas.Dok voziš pitaš me za ranu boli li?Kažem ti sve je ok.Sama sam kriva.Brineš se i pitaš kako ću noćas zaspati ,Kažem ti misliću na more i usniti u snu sanjajući zalaske sunca i more.Primičemo se doma da krenemo svatko svojim putem.Svira naravno tvoja omiljena pjesma trag u beskraju.Ujutro se vraćaš na moreSutra ideš na brod.Vidjećemo se.Dugo sjedimo u autu n ne pričamo ne možemo se rastat,Poželiš kažeš da nikada ne dođe ovaj dan a kad dođe priznajš boli te rastanak.Mene boli tuga u tvojim očima.Kažeš da te neće par mnjeseci imati tko nasmijavat ni na brodu ni u gradu.Faliće ti i naše gradske kave .Faliće ti utakmice gdje ja navijam naravno najglasnije.Faliću ti ja nasavršena tvoj putnik i suputnik u vremenu.Nemožeš govorit zašutio si pišeš mi na mobitel poruku i gledaš mi u ranu na bradi.Govorim ti dobro je.Poslao si mi poruku.Zauvijek ću te voljeti tvoj Kapetan .Gledaš u moje lice i skrivaš pogled odgovorim ti na poruku Uvijek će te voljeti tvoja mala od palube.Bez rečene riječi lijepiš mi flastre na brdu vadiš stvari iz auta i nosiš stvari u lift.Pomiluješ me po licu .Šutiš. ,Kažem ti mirno more kapetane ,Mahneš ja lifeom idem i odlazim u svoj dom,Sretna i nasmijana vrata su se otvorila i oko mena moja draga nasmijana lica .Gledam kroz prozor ti u autu sjediš nagnut nad volanom ruke ti prekrile lice.Nasmijana se veselim svojoj obitelji i gledam svako malo kroz prozorDugo si rukama pokrivao lice,palio cigarete pušio.I krenuo na svoj daleki put.Auto je krenuo put mora sa puno teških uzdaha gdje ćeš u mislima znam nositi mene.Laku noć ti želim i mirno more moj kapetane želi ti mala od palube.

Oznake: more, kapetan, dom

nedjelja, 22.09.2013.

Crtice sa mora crtaš ljubav da ulovi val

Popodne sporo prolazi.Pišući i crtajući zanemarujem i ne osluškujem kišu koja kad pad po brodu čini mi se da po nebu svira neku nebesku pjesmu dajući ritam valu i brodu.Donosiš mi voće.Objašnjavaš mi točno koje voće ima koliko vitamina i minerala u sebi.za šta su dobri i šta koja vrsta može da izliječi.Naši razgovori često znaju biti o zdralju .Ja tebi branim cigareta a i vino a ti meni slatkiše i kolače.pa tako u svrhu zdravlja savjetujemo jedni drugo.Ja uvijek se prehladim na brodu pa tako i danas poslije onog kupanja.Imam naravno groznicu.Primjetio si da šutim i trpim i radim ja to crtanja Odjednom povlačim se od stola i idem leći.Nije mi dobro.Primiš me za ruku i opet sav iznenađen govoriš mi pa da ja gorim.Dobila sam temperaturu.Ne mogu jesti nije mi dobro .Tješim te da će mi za par sati biti dobro.Trčiš po brodu i tražiš i moje lijekove.U temperaturi zaspivam.Zadnje se sjećam da pijem lupocet i da ti obećavam da mi nije ništa,proći će vidjećeš ne brini.Pokušavaš mi skinuti temperaturu.Bojiš se za moje zglobove.Vidim ti u očima brigu i tugu.
Poslije sna uvijek mi temperatura padne tako je i sada budim se i sve je u redu.Jedem nešto malo i želim ići van sa broda šetati.Pričam ti da divan je dan a ti mi kažeš da idemo malo u šetnju plažom da mi crtaš po pijesku.Idemo ja i ti kao dva neka odrasla djeteta u potrazi za avanturom-.Pustoš plaže je takva da misliš kako je to čudno,koja tišina.Sjedimo na plaži na nekim ostavljenim predmetima jedna stolica i jedan prevrnuti na kopnu čamac naše je mjesto sjedenja i naših zabavnih razgovora na tihoj plaži u šumu mora.Razgovaramo o danu kako je dug i kako se svašta dogodi u dvadeset četiri sata,smiješ se,,plivaš,šetaš.,boluješ,šetaš i opet smiješ se sve u jednom danu.Uveseljavaš me i ja tebe u nekom neobaveznom razgovoru.Tebe zanima kako to da se nakon sat dva duignem kao nova i kao da nisam bila bolesna.Kažem da neznam nekad mi je dobro nekada nije.Prehlada šta ćeš.Tražiš po plaži štap za mene i tebe.Svak na svojoj strani crta i čeka val.Ti napišeš moje ime nacrtaš oko njega veliko srce i onda lijepo dođe val i sve odnese.Komentiraš da more tako čuva našu ljubav.Ja uvijek na brzinu nacrtam pticu ,srce i kuću i more mi to valom svojim odnese i tako sat dva igramo tu igru sa valom.Idemo rod saginješ se u pijesku našao si mi par školjki more ih je donijelo na obalu.Sretna sam kao dijete. Val je pospremio sa sobom naše crteže naše stihove i našu sreću.U ruci stišćem te školjke što si mi dao.Odlaziš od mene na par minuta i vraćaš se sa velikim buketom lavande .Meni najljepši buket.podjeli ću ga u više soba na brodu pa će nam brod po lavandi sav zamirisat,Trčkaram sa tobom po plaži noseči školjke i lavandu.Sretna sam jer ti znaš što ja to volim i to mi omogućavaš da dobijem.Trčim po brodu ti me usporavaš da ne padnem.Sretan si kažeš kad me vidiš sretnu i da me male stvari čine sretnom.Večeru danas kuhamo zajedno naravno riblji meni po tvom.Večeramo i radimo u isto vrijeme.Više to sliči na neku radnu večeru.Crtaćemo do dugo u noć pa se dogovaramo oko toga.Paziš me govoriš da odmorim pratiš mi temperaturu koja opet a šta ćeš raste.pijem opet te lupocete i nadam se da će sve biti u redu.Uspjela sam ti u tišini i u mirnoći obaviti crteže do kraja i umorna od crtanja iscrpljena od temperature i groznice idem spavati.Tebi je teško što mi nije dobro i govoriš da smo sve ovo što smo imali uraditi mi mogli raditi i sutra,Znam da želiš da to ja nacrtam i da sve bude gotovo.Nevoliš kad ti neki crtež kasni.Umorna sam i nošena temperaturom zaspivam u rukama držrći tvoje školjke a ti me drži i noćas u svom zagrljaju.Šapćeš mi da lakše zaspem.Pokraj lica osjećam širi se miris lavande.Laku noć moj kapetane,

Oznake: val.brod, lavanda

Crtice sa mora plivam i po kiši

Jednostvnoje svaki put u jutro kad otvorim oči dočeka me isti prizor.Ti skupljen u fotelji nagnut prema meni jedeš jabuke i čitaš knjigu.Uvijek neki roman.Brzo ih čitaš kao i ja Dva tri sata i debela knjiga je naravno pročitana.Dozivaš me i želiš mi tiho i nježno dobro jutro.Pitam te od kad si budan kažeš onoliko koliko mi treba da pročitam knjigu.Zanimljiva su a i simpatična ta jutra na moru.Imaju posebnost svega i najdulje ih pamtim.Vrate mi se ta jutra po zimi kad poželim da odem od svih tuđih stresova i tuđih nemira i tuđih strahova koje ljudi pokušavaju sa svojim problemima prebaciti tu psihozu panike svog problema jedni na druge.Tad poželim da nisam tu u vrtlogu stresa .Poželim samo da odem na ovaj brod i otplovim na par dana pa da se vratim spokoju ovih jutara ovoj mirnoći i idili življenja da odem i ovdje odmorim dušu..Jednostavno ja poželim u sred zime da se ukrcam na tvoj brod koji je tad po zimi daleko od ove idile,ovog mirnog palavetnila i daleko od željenog traga u beskraju.Zato poželim do neba da budem tu.Želim ustvari da ovi dani što duže traju.Danas pričaš mi za doručkom ima ćemo crteže tvoje da radimo i radi ćemo ,napravi ćemo za danas sve i tako mora biti po tvome.Pričam ti da iako je hladno išala bi i danas plivati.Pušiš,otpuhujreš dimove i vrtiš glavom zabrinuto mi govoriš kiša će .Trčimo kasnije do puste plaže kao iz nekog starog filma.Vodiš me što dublje u more i plivamo uvijek zajedno .Ti uživaš u ovim plivanjima i kažeš da si sretan što mi pomažeš da ozdravim. Bojiš se svaki put za mene i ja plivam a ti plivaš oko mene radiš neke krugove.Kiša je počela padati a more je toplo.Čini mi se da je u moru toplije nego na brodu pa želim biti što duže u vodi.Nagovaraš me da idemo van.Mokri što od kupanja što od kiše trčimo na dok i ulijećemo u brod.Vrtiš glavom i .kažeš da mi sigurno neće ti bi ti dobro.Zezaš se sa mnom dok pišemo i crtamo da mojim ludostima moraš udovoljavati jer mojih gluposti tebi ioonako nikad dosta pa mi stalno popuštaš.Spremno odgovorim da jesmo.Nismo se šetali po plaži,nismo tražili veliku školjku,nisi mi napisao ime u pijesku pa da ga val sa sobom odnese.Obećavaš mi da kad kiša srtane idemo van i da ćeš mi i tu ispuniti želje.Od danas te zovem moj čarobnjak koji ispunjava samo moje želje.Smiješ se i radiš.Smijem se i ja kad me mjeriš metrom zbog širine nekih brodskih vrata.Vrata ne smiju biti uža on mene jer niko jači ne može proći tim tvojim brodom pa sve nešto šetaš,crtaš mjerim ja pišem,crtam,bojam.Jedva čekam da kiša stane pa da sve opet bude idilično po mom.Znam da ćeš ovo čitati i smijati se najviše kad dođe zima i sjećati se dva nemirna nemira,dvije avanturistiičke duše ja i ti ili ti i ja kako dane provodimo na brodu.Volim jednu sliku koju uvijek nosim u seb i svojim mislima ti stojiš za kormilom i promatraš brodsku navigaciju i ozbiljan voziš brod u kapetanskoj odjeći a meni na glavu obavezno staviš svoju kapetansku kapu koju mi navučeš preko očiju.Jedan kapetan,jedan brod i jedna žena .Galebi i mačci naš odbor za doček uredno nas ispraćaju i dočekuju cijelo vrijeme.Nas dvoje dva putnika ovog broda jedinu prtljagu koju imamo to su naša zaključana srca i poštanski sandučić za veliku ljubav.

Oznake: kiša.ljubav, plaža

petak, 20.09.2013.

Crtice sa mora uspavanka

Noć je kasno je šetaš po brodu i gledaš svako malo da li sam zaspala.Ne ide mi noćas san na oči .More se nekako umirilo i ne osjetim da sam kako ja to zovem u kući na vodi a brod je brod i ljulja se kako god da je.Večeras je opet mirno.Za san mi ne paše .Ti znaš da nemir je u meni i da san teško dolazi valjda što rijetko spavam na brodu ima nešto i u toj vodi i u tom moru.Pustio si i neku laganu glazbu da mi svira ali ništa ne pomaže.Svaku veče kad obiđeš cijeli brod i vidiš da li je sve u redu dolaziš do mene pred spavanje sjediš kraj mog kreveta.Umotavaš me u nekoliko pokrivača u brizi da se ne prehladim ponovo.Misliš stalno da mi je zima jer komentiraš jesen će još za koji dan i da vlagu na sebe ne navučem.Uporan si i želiš da mi san lagano dođe.U tim trenutcima vidiš sve moje patnje u tim minutama kad želim na nemogu zaspati.Nevolim kad za moje muke okrivljavaš sebe.Ne želim da se stalno patiš i govoriš sebi šta bi bilo da je drukčije u našim životima bilo.Želiš da mi san dođe da zaspem da odmorim i da sanjam najljepše snove.Želiš kažeš mi da sada pokloniš mi svu pažnju i ljubav koja je izostala sa prošlim godinama.pokušavaš mi donijeti san da možeš sa zvijezdanog neba skinuti snove i pokloniti ih meni.Cijenim to i trudim se nekako zaspati samo da ti ne osjetiš moju patnju i bol.Uduvijek je osjetiš u meni i tu nepravdu želiš ti ispraviti.Želiš da mi je život bajka a to ne može biti i sam znaš.Život je jedan put a snovii želje su nešto drugo.Volim tvoj trud i znam da zaštitnički ogrnuta tvojom pažnjom a u tvom glasu koji mi priča najljepše priče sa željom da zaspim.Dok usnivam u snovima ipak osjetim tvoju ruku na mome licu kako me milujei kao da rukom želi da otjera loše snove i moju tugu.Poželiš da zaspem i svaku veče mi pričas kao po nekom ustaljenom ritualu poneku priču iz tvojih dalekih putovanja.Zovem te šaptač mojim snovima jer kad mi pripovjedaš šapćućim glasom i držiš za ruke usnim za nekoliko minuta Kad se ujutdo sa zrakama sunca probudim nađem te svako jutro kako me jutrim brižno pokrivaš i čuvaš bojeći se da ti ne padnem sa broda.Hvala ti moj šaptaču za najčljepše snove i pazitelju moje nemirne duše.

četvrtak, 19.09.2013.

Crtice sa mora malena ruža

.

Danas mirno sjedim na brodu,sunce me lagano grije a ti se šetaš brodom kao odrasli muškarac sa dušom dječaka.Pokušavaš na sve moguća načine ovaj dan mi učiniti ljepšim,zabavnijim.Ti me nasmijavaš,škakljaš,smijemo se skupa.Jadnostavno mi udahnjuješ svoju životnu pozitivu tako da kad dođe zima nosim je sa sobom.Virkaš mi u ovo kad pišam,šališ se sa mnom i sve je uvijek kao u snu.Ti ne voliš rastanke ti se smiješ ili zamišljeno šutiš.Svi su mi rekli da te samo ja mogu nasmijati i izvući te iz tvoje zatvorene ljušture iz koje izlaziš samo pred menom .Predamnom nestane sva tvoja ozbiljnost i velika strogoća.Ja otapam uvijek tvoje ledeno srce.Sa tvojim velikim osmjehom dolazi mi tvoja kapetanska kafa kako si je ti sam nazvao.Ide vidim i lijepo tvoje iznenađenje skriveno ispod salveta.Stigla je malena ružica naravno samo za mene.Smijemo se koliki si ti nepopravljivi romantik.Lijepa je to ružica valjda je izrasla u tvom srcu i u podne danas ubrana .Ti govoriš da je to poklon samo za mene.Tvoja ruža kažeš mi dar je i zalog za naša daljnja prijateljstva za daljnja putovanja brodom.Smijemo se veseli i razigrani kao da smo djeca.Ti ja i more.Na brodu ja pišem a ti dostavljaš mi ruže iz svog srca.Volim tu ružu kao što ti voliš neizmjerno mene.Nasmijavaš me sjediš na ogradi broda pušiš te svoje cigareta i zagledan si često u more.Ideš prema meni i nasmijavaš me.Volim tvoju ružu i tvoj najljepši osmjeh u očima boje mora.

Oznake: malena, Ruža, smijeh

Crtice sa mora vjetar me miluje

Jutro je svanulo.Suncem smo okupani i radosno dočekali ovaj dašak topline danas dodirne nakon kišnih dana,Ti trčiš od jutra za nekim poslovima .Ja poslije doručka i ručka počinjem put po svojim romantičnim pisanjima.Komentiraš da smo se oboje primili posla.Ja pišem na jednom laptopu a ti na drugom laptopu čitaš neke zanimljivosti koje sam za sebe komentiraš.Pišem ja polako svoje pjesme i svoje priče u kojima ima puno mora,mene i tebe.Ti voliš čitati ova moja pisanja.Vjerujem da dobro je to što napišem jer ne dobivam tvoje kritike.Pišem nošena suncem i mirisom mora sve je lepršavo,razigrano i onako kao da je sve to neka čipka od mora,Ustvari kad pomislim život i jeste čipla koju svaki čovijek sam plete kao svoju sudbinu u želji da baš njegova čipka najljepša bude.Ne znam koliko sam u tome uspješna ali ide mi ovo pisanje priča.More mi daje neku mirnoću a tebi neku snagu.Brod tebi daje zadovoljstvo a meni neki trenutak radosti.Ti voliš stvarati velika djela tu u brodu u tišini mora i nebeskog beskaraja a ja volim pisati u ovoj mirnoći i toplini ljepote prirode.Priroda inspirira čovjeka.Ti voliš kad pišem smješkaš mi se volš taj dio dana kad je ovo moje pisanje na redu jer znaš da dok pišem tim duže bit će mir.Sjedimo na brodu u luci svak u svojim virtualnim svjetovima.Pitaš me pišem li opet o moru.Naravno o čemu drugom.Morska draguljarnica je neiscrpna tema mojih stihova,i mojih snova.Volim pisati a znam da ti sve ovo voliš čitati i tako u krug.Onoliki si koliko daješ u taj posao sebekoliki je moj ulog,moj ulog u životu je jedno čisto i veliko žensko srce,pola osmjeha i i vedrina jedne duše.More ono je samo moj plašt koji me štiti baš kao i ti što me svakim danom čuvaš.More mi daje snagu kojom kroz život idem neiscrpno dalje.Ima čovjek snage i za život,ljubav i ovo more.Volim brodove moje imenjake.Plivaju danas morima bez mene zato si ti tu da mi kažeš kako su.Ljubav me neizmjerno okružuje znam ti mi je šalješ.To znamo ti i ja .Život je samo duga igra i sve to ovisi kakav si igrač svoga života.Dobar igrač života određuje sam svoja pravila igre a loš igrač dopušta da mu drugi igrači nametnu svoja pravila.To je vječna dilema tko je bolji a tko lošiji igrač u utakmici života a ja ,ja se sa tim ne opterećivam.Igram isključivo cijeli život po svojim pravilima.Obožavam za one koju to nikada nisu shvatili poništitit sva životna pravila tuđih igara u korist svoje utakmice.Vezem ja tako svoju životnu čipku u pjeni od mora i nadam se da lijepo to će ispasti.Znaš ti koji ovo čitaš i smihuljiš se preko laptopa na mene da je ovo moja utakmica .Moja su sva svjetla,moje su sve zvijezde,moje je more,moje je nebo sve je u sekundi moje sve sija za mene.Bit ću toliko dragi velikodušna pa ću to u djeliću sekunde zasijati i za tebe .Obasjani zajedno na terenu života igramo ja i ti vječni derbi.Pobjediću naravno ja a ti dobivaš za nagradu moju sreću i moje oduševljenje.Presretna sam kad svaki od nas dvoje u svom svijetu stvaramo i radimo ono što volimo.Volimo more ,volimo život,cijenimo,ljubav i svoju toplinu doma i vrline plemenitih ljudi koji gaje divne plemenite osjećaje.Sunce je sve jače izvlačim se iz broda na onu gornju terasu broda.Gledam ovo voće na stolu:Bože koje bogatstvo jeseni.Grožđe i puno malenih zrnaca donjelo je polagani dašak dolaska jeseni.Vidim buketić moje lavande koje si mi jutros darovao.Znaš da ja volim lavandu.
Ovaj buketić je nešto što nadahnjuje da pišem danas u toplom danu na predivnom moru u pogledu na prelijepu plažu.
More života nosi nosi i dalje ova dva nemira ma kako mi dobro ili loše odigrali svoju utakmicu da li po mojim ili po tvojim pravilima.Tišina je iznad mora čujem maleni val i lagani vjetar me miluje dok mi šalješ svoje osmjehe.

Oznake: more, čipka, utakmica, igra

utorak, 17.09.2013.

Crtice sa mora prošeta ću po plažama

Danas nas je kiša probudila.Lupkala u nježnim ritmovima pa stala.Razvedrava se lagano.Šetam se brodom u malenim pauzama svoga čitanja knjiga i novina.Predlažeš da ovaj put prošetamo pokraj mora opustjelim plažama.Pristajem i u tranu sam spremn a u svojoj velikoj žutoj kabanici zovem te da idemo van.Pravi mornari ribarski obučeni za šetnju bez kišobrana.Uživancija.Trčkaramo po plaži bez sunca suncobrana i ležaljki.Tišinom odjekuje tihi zvuk valova što se šire po pješčanoj plaži Ja i ti šetamo i preskačemo te valiće što nas dodiruju.Štapovima crtamo kao djeca po pijesku.Razgledamo drveće.Uživamo u danu što je pred nama .Šetamo opušteni nasmijani divimo se ovoj ljepoti prirode.Sjedimo na nekom prevrnutom čamcu ostavljenom pokraj mora koji mislim čeka popravak.U pogledu se tvome vidi da voliš more.Pokušavaš me gađati nekim mokrim pijeskom,ne ide ti to za rukom da moju žutu kabanicu isprljaš morskim pijeskom.Nasmiješ se i kažeš mi da ja danas u toj kabanici glumim sunce kojeg iz oblaka satima nema.Mogu ja biti i sunce a da je meni lijepo.Uživam gledati kako se more pjeni u plićaku i kako gubi snagu svojih snažnih udara, tu sam i ti si tu .Kažeš mi ma ne damo se mi vramenu.Imaš ti znaš i pravo zašto život prepustiti sudbini.Život je lijep i treba samo malo da u nekoj sitnici prepoznamo ljepotu ove naše priče.Prepoznajem ljepotu mora i divim se ovako sad sa obale snazi mora.Kad ima sunca onda se divim svim bojama koje u odsjaju mora,kamena i sunca nastaju kao neka morska paleta boja.Dan je lijep morski i jesenjski a mi nastavljamo da šetamo se po palažama ti trčiš kao nasmijani oblak a ja kao neko debeljuškasto sunce u žutoj kabanici.Pršćeš me pjeskom,morskim kapima ponašaš se poput dječakaSamo malo fali da počnemo plivati.Trčimo sa plaže na brod kiša i dalje počinje sve jače padati.Trčimo po doku ja sam naravno brža jer me ti pustiš da pobijedim .Kažeš mi da mi to radiš da dobijem veće samopouzdanje da budem pobjednik naših malih utrkivanja jer ti si pobjednik svih utrka u životu pa ti malo treba gubitničkih utrka za ravnotežu života.Koja je to filozofija.Bitno je da sam ja pobjedila a ti izgubio .Nema kukanja u stilu ja sam te pustio da pobjediš.Pobjeda je moja a i tvoja jer trčimo držeći se za ruka jer ti uvijek strahuješ da ja kad potrčim ću pasti.Zato je pobjednik u prednosti najviše pola metra.Grijemo se u brodskoj kuhinji .Slušamo radio i kuhamo Smijemo se naravno drži nas ta naša urođena pozitiva,Smišljamo šta ćemo raditi,i dogovaramo se da je popodne opet šetnja po plažama.Nadamo se da će kiša stati.Našeg mačka brodskog nema nigdje opet je odlutao a dva galeba ispod krova od konobe se zavukla i virkaju kao i mi kakvo je vrijeme za šetnju po plažama.Svira nešto klapsko laganini po tvom izboru a ja kuham laganini po svom izboru.Sretni oboje da smo jedan drugom bezgranična podrška.

Oznake: plaža, brod, Sunce

Crtice sa mora ja volim

Ja volim današnji dan koji mi je bio jako zanimljiv ispunjenn mojim snovima i ostvarenjima .Zanimljiva neka kombinacija ljubavi,misli,želja i snova.Živim godinu dana za ove trenutke isprepletene ljepotom nadahnuća.Ljepotom prirode sam opijena uživam u ovim jutrima probuđena tišinom mora pa sve kao neki trag u beskraju .Lijepo je jutro svanulo ja se budim probuđena i prehlađena.Nešto kao bolesna,šmrcam.Ti kad me vidiš sav u panici,griješ me ,kuhaš neke čajeve.Pijem tablete da mi snizuju temperaturu.Moram priznati razletio si se pošteno u ovoj brizi za mene .ni malo me ne napuštaš.Teško zaspivam ali ipak mi je u snu temperatura pala.Budim se već u danu lijepom i osunčanom Zapletena sam kao neko nemirno mače u debelim prekrivačima.Vičeš mi polako ,polako nije tebi dobro.ma nedam se ja dobro je meni važno da ja nemam temperaturu.Ti me vodiš u kuhinju pa u kupaonu,pa u garderobu.Govorim ti da sam dobro ali ti mi nevjeruješ i opipavaš mi čelo misleći da glumim.Kažem ti da volim ovaj današnji dan i da sam poželila da mi ti pomogneš da ostvarim neke od svojig želja.Znaš da volim kada se vozimo brodom .Naša je ruta ustaljena ruta đir oko otoka.Sunce me ušuškanu u prekrivač miluje i grije a ja se još ko u nekoj groznici grijem tvojim ljubavlju skuhanim šalicama čajaTi me gledaš kroz prozore svoje kabine dok voziš pogled bacaš brižno na mene.Voliš me to se osjeti svakog trenutka ove plovidbe.Nosim te na dlanu dana i nasmiješ se na mene.Vozi polako da se nagledam ove ljepote,Ja volim ovo more i beskraj do kud pogled oka seže.Mislim da znam što volim.Ja volim toplinu tvoje duše,tvoj osjećaj za mene.Uvijek si mi zamišljen ,ozbiljan samo te ja svojom neozbiljnošću mogu nasmijat.Ja volim kad se smijemo zajedno,Ja volim kad plivamo skupa.Ja volim kad me pričama šapćući uspavljivaš.Ja volim kad brodu daješ moje ime.Ja volim kad znam da u srcu ti je utetovirana moja ljubav.Ja volim da znaš ti si onaj koji ostvaruje moje snove i onaj koji mi skida zvijezde sa neba:ti si onaj što crta morske valove u pijesku dalekih plaža.Ja volim što si mi ostvario sva moj maštanja i nadanja.Tako razmišljam a ljepota prirode mi daje tako neku mirnoću,finoću i čistoću misli.Bože pomislim često kad bi ova idila potrajala.Iz svojih razmišljanja u stvarnost me vrati brodska sirena.ulazimo u luku naše nalo mjesto.ja i ti ili ti i ja Kapetan i mala od palube i kuhinje su kao i svakinput sretno stigli u luku:Ja volim kad mi kapetanski namigneš i preko moga lica navučeš tu tvoju kapetansku kapu i nazoveš me na trenutak iskreno i sretno nasmijano nježno Kapetanicom srca tvoga.Ja volim današnji dan bio je to put u kraljevstvo prirode vođeni po moru ljepotom ljubavi.

Oznake: ja, volim, ljubav, brod

ponedjeljak, 16.09.2013.

Crtice sa mora otključano srce

Poželiš kažeš da znam gdje ti je srce.Slušam te dok mi pričaš a pokušavam razumjeti tu priču o ljubavi i tvome srcu koje vječno kuca za mene.Pokazivaš mi rukom na sebe i crtaš prstima po svojoj majici srce.Srce ti je skriveno u tvojim velikim grudima a kuca sitno i majušno samo za mene.Moji i tvoji životni snovi davno su krenuli različitim putevimaTi mi za ručkom objašnjavaš što se dogodi kad ljubav ode .Pričaš mi muški uvjerljivo da ne ostane praznina nego prostor u srcu u kojem gajiš muška nadanja da će voljena žena doći i pokucati na vrata srca a srce će se samo tog trena otključati.Vrata srca tvoga tvrdiš mi su ti otključana a da sam ja davno ključ srca odnjela sa sobom.Bože koja je ovo filozofija ljubavi.Ja znam gdje je srce,Kažem ti da mi nije jasno kako ću se ovako velika i debela nagurati u to tvoje srce,te je otključano,osjetljivo,ranjeno,napaćeno,omotano ledom i ko zna kakvim ljubavnim trnavim ružama.Sad ja kao imam ključ da se naguram unutra .A da pa mi imamo još jedam problem rekao si mi da sam ti kad sam otišla otrgnula pola srca i pola duše i da za ljubav ničiju unutra nema mjesta.Šta ću sada da hodim po gradu i idem u ured izgubljeno nađeno i da pitam jesu li ti oni našli pola srca i pola duše jer ko zna kad sam ja to izgubila ali ključ svejedno imam.Ključ je u bravi moga srca.Ne sjećaš se da jedan ključ otključava i zaključava ljubav oba srcaDa napišem smiješ se cijelo vrijeme jer ti se smiješ meni i vičeš aaaa nebrini draga odavno u mom srcu stanuje tvoja nemirna duša i tvoj smisao za humor.kad sam naj tužniji i u brigama ti mi se u mislima pojaviš i tvoje kao da te čujem.makni se sa puta šta si stao šta čekaš limun.
Nekako ću te natrag nagurati sam vičeš mi nasmijan u svoje pokidano srce .Smijemo se oboje ovoj priči dok na majici crtaš prstima srce samo za mene.Smijemo se .Večeraš ćeš mi opet šaptati svoje morske priče a ja ću u tvome brižnom zagrljaju usniti putujući tvojim brodovima po velikim morima u snovima i znati da će me i noćas na brodu čuvati tvoje srce.

Oznake: ljubav, srce, ključ

Crtice sa mora kapetanova kafa

Evo dan je počeo brodarenjem od ranog jutra.sjedim na dugom doku vani ja i petnaest metara jedara.Bjelina jadara oko mene i plavetnilo mora,dotiče mi misli vjetar poslan od plavetnila neba.Vučemo jedra ,navlačimo ,razvlačimo,mjerimo,paramo,šivamo.utopljeni u masi jedara gazimo ovako molić u bijelom brodskom ruhu.Brodarim od jutra cijeli dan ti si moj pomoćnik a ja ovih par sati na doku tvoj kapetan.Slažemo jedra onako kako to mora biti kako mi kažeš kao po špagi pa na neku crtu.Vučem ta jedra dok ih šivam.Već i snaga me boli.Kad to tiho kažem ti se nasmiješ i ponavljaš smaga je boli..Može da boli.Pogledam iznad sebe jutarnje sunce se kupa zlatnim zracima. Ovaj brod je velik ti sa broda gledaš kako u bijelu bjelinu jedara dajem svoju snagu,svoje misli,svoj pravac šivenja.Pitaš me da li trebam nešto.kad šivam ovo tvoje rasparano jedro poželim popit jedino jednu kafu omako za dušu.Mojih dvadesetak minuta u miru i zvukovima mora da mi nitko ne smeta.mogu mi mačci lučki i galebi preletači praviti društva.Nestao si na nekoliko minuta i pojavio si se nasmijan noseći i kafu onaku kakvu ja pravim .Na lijepoj tacni nosiš dvije šalice vrele kafe.Jedna za mene druga za tebe.Trčiš donosiš i stol i stolice na mol.Lučica je pusta nigdje nikoga.Sunce je i ti.Nosiš mi i suncobran .Ja i ti za stolom i vrela kafa puno toga što nas u životu spaja..Zagledavaš se u mene i gledaš me vidiš da uživam,polako dirajući jedra uzimam šalicu vrele kafe.Nikad bolju kafu ja nisam popila kao što si mi je ti danas nakon dvadeset pet godina skuhao.Vidim da pamtiš sve šta volim.Pitaš me je li dobra,treba li mlijeka ili što god.Odmahujem ti rukom da sjedneš i dajem znak da šutiš.polako pijem kafu i uživam tih svojih samo mojih dvadeset minuta:Ti svoju kavu piješ polagano i pitaš se kad smo to zadnji put kavu popili ovako skupa baš tvoju kafu.Zezaš ne možeš ni ti da šutiš pa mi kažeš eto skuho ti ja mila moja morsku,kapetansku kafu.Ja mora jedro i kafa na doku na rivi,pa na molu u jedrima.Neka idilična romantična slika nenaslikanaBjelina jedara,svjetlost šalice i tamnoća tog napitka što neku okrjepu daje za snagu dalje da smireno krenem u daljnju igru sa jedrima .ja vučem ti potežeš,ja slažem,ti motaš,ti i ja i tišina je zavladala među nama dok radimo .Ne razgovaramo puno.mi kad počnemo ovaj posao sa jedrom,tebi se čini da to neće nikad biti gotovo.Sad kad je gotovo ja te molim da mi skuhaš još jednu kafu.Ti se zadovoljan i sretan smiješ se i govoriš mi da nema problema stiže još jedna kapetanska kava samo za vas gospođo jedro.Smijem se sad na brodu smo ,Ti mi donosiš moju kafu jest što jest zmirisalo e to je prava kafa sad kad ja pijem kafu i gledam lijepi sunčanin dan.Milina jedna.More se ziba,Sjedimo na brodu pričaš mi koliko je dan dug i kako si danas super zadovoljan i kako još treba sutra napraviti nekih par sitnica i možemo brodom broditi.Slažem se sa tobom da i sutra ima novi dan i da sve ide polako laganini i da moj ne savladivi temperament jedino ti kapetanski to možeš ukrotiti.Naravno ti imaš osmjeh i ono nešto što samo ti nosiš za mene u srcu i duši Dobrotu i toplinu iskrenog muškog srca.Napisaću ti da ti je srce kao najveće jedro koje grije ljubav kad ploviš brodom nadanja po oceanu neizmjerne ljubavi a jedra ti para vjetar imena daljina a ti se boriš u toj buri da mi do srca dođe tvoja čistoća duše i toplina dragih osjećaja.Titraj rvog srca uvijek sa nekim komadićem zebnje.Ne boj se za mene.Plovi i čuvaj dobro jedro da dobrotom svojom do srca moga doplovi u zaljubljenu luku.

Oznake: Kafa.jedro, brod, srce, luka

<	svibanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

:

Linkovi

Blog je zaštićen licencom i autorskog prava

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,