Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

Marketing

Budim se

partypartypartypartypartypartypartypartypartypartypartypartyparty


Probuđena zrakama popodnevnog sunca a hladnog kao da je jesen.Gledam oko sebe nema te.Samo je tu Sanjalica koja još spava.Sjedim umotana sa nekoliko pokrivača i razmišljam da li čujem more.da li čujem kišu?.Da li je otoplilo?.Sama sam i dobro mi je .Razmišljam o nekim daljinama a lijepoti ovog dana i o tome kako mi je bilo lijepo.Volim te trenutke kad doduše rijetko ostanem sama i promišljam .Odlutam tako u svojim razmišljanjima.Čujem zoveš me.pomišljam koliko li sam čaja popila prije sna? .Odnio si čajnik i šalice pa i ne znam.Umotana tom dekom trčim do kuhinje.Skuhao si kavu i pokazuješ da je i moj morski ručak gotov.Nosiš tu kavu na gornju palubu gdje je ljuljačka ,ja nosim sve te jastučiće koji tamo trebaju biti a zbog kiše više nisu.Spuštaš taj poslužavnik pravi brodski drven i bijel na njemu topla bijela šalica kave i tvoja maleni lončić i u njemu nabrano neko maleno rascvjetano morsko bilje.Plavlasti i cvjetićiSmijem se izmamio si mi osmjeh na lice.Danas sam kažeš pošteđena svih radova u kuhinji ručak ti je gotov a večera je tu dolje sa broda pokazujejš restoran što se skriva tu kraj lučice na početku jedne kamene ulice.Najljepši osjećaj je ja ,brod,more i prava bajkovita priroda što nas okružuje.Pomješani mirisi mora sa pomješanim mirisima borova koji se nadvili nad mjesto.Lijepotom gledam kako je proiroda zaogrnula ovo mjesto a ja sretna u šalici kave sretna uživam u moru i pogledu..Pričam ti onako tiho kako je ovo jedan od rijetki dana da sam ja slobodna od svih dužnosti i plovim jednostavno bezbrižna i sretna.Pričaš mi tiho polkako.Ti kad pričaš kao da tiha pjesma izlazi iz tebe malena ali mila.Pričaš o ovim danima i da je tvoja želja da jednodstavno sve naporne dane zaboravim a ljude da osmjehom maknem iz negative u pozitivu.Ti mi dođeš sa ovom kavom i cvjetićima kao antistrees terapija od velikog grada.Najljepše krajolike mora zimi upravo pamtim sa ovog broda.Dok pričamo sunce popodnevno morsko konačno se uprizorilo i ljudi trče iako je sve mokro na plažu.naravno poslije ručka ići ćemo i mi.Pijem svoju kavu polagano vrtim cvjetove u ruci i zamišljam da o vako plavkastom cvijeću napišem sonet.Ljuljš ljuljačku kao da sam dijete i cijela klupa se ljulja.Brod na ovom neobičnom suncu se smije od sreće.u mirisu svijeća i šalice kave.

Post je objavljen 17.08.2014. u 11:03 sati.