Marketing
Kad ja i more putujemo internetom
Danas putujem između redaka slova izgubljenih misli more mi pravi šum i šumi jednostavno i tiho.Ti si tu sa svojom vječnom pričom o brodovima i ja sam tu nasmijana sa laptopom i tobom na pustoj plaži.Pitaš me dokle će to trajati a ja ko uvijek nasmijana kažem da ne znam .Neznam ja i nije me jednostavno briga za tih nekoliko minuta koje provedem tu u virtualnom svijetu.nasmijavam sve oko sebe evo baš sada kad ovo pišem mirisna plaža,pusta,tišina,uvala uokvirena borovima i morskom mirisnom čarolijom.Ti kao kapetan i moj suputnik sad šutiš i uvijek prčkaš po plićaku.Slušaš mene kako pričam o 3000 fantomskih ljudi koji uporno čitaju ovaj moj blog.Kapetan se smije i viče da doziva me more.Evo baš ovako u kapi malog mornara sa laptopom na koljenima pišem ovu priču o nama dok lagani vjetar miluje i mene i tebe.Dva putnika u pratnji galeba smiju se baš sada kako neko dolazi i odlazi kroz blog i čita to što pišem.Voliš da pišem mada bi htjeo da sad ja i ti jurimo po ovim plažama da me pršćeš i bacaš po sitnim valovima.Začudno ti je što ja dok sad pišem milovana sam kristalnim morem i velovima svježine laganog vjetra.Pišem i šutim ali osmjeh je tu .zamišljam ljude koji putuju sa nama na brodskom putovanju jednog kapetana i velike male od palube.More moj vječni putnik koji me voli a ja koja se skrivam od sunca.zato sad pišem da opet dođete u našu putešestviju.Put će nas odnijeti i do mačka i do galeba i dupina,Eto ekipa je spremna iskrcava se po plaži.Kapetan sam smišlja kako da ovu veliku malu od palube nasmije .Na smijan i sretan u minuti je mokar a ja ja nasmijana kao i uvijek tipkam ovu malu zabilješku .Putijemo a plaža na kojoj sad sjedim je uvala lijepa kristalno nacrtala nebo kao granicu svojih obrisa.Možeš li mi dohvatiti sunce vičem ti a ti smiješ se i pokušavaš da ova priča završi što prije.Smijem se svim tvojim ludorijama i osmjesima što činiš.Duša pjesnika piše i na moru.Ispod kape samo izviruje moj osmijeh i ja nasmijana a ti kao i uvijek smišljaš svoje igre na vodi.Vičeš mi da je vrijeme da idemo vidjeti prirodu kako je ovdije lijepo.Kažeš da je samo priroda za moju dušu i za moje srce za lijepo se odmorit.Smišljaš kako mi ulovit večeru e neću se miješat ja sam i tako bolji ribolovac ali znam da ćeš ti ovaj put uspjeti.Smijem se i dovikujem da to po vodi ljevo desno špancira moja večera a ja ću i tako večeru kuhat pa mogu do tada pisati o ovoj ljepoti što me okružuje.Sunce je još visoko ,nebo se smilovalo da nema kiše i da može more biti more i ljeto biti ljeto.Putujemo ja i more zajedno i volim kad smo skupa a ne ne volim baš ovog naređivačkog kapetana .Kapetan me istina Bog samo ljuti i pravi mi neke smiješne mozgalice ali ja samo želim danas da uživam i dok putujem internetom i vođena željom da napišem ovu malu zabilješku nasmijana ispod kape ogrnutra u bijelu plahtu da ne izgorim pišem svoj blog. Moj tango ja i tko volim plesat i po vodi zašto ne.a ti kao pravi mornar sa svojim morskim svijetom zasućeš me kao u bajci bogatom večerom.Znam da ću ja kao mala Pepeljugica i tvoja ptica iz zlatnog kaveza ili dijevojka iz staklenog dvorca u kuhinji praviti od tvog ulova ukusnu čarobnu večeru.Ja pišem a ti se smiješ,Želiš da napišem da će djevojka iz staklenog dvorca plesati tango pod zvijezdama.Pišem i smijem se.Doziva me kapetan i moru i sebi.Odlazim moru da sa pozdravim sa njim i da ti ja kao i uvijek ulovim večeru.Smiješ se na mene vičem ti evo dolazim.Juri plažom u svom stilu velika mala od palube.Čujemo se na tangu ispod zvijezda.
Post je objavljen 09.08.2014. u 17:01 sati.