Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

nedjelja, 17.08.2014.

U tišini plaže zagrljeni morem

Ja i ti vječno se ovako nepromišljeno ponašamo.Malo po svome nemirna se ponašam ja a malo i ti.Nakon igre sa morem u ovome danu bez kupanja mokri i napuhani od vjetra :tražimo zaklon i pomalo nam mokrina daj znak da vijeme je poć sa plaže put broda:Priznajem mokra sam od mora bez kupanja bosa i dalje trčim i naravno padam po plićaku od čeg bi inače toliko bila mokra.Ti tamo pušiš te mokre cigarete jedva ti gore ja ti se smijem naravno ,ja sam te i smočila.Tjeraš me sa plaže već po drugi put.Stojim uporno u vodi i divim se galebovima koi lete.Divno se osjećam ali priznajem hladno je.Trčim ti u zagrljaj i nisi se ni snašao a već sav mokar u tom mome zagrljaju.Smijemo se vičeš mi zagrlilo nas je i cijelo more more.Tako mokri obuvamo se i odlazimo put broda mokri.Zagrljeni jedno sa drugim i morem puni nadanja,puni strepnji i naravno smijeha.Koliko godina treba ima ti da bi činio nešto što samo djeci priliči skakutati po valovima i diviti se moru.Plavetnilo neba stopljeno sa plavetnilom mora postali su paleta sunčanog i prohladnog ljetnog dana .Ispratio nas je sa plaže vjetar dok more se cijedi sa nas .Pokušavamo trčati prema brodu jer hladno nam je.Još malo i brod je blizu.Ulazimo u toplinu broda.barem je to zaklon od vjetra naša velika kuća.Presvlačimo se u suhu odjeću.Ti me pokrivaš i tjeraš da ležim i da se ugrijem sva sam i dalje mokra i prozebla.Nekoliko sati bit će dovoljno mi nakon ove avanture za oporavak.Pije se čaj a mi zamotani u dekama,Malo mače nas je došlo vidjeti pa i ona se uvukla u deku svi troje umotani ležimo i grijemo se imam osjećaj da ću usniti.Tebi se spava zatvaraš brod i kažeš da idemo usnit u zagrljaju mora i snova.

Oznake: plaža, mokri, galebovi, more

subota, 16.08.2014.

Danas je dan za šetnju

:

Danas je moj dan za šetnju odlučujem nakon dugo naspavanog jutra.Kasno sam se probudila uljuljana valovima i padanjem kiše.Budim se .Virkam kroz prozorčiće broda van.Da baš me zasljepljuje u pogledu jutarnja svijetlost.Pomišljam milina.naravno oper radi trčanje po brodu da sve stignem za danas.Ti naravno i krećeš se ko i svakog jutra između kuhinje i kapetanske kabine i opet si kod kormila broda.Ostavio si mi spremljen doručak.Kavu kao i uvijek kad ujutro dugo spavamo pijemo u tvojoj kabini.Uvijek virkam po instrumentima broda.Ti čuvaš i kormilo i navigaciju i sve što ja ne trebam dodirnuti.Danas je dan lijep ali ne i topal.Oblaka nije bilo ali ni sunca.Vjetar je ,isparava se toplima i osjeti se onaj miris mora i soli.Gledam dolje u luci se uvijek nešto dešava,živo je ..Želim sići sa broda šete mi se tim malenim gradom.Ti mi obećavaš za sat dva da ja i ti idemo šetati najljepšim plažama u društvu galeba.Sanjalica je dobila novo mjesto za spavanje a to je kuhinja .Tamo sam je našla i poslije kave .Dajem ja njene lijekove i kapi za oči.hrana i voda su tu i mali ležaj od dekice.Ali ona nas ne vidi jednostavno je utonula u svoj svijet igrePuno je bolje sad i trčkara i pronalazi zabavu.Naravno tebe ona nervira jer mačka na brodu od drvreta voli da grebe.Dobila je i lopticu pa se sa njom igra i valje se sa njom.Ja polako pripremam se na izlazak sa tobom na mokre plaže.Ti znaš kao i uvijek sa ću ja tamo trčati bosa.Idemo polako do te plaže koju si mi uz kavu opisivao. Opisana je kao plitko pješčano plavetnilo i u pozadini ti je zoveš galebova stijena.Zbilja je predivna.Lijepa mala plaža pješčana.Nitko se ne kupa danas ovdje.Hladno je ali zaista lijepo.Bosa trčkaram po plaži i naravno srećmo galebe.Tu i tamo pokoji val me prati,.pokušavam što više svojih stopa ostaviti u pijesku prije no što dođe novi val.Moja odjeća od te igre je mokra već nakon pola sata.Nevoliš to moje igranje sa vodom jer to po noći znači temperatura i naravno da te ja uporno ne slušam.Ova plaža ima lijepe šarene kamenčićće i uz more debele nanose pijeska.Ti znaš da ovo neće prestati i da ja neću stati.Nešto mi želiš pokazati tu ima jedna mala stijena kao da je izrasla iz plaže i tu na njoj skupljaju se na vrhu galebi.Pokušavaš se penjati i kad su te spazili svi su poletjeli prema meni.Bilo je divno ja i jato galebova.Napravili su krug i opet se vratili na stijenu.pomislio si da čekaju ribarske brodice a sa stijene kao osmatračnice gledaju kad će brodovi sa ribom da se opet vrate.Ja bosa na plaž trčkaram i i oko mene opet cijelo jato galebova.Činiš sve da mi ugodiš i da mi bude lijepo i zabavno i za sad po meni dobro se nosiš sa mojom nepredvidivošću.Ja znam da nisam onakva kakvu bi ti želio da ja budem. Ja znam da sam tvoj neobuzdani član broda mala od palube.

Oznake: plaža, kuhinja

subota, 09.08.2014.

Kad ja i more putujemo internetom

Danas putujem između redaka slova izgubljenih misli more mi pravi šum i šumi jednostavno i tiho.Ti si tu sa svojom vječnom pričom o brodovima i ja sam tu nasmijana sa laptopom i tobom na pustoj plaži.Pitaš me dokle će to trajati a ja ko uvijek nasmijana kažem da ne znam .Neznam ja i nije me jednostavno briga za tih nekoliko minuta koje provedem tu u virtualnom svijetu.nasmijavam sve oko sebe evo baš sada kad ovo pišem mirisna plaža,pusta,tišina,uvala uokvirena borovima i morskom mirisnom čarolijom.Ti kao kapetan i moj suputnik sad šutiš i uvijek prčkaš po plićaku.Slušaš mene kako pričam o 3000 fantomskih ljudi koji uporno čitaju ovaj moj blog.Kapetan se smije i viče da doziva me more.Evo baš ovako u kapi malog mornara sa laptopom na koljenima pišem ovu priču o nama dok lagani vjetar miluje i mene i tebe.Dva putnika u pratnji galeba smiju se baš sada kako neko dolazi i odlazi kroz blog i čita to što pišem.Voliš da pišem mada bi htjeo da sad ja i ti jurimo po ovim plažama da me pršćeš i bacaš po sitnim valovima.Začudno ti je što ja dok sad pišem milovana sam kristalnim morem i velovima svježine laganog vjetra.Pišem i šutim ali osmjeh je tu .zamišljam ljude koji putuju sa nama na brodskom putovanju jednog kapetana i velike male od palube.More moj vječni putnik koji me voli a ja koja se skrivam od sunca.zato sad pišem da opet dođete u našu putešestviju.Put će nas odnijeti i do mačka i do galeba i dupina,Eto ekipa je spremna iskrcava se po plaži.Kapetan sam smišlja kako da ovu veliku malu od palube nasmije .Na smijan i sretan u minuti je mokar a ja ja nasmijana kao i uvijek tipkam ovu malu zabilješku .Putijemo a plaža na kojoj sad sjedim je uvala lijepa kristalno nacrtala nebo kao granicu svojih obrisa.Možeš li mi dohvatiti sunce vičem ti a ti smiješ se i pokušavaš da ova priča završi što prije.Smijem se svim tvojim ludorijama i osmjesima što činiš.Duša pjesnika piše i na moru.Ispod kape samo izviruje moj osmijeh i ja nasmijana a ti kao i uvijek smišljaš svoje igre na vodi.Vičeš mi da je vrijeme da idemo vidjeti prirodu kako je ovdije lijepo.Kažeš da je samo priroda za moju dušu i za moje srce za lijepo se odmorit.Smišljaš kako mi ulovit večeru e neću se miješat ja sam i tako bolji ribolovac ali znam da ćeš ti ovaj put uspjeti.Smijem se i dovikujem da to po vodi ljevo desno špancira moja večera a ja ću i tako večeru kuhat pa mogu do tada pisati o ovoj ljepoti što me okružuje.Sunce je još visoko ,nebo se smilovalo da nema kiše i da može more biti more i ljeto biti ljeto.Putujemo ja i more zajedno i volim kad smo skupa a ne ne volim baš ovog naređivačkog kapetana .Kapetan me istina Bog samo ljuti i pravi mi neke smiješne mozgalice ali ja samo želim danas da uživam i dok putujem internetom i vođena željom da napišem ovu malu zabilješku nasmijana ispod kape ogrnutra u bijelu plahtu da ne izgorim pišem svoj blog. Moj tango ja i tko volim plesat i po vodi zašto ne.a ti kao pravi mornar sa svojim morskim svijetom zasućeš me kao u bajci bogatom večerom.Znam da ću ja kao mala Pepeljugica i tvoja ptica iz zlatnog kaveza ili dijevojka iz staklenog dvorca u kuhinji praviti od tvog ulova ukusnu čarobnu večeru.Ja pišem a ti se smiješ,Želiš da napišem da će djevojka iz staklenog dvorca plesati tango pod zvijezdama.Pišem i smijem se.Doziva me kapetan i moru i sebi.Odlazim moru da sa pozdravim sa njim i da ti ja kao i uvijek ulovim večeru.Smiješ se na mene vičem ti evo dolazim.Juri plažom u svom stilu velika mala od palube.Čujemo se na tangu ispod zvijezda.

Oznake: more, večera, tango, plaža

nedjelja, 22.09.2013.

Crtice sa mora plivam i po kiši

Jednostvnoje svaki put u jutro kad otvorim oči dočeka me isti prizor.Ti skupljen u fotelji nagnut prema meni jedeš jabuke i čitaš knjigu.Uvijek neki roman.Brzo ih čitaš kao i ja Dva tri sata i debela knjiga je naravno pročitana.Dozivaš me i želiš mi tiho i nježno dobro jutro.Pitam te od kad si budan kažeš onoliko koliko mi treba da pročitam knjigu.Zanimljiva su a i simpatična ta jutra na moru.Imaju posebnost svega i najdulje ih pamtim.Vrate mi se ta jutra po zimi kad poželim da odem od svih tuđih stresova i tuđih nemira i tuđih strahova koje ljudi pokušavaju sa svojim problemima prebaciti tu psihozu panike svog problema jedni na druge.Tad poželim da nisam tu u vrtlogu stresa .Poželim samo da odem na ovaj brod i otplovim na par dana pa da se vratim spokoju ovih jutara ovoj mirnoći i idili življenja da odem i ovdje odmorim dušu..Jednostavno ja poželim u sred zime da se ukrcam na tvoj brod koji je tad po zimi daleko od ove idile,ovog mirnog palavetnila i daleko od željenog traga u beskraju.Zato poželim do neba da budem tu.Želim ustvari da ovi dani što duže traju.Danas pričaš mi za doručkom ima ćemo crteže tvoje da radimo i radi ćemo ,napravi ćemo za danas sve i tako mora biti po tvome.Pričam ti da iako je hladno išala bi i danas plivati.Pušiš,otpuhujreš dimove i vrtiš glavom zabrinuto mi govoriš kiša će .Trčimo kasnije do puste plaže kao iz nekog starog filma.Vodiš me što dublje u more i plivamo uvijek zajedno .Ti uživaš u ovim plivanjima i kažeš da si sretan što mi pomažeš da ozdravim. Bojiš se svaki put za mene i ja plivam a ti plivaš oko mene radiš neke krugove.Kiša je počela padati a more je toplo.Čini mi se da je u moru toplije nego na brodu pa želim biti što duže u vodi.Nagovaraš me da idemo van.Mokri što od kupanja što od kiše trčimo na dok i ulijećemo u brod.Vrtiš glavom i .kažeš da mi sigurno neće ti bi ti dobro.Zezaš se sa mnom dok pišemo i crtamo da mojim ludostima moraš udovoljavati jer mojih gluposti tebi ioonako nikad dosta pa mi stalno popuštaš.Spremno odgovorim da jesmo.Nismo se šetali po plaži,nismo tražili veliku školjku,nisi mi napisao ime u pijesku pa da ga val sa sobom odnese.Obećavaš mi da kad kiša srtane idemo van i da ćeš mi i tu ispuniti želje.Od danas te zovem moj čarobnjak koji ispunjava samo moje želje.Smiješ se i radiš.Smijem se i ja kad me mjeriš metrom zbog širine nekih brodskih vrata.Vrata ne smiju biti uža on mene jer niko jači ne može proći tim tvojim brodom pa sve nešto šetaš,crtaš mjerim ja pišem,crtam,bojam.Jedva čekam da kiša stane pa da sve opet bude idilično po mom.Znam da ćeš ovo čitati i smijati se najviše kad dođe zima i sjećati se dva nemirna nemira,dvije avanturistiičke duše ja i ti ili ti i ja kako dane provodimo na brodu.Volim jednu sliku koju uvijek nosim u seb i svojim mislima ti stojiš za kormilom i promatraš brodsku navigaciju i ozbiljan voziš brod u kapetanskoj odjeći a meni na glavu obavezno staviš svoju kapetansku kapu koju mi navučeš preko očiju.Jedan kapetan,jedan brod i jedna žena .Galebi i mačci naš odbor za doček uredno nas ispraćaju i dočekuju cijelo vrijeme.Nas dvoje dva putnika ovog broda jedinu prtljagu koju imamo to su naša zaključana srca i poštanski sandučić za veliku ljubav.

Oznake: kiša.ljubav, plaža

utorak, 17.09.2013.

Crtice sa mora prošeta ću po plažama

Danas nas je kiša probudila.Lupkala u nježnim ritmovima pa stala.Razvedrava se lagano.Šetam se brodom u malenim pauzama svoga čitanja knjiga i novina.Predlažeš da ovaj put prošetamo pokraj mora opustjelim plažama.Pristajem i u tranu sam spremn a u svojoj velikoj žutoj kabanici zovem te da idemo van.Pravi mornari ribarski obučeni za šetnju bez kišobrana.Uživancija.Trčkaramo po plaži bez sunca suncobrana i ležaljki.Tišinom odjekuje tihi zvuk valova što se šire po pješčanoj plaži Ja i ti šetamo i preskačemo te valiće što nas dodiruju.Štapovima crtamo kao djeca po pijesku.Razgledamo drveće.Uživamo u danu što je pred nama .Šetamo opušteni nasmijani divimo se ovoj ljepoti prirode.Sjedimo na nekom prevrnutom čamcu ostavljenom pokraj mora koji mislim čeka popravak.U pogledu se tvome vidi da voliš more.Pokušavaš me gađati nekim mokrim pijeskom,ne ide ti to za rukom da moju žutu kabanicu isprljaš morskim pijeskom.Nasmiješ se i kažeš mi da ja danas u toj kabanici glumim sunce kojeg iz oblaka satima nema.Mogu ja biti i sunce a da je meni lijepo.Uživam gledati kako se more pjeni u plićaku i kako gubi snagu svojih snažnih udara, tu sam i ti si tu .Kažeš mi ma ne damo se mi vramenu.Imaš ti znaš i pravo zašto život prepustiti sudbini.Život je lijep i treba samo malo da u nekoj sitnici prepoznamo ljepotu ove naše priče.Prepoznajem ljepotu mora i divim se ovako sad sa obale snazi mora.Kad ima sunca onda se divim svim bojama koje u odsjaju mora,kamena i sunca nastaju kao neka morska paleta boja.Dan je lijep morski i jesenjski a mi nastavljamo da šetamo se po palažama ti trčiš kao nasmijani oblak a ja kao neko debeljuškasto sunce u žutoj kabanici.Pršćeš me pjeskom,morskim kapima ponašaš se poput dječakaSamo malo fali da počnemo plivati.Trčimo sa plaže na brod kiša i dalje počinje sve jače padati.Trčimo po doku ja sam naravno brža jer me ti pustiš da pobijedim .Kažeš mi da mi to radiš da dobijem veće samopouzdanje da budem pobjednik naših malih utrkivanja jer ti si pobjednik svih utrka u životu pa ti malo treba gubitničkih utrka za ravnotežu života.Koja je to filozofija.Bitno je da sam ja pobjedila a ti izgubio .Nema kukanja u stilu ja sam te pustio da pobjediš.Pobjeda je moja a i tvoja jer trčimo držeći se za ruka jer ti uvijek strahuješ da ja kad potrčim ću pasti.Zato je pobjednik u prednosti najviše pola metra.Grijemo se u brodskoj kuhinji .Slušamo radio i kuhamo Smijemo se naravno drži nas ta naša urođena pozitiva,Smišljamo šta ćemo raditi,i dogovaramo se da je popodne opet šetnja po plažama.Nadamo se da će kiša stati.Našeg mačka brodskog nema nigdje opet je odlutao a dva galeba ispod krova od konobe se zavukla i virkaju kao i mi kakvo je vrijeme za šetnju po plažama.Svira nešto klapsko laganini po tvom izboru a ja kuham laganini po svom izboru.Sretni oboje da smo jedan drugom bezgranična podrška.

Oznake: plaža, brod, Sunce

četvrtak, 13.09.2012.

Crtice sa mora sedamnaesti dio

:

Danas je svanuo lijep dan .Ti naravno stalno prizivaš tu kišu pa tako je kažeš opet bila najavljena kiša za danas na prognozi.Slušam na radiju rano probuđena prve jutarnje vijesti, prognoza vremena koja nam kaže da će na moru padati kiša u popodnevnim satima,Ja kažem opet su fulali.Sunce danas garant sije cijeli dan.Smihuljiš se moj kapetane i kažeš treba slušati prognozu ,brod danas ne izlazi na otvoreno more.Usidreni smo a to znači još jedan dan plaže i nekih sitnih brodskih poslova što se rade kad je brod na sidru u luci.Ja ću kao i uvijek kad ja i ti plovimo odraditi svoje poslove a ti ćeš odraditi brodske poslove jer to je tvoja dužnost kako mi sam kažeš.Opet ti juriš,nabavka,ja kuhanje ,onda doručak, moja kuhinja , zajednička kava.Svako jutro čitamo novine uz jutarnju kavu.Komentiraš sve naslove pa se mrštiš pa se nešto kao ljutiš.Ja komentiram da kad te to sve ljuti što uopće i čitaš novine.Samo se opusti ,uživaj i isključi se od svega.Ti kapetane tvrdiš da nisi taj lik.OK.onda sam ja taj lik.Opet smišljamo naš morski ručak.Ja radim oko ručka a ti po brodu izvodiš neke tebi znane brodske poslove.Dogovor je pao kao i svako jutro da taj ručak treba biti gotov do deset sati ujutro da bi što više vremena imali za sebe,svoje pisanje,svoje šetnje,svoje plovidbe ,odlaske na svoje plaže.Sve po planu i rasporedu odvija se dan ja sam gotova .Brod se ljulja lijepo je vrijeme ali valovi su sve jači a i vjetar nema od jutra ranog mira..Sjedim na palubi ljuljam se i pijem u miru svoju drugu kavu .Mala od palube viče kapetane ručak ti je gotov.Sa mola vičeš mi pakiraj nas za plažu .Kud na plažu pa valovi su nemožemo plivati.Možemo sjediti ispod tvog drveća na plaži do tamo valovi ne dolaze malo je uzvišeno vičeš mi sa mola .Hajde idemo kapetane uvijek sve mora biti po tvome.Sretan i nasmijan vodiš me na plažu .Toplo je ali puše i vjetar.More je nemirno..
Dugo gledaš u vodu i odustaješ od plivanja.Sjediš sa mnom pod starim drvećem.Pitaš me šta radim ponekad kad sam sama pod ovim drvetom kad ti puno i dugo plivaš, da si vidio da nešto pišem na papir.Kažem da pišem crtice sa mora.Ne znam možda je smiješno kad opisivam tebe i sebe.Dosadno je možda kad opisivam pejzaže.Kažeš kapetanski ponosno pa opiši mi u toj tvojoj priči sad ovaj pejzaž.Ovako to nekako sad na plaži izgleda .Na pustoj plaži dva vesela bića.Jedan nemirni kapetan i jedna nasmijana mala od palube sjedi na velikoj pustoj plaži,nigdje nikoga samo nas dvoje.Nemirni valovi razbacani vjetrom po cijeloj plaži .Sunce je jako,neka teška vlaga nalazi se u zraku.Nebo je zatrpano i načičkano oblacima a plaža do pola mokra.Valovi se veselo igraju.Jedan za drugim putuju ka obali u neki malim harmoničnim valovitim nizovima i val postaje sve jači i veći .Pjevam dok pišem pjeni se more.Pjenom valovi putuje po pijesku i daje mu neki mali svjetlucavi pokrivač.Daleko je more od nas nekoliko metara tako da smo suhi i možemo u miru gledati taj uigrani valoviti ples.Ja ispod drveta pišem a ti hodaš nemiran po mokroj pustoj plaži i kao da nešto tražiš .To što nađeš skupljaš i stišćeš u ruci Čini mi se da možeš naći koji kamenčić .Tako nemirno hodaš.Pa sve si mi dalji pa mi se vraćaš sad jasno vidim da skupljaš sitne kamenčiće.Čučiš na pijesku sav mokar i štapom po pijesku crtaš brod. u odjeći sav mokar od valova i onih morskih kapljica koje se odbijaju od obalu.mokar si i ja vičem da ti odavno nisi normalan.Zoveš me ja dok dolazim imam što vidjeti.na pijesku si skupio malo kamenja sitnog i nekoliko malih sitnih školjkica i sa njima na pijesku napravio malo srce.Izgledamo nasmijani kao djeca.Jedan stari dripac i jedna mala debela i pjegava,plava.Divimo se kao djeca pijesku,kamenčićima, školjkama ,iznenađena sam pziznajem, smihuljim se, ja samo šutim.Shvatio si da ja kao ona mala nemirna jedva čekam val malo jači dođe da izbriše nacrtani brod naša dva imena. i da ti razvali more to tvoje za mene napravljeno srce.Zna kapetan stari morski vuk koliko su valovi na ovoj plaži dugi tako da crtež i školjkasto srce satima su suhi.Rekla sam samo srce je lijepo ,morsko i baš romantično.Uzdahneš kao i uvijek.Ja idem ispod drveta pisati a ti mi slažeš ime na pjesku od kamenčića.. Bjelinom kamenčići mi izgledaju kao neko svijetlo u ovom oblačnom danu .Pušu plažom neki čudni vjetrovi.Za uha i nos više niti neznam.Sva sam zapuhana i ubundana zbog tog vjetra.Ti me opet dozivaš Stižem . Crtamo po pijeskuNacrtala sam ljepši brod na pijesku od tebe.Smijemo se .Pusta plaža i more odzvanja smijehom nas dvoje :Ti nakon dva sata odlučuješ i ozbiljno zaključuješ da je i tebi zima i da previše pušu ovi vjetrovi .Pakiramo se ,naravno išla je i naša košara sa nama.Opet se vraća prazna.Ja pakiram stvari a ti skupljaš ono srce, kamenčiće i školjke .Daješ mi to u ruke i kažeš to je tvoje školjkasto srce.Uzimam tvoj poklon i nosim na brod..U brodu je toplije.Malo smo se ipak zgrijali .Negdje si našao komad tankog drveta i nosiš kanticu sa ljepilom.Sjediš za stolom i brzo lijepiš kamenčiće i školjkice u oblik srca i nastaje mala lijepa slila .Ispod srca piše morsko školjkasto srce male od palube.Mažeš to ljepilima pa lakovima.Otraga nešto urezivaš u drvo.Za sat vremena sve sam vidjela i pročitala.Na poleđini te drvene slike piše maloj od palube od kapetana rujan 2012.Divim se tvojoj spretnosti da od ničeg napraviš nešto.Sad imam lijepu morsku malu sliku nastalu iz tvog srca.Vrijeme nam nije danas nikako naklonjeno ipak je počela padati kiša.Valovi sve jače lupkaju i sve jače se brod polako ljulja .Kapetan se smije.Sad je vrijeme večere.Ja kuham .Kapetan pomaže.Malo kasnimo ali večera je gotova Ljuljam se dok kuham.Ja nevolim valovito more kad hodam po brodu tad imam lošu ravnotežu .Ti mi pomažeš oko svega.U brodu sjedimo ,pričamo smijemo se mojim i tvojim dogodovštinama .Ti pričaš svoje priče pa se smijemo a kad ja pričam svoje onda komentiraš dali je to stvaro ili je to vic.Umireš mi se od smijeha.Opet jedemo kolače noću a priznajemo nebi smjeli.Pa ako kapetan smije jesti kolače mislim se pa što nebi jela kolače i mala od palube.Smijemo se kao neka vesela djeca.Ti se toliko smiješ suze ti radosnice putuju niz lice ,a bod se ljulja ,kiša pada.Voliš kad ja pričam svoje priče .Kažeš da se nasmiješ za tri života unaprijed.Lako je tebi kapetane kažem ja ti par puta imaš na moru malo nevremena a meni je svaki dan hoćeš bure,oluje tornada uragana ,baca me to životno more na sve strane . Baca me i izlupa na svoje oštre hridi a valovi oni sve lete tri metre u visinu i svaki put me dohvate pa me život nosi kao tsunami. Smiješ mi se i kapetanski ozbiljno kažeš da sam ja tornado i onda pucaš od smijeha, brodom samo smijeh odzvanja. Toliko se smiješ dok jedemo kolače ,prestati se smijati to je naravno nemoguća misijaPitaš se u smijehu kako si ti onda preživjela sve te tsunamije i tornada a ostala u komadu. Odgovaram ti u svom stilu ajde ne zavitlavaj meni je tsunami sa tobom svaki dan ,Kapetan se ozbiljno pita jeli sad bio ,došao ili prošao taj tvoj tsunami Znači ti si mala od palube stručnjak za tornada i tsunamije ljudskog srca i duše ha ha ha ha.Kiša dugo i dosadno pada.Prozori su zmagljeni slike koje vidim kroz prozore je osvijetljena lučica i titrava svijetla u luci .Kapi kiše se slijevaju po staklima.Smijeh nam odzvanja do kasno u noći našim usidrenim brodom .

Oznake: plaža

utorak, 11.09.2012.

Crtice sa mora šesnaesti dio

Svanuo je novi dan.Trka moja i tvoja po brodu počinje.Ja se budim ti juriš skuterom po maloj lučici po našu ustaljenu nabavku .Doručak je već gotov kad se ti vraćaš.Trčimo svatko za svojim poslom.Tek tu i tamo primjećujemo da je danas divan sunčan dan i da se sunce igra zrakama sa malim obljescima mora.Volim tu igru svijetla i sjene.Danas malo vremena bit će za druženje sa moremUbrzavaš me, pa tako oko deset sati pijemo svoju ustaljenu brodsku kavu a ručak nam je gotov.More,more,more i ribe ,ribe na sto načina .Treniraš me od jutra moj kapetane da hoćeš za ručak jesti i riblju juhu.Kapetane danas su vam sve želje uslišene.Poslije kave na plus trideset nas dvoje mjerimo jedra.Meni smiješ a i zabavan posao a u tebe to sve počne smireno i polako kažeš dovodi do ludila.Jedro je dugo a molić je mali pa ti mi to mjerimo i uvijek imamo poneku anegdotu.Danas iznosimo jedro van sa broda .Razmotavamo ga ti vičeš da je mol mali .Mjeriš jedro dio po dio unosimo mjere.Ja drugi kraj vučem po luci da zategnem da sve bude kako treba a ti vičeš de bogati još ćeš sa mojim jedrom stići u taliju kako je sve ovdije malo i tijesno mala lučica,mali dok a mal i ovaj molić a i ova dva galeba šta sad oni tu rade, sve te smeta.izmjerio si ti jedro i sad jedro slžemo da ga vratimo u brod.Ja nebi bila ja podvukla sam se pod tu masu od platna zgrudanu na sred luke .Vičeš nešto a ja kao malo nemirno dijete u svoj svojoj veličini u toj sekundi začujem te kako mi kapetane sav u panici vičeš ime trčiš i tražiš me po molu .Mislio si da sam pala u more.Vidim te kako trčiša razbacan na sve strane a ja kao svako nemirno izaigrano dijete što još uvijek čuči negdje u meni provirujem iz jedra smijem se ,ideš mi u susret ja se naglo pojavim a ti vičeš da si mislio da sam pala da se igram sa tvojim srcem i da ću te izluditi .Mala od palube samo se smiješka i zabavlja.Ti si sav blijed a ja crvena od sunca i smijeha.Slažemo jedra u nekoj morskoj tišini .Čuju se morski tihi valići Uporno i predano slažemo i unosimo to jedro koje smo mijerili.Pišemo za stolom na brodu.Oboje nadnuti nad posao svatko sa svoje strane stola .Unosim mjere i pišemo .Ti diktiraš ja pišem.Pišem i primjećujem da si ozbiljan i strog.Ja samo cijelo vrijeme mudro šutim.Brzo nam je stiglo i vrijeme ručkaRučak je, samo se od tebe čulo dobar tek mala kažeš mi ti .Nastavićemo danas popodne dalje raditi govoriš mi dok sjediš uporno na ogradi od broda Ja cijelo vrijeme pišem a ti crtaš.Crteže ti unosim u laptop.Kažeš mi da to i ti znaš ali da meni bolje ide.Konačno progovaraš normalan ,uglađen i fin da bi mi mogli ići do one naše plaže.Valjda ovim lijepim vremenom vođeni pa i to vrijeme valjda utiče na tebe.Voliš more,plažu i kupanje.Naravno trčeći i demo ja ,ti, naše stvarčice i moja košara sa hranom.Ti me vodiš na lijepu plažu i smiještam se pod svoje drvo.Valovi su ,udaraju sve jače.Tebi to ne smeta ti plivaš i raduješ se svakom valiću .Ja ,ja ne volim valove.Isplivan vučeš me danas kako ti to voliš reći na valove.Plivamo ali ja se nemičem niti pola metra od tebe.To si primjetio pa me opet zaštitnički držiš da bolje plivam u ovom nemirnom moru ili da ti se me izgubim u valovima .Kažeš mi moj kapetane da bih ako jače puhne mogla kao debeli balon otplutati .Poplavila sam od tih tvojih valova pa me vučeš van iz vode..Smijemo se trčimo po pijesku po cijeloj dužini ,lijepo je i toplo je.Sušimo se i ti odjednom daješ prijedlog hajmo po valovima trčati po rubu plaže.Naravno lako me nagovoriti.Prihvaćam to trčimo po plaži tu daleko ispredti a ja iza tebe a more valovima lovi naša stopala.Trčimo tako plažom nekoliko puta i ti me namjerno guraš da se poskliznem opet u vodu i da idemo opet plivati.Plivamo ti me držiš.Vidim da se uvijek brineš za mene.Ja se poslije kupanja skrivam ispod drveta a ti se sunčaš.Uživam u prirodi.Klasika more i sunce a naravno i ona košara koja ide sa nama je i ovaj put vraća se prazna.Vraćamo se oko šest na brod .Večeras ti kuhaš večeru i biće to nešto po tvome .Ja uživam na terasi.Miriše mi tjestanina.Znam da voliš talijansku kuhinju.Ja odmaram na palubi.Pada polako sumrak.Maleni valići lupkaju,sunce nam maše jer zalazi.Ti šutljivo pjevušiš radio svira neku nježnu za tvoje uho ugodnu pjesmu a za moje uho je pre pekmezava.Vičeš mi da je većera gotova.Kapetane dolazim vičem ja . Na meniju nudiš bolonjez i palačinke.Uživancija.Igramo se kao dijeca sa namazom od čokolade-Nije prošla večera a ti pišeš čokoladnim preljevom po palačinkama moje ime .Pišem i ja tvoje.Smijemo se .Jedemo i opet razmatramo polako a sigurno kako završiti tvoje zapisivanje i moje crtanje.Opet mi govoriš da će se sutra mijenjati vrijeme a ja tebi da si mi to juče isto rekao a umjesto kiše danas cijeli dan sija sunce .Haha ti se smiješ.Tako ti je ti na moru sa vremenom nikad se nezna.Noć je sjedimo na palubi smijemo se i uživamo .Ja i moj kapetan druga stara dva otkačena mornara,Plovimo brodimo ovim morima i valovima života.Smijehom si me dans kupio.Ljuljkamo se napalubi pričamo o moru kao i uvijek.Vjetar nas miluje a nebo pokriva.Zvijezdice male rasute nebom pozdrav šalju svjetionkju koi u ovoj noći svjetlošću obasja i nas .More je more nepredvidivo kao i mala od palube i moj kapetan.

Oznake: plaža

<	svibanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

:

Linkovi

Blog je zaštićen licencom i autorskog prava

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,