Marketing
Crtice sa mora šesnaesti dio
Svanuo je novi dan.Trka moja i tvoja po brodu počinje.Ja se budim ti juriš skuterom po maloj lučici po našu ustaljenu nabavku .Doručak je već gotov kad se ti vraćaš.Trčimo svatko za svojim poslom.Tek tu i tamo primjećujemo da je danas divan sunčan dan i da se sunce igra zrakama sa malim obljescima mora.Volim tu igru svijetla i sjene.Danas malo vremena bit će za druženje sa moremUbrzavaš me, pa tako oko deset sati pijemo svoju ustaljenu brodsku kavu a ručak nam je gotov.More,more,more i ribe ,ribe na sto načina .Treniraš me od jutra moj kapetane da hoćeš za ručak jesti i riblju juhu.Kapetane danas su vam sve želje uslišene.Poslije kave na plus trideset nas dvoje mjerimo jedra.Meni smiješ a i zabavan posao a u tebe to sve počne smireno i polako kažeš dovodi do ludila.Jedro je dugo a molić je mali pa ti mi to mjerimo i uvijek imamo poneku anegdotu.Danas iznosimo jedro van sa broda .Razmotavamo ga ti vičeš da je mol mali .Mjeriš jedro dio po dio unosimo mjere.Ja drugi kraj vučem po luci da zategnem da sve bude kako treba a ti vičeš de bogati još ćeš sa mojim jedrom stići u taliju kako je sve ovdije malo i tijesno mala lučica,mali dok a mal i ovaj molić a i ova dva galeba šta sad oni tu rade, sve te smeta.izmjerio si ti jedro i sad jedro slžemo da ga vratimo u brod.Ja nebi bila ja podvukla sam se pod tu masu od platna zgrudanu na sred luke .Vičeš nešto a ja kao malo nemirno dijete u svoj svojoj veličini u toj sekundi začujem te kako mi kapetane sav u panici vičeš ime trčiš i tražiš me po molu .Mislio si da sam pala u more.Vidim te kako trčiša razbacan na sve strane a ja kao svako nemirno izaigrano dijete što još uvijek čuči negdje u meni provirujem iz jedra smijem se ,ideš mi u susret ja se naglo pojavim a ti vičeš da si mislio da sam pala da se igram sa tvojim srcem i da ću te izluditi .Mala od palube samo se smiješka i zabavlja.Ti si sav blijed a ja crvena od sunca i smijeha.Slažemo jedra u nekoj morskoj tišini .Čuju se morski tihi valići Uporno i predano slažemo i unosimo to jedro koje smo mijerili.Pišemo za stolom na brodu.Oboje nadnuti nad posao svatko sa svoje strane stola .Unosim mjere i pišemo .Ti diktiraš ja pišem.Pišem i primjećujem da si ozbiljan i strog.Ja samo cijelo vrijeme mudro šutim.Brzo nam je stiglo i vrijeme ručkaRučak je, samo se od tebe čulo dobar tek mala kažeš mi ti .Nastavićemo danas popodne dalje raditi govoriš mi dok sjediš uporno na ogradi od broda Ja cijelo vrijeme pišem a ti crtaš.Crteže ti unosim u laptop.Kažeš mi da to i ti znaš ali da meni bolje ide.Konačno progovaraš normalan ,uglađen i fin da bi mi mogli ići do one naše plaže.Valjda ovim lijepim vremenom vođeni pa i to vrijeme valjda utiče na tebe.Voliš more,plažu i kupanje.Naravno trčeći i demo ja ,ti, naše stvarčice i moja košara sa hranom.Ti me vodiš na lijepu plažu i smiještam se pod svoje drvo.Valovi su ,udaraju sve jače.Tebi to ne smeta ti plivaš i raduješ se svakom valiću .Ja ,ja ne volim valove.Isplivan vučeš me danas kako ti to voliš reći na valove.Plivamo ali ja se nemičem niti pola metra od tebe.To si primjetio pa me opet zaštitnički držiš da bolje plivam u ovom nemirnom moru ili da ti se me izgubim u valovima .Kažeš mi moj kapetane da bih ako jače puhne mogla kao debeli balon otplutati .Poplavila sam od tih tvojih valova pa me vučeš van iz vode..Smijemo se trčimo po pijesku po cijeloj dužini ,lijepo je i toplo je.Sušimo se i ti odjednom daješ prijedlog hajmo po valovima trčati po rubu plaže.Naravno lako me nagovoriti.Prihvaćam to trčimo po plaži tu daleko ispredti a ja iza tebe a more valovima lovi naša stopala.Trčimo tako plažom nekoliko puta i ti me namjerno guraš da se poskliznem opet u vodu i da idemo opet plivati.Plivamo ti me držiš.Vidim da se uvijek brineš za mene.Ja se poslije kupanja skrivam ispod drveta a ti se sunčaš.Uživam u prirodi.Klasika more i sunce a naravno i ona košara koja ide sa nama je i ovaj put vraća se prazna.Vraćamo se oko šest na brod .Večeras ti kuhaš večeru i biće to nešto po tvome .Ja uživam na terasi.Miriše mi tjestanina.Znam da voliš talijansku kuhinju.Ja odmaram na palubi.Pada polako sumrak.Maleni valići lupkaju,sunce nam maše jer zalazi.Ti šutljivo pjevušiš radio svira neku nježnu za tvoje uho ugodnu pjesmu a za moje uho je pre pekmezava.Vičeš mi da je većera gotova.Kapetane dolazim vičem ja . Na meniju nudiš bolonjez i palačinke.Uživancija.Igramo se kao dijeca sa namazom od čokolade-Nije prošla večera a ti pišeš čokoladnim preljevom po palačinkama moje ime .Pišem i ja tvoje.Smijemo se .Jedemo i opet razmatramo polako a sigurno kako završiti tvoje zapisivanje i moje crtanje.Opet mi govoriš da će se sutra mijenjati vrijeme a ja tebi da si mi to juče isto rekao a umjesto kiše danas cijeli dan sija sunce .Haha ti se smiješ.Tako ti je ti na moru sa vremenom nikad se nezna.Noć je sjedimo na palubi smijemo se i uživamo .Ja i moj kapetan druga stara dva otkačena mornara,Plovimo brodimo ovim morima i valovima života.Smijehom si me dans kupio.Ljuljkamo se napalubi pričamo o moru kao i uvijek.Vjetar nas miluje a nebo pokriva.Zvijezdice male rasute nebom pozdrav šalju svjetionkju koi u ovoj noći svjetlošću obasja i nas .More je more nepredvidivo kao i mala od palube i moj kapetan.
Post je objavljen 11.09.2012. u 21:34 sati.