Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20
četvrtak, 03.05.2018.
Pomislim ponekad na brod
Pomislim ponekad sad kad se proljeće vratilo na brod i na tebe.Znam da kormilariš velikim morem negdje u daljinama.Znam kako je ,valovi te bude sa valovima se družiš i moliš Boga svaki puta kad ide oluja da ti se smiluju.Pomoliš se svaki puta moj Kapetane za mirno more.Stojim i čekam da se brod vrati pa da onim malim sada usidrenim brodicama vozamo se Jadranom,Ovako ponekad pogledam u nebo i kad je kod nas mirno upitam se uvijek kako je kod tebe.Ideš ti i tvoji brodovi jednostavno putujete.Tvoji vjerni prijatelji znam su oceani i mora.Ja na kopnu stojim i razmišljam kako ćemo još malo ploviti i broditi daljinama i blizinama.Znam da voliš brodove kao i ja ali kod tebe je ta ljubav postala opsesija i obožavanja svega morskog.Zato sjedim u gradu daleko od mora i nadam se onom našem susretu Kapetane na našoj maloj rivi srešćemo se i sjesti uz naš kapučino ispod onih starih lanterna.Naravno uvjek se pravimo kad se sretnemo da se ne poznamo uvijek kažemo jedno drugom sve što nas muči i uvijek kažemo sve što nas tišti.Naravno da sve bude lakše kad muke naše života odnesu valovi i more.Bore ti je iscrtalo znam vrijeme neke oluje i nevremena daleka ja ću kao ona mala od palube čekat još malo da te puti mora vrate kući.Pomislim ponekad na brod i osmjehnem se vidim te pokraj kormila moj Kapetane.Mašem uporno kao valjda da ti glumim svjetionik nadajući se da ćeš sretno stići u našu malu mirnu luku.Zauvjek samo mala od palube.
utorak, 17.09.2013.
Crtice sa mora prošeta ću po plažama
Danas nas je kiša probudila.Lupkala u nježnim ritmovima pa stala.Razvedrava se lagano.Šetam se brodom u malenim pauzama svoga čitanja knjiga i novina.Predlažeš da ovaj put prošetamo pokraj mora opustjelim plažama.Pristajem i u tranu sam spremn a u svojoj velikoj žutoj kabanici zovem te da idemo van.Pravi mornari ribarski obučeni za šetnju bez kišobrana.Uživancija.Trčkaramo po plaži bez sunca suncobrana i ležaljki.Tišinom odjekuje tihi zvuk valova što se šire po pješčanoj plaži Ja i ti šetamo i preskačemo te valiće što nas dodiruju.Štapovima crtamo kao djeca po pijesku.Razgledamo drveće.Uživamo u danu što je pred nama .Šetamo opušteni nasmijani divimo se ovoj ljepoti prirode.Sjedimo na nekom prevrnutom čamcu ostavljenom pokraj mora koji mislim čeka popravak.U pogledu se tvome vidi da voliš more.Pokušavaš me gađati nekim mokrim pijeskom,ne ide ti to za rukom da moju žutu kabanicu isprljaš morskim pijeskom.Nasmiješ se i kažeš mi da ja danas u toj kabanici glumim sunce kojeg iz oblaka satima nema.Mogu ja biti i sunce a da je meni lijepo.Uživam gledati kako se more pjeni u plićaku i kako gubi snagu svojih snažnih udara, tu sam i ti si tu .Kažeš mi ma ne damo se mi vramenu.Imaš ti znaš i pravo zašto život prepustiti sudbini.Život je lijep i treba samo malo da u nekoj sitnici prepoznamo ljepotu ove naše priče.Prepoznajem ljepotu mora i divim se ovako sad sa obale snazi mora.Kad ima sunca onda se divim svim bojama koje u odsjaju mora,kamena i sunca nastaju kao neka morska paleta boja.Dan je lijep morski i jesenjski a mi nastavljamo da šetamo se po palažama ti trčiš kao nasmijani oblak a ja kao neko debeljuškasto sunce u žutoj kabanici.Pršćeš me pjeskom,morskim kapima ponašaš se poput dječakaSamo malo fali da počnemo plivati.Trčimo sa plaže na brod kiša i dalje počinje sve jače padati.Trčimo po doku ja sam naravno brža jer me ti pustiš da pobijedim .Kažeš mi da mi to radiš da dobijem veće samopouzdanje da budem pobjednik naših malih utrkivanja jer ti si pobjednik svih utrka u životu pa ti malo treba gubitničkih utrka za ravnotežu života.Koja je to filozofija.Bitno je da sam ja pobjedila a ti izgubio .Nema kukanja u stilu ja sam te pustio da pobjediš.Pobjeda je moja a i tvoja jer trčimo držeći se za ruka jer ti uvijek strahuješ da ja kad potrčim ću pasti.Zato je pobjednik u prednosti najviše pola metra.Grijemo se u brodskoj kuhinji .Slušamo radio i kuhamo Smijemo se naravno drži nas ta naša urođena pozitiva,Smišljamo šta ćemo raditi,i dogovaramo se da je popodne opet šetnja po plažama.Nadamo se da će kiša stati.Našeg mačka brodskog nema nigdje opet je odlutao a dva galeba ispod krova od konobe se zavukla i virkaju kao i mi kakvo je vrijeme za šetnju po plažama.Svira nešto klapsko laganini po tvom izboru a ja kuham laganini po svom izboru.Sretni oboje da smo jedan drugom bezgranična podrška.
Crtice sa mora ja volim
Ja volim današnji dan koji mi je bio jako zanimljiv ispunjenn mojim snovima i ostvarenjima .Zanimljiva neka kombinacija ljubavi,misli,želja i snova.Živim godinu dana za ove trenutke isprepletene ljepotom nadahnuća.Ljepotom prirode sam opijena uživam u ovim jutrima probuđena tišinom mora pa sve kao neki trag u beskraju .Lijepo je jutro svanulo ja se budim probuđena i prehlađena.Nešto kao bolesna,šmrcam.Ti kad me vidiš sav u panici,griješ me ,kuhaš neke čajeve.Pijem tablete da mi snizuju temperaturu.Moram priznati razletio si se pošteno u ovoj brizi za mene .ni malo me ne napuštaš.Teško zaspivam ali ipak mi je u snu temperatura pala.Budim se već u danu lijepom i osunčanom Zapletena sam kao neko nemirno mače u debelim prekrivačima.Vičeš mi polako ,polako nije tebi dobro.ma nedam se ja dobro je meni važno da ja nemam temperaturu.Ti me vodiš u kuhinju pa u kupaonu,pa u garderobu.Govorim ti da sam dobro ali ti mi nevjeruješ i opipavaš mi čelo misleći da glumim.Kažem ti da volim ovaj današnji dan i da sam poželila da mi ti pomogneš da ostvarim neke od svojig želja.Znaš da volim kada se vozimo brodom .Naša je ruta ustaljena ruta đir oko otoka.Sunce me ušuškanu u prekrivač miluje i grije a ja se još ko u nekoj groznici grijem tvojim ljubavlju skuhanim šalicama čajaTi me gledaš kroz prozore svoje kabine dok voziš pogled bacaš brižno na mene.Voliš me to se osjeti svakog trenutka ove plovidbe.Nosim te na dlanu dana i nasmiješ se na mene.Vozi polako da se nagledam ove ljepote,Ja volim ovo more i beskraj do kud pogled oka seže.Mislim da znam što volim.Ja volim toplinu tvoje duše,tvoj osjećaj za mene.Uvijek si mi zamišljen ,ozbiljan samo te ja svojom neozbiljnošću mogu nasmijat.Ja volim kad se smijemo zajedno,Ja volim kad plivamo skupa.Ja volim kad me pričama šapćući uspavljivaš.Ja volim kad brodu daješ moje ime.Ja volim kad znam da u srcu ti je utetovirana moja ljubav.Ja volim da znaš ti si onaj koji ostvaruje moje snove i onaj koji mi skida zvijezde sa neba:ti si onaj što crta morske valove u pijesku dalekih plaža.Ja volim što si mi ostvario sva moj maštanja i nadanja.Tako razmišljam a ljepota prirode mi daje tako neku mirnoću,finoću i čistoću misli.Bože pomislim često kad bi ova idila potrajala.Iz svojih razmišljanja u stvarnost me vrati brodska sirena.ulazimo u luku naše nalo mjesto.ja i ti ili ti i ja Kapetan i mala od palube i kuhinje su kao i svakinput sretno stigli u luku:Ja volim kad mi kapetanski namigneš i preko moga lica navučeš tu tvoju kapetansku kapu i nazoveš me na trenutak iskreno i sretno nasmijano nježno Kapetanicom srca tvoga.Ja volim današnji dan bio je to put u kraljevstvo prirode vođeni po moru ljepotom ljubavi.
Oznake: ja, volim, ljubav, brod
ponedjeljak, 16.09.2013.
Crtice sa mora kapetanova kafa
Evo dan je počeo brodarenjem od ranog jutra.sjedim na dugom doku vani ja i petnaest metara jedara.Bjelina jadara oko mene i plavetnilo mora,dotiče mi misli vjetar poslan od plavetnila neba.Vučemo jedra ,navlačimo ,razvlačimo,mjerimo,paramo,šivamo.utopljeni u masi jedara gazimo ovako molić u bijelom brodskom ruhu.Brodarim od jutra cijeli dan ti si moj pomoćnik a ja ovih par sati na doku tvoj kapetan.Slažemo jedra onako kako to mora biti kako mi kažeš kao po špagi pa na neku crtu.Vučem ta jedra dok ih šivam.Već i snaga me boli.Kad to tiho kažem ti se nasmiješ i ponavljaš smaga je boli..Može da boli.Pogledam iznad sebe jutarnje sunce se kupa zlatnim zracima. Ovaj brod je velik ti sa broda gledaš kako u bijelu bjelinu jedara dajem svoju snagu,svoje misli,svoj pravac šivenja.Pitaš me da li trebam nešto.kad šivam ovo tvoje rasparano jedro poželim popit jedino jednu kafu omako za dušu.Mojih dvadesetak minuta u miru i zvukovima mora da mi nitko ne smeta.mogu mi mačci lučki i galebi preletači praviti društva.Nestao si na nekoliko minuta i pojavio si se nasmijan noseći i kafu onaku kakvu ja pravim .Na lijepoj tacni nosiš dvije šalice vrele kafe.Jedna za mene druga za tebe.Trčiš donosiš i stol i stolice na mol.Lučica je pusta nigdje nikoga.Sunce je i ti.Nosiš mi i suncobran .Ja i ti za stolom i vrela kafa puno toga što nas u životu spaja..Zagledavaš se u mene i gledaš me vidiš da uživam,polako dirajući jedra uzimam šalicu vrele kafe.Nikad bolju kafu ja nisam popila kao što si mi je ti danas nakon dvadeset pet godina skuhao.Vidim da pamtiš sve šta volim.Pitaš me je li dobra,treba li mlijeka ili što god.Odmahujem ti rukom da sjedneš i dajem znak da šutiš.polako pijem kafu i uživam tih svojih samo mojih dvadeset minuta:Ti svoju kavu piješ polagano i pitaš se kad smo to zadnji put kavu popili ovako skupa baš tvoju kafu.Zezaš ne možeš ni ti da šutiš pa mi kažeš eto skuho ti ja mila moja morsku,kapetansku kafu.Ja mora jedro i kafa na doku na rivi,pa na molu u jedrima.Neka idilična romantična slika nenaslikanaBjelina jedara,svjetlost šalice i tamnoća tog napitka što neku okrjepu daje za snagu dalje da smireno krenem u daljnju igru sa jedrima .ja vučem ti potežeš,ja slažem,ti motaš,ti i ja i tišina je zavladala među nama dok radimo .Ne razgovaramo puno.mi kad počnemo ovaj posao sa jedrom,tebi se čini da to neće nikad biti gotovo.Sad kad je gotovo ja te molim da mi skuhaš još jednu kafu.Ti se zadovoljan i sretan smiješ se i govoriš mi da nema problema stiže još jedna kapetanska kava samo za vas gospođo jedro.Smijem se sad na brodu smo ,Ti mi donosiš moju kafu jest što jest zmirisalo e to je prava kafa sad kad ja pijem kafu i gledam lijepi sunčanin dan.Milina jedna.More se ziba,Sjedimo na brodu pričaš mi koliko je dan dug i kako si danas super zadovoljan i kako još treba sutra napraviti nekih par sitnica i možemo brodom broditi.Slažem se sa tobom da i sutra ima novi dan i da sve ide polako laganini i da moj ne savladivi temperament jedino ti kapetanski to možeš ukrotiti.Naravno ti imaš osmjeh i ono nešto što samo ti nosiš za mene u srcu i duši Dobrotu i toplinu iskrenog muškog srca.Napisaću ti da ti je srce kao najveće jedro koje grije ljubav kad ploviš brodom nadanja po oceanu neizmjerne ljubavi a jedra ti para vjetar imena daljina a ti se boriš u toj buri da mi do srca dođe tvoja čistoća duše i toplina dragih osjećaja.Titraj rvog srca uvijek sa nekim komadićem zebnje.Ne boj se za mene.Plovi i čuvaj dobro jedro da dobrotom svojom do srca moga doplovi u zaljubljenu luku.
Oznake: Kafa.jedro, brod, srce, luka
četvrtak, 12.09.2013.
Crtice sa mora putujemo da nas dočekaju dva galeba
Ja i ti od jutra spremamo se za ovu plovidbu.Zima je a i sunce je slabo.More je mirno pa mi to daje uvjerenje da će sve biti u redu i da ćemo se brzo i sigurno vratiti.Vjetar se poigrava sa galebovima i morem.tu su i naša dva galeba.Ti kažeš da nas isparaćaju na mirnu pučinu.Stoje na tom moliću i skakuću nama kao pozdrav pa poletiše u nebo .Putujemo razgledamo tu ljepotu prirode to kristalno more,daleke male uvale pokoja stijena što iz mora izdiže se ka nebu a satkana od kamena i soli koja je izgrizla i izbijelila taj kamen.Danas nije sunčano ali lijepo je vrijeme i vozi me veliki brod.Ti za kormilom voziš ovu našu kuću na vodi kako ja volim reći.Priroda nas okružuje sa svih strana,more,nebo,obala kroz idilu vremena prolazi svojom rutom ovaj brod se stapa sa prirodom a nas dva saputnika i putnika i vremena i života.Putujemo oko otoka.Otok je dugačak a i obala je lijepa samo je sad sve nekako pusto deveti je mjesec i sve je onako mirno i pitomo kako treba biti stopljeno sa prirodom.Volim ovo more ,ti znam voliš more,brodove i mene.Ponekad si sa mnom nemoguća kombinacija ovog prijateljstva.Dok razmišljam i sjedim sama na brodskoj klupi čujem malene valove što brod pučinom pravi dok svoj pravac po moru gazi kao da uzdiše.Napravili smo krug kako ti kažeš oko našeg otoka pa ulazimo natrag u luku . Kao u nekom filmu opet naša dva galeba na molu nas dočekuju ,letom pozdravljaju.Ja se nasmijem o pa to je naša ekipa snova.Kapetan ozbiljan pristaje sa brodom ,lučki mačak sa svojom družinom mački prvi je tu za pozdrav .Ja gledam u more i u svu brodsku bjelinu brojnih jedara što se bijele.Bjelina broda,stopljena sa bjelinom kamena opločene luke i morsko plavetnilo daje jednu živu mornarsku majicu nacrtanu,brodovima ,morem i nebom.Bijelo je ,plavo je govoriš mi .Pogledaj te galebove na suncu bijeli su a opet malo plavkasti.Sve ti je to morski ugođaj ili je na bjelini perja plavkasti refleks od mora.
Oznake: more, luka, mačci, dva galeba, brod
ponedjeljak, 09.09.2013.
Crtice sa mora kada nebo plače
Danas sjedim na brodu od jutra nebo nad morem plače.Spojilo se nebo sa kapljicama mora čini jednu veliku nebesko vodenu cjelinu.Igra se voda a mi sad priželjkujemo sunce kojeg više nemaNe čujem kako kiša pada.Nebo se lagano na vodeni način spaja sa morem.Sjedimo uz toplu kavu ja i kapetan.radio svira ,nekakva idila.More je nekako mirno sjedimo i odmaramo kako on kaže odmaramo se od kiše.Svira neka klapska pjesma da mogu zaspala bi ti kapetan mi kuvaš kave pa sad su na redu čajevi samo za mene moj nadraži čaj od mente.Pričamo o mojim pjesmama i inspiraciji za more pa pitaš iz čega to crpim kažem ti iz trenutka.Nešto potegne iz sjećanja nešto iz dubine duše ,to je kao kad sviraju mandoline a more se cakli na suncu.Jednostavna ljepota iz srca izađe i dođe pjesma more se prostre po papiru a u peru mome brodovi plove.Smiješ se haha po papiru brodovi plove koja si ti nepopravljiva romantična duša kažeš mi i ja se smijem.Pitaš me radoznalo što sad more radi na tvome papirnatom moru.KIažem ti sad spava stopljeno kišom sa nebom .Razgrnulo plašt i putuje ko zna gdje na svojoj morskoj ruti.Smijemo se .Smišljaš čitav dan šta kuhati dalje.i opet tako pa u krug.Ti želiš da ovaj dan nikada ne završi.Ja danas uživam .Pišem po papiru svoje stihove ti se smiješ i glumiš a aaa ide flota papirnatih brodova po papirnatom moruuu,Ha haPada kiša zezaš me kako to pada more u kišu.Smjeh nam puni srca ti uživaš u ovim rijetkim trenutcima kad smo dva svijeta davno razdvojena makar na dan spojena za istim stolom sa istim razmišljanjima.Pričaš mi o moru,brodovima,dalekim putovanjima.Vidim da kiša na tebe mog kapetana djeluje pozitivno .Vodimo neke misaone razgovore ti mi pričaš.Ideje,misli razmišljanja izviru iz naših razgovora kao da sve oko nas leti pričom nošeni puni kreativne pozitivePoželim da ova kiša danima pada i ovoj nebeskoj prestavi da mi glumimo ono što smo trebali biti ..Najbolji mi je tvoj komentar da si kapetan broda i zauvijek nosač mojih kofera .Ja sam zauvijek mala od palube i šefica tvoje kuhinje.Najviše volim kad mjenjamo uloge ti postaješ kuhar a ja kapetan tvoga srca što po papirnatom moru plovi,Ha ha smijemo se a ti me pitaš što sad radi nebo ?Odgovaram ti .Nebo nad morem noćas plače a ja i ti mu vraćamo osmijeh.Zagledani u svjetla male lučice smijeh nas nosi na svojim krilima.Nasmijano mi govoriš i noćas ću ti šaptati morsku priču za laku noć i čuvaću te dok spavaš nemirna moja..
utorak, 03.09.2013.
Crtice sa mora malena ribarska luka
Oznake: more, brod, luka, Galeb, mačka
subota, 31.08.2013.
Crtice sa mora jutros probudilo me more
Nakon godinu dana dolazim opet u suncem okupanu malu lučicu kako i treba moj odbor za doček su malena skupina galeba što od rana jutra lete u potrazi za ribicama.U tišini malog mjesta i ljepoti kako kažu ljudi mora i žala.Priroda me prigrlila dio te idile sam i ja .Uklapam se nekako na ovom brodu da se ne osjećam kao stranac.Moj kapetan u šali voli reći da je moj nosač kofera pa mu je čast pripala i ovaj put.Prvi dan privikavanja je prošao.Uljuljana valovima teško sam zaspala.Moj kapetan po običaju dok ja spavam sjedi kraj mene tu prvu noć da bi se privikla na prostor ili da nebi ispala sa broda što se i znalo dogoditi da zaspim i probudim se sa dekom i jastukom na pramcu broda a nitko ne zna kako sam ja dospjela tamo.Spavam mirno i jutros se budim .Ove dane budilnik mi je more.Budim se šimom valova sa mirisom mora i vrele kave friško skuhane koju mi donosi moj kapetan broda.Smijemo se gledamo sunčan ali svjež morski dan.Pučina ga vuče da putuje a ja bi još malo mira ove lučice.Volim taj pogled na plavkasto more čini mi se kao dragulj prirode.Nebo ,šta napisati meni je uvijek nasmješeno.Sunce moj mali prijatelj samo ponosno između oblačića virka a ja mu zadovoljna i sretna mašem.Pomislim ponekad kako je za sreću potrebno tako malo jedna jutarnja kava,predivan pogled na staro ribarsko mjesto,malo laganog vjetra i da nisi sam ugodnog društva.Sjedimo zagrljeni dobrim raspoloženjem ti mi pričaš o vremenu i prognozi.Danas ćemo sigurno biti na vezu jer sam ja kako ti to kažeš veliko dijete u morskom vrtiću na privikavanju.Treba meni dan dva da ipak upamtim haha da je oko mene more i da moram paziti kao i na sunce koje me do kosti i bola prži cijeli život a ja se skrivam po hladu.Ima ovaj brod i debelu hladovinu u jednom kutu gdje me zezaju da je to samo za stolom moje mjesto.Paziš ti mene po tom moreu dok nasmijan obilaziš brod a ja se ko uvijek smijem.Obećavam da neću se pre glasno smijati .Kad se smijem i more odzvanja a nebo me tad osjećam da grli i pruža mi ruka.Sad već razbuđena razmišljam odlazim putevima divnih protkanih misli.Jutros probuđena na moru kao ponovo rođena dan koji obećava tišinu mora,spokojnost i sklad dobrote i topline ljudskih duša.Naravno ja ko ja moram sve znati pa vičem ti Šta ima kapetane?!!Šapćeš mi tiše malo probudit ćeš galebove ,more da se ne naljuti.Odmaram se privikavam se.
Maleni valić me ljuljka a ja se ljuljkam u brodskoj ljuljački koju je kapetan napravio za mene.
Oznake: kapetan, more, val, brod
srijeda, 19.09.2012.
Crtice sa mora dvadeset drugi dio .
:
Danas je vrijeme čini mi se dobro i baš kako treba lijepo je svanulo.Budim se i hodam po brodu i shvatam za tren da sam na brodu sama.Vidim po tvojim uobičajenim tragovima ,probudio se moj kapetan i otišao sa broda u nabavku a ja još dobro nerazbuđena pijem svoj kavu i ljuljam se na stolici.Gledam ovo more kako li je lijepo. i ono se ljuljka .Valići su mali .Sunce kao da se nešto između oblaka stidljivo pojavljuje.Dok tako mirno gledam primjećujem kapetana.Kapetan juri po dokovima kao i uvijek u svom nemirnom stilu,taj je uvijek ubrzan i u elementu svoje vrste.Nosi nam naš friški doručak i sve što nam danas treba.A ribaa,da riba to je naravno pod obavezno na jelovniku...Nosiš mi kanticu punu ribe.Opet sjedimo i uživamo zajedno na brodu. .Vrijeme lagano curi i kazaljke se kao u usporanom filmu okreću .Volim kad uspiješ za mene i sebe usporiti vrijeme.Pričaš mi da bi volio nekad zaustaviti vrijeme ,vratiti naše zuvijek izgubljene godine i kad bi se sve u životu moglo vratiti iz početka.ali ne ide.Vrijeme i godine putuju kao putnici života zauvijek jednosmjernom cestom.Zato je ostalo jedino da me ti čuvaš i paziš iz daleka kao prijatelj stari sa puno povjerenja.Ti me stalno paziš pa tako i ovog puta i ovog dana.Ispunjavaš sve moje želje.Želeći da mi ublažiš bol koju mi je život nanio .Ne voliš kad vjetar puše znaš da me to smeta i tražiš mi po brodu zavjetrine.Tad selimo naše stvarčice,novine ,doručak, voće, kavu.Samo da me ne napuše.Kažeš mi da voliš kad sam sa tobom.Ti si uvijek tu kraj mene i ulijevaš mi neku veliku mušku snagu i hrabrost koja meni ponekad manjka.Uvijek kad pričamo kažeš mi nemoj kad nešto zacrtaš u životu da možeš napraviti odustajati od toga plana. Nikad nemoj odustati.Da sam odustao kažeš mi danas nebi bilo broda.Divim se tvome brodu i pogledu što se sa njega na zaljev svako jutro bezbrižno pruža,Dok tako zagledam ovo morsko jutro ti me zoveš da vidimo kako ćemo i šta pametno učiniti sa ovim današnjim danom.Valovi će biti jači kažeš mi .Ne isplovljavamo danas.Vjetar je, od plaže i mora danas nema ništa.Imamo brod,sidrište,luku,dva galeba naša stara prijatelja i šetnje po malome lijepome morskom gradiću.Danas konačno upoznajem sve malene uličice ovoga grada.Toiliko malih uličica ,i toliko lijepih boja.Crveni krovovi.Kameni sivo bijeli zidovi.Raznobojne nove fasade čini ti se kao da si ušao u samu paletu boja.More iako nemirno lijepo plakasto se bljeska a nebo pozdravlja prošarano oblacima.Sve odiše nekom mirnoćom i mirnim životom i toplinom .Volim ovo šetanje i ovu ljepotu maloga mijesta kada ti kao neki iskusni vodič objašnjavaš mi povijest maloga grada.Sve je u toj tvojoj priči svečano ,kraljevski,gradski i gospodski i onda jednog dana grad je ostao mali.Drugi gradovi su ga prestigli ali zato je ostao mali lijepi a po meni najljepši mali gradić sa dušom .Volim kad tako šetamo satima nekad i neprimjećujem da vrijeme protiče nego mislim da stoji a onda nas pogled na sat podsjeti da je kao u nekom trenu prošlo nekoliko sati.Drago mi je kad tako provodim vrijeme.Zovem te i doktorom za ljudske duše.Čovjekom koji može za sve situacije naći izlaz.Onaj koji me može motivirati sa nekoliko mirnih riječi i pravih savjeta.Ti voliš moju kreativnost.Ti me potičeš i vjeruješ u mene.Samo me vodi tvoja misao idi dalje i dalje i dalje.Budi val i nosi svoje emocije Svoje misli napiši na papir.Neboj se nikoga.Ni smijeha ni podsmijeha kad pišeš svoje pijesme pa tako i sada činim pokušavam od zaborava i misli svakodnevnice zapisati ljepotu ovoga putovanja i ljetovanja sa tobom.Ovo je naj neobičnije putovanje jednoga kapetana i jedne male od palube.Zapisivam i danas.Pišem za tebe ,sebe i more.Pitam se dali napisati da oboje imamo srca duboko zakopana i sakrivena jedno od drugog jer smo se u životu oboje pržili na vatri ljubavi i izgorili .Srca duboko zaključanih smijemo se ali kad misli dođu same samo uzdahnemo i zaključimo da život ide dalje.Radimo ručak danas na brodu.Danas ja pišem, a ti čitaš novine ,radio na brodu svira pekmezave tvoje pjesme.Ljuljamo se na malim valovima.Pravimo se ozbiljni .Ti pratiš vrijeme,prognoze,vijesti.internet.Ja razmišljam i pišem .Daješ mi podršku i kažeš samo ti piši Nemoj pisati za one koji će se smijati iza leđa takvih budala imaš uvijek i svugdje.Nebitni su oni.Piši za mene svoga kapetana i kapetansko zaključano srce.Volim ovo čitati,čitam ja to kada ti spavaš kažeš mi .U srcu ti je ostalo toliko ljepote koju nitko ne vidi dok ovo ne pročita mala od palubeToliko mi nosiš pozitive u sebi ti me obasjavaš riječima ..Danas bi mogli poslije večere gledati kućno kino .Gleda ćemo opet komedije kažeš.Smijehom i stihovima ć obasjati ćemo more i razbiti ovu rujansku monotoniju.Smijemo se često kad smo zajedno ozbiljno mi kažeš da me nema trebalo bi me izmisliti .Ti si ogledalo moje duše i ljepota moga srca kažem kapetanu i odoh ja u najljepše svoje filmsko veče.Noć se spustila nad ovim malim gradom.Dan je daleko od kraja Daleko i od novoga početka.Brod u luci se ljulja ,valovi nas podsjećaju da je ipak ovo kuća na vodi. Ti si zagledan u pučinu promatraš male sitne bljeske svijetla sa svjetionika,.ja promatram kazaljke na satu kako kruže u tom trenutku vrijeme prolazi i vrijeme je za naš film.Dolaziš pitam te šta danas igra.Nasmijan kažeš to je iznenađenje .Što još reći dan će kao i uvijek završiti smijehom ha ha .
subota, 15.09.2012.
Crtice sa mora dvadeseti dio
Danas je nas pospance na brodu probudilo pravo morsko idilično vrijeme.Kupa se sunce u vodi i umiva se svojim zracima.Nemože čovijek vjerovati kako je lijepo .Znači to danas nas sigurno čeka more ,plaža kupanje,plovidba.Danas nam je bitan doručak kažeš i juriš u luku po naše namirnice.Jurimo žurimo do devet sati sve je gotovo.Sad dobro razbuđeni kujemo plan.Idemo prvo na plažu ,po putu pokupit ćemo pečene ribice koje si naručio u konobi i pravi ribarski ručak ide sa nama na plažu u našoj košari.
Ovo danas mi je vremenka idila.More mirno a plavetnilo se preljeva svojom ljepotom.Krećemo kažeš danas se ne ludiramo danas plivamo i tako ja putujem sa tobom na plažu trčkarajući za tobom.Ti se važno kapetanski držiš i grabiš uvijek naprijed koracima od sedam milja.Plaža je pusta a tako lijepa niti vjetra niti valova.Cijela plaža samo za nas.Ovih nekoliko sati nešto je najljepše jer tada svatko od nas radi šta voli ti voliš roniti i plivati,Ja volim malo plivati i u svojoj hladovini nešto pisati malo priče,malo pjesme i crtati .Zoveš me da plivamo i malo po malo plivamo sve dalje .Ti malo malo zaroniš i povučeš me za noge kao da me neko nepoznat vuče na dno.Ne bojim se to je tvoja stara fora.Plivamo i kad se umorim ti me držiš da plutamo na vodi tad ti svojim velikim i jakim rukama plivaš i za mene i sebe.Svaka čast tako se ja malo plivam i malo odmaram na vodi.Okrenem se a kopno daleko,daleko .Bojim se ,a ti hrabro kažeš neboj se ja sam tu.Plivamo prema obali.Ja odlazim pod svoje staro drvo a ti i dalje u vodi ,Vičem kasnije na tebe tri puna sata plivaš po plaži gore dole i nikad ne izlaziš.Došao si mi sav mokar i smrznut pretvoren u žabca.Ja samo pišem a ti mi pričaš o vremenu,atmosferskim promjenama,o ljepoti dana koji traje.Voliš mi pričati o moru to me uvijek zanima pa mi je to zanimljivo slušati.Divimo se zajedno suncu.Milina jedna.
Poslije našeg ribljeg ručka.Nema nama vidim ja danas odmora trčkaramo mi na brod natrag.Ti si danas za popodne sastavio neki svoj plan i program po kojem plovimo današnjim danom.Kažeš mi važno da danas opet isplovljavamo na otvoreno more .Donosiš na brod i moju slavnu kanticu punu ribe za čišćenje.Danas i kapetan čisti ribu sa mnom da bi mu večera kad se vratimo sa plovidbe brzo bila gotova.Polako se iskradaš prema svojoj kabini i polako se brod počinje kretati.Riba je oćišćena.Sad ja mogu u miru sa svojom kavom gledati ovo osunčano lijepo i meni najljepše more .Volim kad plovimo.Sigurna sam u kapetanovu plovidbu.Uvijek plovimo polako.Ti kažeš da uživaš upravljati brodom i u ljepoti prirode,Sunce me je danas oduševilo nakon onog jučerašnjeg sivila.Plovimo .Ja uvijek sjedim na palubi u svojoj zavjetrini na klupi i lijepo mi je.Vidiš me odozgo kad kormilariš brodom.Zoveš me .Davno si mi obećao da ću sa tobom voziti brod barm malo kormilariti.
.Stajem za kormilo ti mi stavljaš ruke i pokazuješ kako se drži kormilo stojiš sa strane jednom rukom ipak pridržavaš kormilo .Kapetanski kažeš da plovimo ravno .Pokazivaš mi i kartu pomorsku ovog akvatorija ali tu je i navigacija.Otvoren ti je i laptop .Kažeš da gledaš vrijema i vijesti.
Danas je idealno vrijeme za plovidbu,ti mi pričaš a ja važno čvrsto držim kormilo.Zezaš me kao i uvijek da ide to meni samo se d
brod vozi polako.Mene naravno zanimaju brzine.Čvrsto pridržavaš svojom rukom kormilo samo polako.Pričamo o moru i brodovima .Naravno tu temu kapetan najviše voli a ja mala od palube moram pozorno da slušam kapetana .Zezam kapetana zašto ne pjeva kad vozi brod sad može ona o sole mio samo ja ,more i nebo smo publka.Nisi mala od palube u pravu ribe si zaboravila da su i one moja publika.Na repertoaru kapetanskom je pjesma o more more.Kormilarim važno i kapetan usporava brod tek toliko da se krećemo.Oboje držimo kormilo .Jedno kormilo i četiri ruke.Smijemo se.Kažeš mi tebe mala od palube ima za četiri života.Samo polako.Sad ti kormilariš i okrećeš brod polako,polako .Znam tu tvoju rutu.Polako plovimo još sat vremena i vraćamo se u našu malu mirnu luku.Zoveš me da opet kormilarimo zajedno ovim brodom.Dok stojim za kormilom kažem kapetanu da me bole noge,od kormila mi trnu ruke.Bole me ramena.Ti se smiješ naravno do suza.Kapetanski nasmijano staviš mi onu kapetansku kapu preko očiju čvrsto držeći samnom kormilo.Misliš ti mala da je lako voziti brodove pitaš me?.Odobravam mu , naravno da nije.U smijehu i šali kapetanski spretno brod dovodiš u našu malu mirnu luku.Sretna sam što sam probala voziti brod a ti što smo se sretno vratili sa otvorenog mora.Ja pripremam tvoju omiljenu večeru a ti nasmijan kao i uvijek ljuljkaš se sjedeći na ogradi broda i jedeš grožđe.Nosiš to grožđe i pokušavaš me hraniti grožđem dok ja kuham.Ludilo .Kapetan i mala od palube u kuhinji zakon kapetanski provodi i ja moram jesti grožđe.On mi nikad nije otkrio gdje skriva naše kolače koje kasno noću vadi od nekud i mi ih sa užitkom jedemo mada oboje nebi smjeli.Ha ha ha ha kaže mi kapetan neću ti mala nikada reći,To onda nebi bilo nemirna mala iznenađenje.Danas mi je najveće iznenađenje bilo kad si mi ostvario moju staru želju da i ja malo zajedno sa tobom pokušam biti kormilar.Dobrom kapetanu zahvalu piše tvoja nemirna mala od palube.
Oznake: brod
petak, 14.09.2012.
Crtice sa mora devetnaesti dio
:
Danas je još jedan ludi dan.Kod mene je itako sve ludo i nezaboravno.Budimo se u hladno morsko jutro.Kad gledam more i osjetim vlagu u zraku mislim da mi je još više hladno.Bunovni utrpani ,pijemo kavu.Gledaš nebo ,danas je u planu isplovljavanje.Lupkam nogom na palubi ti se ljuljaš na brodskoj ogradi.Primjećujem da nema ni onog vjetra više ali vrijeme je ljigavo i sivo.Smihuljim se i pitam kapetana šta to more sada radi?More uživa u svom miru kažeš mi.Vidiš ni sunca,niti valova nema.Super je za mene vrijeme kažeš i krećeš sve obaviti što treba.Radiš sve svoje pripreme da brod može krenuti.Obavljaš i nabavu na brzinu jer moraš imati novine, friška peciva, i puno toga što ti i treba i ne treba .Ja te zovem i gospodin nabavni. Ne ljutiš se samo kapetanski dalje zapovijedaš brodom .Danas mala od palube plovi,idemo doručak,kava i ručak.To je na brodu u kretnji malo teža misija ali uspjeću ja to .Pozdravljam svoja dva galeba što sad kruže iznad lučice tražeći ribarske ostatke.Mi isplovljavmo .Putujemo ,ja kuham , ti voziš i pije se kava u kabini .Kažeš da je baš hladno.Ja se idem grijati.Promatram kroz zamagljene prozore kako je sad priroda drugačija ,nema onih svjetlih sjena,bljeskavih odsjaja kao da sam u nekom drugom svijetu.More bez svjetla i sunca.Boja mora jednolično tamno plava a nebo prekriveno oblacima u sivilo ogrnulo more.Brod je bijel i kao da se svojom bjelinom odupire današnjem sivilu .Sve je mirno i tiho .Ja sam gotova sa svojim poslom i mogu na prvoj palubi mirno sjediti i uživati u osjećaju da bijeli brod plovi morem.U daljini daleke pučine tamnoplava i tamnosiva linija horizonta se dodiruju.Ovo prostranstvo mora, čovjeka vodi u beskrajnu tišinu.Znam da si jedva čekao da plovimo nekoliko sati.Malo smo stali stalno ti nešto zagledaš u daljinu.Vozimo se dalje Tvoj brod mi se čini tako mali u ovom velikom prostranstvu od mora.Ja se ničeg ne bojim meni je uvijek sve svejedno.Vičeš mi što smo ozbiljni danas .Šta bi ti kapetane da se zezamo bićemo ozbiljni, zezamo se samo kad se brod vrati sigurno u sigurnu našu malu i lijepu luku.Volim malu lučicu.Ima ona i srce i dušu .Polako se na moru vraćamo natrag .Putujemo istim putem prema našoj sigurnoj luci.Kažeš da je to dovoljno za danas .Ja sva sretna da se konačno nakon pet sati plovidbe mirne i tihe dođe do kopna.Pitam kapetana kako li je sve depresivno sivo a prije nekoliko dana divili smo se kraljevskim zalascima sunca i svilenoj pučini od dragulja nijansi najjljepših akvamarina.To je to ,to je ćudljivo more i priroda.Pogledavaš na sat.Stižemo na vrijeme u luku onako kako si planirao, vrijeme plovidbe i sve ti je po planu .Vežemo se ,sidrimo se, iskrcavam se prva sa broda sva sretna da sam iz tog sivila dopulovila u malu luku ipak i u sivom danu obojanu živim bojama.Raduju me i ona dva galeba i ljudi na maloj šetnji i puno cvijeća na malom parkiću.Ipak ima živosti u ovom danu.Sad kad oboje i mi sretni šećemo malo da se valjda odmorimo od broda.Stavljaš mi opet onu svoju kapetansku kapu na glavu.Idemo i utrkujemo se po parkiću.Uvijek ja pobjeđujem ti me puštaš namjerno da budem sretna.Trčim sa tvojom kapom .Ti se penješ na klupu i pjevaš o sole mio.Šta, ja da pjevam smijem se .Ti si pjesma moje duše pjevaš mi .Kažeš ti ne pjevaš ti mala od palube danas slušaš ti si moja publika.Tjeram te i vučem da siđeš sa klupe ti kao zločesti dječak kažeš da nećeš.Voliš se ludirati .Pjevaš mi pjesmu do kraja i silaziš .Danas te čeka iznenađenje kažeš mi nasmijan, idemo u onu našu malu konobu.Onu malu morski uređenu,Silaziš sa klupe i preko parkića vodiše me prema maloj lijepoj konobi.Još jedna lijepa večer sa tobom uz sve plodove mora koje volimo i onu lijepu svijetlost mirisnih svijećaSad poćinje naše nadmudrivanje i igra zasmijavanja tko je bolji komedijaš kapetan ili mala od palube.Zezam te prva u konobi jer ti jelovnik iz šale stalno držiš naopako Ova večera je još jutros u konobi naručena pa mi jelovnik nije.bitan kažeš mi se Igramo sa jelovnicima ,salvetama skrivamo se za stolom jedno od drugog iza svjetlosti svijeća.Dva nemira nikad mira nemaju .Neka nam večera bude vesela kad je dan prošao u nekom tužnom sivilu.Smijemo se ti me opet nasmijavaš.Za sve dogodovštine nema opisa a niri dovoljno riječi.Dok jedemo pričaš da si od ove pjesničke duše naučio da more se smije,tuguje,spava,odmara,plače,Smijemo se do suza.Zalazak sunca djeluje ovako sunca nema sve je sve je sivo i more i nebo i sjene.Lučicu je obuhvatilo sivo rujansko veče gdje naša dva nasmijana lica razbijaju u konobi tu monotoniju.
četvrtak, 13.09.2012.
Crtice sa mora osamnaesti dio
:
Sinoć kapetan broda cijelu noć nije spavao ,obilazio je po brodu, sjedio u kabini i dugo su svjetla gorila .Zato jutros mi pričaš da se loše i ne ispavano osjećaš.Nećeš ponosno da priznaš da te reuma od juče muči .Vjetar,valovi i mokra odjeća došli su svega nakon nekoliko sati na naplatu.Ovo teško pravo jesenjsko jutro dočekuje nas rano jutros pravo morsko i nebesko sivilo .Sve omotano u ogrtaču rujanske kiše.Jutro počinje našim pogledavanjima i virkanjima van kroz brodske prozore ,poglede zaustavljamo na nebu.Prizor naravno uvijek isti.Srebrene kišne kapi sviraju po brodu neku nebu znanu pjesmu.More je sivo i dalje se meškolji na malim sitnim valićima.Vjetar i valovi se utrkuju tko će me više nadigrati.Igra raspuhivanja i ljuljanja na brodu satima traje.Uz dugu kavu poslije tvoje nabave i uz doručak kažeš danas nam je dan koma.Kiša je i mi i brod odmaramo .Ti kapetanski pratiš prognoze ,internet,radio pa mi umirujući kažeš ništa strašno,pogledavaš u navigaciju. To je samo jedan obični kišni dan u rujnu..Iščitavaš mi sve pomorske podatke i spokojno uživamo u ovom jesenskom ritmu vjetra i mora.Ja se primam laptopa pa pišem ove svoje male priče.Ti čitaš polako sve svoje novine i smiješ se.
Smijem se i ja tebi i gledam te pogledavam dok pišem .Svira na radiju neka nježna tvoja morska pjesma , pekmezava.Brodom vlada tišina ova dva brodska nemira koji su se smirili svaki sa svoje strane stola zaokupljeni svojim poslovima ..Poslje novina gledaš one svoje zapise što smo radili neki dan.Čitaš kao da nešto provjeravaš.a svaki put u prolaz vučeš me za kapuljaču i onda mi kapuljaču brzo navučeš preko očiju .Izgubljena sam u tvojoj brzini nestignem ti ništa kapetane niti reći Zezaš me sad riječima ona mala od palube samo piše,piše,piše.Pitaš me dali se sada more smije.Odgovaram da se ne smije, sada more svira u ritmu tam tam Kiša usporava ali još uvijek pada.Izlazimo malo na palubu ideš i ti zamnom kažeš da to činiš da ti ja nebi slučajno pala u nemirno more.Tad dok se ljuljamo na palubi gledamo skrivene u lučici ispod malog nadvoda ona dva galeba suha ponosno se prešetavaju .Smijemo se, ja ti kažem da su ta dva lučka galeba isti kao ti i ja.Tako gledajući more ,galebove,usporeni ritam lučice čini se kao da sve još dugo spava samo zujimo nas dvoje.Zezam te da šta se danas pokočen vučeš po brodu koda te poplava izbacila.Ti mi se smiješ .Ja se vučem kapetanski je li a ti mala od palube se kolutaš kao ogromna lopta na vodi.Zoveš me da sam kapetanska ptica rugalica. Kiša još pada sivilo me neko prirodno jesensko okružuje.Jedan kapetan i jedna mala od palube na brodu svoje rujansko popodne nasmijano provode.
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
:
Linkovi
Blog je zaštićen licencom i autorskog prava
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada
Loading
U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,