Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

četvrtak, 03.05.2018.

Ruže cvjetaju u maju


Šećeme se po vlažnom vrtu i vidim da su sinoć poslije kiše procvjetale ruže.Onako se rescvjetale davno posađene i procvjetale kako ih narodski nazivamo majske ruže.
Jednostavno je probudilo uspomene.Rascvjetale su se jutros u punom sjaju majske ruže,onako lijepe roza i mirišu.Odem polako da ih slikam za taj moj foto da sačuvam uspomene.Pe eto ko uvjek u maju rascvjetale se ruže.Najljepše kad rozom bojom okite naš grad i uljepšaju našu užurbanu svakodnevnicu.

Oznake: kiša, ruže, maj

03.05.2018. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#^

Sinoć je kiša padala


Sinoć je kiša jako i iznenadno zapadala .Nad našim gradom nadvilo se nevrijeme .Prvo je naišao neki pritisak a onda grmnjavina ogromni pljuskovi i naravno očekivano osvježenje.Jedino što me je u tome trenutku privuklo za razmišljanje da sutra neću više slikati rascvjetano voće i tratinčice u našem sada kišom okupanom gradu.Fotke sjećaju na rascvjeranu rapsodiju da bilo je sve još jučer rascvjetano.Dobili smo rashlađenje ali cvjetova na voćkama više nema.

Oznake: kiša, cvijeće, fotke

03.05.2018. u 13:45 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 09.09.2013.

Crtice sa mora kada nebo plače


Danas sjedim na brodu od jutra nebo nad morem plače.Spojilo se nebo sa kapljicama mora čini jednu veliku nebesko vodenu cjelinu.Igra se voda a mi sad priželjkujemo sunce kojeg više nemaNe čujem kako kiša pada.Nebo se lagano na vodeni način spaja sa morem.Sjedimo uz toplu kavu ja i kapetan.radio svira ,nekakva idila.More je nekako mirno sjedimo i odmaramo kako on kaže odmaramo se od kiše.Svira neka klapska pjesma da mogu zaspala bi ti kapetan mi kuvaš kave pa sad su na redu čajevi samo za mene moj nadraži čaj od mente.Pričamo o mojim pjesmama i inspiraciji za more pa pitaš iz čega to crpim kažem ti iz trenutka.Nešto potegne iz sjećanja nešto iz dubine duše ,to je kao kad sviraju mandoline a more se cakli na suncu.Jednostavna ljepota iz srca izađe i dođe pjesma more se prostre po papiru a u peru mome brodovi plove.Smiješ se haha po papiru brodovi plove koja si ti nepopravljiva romantična duša kažeš mi i ja se smijem.Pitaš me radoznalo što sad more radi na tvome papirnatom moru.KIažem ti sad spava stopljeno kišom sa nebom .Razgrnulo plašt i putuje ko zna gdje na svojoj morskoj ruti.Smijemo se .Smišljaš čitav dan šta kuhati dalje.i opet tako pa u krug.Ti želiš da ovaj dan nikada ne završi.Ja danas uživam .Pišem po papiru svoje stihove ti se smiješ i glumiš a aaa ide flota papirnatih brodova po papirnatom moruuu,Ha haPada kiša zezaš me kako to pada more u kišu.Smjeh nam puni srca ti uživaš u ovim rijetkim trenutcima kad smo dva svijeta davno razdvojena makar na dan spojena za istim stolom sa istim razmišljanjima.Pričaš mi o moru,brodovima,dalekim putovanjima.Vidim da kiša na tebe mog kapetana djeluje pozitivno .Vodimo neke misaone razgovore ti mi pričaš.Ideje,misli razmišljanja izviru iz naših razgovora kao da sve oko nas leti pričom nošeni puni kreativne pozitivePoželim da ova kiša danima pada i ovoj nebeskoj prestavi da mi glumimo ono što smo trebali biti ..Najbolji mi je tvoj komentar da si kapetan broda i zauvijek nosač mojih kofera .Ja sam zauvijek mala od palube i šefica tvoje kuhinje.Najviše volim kad mjenjamo uloge ti postaješ kuhar a ja kapetan tvoga srca što po papirnatom moru plovi,Ha ha smijemo se a ti me pitaš što sad radi nebo ?Odgovaram ti .Nebo nad morem noćas plače a ja i ti mu vraćamo osmijeh.Zagledani u svjetla male lučice smijeh nas nosi na svojim krilima.Nasmijano mi govoriš i noćas ću ti šaptati morsku priču za laku noć i čuvaću te dok spavaš nemirna moja..

Oznake: kiša, nebo, brod

09.09.2013. u 20:38 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 13.09.2012.

Crtice sa mora osamnaesti dio

mahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmahmah:



Sinoć kapetan broda cijelu noć nije spavao ,obilazio je po brodu, sjedio u kabini i dugo su svjetla gorila .Zato jutros mi pričaš da se loše i ne ispavano osjećaš.Nećeš ponosno da priznaš da te reuma od juče muči .Vjetar,valovi i mokra odjeća došli su svega nakon nekoliko sati na naplatu.Ovo teško pravo jesenjsko jutro dočekuje nas rano jutros pravo morsko i nebesko sivilo .Sve omotano u ogrtaču rujanske kiše.Jutro počinje našim pogledavanjima i virkanjima van kroz brodske prozore ,poglede zaustavljamo na nebu.Prizor naravno uvijek isti.Srebrene kišne kapi sviraju po brodu neku nebu znanu pjesmu.More je sivo i dalje se meškolji na malim sitnim valićima.Vjetar i valovi se utrkuju tko će me više nadigrati.Igra raspuhivanja i ljuljanja na brodu satima traje.Uz dugu kavu poslije tvoje nabave i uz doručak kažeš danas nam je dan koma.Kiša je i mi i brod odmaramo .Ti kapetanski pratiš prognoze ,internet,radio pa mi umirujući kažeš ništa strašno,pogledavaš u navigaciju. To je samo jedan obični kišni dan u rujnu..Iščitavaš mi sve pomorske podatke i spokojno uživamo u ovom jesenskom ritmu vjetra i mora.Ja se primam laptopa pa pišem ove svoje male priče.Ti čitaš polako sve svoje novine i smiješ se.
Smijem se i ja tebi i gledam te pogledavam dok pišem .Svira na radiju neka nježna tvoja morska pjesma , pekmezava.Brodom vlada tišina ova dva brodska nemira koji su se smirili svaki sa svoje strane stola zaokupljeni svojim poslovima ..Poslje novina gledaš one svoje zapise što smo radili neki dan.Čitaš kao da nešto provjeravaš.a svaki put u prolaz vučeš me za kapuljaču i onda mi kapuljaču brzo navučeš preko očiju .Izgubljena sam u tvojoj brzini nestignem ti ništa kapetane niti reći Zezaš me sad riječima ona mala od palube samo piše,piše,piše.Pitaš me dali se sada more smije.Odgovaram da se ne smije, sada more svira u ritmu tam tam Kiša usporava ali još uvijek pada.Izlazimo malo na palubu ideš i ti zamnom kažeš da to činiš da ti ja nebi slučajno pala u nemirno more.Tad dok se ljuljamo na palubi gledamo skrivene u lučici ispod malog nadvoda ona dva galeba suha ponosno se prešetavaju .Smijemo se, ja ti kažem da su ta dva lučka galeba isti kao ti i ja.Tako gledajući more ,galebove,usporeni ritam lučice čini se kao da sve još dugo spava samo zujimo nas dvoje.Zezam te da šta se danas pokočen vučeš po brodu koda te poplava izbacila.Ti mi se smiješ .Ja se vučem kapetanski je li a ti mala od palube se kolutaš kao ogromna lopta na vodi.Zoveš me da sam kapetanska ptica rugalica. Kiša još pada sivilo me neko prirodno jesensko okružuje.Jedan kapetan i jedna mala od palube na brodu svoje rujansko popodne nasmijano provode.

Oznake: brod, kiša

13.09.2012. u 12:42 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga



wavewavewavewavewavewave
:

Linkovi

Blog je zaštićen licencom i autorskog prava

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Loading



U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,