Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20
ponedjeljak, 23.09.2013.
Crtice sa mora odlazak
Jutros se budim ti opet već tradicijonalno čitaš neku knjigu kraj mog uzglavlja i jedeš neku jabuku.Osmjehe mi šalješ dok se budim .Polako idem u kuhinju uz kavu moju i tvoj doručak ha ha da nas nema treba nas izmisliti koji smo mi tim.Planiraš za doručkom šta ćemo mi to danas u ovom posljednjem danu raditi naša posljednja nedjelja na moru.Prvo ljube moja idemo na plažu kažeš mi lijepo vrijeme danas najavljuju, možemo plivati i po moru i po pijesku.Uživancija.Nećeš izgoriti ne brini govoriš mi sav nekako cvateš od sreće.Jednostavno ugađaš mi i pokušavaš ostvariti što više mojih želja danas.Ja ti pričam da bi voljela za zadnji dan jednu barem malu vožnju ovim brodom.Može odgovaraš i prihvaćaš moj prijedlog.Za dalje kad se vratimo sa plovidbe kuhamo naš famozni zajednički ručak u kojem Kapetan bira namirnice i jelovnik a mala od palube po kapetanskim uputama kuha zdravu hranu.Blago meni sa mojom pameti.Uh nakuhala se ja .Blago meni.Trčim po brodu po stvari za plažu i ti naravno vičeš nešto u stilu nemoj pasti i naravno ja nebi bila ja da se nisam poslkliznula i pala razbila bradu ma ništa strašno .Stojiš iznad mene dižeš me i saniraš ranu.Ja malo uhćem puhćem i pod flasterima hoću na plažu.Popuštaš a šta bi sa mnomaTrčkaram i dalje po kopnu stalno vičeš za menom pazi,pazi a ja naravno prva stižem na plažu.U hladu ispod malog bora imam uvijek tu svoje mijesto.Igramo se sa valovima ,šetamo uz more, plivamo.Gađaš me mokrim pijeskom.Kupamo se .Kažeš da voliš kad smo na plaži skupa.Skupa gledamo more ,galebe,sunce .Pitaš me da li da idemo na brod?.Pokupljam stvarčice sva ubrzana ko i uvijek a ti samo brineš za ranu na mojoj bradi.Ljepiš mi ponovo flaster da to bude kako treba Želiš da to odmah u sekundi zaraste.Idemo na brod.Zabavno je kad ovako dođem u brod do kormila i stavim ruke na tvoje i kormilarimo brodom skupa.Ti upravljaš naravno a ja pridržavam sa strane.Voziš brod lijepo polako siguran u more,brod i sebe.Idem na palubu broda i sjedim na klupi i uživam u sunčanom daniu i ljepoti pogleda.Divim se moru toj veličini i ljepoti.Voziš dugo nekoliko sati da vidim što više malih gradova sa mora.Okrećeš brod i mi se vraćamo ja kao dijete sretna.Vičem i skačem od sreće. .Ostvario si mi želje.polako voziš natrag i pričaš mi da ti je najljepše kad ploviš sa mnom,Lijepo opušteno sve je nekako kao bezbrižno,neopterećeno sa ničim.Drago ti je što mi je lijepio i da se stalno smijem i da misliš da je ta moja pozitiva dobra jer sam sretna i mirna a o mirnoći otom potom.Ponovo mi previjaš bradu.
Dobro je proći će uvjeravam te Kuhamo ručak .Uživaš u ručku sa mnom za stolom na palubi.Baš prava idila.Bojiš se za mene da se jučerašnja temperatura ne vrati pa idem na odmor utrpana u nekoliko pokrivača.Obećavaš mi još jedno kupanje danas a ja samo želim da se temperatura ne vrati.Zaspala sam na Kapetanovim rukama da se ugrijem od vjetra i mora.Budim se a ti si opet naravno uz mene čuvaš me u snu da ne diram ranu na bradi.Pričaš mi da mirno spavam ali da kad sam budna duplo sam življa od drugih ljudi.Smijem se i naravno trčim po svoje stvarčice za plažu.Vičeš ali sad nisam pala samo mi još to fali.Na plaži uživam ti mi svaki trenutak činiš sretnim svaka minuta naših druženja prošla je sa znakom tvoje pažnje prema meni.Osjetim da tuguješ što ćemo se za još nekoliko sati rastati.Donosiš mi opet lavandu odnekud ,škakljaš me po licu tim grančicama i plavkastim cvjetićima bacaš me po pijeskuUživam sretna sam da si tu.Sretan si kažeš što sam tu.Idila se stvotrila.Pršćeš me morem polijevaš, činiš mi se kao neki dječak.Pitam te pa koliko ti je godina.Smiješ se kao ja ti ukrala godine ha ha Crtaš po plaži po pijesku gdje nema kupača.Valjam se po moru vučeš me dublje da moram plivati.Sad sam poplavila od vode i tjeraš me na brod.Vrijeme mi je da se pakiram i da pođemo doma.Dok se pakiram ti si naravno bio brži već si gotov dovezao si i auto do lukeTako da se samo spustim sa broda.okrećem se i osvrćem po brodu da li je sve pospremljeno.Vičeš mi da je sve ok.Posada ulazi na brod a mi silazimo sa broda Podragam svog imenjaka i siđem, mirno ti more želim.Ulazim u auto Kapetan me vozi doma pričamo o moru kao da je sve stalo a ne da sutra je novi radni dan i da je kopno duboko ispod nas.Dok voziš pitaš me za ranu boli li?Kažem ti sve je ok.Sama sam kriva.Brineš se i pitaš kako ću noćas zaspati ,Kažem ti misliću na more i usniti u snu sanjajući zalaske sunca i more.Primičemo se doma da krenemo svatko svojim putem.Svira naravno tvoja omiljena pjesma trag u beskraju.Ujutro se vraćaš na moreSutra ideš na brod.Vidjećemo se.Dugo sjedimo u autu n ne pričamo ne možemo se rastat,Poželiš kažeš da nikada ne dođe ovaj dan a kad dođe priznajš boli te rastanak.Mene boli tuga u tvojim očima.Kažeš da te neće par mnjeseci imati tko nasmijavat ni na brodu ni u gradu.Faliće ti i naše gradske kave .Faliće ti utakmice gdje ja navijam naravno najglasnije.Faliću ti ja nasavršena tvoj putnik i suputnik u vremenu.Nemožeš govorit zašutio si pišeš mi na mobitel poruku i gledaš mi u ranu na bradi.Govorim ti dobro je.Poslao si mi poruku.Zauvijek ću te voljeti tvoj Kapetan .Gledaš u moje lice i skrivaš pogled odgovorim ti na poruku Uvijek će te voljeti tvoja mala od palube.Bez rečene riječi lijepiš mi flastre na brdu vadiš stvari iz auta i nosiš stvari u lift.Pomiluješ me po licu .Šutiš. ,Kažem ti mirno more kapetane ,Mahneš ja lifeom idem i odlazim u svoj dom,Sretna i nasmijana vrata su se otvorila i oko mena moja draga nasmijana lica .Gledam kroz prozor ti u autu sjediš nagnut nad volanom ruke ti prekrile lice.Nasmijana se veselim svojoj obitelji i gledam svako malo kroz prozorDugo si rukama pokrivao lice,palio cigarete pušio.I krenuo na svoj daleki put.Auto je krenuo put mora sa puno teških uzdaha gdje ćeš u mislima znam nositi mene.Laku noć ti želim i mirno more moj kapetane želi ti mala od palube.
nedjelja, 22.09.2013.
Crtice sa mora crtaš ljubav da ulovi val
Popodne sporo prolazi.Pišući i crtajući zanemarujem i ne osluškujem kišu koja kad pad po brodu čini mi se da po nebu svira neku nebesku pjesmu dajući ritam valu i brodu.Donosiš mi voće.Objašnjavaš mi točno koje voće ima koliko vitamina i minerala u sebi.za šta su dobri i šta koja vrsta može da izliječi.Naši razgovori često znaju biti o zdralju .Ja tebi branim cigareta a i vino a ti meni slatkiše i kolače.pa tako u svrhu zdravlja savjetujemo jedni drugo.Ja uvijek se prehladim na brodu pa tako i danas poslije onog kupanja.Imam naravno groznicu.Primjetio si da šutim i trpim i radim ja to crtanja Odjednom povlačim se od stola i idem leći.Nije mi dobro.Primiš me za ruku i opet sav iznenađen govoriš mi pa da ja gorim.Dobila sam temperaturu.Ne mogu jesti nije mi dobro .Tješim te da će mi za par sati biti dobro.Trčiš po brodu i tražiš i moje lijekove.U temperaturi zaspivam.Zadnje se sjećam da pijem lupocet i da ti obećavam da mi nije ništa,proći će vidjećeš ne brini.Pokušavaš mi skinuti temperaturu.Bojiš se za moje zglobove.Vidim ti u očima brigu i tugu.
Poslije sna uvijek mi temperatura padne tako je i sada budim se i sve je u redu.Jedem nešto malo i želim ići van sa broda šetati.Pričam ti da divan je dan a ti mi kažeš da idemo malo u šetnju plažom da mi crtaš po pijesku.Idemo ja i ti kao dva neka odrasla djeteta u potrazi za avanturom-.Pustoš plaže je takva da misliš kako je to čudno,koja tišina.Sjedimo na plaži na nekim ostavljenim predmetima jedna stolica i jedan prevrnuti na kopnu čamac naše je mjesto sjedenja i naših zabavnih razgovora na tihoj plaži u šumu mora.Razgovaramo o danu kako je dug i kako se svašta dogodi u dvadeset četiri sata,smiješ se,,plivaš,šetaš.,boluješ,šetaš i opet smiješ se sve u jednom danu.Uveseljavaš me i ja tebe u nekom neobaveznom razgovoru.Tebe zanima kako to da se nakon sat dva duignem kao nova i kao da nisam bila bolesna.Kažem da neznam nekad mi je dobro nekada nije.Prehlada šta ćeš.Tražiš po plaži štap za mene i tebe.Svak na svojoj strani crta i čeka val.Ti napišeš moje ime nacrtaš oko njega veliko srce i onda lijepo dođe val i sve odnese.Komentiraš da more tako čuva našu ljubav.Ja uvijek na brzinu nacrtam pticu ,srce i kuću i more mi to valom svojim odnese i tako sat dva igramo tu igru sa valom.Idemo rod saginješ se u pijesku našao si mi par školjki more ih je donijelo na obalu.Sretna sam kao dijete. Val je pospremio sa sobom naše crteže naše stihove i našu sreću.U ruci stišćem te školjke što si mi dao.Odlaziš od mene na par minuta i vraćaš se sa velikim buketom lavande .Meni najljepši buket.podjeli ću ga u više soba na brodu pa će nam brod po lavandi sav zamirisat,Trčkaram sa tobom po plaži noseči školjke i lavandu.Sretna sam jer ti znaš što ja to volim i to mi omogućavaš da dobijem.Trčim po brodu ti me usporavaš da ne padnem.Sretan si kažeš kad me vidiš sretnu i da me male stvari čine sretnom.Večeru danas kuhamo zajedno naravno riblji meni po tvom.Večeramo i radimo u isto vrijeme.Više to sliči na neku radnu večeru.Crtaćemo do dugo u noć pa se dogovaramo oko toga.Paziš me govoriš da odmorim pratiš mi temperaturu koja opet a šta ćeš raste.pijem opet te lupocete i nadam se da će sve biti u redu.Uspjela sam ti u tišini i u mirnoći obaviti crteže do kraja i umorna od crtanja iscrpljena od temperature i groznice idem spavati.Tebi je teško što mi nije dobro i govoriš da smo sve ovo što smo imali uraditi mi mogli raditi i sutra,Znam da želiš da to ja nacrtam i da sve bude gotovo.Nevoliš kad ti neki crtež kasni.Umorna sam i nošena temperaturom zaspivam u rukama držrći tvoje školjke a ti me drži i noćas u svom zagrljaju.Šapćeš mi da lakše zaspem.Pokraj lica osjećam širi se miris lavande.Laku noć moj kapetane,
Crtice sa mora plivam i po kiši
Jednostvnoje svaki put u jutro kad otvorim oči dočeka me isti prizor.Ti skupljen u fotelji nagnut prema meni jedeš jabuke i čitaš knjigu.Uvijek neki roman.Brzo ih čitaš kao i ja Dva tri sata i debela knjiga je naravno pročitana.Dozivaš me i želiš mi tiho i nježno dobro jutro.Pitam te od kad si budan kažeš onoliko koliko mi treba da pročitam knjigu.Zanimljiva su a i simpatična ta jutra na moru.Imaju posebnost svega i najdulje ih pamtim.Vrate mi se ta jutra po zimi kad poželim da odem od svih tuđih stresova i tuđih nemira i tuđih strahova koje ljudi pokušavaju sa svojim problemima prebaciti tu psihozu panike svog problema jedni na druge.Tad poželim da nisam tu u vrtlogu stresa .Poželim samo da odem na ovaj brod i otplovim na par dana pa da se vratim spokoju ovih jutara ovoj mirnoći i idili življenja da odem i ovdje odmorim dušu..Jednostavno ja poželim u sred zime da se ukrcam na tvoj brod koji je tad po zimi daleko od ove idile,ovog mirnog palavetnila i daleko od željenog traga u beskraju.Zato poželim do neba da budem tu.Želim ustvari da ovi dani što duže traju.Danas pričaš mi za doručkom ima ćemo crteže tvoje da radimo i radi ćemo ,napravi ćemo za danas sve i tako mora biti po tvome.Pričam ti da iako je hladno išala bi i danas plivati.Pušiš,otpuhujreš dimove i vrtiš glavom zabrinuto mi govoriš kiša će .Trčimo kasnije do puste plaže kao iz nekog starog filma.Vodiš me što dublje u more i plivamo uvijek zajedno .Ti uživaš u ovim plivanjima i kažeš da si sretan što mi pomažeš da ozdravim. Bojiš se svaki put za mene i ja plivam a ti plivaš oko mene radiš neke krugove.Kiša je počela padati a more je toplo.Čini mi se da je u moru toplije nego na brodu pa želim biti što duže u vodi.Nagovaraš me da idemo van.Mokri što od kupanja što od kiše trčimo na dok i ulijećemo u brod.Vrtiš glavom i .kažeš da mi sigurno neće ti bi ti dobro.Zezaš se sa mnom dok pišemo i crtamo da mojim ludostima moraš udovoljavati jer mojih gluposti tebi ioonako nikad dosta pa mi stalno popuštaš.Spremno odgovorim da jesmo.Nismo se šetali po plaži,nismo tražili veliku školjku,nisi mi napisao ime u pijesku pa da ga val sa sobom odnese.Obećavaš mi da kad kiša srtane idemo van i da ćeš mi i tu ispuniti želje.Od danas te zovem moj čarobnjak koji ispunjava samo moje želje.Smiješ se i radiš.Smijem se i ja kad me mjeriš metrom zbog širine nekih brodskih vrata.Vrata ne smiju biti uža on mene jer niko jači ne može proći tim tvojim brodom pa sve nešto šetaš,crtaš mjerim ja pišem,crtam,bojam.Jedva čekam da kiša stane pa da sve opet bude idilično po mom.Znam da ćeš ovo čitati i smijati se najviše kad dođe zima i sjećati se dva nemirna nemira,dvije avanturistiičke duše ja i ti ili ti i ja kako dane provodimo na brodu.Volim jednu sliku koju uvijek nosim u seb i svojim mislima ti stojiš za kormilom i promatraš brodsku navigaciju i ozbiljan voziš brod u kapetanskoj odjeći a meni na glavu obavezno staviš svoju kapetansku kapu koju mi navučeš preko očiju.Jedan kapetan,jedan brod i jedna žena .Galebi i mačci naš odbor za doček uredno nas ispraćaju i dočekuju cijelo vrijeme.Nas dvoje dva putnika ovog broda jedinu prtljagu koju imamo to su naša zaključana srca i poštanski sandučić za veliku ljubav.
Oznake: kiša.ljubav, plaža
petak, 20.09.2013.
Crtice sa mora uspavanka
Noć je kasno je šetaš po brodu i gledaš svako malo da li sam zaspala.Ne ide mi noćas san na oči .More se nekako umirilo i ne osjetim da sam kako ja to zovem u kući na vodi a brod je brod i ljulja se kako god da je.Večeras je opet mirno.Za san mi ne paše .Ti znaš da nemir je u meni i da san teško dolazi valjda što rijetko spavam na brodu ima nešto i u toj vodi i u tom moru.Pustio si i neku laganu glazbu da mi svira ali ništa ne pomaže.Svaku veče kad obiđeš cijeli brod i vidiš da li je sve u redu dolaziš do mene pred spavanje sjediš kraj mog kreveta.Umotavaš me u nekoliko pokrivača u brizi da se ne prehladim ponovo.Misliš stalno da mi je zima jer komentiraš jesen će još za koji dan i da vlagu na sebe ne navučem.Uporan si i želiš da mi san lagano dođe.U tim trenutcima vidiš sve moje patnje u tim minutama kad želim na nemogu zaspati.Nevolim kad za moje muke okrivljavaš sebe.Ne želim da se stalno patiš i govoriš sebi šta bi bilo da je drukčije u našim životima bilo.Želiš da mi san dođe da zaspem da odmorim i da sanjam najljepše snove.Želiš kažeš mi da sada pokloniš mi svu pažnju i ljubav koja je izostala sa prošlim godinama.pokušavaš mi donijeti san da možeš sa zvijezdanog neba skinuti snove i pokloniti ih meni.Cijenim to i trudim se nekako zaspati samo da ti ne osjetiš moju patnju i bol.Uduvijek je osjetiš u meni i tu nepravdu želiš ti ispraviti.Želiš da mi je život bajka a to ne može biti i sam znaš.Život je jedan put a snovii želje su nešto drugo.Volim tvoj trud i znam da zaštitnički ogrnuta tvojom pažnjom a u tvom glasu koji mi priča najljepše priče sa željom da zaspim.Dok usnivam u snovima ipak osjetim tvoju ruku na mome licu kako me milujei kao da rukom želi da otjera loše snove i moju tugu.Poželiš da zaspem i svaku veče mi pričas kao po nekom ustaljenom ritualu poneku priču iz tvojih dalekih putovanja.Zovem te šaptač mojim snovima jer kad mi pripovjedaš šapćućim glasom i držiš za ruke usnim za nekoliko minuta Kad se ujutdo sa zrakama sunca probudim nađem te svako jutro kako me jutrim brižno pokrivaš i čuvaš bojeći se da ti ne padnem sa broda.Hvala ti moj šaptaču za najčljepše snove i pazitelju moje nemirne duše.
četvrtak, 19.09.2013.
Crtice sa mora malena ruža
.
Danas mirno sjedim na brodu,sunce me lagano grije a ti se šetaš brodom kao odrasli muškarac sa dušom dječaka.Pokušavaš na sve moguća načine ovaj dan mi učiniti ljepšim,zabavnijim.Ti me nasmijavaš,škakljaš,smijemo se skupa.Jadnostavno mi udahnjuješ svoju životnu pozitivu tako da kad dođe zima nosim je sa sobom.Virkaš mi u ovo kad pišam,šališ se sa mnom i sve je uvijek kao u snu.Ti ne voliš rastanke ti se smiješ ili zamišljeno šutiš.Svi su mi rekli da te samo ja mogu nasmijati i izvući te iz tvoje zatvorene ljušture iz koje izlaziš samo pred menom .Predamnom nestane sva tvoja ozbiljnost i velika strogoća.Ja otapam uvijek tvoje ledeno srce.Sa tvojim velikim osmjehom dolazi mi tvoja kapetanska kafa kako si je ti sam nazvao.Ide vidim i lijepo tvoje iznenađenje skriveno ispod salveta.Stigla je malena ružica naravno samo za mene.Smijemo se koliki si ti nepopravljivi romantik.Lijepa je to ružica valjda je izrasla u tvom srcu i u podne danas ubrana .Ti govoriš da je to poklon samo za mene.Tvoja ruža kažeš mi dar je i zalog za naša daljnja prijateljstva za daljnja putovanja brodom.Smijemo se veseli i razigrani kao da smo djeca.Ti ja i more.Na brodu ja pišem a ti dostavljaš mi ruže iz svog srca.Volim tu ružu kao što ti voliš neizmjerno mene.Nasmijavaš me sjediš na ogradi broda pušiš te svoje cigareta i zagledan si često u more.Ideš prema meni i nasmijavaš me.Volim tvoju ružu i tvoj najljepši osmjeh u očima boje mora.
Crtice sa mora vjetar me miluje
Jutro je svanulo.Suncem smo okupani i radosno dočekali ovaj dašak topline danas dodirne nakon kišnih dana,Ti trčiš od jutra za nekim poslovima .Ja poslije doručka i ručka počinjem put po svojim romantičnim pisanjima.Komentiraš da smo se oboje primili posla.Ja pišem na jednom laptopu a ti na drugom laptopu čitaš neke zanimljivosti koje sam za sebe komentiraš.Pišem ja polako svoje pjesme i svoje priče u kojima ima puno mora,mene i tebe.Ti voliš čitati ova moja pisanja.Vjerujem da dobro je to što napišem jer ne dobivam tvoje kritike.Pišem nošena suncem i mirisom mora sve je lepršavo,razigrano i onako kao da je sve to neka čipka od mora,Ustvari kad pomislim život i jeste čipla koju svaki čovijek sam plete kao svoju sudbinu u želji da baš njegova čipka najljepša bude.Ne znam koliko sam u tome uspješna ali ide mi ovo pisanje priča.More mi daje neku mirnoću a tebi neku snagu.Brod tebi daje zadovoljstvo a meni neki trenutak radosti.Ti voliš stvarati velika djela tu u brodu u tišini mora i nebeskog beskaraja a ja volim pisati u ovoj mirnoći i toplini ljepote prirode.Priroda inspirira čovjeka.Ti voliš kad pišem smješkaš mi se volš taj dio dana kad je ovo moje pisanje na redu jer znaš da dok pišem tim duže bit će mir.Sjedimo na brodu u luci svak u svojim virtualnim svjetovima.Pitaš me pišem li opet o moru.Naravno o čemu drugom.Morska draguljarnica je neiscrpna tema mojih stihova,i mojih snova.Volim pisati a znam da ti sve ovo voliš čitati i tako u krug.Onoliki si koliko daješ u taj posao sebekoliki je moj ulog,moj ulog u životu je jedno čisto i veliko žensko srce,pola osmjeha i i vedrina jedne duše.More ono je samo moj plašt koji me štiti baš kao i ti što me svakim danom čuvaš.More mi daje snagu kojom kroz život idem neiscrpno dalje.Ima čovjek snage i za život,ljubav i ovo more.Volim brodove moje imenjake.Plivaju danas morima bez mene zato si ti tu da mi kažeš kako su.Ljubav me neizmjerno okružuje znam ti mi je šalješ.To znamo ti i ja .Život je samo duga igra i sve to ovisi kakav si igrač svoga života.Dobar igrač života određuje sam svoja pravila igre a loš igrač dopušta da mu drugi igrači nametnu svoja pravila.To je vječna dilema tko je bolji a tko lošiji igrač u utakmici života a ja ,ja se sa tim ne opterećivam.Igram isključivo cijeli život po svojim pravilima.Obožavam za one koju to nikada nisu shvatili poništitit sva životna pravila tuđih igara u korist svoje utakmice.Vezem ja tako svoju životnu čipku u pjeni od mora i nadam se da lijepo to će ispasti.Znaš ti koji ovo čitaš i smihuljiš se preko laptopa na mene da je ovo moja utakmica .Moja su sva svjetla,moje su sve zvijezde,moje je more,moje je nebo sve je u sekundi moje sve sija za mene.Bit ću toliko dragi velikodušna pa ću to u djeliću sekunde zasijati i za tebe .Obasjani zajedno na terenu života igramo ja i ti vječni derbi.Pobjediću naravno ja a ti dobivaš za nagradu moju sreću i moje oduševljenje.Presretna sam kad svaki od nas dvoje u svom svijetu stvaramo i radimo ono što volimo.Volimo more ,volimo život,cijenimo,ljubav i svoju toplinu doma i vrline plemenitih ljudi koji gaje divne plemenite osjećaje.Sunce je sve jače izvlačim se iz broda na onu gornju terasu broda.Gledam ovo voće na stolu:Bože koje bogatstvo jeseni.Grožđe i puno malenih zrnaca donjelo je polagani dašak dolaska jeseni.Vidim buketić moje lavande koje si mi jutros darovao.Znaš da ja volim lavandu.
Ovaj buketić je nešto što nadahnjuje da pišem danas u toplom danu na predivnom moru u pogledu na prelijepu plažu.
More života nosi nosi i dalje ova dva nemira ma kako mi dobro ili loše odigrali svoju utakmicu da li po mojim ili po tvojim pravilima.Tišina je iznad mora čujem maleni val i lagani vjetar me miluje dok mi šalješ svoje osmjehe.
Oznake: more, čipka, utakmica, igra
utorak, 17.09.2013.
Crtice sa mora prošeta ću po plažama
Danas nas je kiša probudila.Lupkala u nježnim ritmovima pa stala.Razvedrava se lagano.Šetam se brodom u malenim pauzama svoga čitanja knjiga i novina.Predlažeš da ovaj put prošetamo pokraj mora opustjelim plažama.Pristajem i u tranu sam spremn a u svojoj velikoj žutoj kabanici zovem te da idemo van.Pravi mornari ribarski obučeni za šetnju bez kišobrana.Uživancija.Trčkaramo po plaži bez sunca suncobrana i ležaljki.Tišinom odjekuje tihi zvuk valova što se šire po pješčanoj plaži Ja i ti šetamo i preskačemo te valiće što nas dodiruju.Štapovima crtamo kao djeca po pijesku.Razgledamo drveće.Uživamo u danu što je pred nama .Šetamo opušteni nasmijani divimo se ovoj ljepoti prirode.Sjedimo na nekom prevrnutom čamcu ostavljenom pokraj mora koji mislim čeka popravak.U pogledu se tvome vidi da voliš more.Pokušavaš me gađati nekim mokrim pijeskom,ne ide ti to za rukom da moju žutu kabanicu isprljaš morskim pijeskom.Nasmiješ se i kažeš mi da ja danas u toj kabanici glumim sunce kojeg iz oblaka satima nema.Mogu ja biti i sunce a da je meni lijepo.Uživam gledati kako se more pjeni u plićaku i kako gubi snagu svojih snažnih udara, tu sam i ti si tu .Kažeš mi ma ne damo se mi vramenu.Imaš ti znaš i pravo zašto život prepustiti sudbini.Život je lijep i treba samo malo da u nekoj sitnici prepoznamo ljepotu ove naše priče.Prepoznajem ljepotu mora i divim se ovako sad sa obale snazi mora.Kad ima sunca onda se divim svim bojama koje u odsjaju mora,kamena i sunca nastaju kao neka morska paleta boja.Dan je lijep morski i jesenjski a mi nastavljamo da šetamo se po palažama ti trčiš kao nasmijani oblak a ja kao neko debeljuškasto sunce u žutoj kabanici.Pršćeš me pjeskom,morskim kapima ponašaš se poput dječakaSamo malo fali da počnemo plivati.Trčimo sa plaže na brod kiša i dalje počinje sve jače padati.Trčimo po doku ja sam naravno brža jer me ti pustiš da pobijedim .Kažeš mi da mi to radiš da dobijem veće samopouzdanje da budem pobjednik naših malih utrkivanja jer ti si pobjednik svih utrka u životu pa ti malo treba gubitničkih utrka za ravnotežu života.Koja je to filozofija.Bitno je da sam ja pobjedila a ti izgubio .Nema kukanja u stilu ja sam te pustio da pobjediš.Pobjeda je moja a i tvoja jer trčimo držeći se za ruka jer ti uvijek strahuješ da ja kad potrčim ću pasti.Zato je pobjednik u prednosti najviše pola metra.Grijemo se u brodskoj kuhinji .Slušamo radio i kuhamo Smijemo se naravno drži nas ta naša urođena pozitiva,Smišljamo šta ćemo raditi,i dogovaramo se da je popodne opet šetnja po plažama.Nadamo se da će kiša stati.Našeg mačka brodskog nema nigdje opet je odlutao a dva galeba ispod krova od konobe se zavukla i virkaju kao i mi kakvo je vrijeme za šetnju po plažama.Svira nešto klapsko laganini po tvom izboru a ja kuham laganini po svom izboru.Sretni oboje da smo jedan drugom bezgranična podrška.
Crtice sa mora ja volim
Ja volim današnji dan koji mi je bio jako zanimljiv ispunjenn mojim snovima i ostvarenjima .Zanimljiva neka kombinacija ljubavi,misli,želja i snova.Živim godinu dana za ove trenutke isprepletene ljepotom nadahnuća.Ljepotom prirode sam opijena uživam u ovim jutrima probuđena tišinom mora pa sve kao neki trag u beskraju .Lijepo je jutro svanulo ja se budim probuđena i prehlađena.Nešto kao bolesna,šmrcam.Ti kad me vidiš sav u panici,griješ me ,kuhaš neke čajeve.Pijem tablete da mi snizuju temperaturu.Moram priznati razletio si se pošteno u ovoj brizi za mene .ni malo me ne napuštaš.Teško zaspivam ali ipak mi je u snu temperatura pala.Budim se već u danu lijepom i osunčanom Zapletena sam kao neko nemirno mače u debelim prekrivačima.Vičeš mi polako ,polako nije tebi dobro.ma nedam se ja dobro je meni važno da ja nemam temperaturu.Ti me vodiš u kuhinju pa u kupaonu,pa u garderobu.Govorim ti da sam dobro ali ti mi nevjeruješ i opipavaš mi čelo misleći da glumim.Kažem ti da volim ovaj današnji dan i da sam poželila da mi ti pomogneš da ostvarim neke od svojig želja.Znaš da volim kada se vozimo brodom .Naša je ruta ustaljena ruta đir oko otoka.Sunce me ušuškanu u prekrivač miluje i grije a ja se još ko u nekoj groznici grijem tvojim ljubavlju skuhanim šalicama čajaTi me gledaš kroz prozore svoje kabine dok voziš pogled bacaš brižno na mene.Voliš me to se osjeti svakog trenutka ove plovidbe.Nosim te na dlanu dana i nasmiješ se na mene.Vozi polako da se nagledam ove ljepote,Ja volim ovo more i beskraj do kud pogled oka seže.Mislim da znam što volim.Ja volim toplinu tvoje duše,tvoj osjećaj za mene.Uvijek si mi zamišljen ,ozbiljan samo te ja svojom neozbiljnošću mogu nasmijat.Ja volim kad se smijemo zajedno,Ja volim kad plivamo skupa.Ja volim kad me pričama šapćući uspavljivaš.Ja volim kad brodu daješ moje ime.Ja volim kad znam da u srcu ti je utetovirana moja ljubav.Ja volim da znaš ti si onaj koji ostvaruje moje snove i onaj koji mi skida zvijezde sa neba:ti si onaj što crta morske valove u pijesku dalekih plaža.Ja volim što si mi ostvario sva moj maštanja i nadanja.Tako razmišljam a ljepota prirode mi daje tako neku mirnoću,finoću i čistoću misli.Bože pomislim često kad bi ova idila potrajala.Iz svojih razmišljanja u stvarnost me vrati brodska sirena.ulazimo u luku naše nalo mjesto.ja i ti ili ti i ja Kapetan i mala od palube i kuhinje su kao i svakinput sretno stigli u luku:Ja volim kad mi kapetanski namigneš i preko moga lica navučeš tu tvoju kapetansku kapu i nazoveš me na trenutak iskreno i sretno nasmijano nježno Kapetanicom srca tvoga.Ja volim današnji dan bio je to put u kraljevstvo prirode vođeni po moru ljepotom ljubavi.
Oznake: ja, volim, ljubav, brod
ponedjeljak, 16.09.2013.
Crtice sa mora otključano srce
Poželiš kažeš da znam gdje ti je srce.Slušam te dok mi pričaš a pokušavam razumjeti tu priču o ljubavi i tvome srcu koje vječno kuca za mene.Pokazivaš mi rukom na sebe i crtaš prstima po svojoj majici srce.Srce ti je skriveno u tvojim velikim grudima a kuca sitno i majušno samo za mene.Moji i tvoji životni snovi davno su krenuli različitim putevimaTi mi za ručkom objašnjavaš što se dogodi kad ljubav ode .Pričaš mi muški uvjerljivo da ne ostane praznina nego prostor u srcu u kojem gajiš muška nadanja da će voljena žena doći i pokucati na vrata srca a srce će se samo tog trena otključati.Vrata srca tvoga tvrdiš mi su ti otključana a da sam ja davno ključ srca odnjela sa sobom.Bože koja je ovo filozofija ljubavi.Ja znam gdje je srce,Kažem ti da mi nije jasno kako ću se ovako velika i debela nagurati u to tvoje srce,te je otključano,osjetljivo,ranjeno,napaćeno,omotano ledom i ko zna kakvim ljubavnim trnavim ružama.Sad ja kao imam ključ da se naguram unutra .A da pa mi imamo još jedam problem rekao si mi da sam ti kad sam otišla otrgnula pola srca i pola duše i da za ljubav ničiju unutra nema mjesta.Šta ću sada da hodim po gradu i idem u ured izgubljeno nađeno i da pitam jesu li ti oni našli pola srca i pola duše jer ko zna kad sam ja to izgubila ali ključ svejedno imam.Ključ je u bravi moga srca.Ne sjećaš se da jedan ključ otključava i zaključava ljubav oba srcaDa napišem smiješ se cijelo vrijeme jer ti se smiješ meni i vičeš aaaa nebrini draga odavno u mom srcu stanuje tvoja nemirna duša i tvoj smisao za humor.kad sam naj tužniji i u brigama ti mi se u mislima pojaviš i tvoje kao da te čujem.makni se sa puta šta si stao šta čekaš limun.
Nekako ću te natrag nagurati sam vičeš mi nasmijan u svoje pokidano srce .Smijemo se oboje ovoj priči dok na majici crtaš prstima srce samo za mene.Smijemo se .Večeraš ćeš mi opet šaptati svoje morske priče a ja ću u tvome brižnom zagrljaju usniti putujući tvojim brodovima po velikim morima u snovima i znati da će me i noćas na brodu čuvati tvoje srce.
Crtice sa mora kapetanova kafa
Evo dan je počeo brodarenjem od ranog jutra.sjedim na dugom doku vani ja i petnaest metara jedara.Bjelina jadara oko mene i plavetnilo mora,dotiče mi misli vjetar poslan od plavetnila neba.Vučemo jedra ,navlačimo ,razvlačimo,mjerimo,paramo,šivamo.utopljeni u masi jedara gazimo ovako molić u bijelom brodskom ruhu.Brodarim od jutra cijeli dan ti si moj pomoćnik a ja ovih par sati na doku tvoj kapetan.Slažemo jedra onako kako to mora biti kako mi kažeš kao po špagi pa na neku crtu.Vučem ta jedra dok ih šivam.Već i snaga me boli.Kad to tiho kažem ti se nasmiješ i ponavljaš smaga je boli..Može da boli.Pogledam iznad sebe jutarnje sunce se kupa zlatnim zracima. Ovaj brod je velik ti sa broda gledaš kako u bijelu bjelinu jedara dajem svoju snagu,svoje misli,svoj pravac šivenja.Pitaš me da li trebam nešto.kad šivam ovo tvoje rasparano jedro poželim popit jedino jednu kafu omako za dušu.Mojih dvadesetak minuta u miru i zvukovima mora da mi nitko ne smeta.mogu mi mačci lučki i galebi preletači praviti društva.Nestao si na nekoliko minuta i pojavio si se nasmijan noseći i kafu onaku kakvu ja pravim .Na lijepoj tacni nosiš dvije šalice vrele kafe.Jedna za mene druga za tebe.Trčiš donosiš i stol i stolice na mol.Lučica je pusta nigdje nikoga.Sunce je i ti.Nosiš mi i suncobran .Ja i ti za stolom i vrela kafa puno toga što nas u životu spaja..Zagledavaš se u mene i gledaš me vidiš da uživam,polako dirajući jedra uzimam šalicu vrele kafe.Nikad bolju kafu ja nisam popila kao što si mi je ti danas nakon dvadeset pet godina skuhao.Vidim da pamtiš sve šta volim.Pitaš me je li dobra,treba li mlijeka ili što god.Odmahujem ti rukom da sjedneš i dajem znak da šutiš.polako pijem kafu i uživam tih svojih samo mojih dvadeset minuta:Ti svoju kavu piješ polagano i pitaš se kad smo to zadnji put kavu popili ovako skupa baš tvoju kafu.Zezaš ne možeš ni ti da šutiš pa mi kažeš eto skuho ti ja mila moja morsku,kapetansku kafu.Ja mora jedro i kafa na doku na rivi,pa na molu u jedrima.Neka idilična romantična slika nenaslikanaBjelina jedara,svjetlost šalice i tamnoća tog napitka što neku okrjepu daje za snagu dalje da smireno krenem u daljnju igru sa jedrima .ja vučem ti potežeš,ja slažem,ti motaš,ti i ja i tišina je zavladala među nama dok radimo .Ne razgovaramo puno.mi kad počnemo ovaj posao sa jedrom,tebi se čini da to neće nikad biti gotovo.Sad kad je gotovo ja te molim da mi skuhaš još jednu kafu.Ti se zadovoljan i sretan smiješ se i govoriš mi da nema problema stiže još jedna kapetanska kava samo za vas gospođo jedro.Smijem se sad na brodu smo ,Ti mi donosiš moju kafu jest što jest zmirisalo e to je prava kafa sad kad ja pijem kafu i gledam lijepi sunčanin dan.Milina jedna.More se ziba,Sjedimo na brodu pričaš mi koliko je dan dug i kako si danas super zadovoljan i kako još treba sutra napraviti nekih par sitnica i možemo brodom broditi.Slažem se sa tobom da i sutra ima novi dan i da sve ide polako laganini i da moj ne savladivi temperament jedino ti kapetanski to možeš ukrotiti.Naravno ti imaš osmjeh i ono nešto što samo ti nosiš za mene u srcu i duši Dobrotu i toplinu iskrenog muškog srca.Napisaću ti da ti je srce kao najveće jedro koje grije ljubav kad ploviš brodom nadanja po oceanu neizmjerne ljubavi a jedra ti para vjetar imena daljina a ti se boriš u toj buri da mi do srca dođe tvoja čistoća duše i toplina dragih osjećaja.Titraj rvog srca uvijek sa nekim komadićem zebnje.Ne boj se za mene.Plovi i čuvaj dobro jedro da dobrotom svojom do srca moga doplovi u zaljubljenu luku.
Oznake: Kafa.jedro, brod, srce, luka
četvrtak, 12.09.2013.
Pjesma moga srca
Crtice sa mora putujemo da nas dočekaju dva galeba
Ja i ti od jutra spremamo se za ovu plovidbu.Zima je a i sunce je slabo.More je mirno pa mi to daje uvjerenje da će sve biti u redu i da ćemo se brzo i sigurno vratiti.Vjetar se poigrava sa galebovima i morem.tu su i naša dva galeba.Ti kažeš da nas isparaćaju na mirnu pučinu.Stoje na tom moliću i skakuću nama kao pozdrav pa poletiše u nebo .Putujemo razgledamo tu ljepotu prirode to kristalno more,daleke male uvale pokoja stijena što iz mora izdiže se ka nebu a satkana od kamena i soli koja je izgrizla i izbijelila taj kamen.Danas nije sunčano ali lijepo je vrijeme i vozi me veliki brod.Ti za kormilom voziš ovu našu kuću na vodi kako ja volim reći.Priroda nas okružuje sa svih strana,more,nebo,obala kroz idilu vremena prolazi svojom rutom ovaj brod se stapa sa prirodom a nas dva saputnika i putnika i vremena i života.Putujemo oko otoka.Otok je dugačak a i obala je lijepa samo je sad sve nekako pusto deveti je mjesec i sve je onako mirno i pitomo kako treba biti stopljeno sa prirodom.Volim ovo more ,ti znam voliš more,brodove i mene.Ponekad si sa mnom nemoguća kombinacija ovog prijateljstva.Dok razmišljam i sjedim sama na brodskoj klupi čujem malene valove što brod pučinom pravi dok svoj pravac po moru gazi kao da uzdiše.Napravili smo krug kako ti kažeš oko našeg otoka pa ulazimo natrag u luku . Kao u nekom filmu opet naša dva galeba na molu nas dočekuju ,letom pozdravljaju.Ja se nasmijem o pa to je naša ekipa snova.Kapetan ozbiljan pristaje sa brodom ,lučki mačak sa svojom družinom mački prvi je tu za pozdrav .Ja gledam u more i u svu brodsku bjelinu brojnih jedara što se bijele.Bjelina broda,stopljena sa bjelinom kamena opločene luke i morsko plavetnilo daje jednu živu mornarsku majicu nacrtanu,brodovima ,morem i nebom.Bijelo je ,plavo je govoriš mi .Pogledaj te galebove na suncu bijeli su a opet malo plavkasti.Sve ti je to morski ugođaj ili je na bjelini perja plavkasti refleks od mora.
Oznake: more, luka, mačci, dva galeba, brod
srijeda, 11.09.2013.
Crtice sa mora putujemo moru
Danas putujemo moru ja mala od palube i ti moj kapetan.Putujemo kiša nas prati i prostire nam svoje kapi po putu.Kilometri lete,lete jednostavno daljina postaje premostiva.Volim ovaj naš put ,ti voziš,tišinu raznosi dodir kiše o stakla ovog moćnog auta.Tišina ,put pred nama,kilometri jednostavno lete.Stižemo more se širi pred nama.Plavetnilo neba vječno stopljeno sa plavetnilom mora.Vidim brod i smijem se :Ha ha evo nas vratila se dva nemira.Naravno naši galebovi su tu,dvije mačke sa doka kao i mala ribarska flota.Dokom se šećemo ja i ti sretni što vidimo brod.Ispunjeni svojim nadanjima i očekivanjima ulazimo u brod.Brod je za mene odmor od svega.Priča koja počne i nikada ne završava.Ti ,ja i naša lučka ekipa za doček.Penjemo se po brodu i smještamo naše stvari..Zabavno je malo otić,malo doći.Volim kad dolazim na brod,more je opet tu.Vlada neka idila.Kiša je prestala padati.Igramo se nasmijani podjeljeni svaki u svojim životnim ulogama.Ni sam ne znaš koliko sreće u sebi donosim na ovaj brod.Jednostavno je .Ti voliš brod.on je tvoj odmor.Mjesto gdje odmaraš dušu a ujedno on ti je sve.Brod je za tebe život.Tvoja znam ja to on je najveća ljubav.Samo se smihuljiš i tjeraš život po svom.Grijemo se u svome velikom brodskom boravku .Praviš planove za danas i za sutra.Ti si sav u nekom poslu.ja naravno gospodarim kuhinjom.Pratiš prognozu,slušaš radio,gledaš po internetu.komentiraš da mirno je more.Miris mojih jela dovodi te do kuhinje.Želiš da odmorim i da mi dan bude odmor a ne umor Zoveš me vječno nemirna moja.Dan je dug puno je posla pred nama.Ti mi pričaš ja opet slušam.Uživamo u pogledu na zaljev.Bio je to zaljev naših snova u mladosti,zaljev naših nadanja a danas zaljev naše sreće.Smiješ se ,vidim da te sreća nosi kada ja i ti putnika dva ovoga broda na valovima nosi more.Neka brodi ova sreća brodarima a uspomene nek ostanu mornarima.Uživaću u prohladnom morskom danu.Gledaću tebe onako vječno otsutnog pokraj sebe.Došao si mi opet kao šaptač morskih priča za laku noć.Ja kao slušač morskog šaptača zaspaću noćas znajući da ti u sjećanju nosiš mene.Noć je idilično neko rujansko vrijeme.Ti i ja mala lučica uranja još jednu noć u san.Ujutro opet polagano krećemo na put .Putujemo .
utorak, 10.09.2013.
Crtice sa mora probuditi se radostan
Danas se budimo posebno sretni .Sve nam nekako ide od ruke.Sve je kao u pjesmi i sunce je na našoj strani.Ti se smiješ,ja se smijem.Sreća čini od čovjeka čuda.Najljepše je biti sretan i zadovoljan svojim životom.Ovaj današnji dan ne može se kupit on jednostavno tako lijep dođe do čovjeka i dodirne ga.Ljepota misli i ljepota prirode .Sve je tu dva puna srca,dva nasmijana lica.Dvije vrele kave,topli doručak sa puno sreće kapetan i ova mala od palube.Putujemo opet ja šutim ti voziš lijepim auto putom putujemo u svoju bajku.Volim danas kada mi pričaš o sportu.Ja naravno šutim i piskaram svoje stihove. Na radiu svira latino ples u ritmu zumba,zumba,tres,tres,ha ha.Kad budeš čitao al ćeš se smijati.Pišem ti tako kad sam sretna.Eto jednostavno je neka se svi nasmiju i ubiju svoju monotoniju dva nemira,jedan nemir veći od drugog,puni adrenalina i pozitivnog avanturizma.Postavljaš mi pitanje zašto cesta pleše?Budi ozbiljan opet ću te razvaliti smijehom.Putujemo nasmijani prirodom vođeni a brzinom nošeni.Čini mi se da putujem na krilima vjetra.Stižu ova dva nemira eto što znači probuditi se radostan,odmoran i sretan.Misli nam samo lepršaju,lete,leta.Pogledaš me i kažeš mi e moj veliki vjetre stigli smo eto osmjeh se vratio u grad.
Oznake: jutro, priroda, smijati
ponedjeljak, 09.09.2013.
Crtice sa mora kada nebo plače
Danas sjedim na brodu od jutra nebo nad morem plače.Spojilo se nebo sa kapljicama mora čini jednu veliku nebesko vodenu cjelinu.Igra se voda a mi sad priželjkujemo sunce kojeg više nemaNe čujem kako kiša pada.Nebo se lagano na vodeni način spaja sa morem.Sjedimo uz toplu kavu ja i kapetan.radio svira ,nekakva idila.More je nekako mirno sjedimo i odmaramo kako on kaže odmaramo se od kiše.Svira neka klapska pjesma da mogu zaspala bi ti kapetan mi kuvaš kave pa sad su na redu čajevi samo za mene moj nadraži čaj od mente.Pričamo o mojim pjesmama i inspiraciji za more pa pitaš iz čega to crpim kažem ti iz trenutka.Nešto potegne iz sjećanja nešto iz dubine duše ,to je kao kad sviraju mandoline a more se cakli na suncu.Jednostavna ljepota iz srca izađe i dođe pjesma more se prostre po papiru a u peru mome brodovi plove.Smiješ se haha po papiru brodovi plove koja si ti nepopravljiva romantična duša kažeš mi i ja se smijem.Pitaš me radoznalo što sad more radi na tvome papirnatom moru.KIažem ti sad spava stopljeno kišom sa nebom .Razgrnulo plašt i putuje ko zna gdje na svojoj morskoj ruti.Smijemo se .Smišljaš čitav dan šta kuhati dalje.i opet tako pa u krug.Ti želiš da ovaj dan nikada ne završi.Ja danas uživam .Pišem po papiru svoje stihove ti se smiješ i glumiš a aaa ide flota papirnatih brodova po papirnatom moruuu,Ha haPada kiša zezaš me kako to pada more u kišu.Smjeh nam puni srca ti uživaš u ovim rijetkim trenutcima kad smo dva svijeta davno razdvojena makar na dan spojena za istim stolom sa istim razmišljanjima.Pričaš mi o moru,brodovima,dalekim putovanjima.Vidim da kiša na tebe mog kapetana djeluje pozitivno .Vodimo neke misaone razgovore ti mi pričaš.Ideje,misli razmišljanja izviru iz naših razgovora kao da sve oko nas leti pričom nošeni puni kreativne pozitivePoželim da ova kiša danima pada i ovoj nebeskoj prestavi da mi glumimo ono što smo trebali biti ..Najbolji mi je tvoj komentar da si kapetan broda i zauvijek nosač mojih kofera .Ja sam zauvijek mala od palube i šefica tvoje kuhinje.Najviše volim kad mjenjamo uloge ti postaješ kuhar a ja kapetan tvoga srca što po papirnatom moru plovi,Ha ha smijemo se a ti me pitaš što sad radi nebo ?Odgovaram ti .Nebo nad morem noćas plače a ja i ti mu vraćamo osmijeh.Zagledani u svjetla male lučice smijeh nas nosi na svojim krilima.Nasmijano mi govoriš i noćas ću ti šaptati morsku priču za laku noć i čuvaću te dok spavaš nemirna moja..
četvrtak, 05.09.2013.
Crtice sa mora vožnja brodom u našu malu lučicu.
Opet smo na brodu jutarnjim tankim a svijetlim zrakama sunca probuđeni, moliš me da još odspavam ali ja kao ja naravno ne mogu.Moj san je ujutro u sedam sati gotov.Čudiš se i miriš sa situacijom.Kažeš mi što ćemo kad po tvom svirati moramo .naravno da cijelo jutro je po mome ali uvijek ima ono žensko ali koje teke uvijek smeta pa mora sve biti po tvom jer mornari moraju slušati kapetana .Oko deset kažeš mi glumeći žapca plovimo natrag u lučicu iz koje smo ovdje i došli.Sretna sam .Kuham,kuhinja miriši po mojim jelima.Brod je krenuo.Ja uvijek zezam i prigovaram da ljuljamo se na moru .Ti u kabini kod kormila mirno voziš ovaj brod na rutu oko otoka.Kad voziš brod i mene ti imaš brigu di je ovaj tvoj nemir.Po polasku broda ti mi stroge upute daješ kojih se ja uredno pridržavam samo prvih deset minuta i onda kad me vidiš kako se došetam do tvoje kabine,tebi uredno padne mrak pa prigovaraš i zujiš na mene a ja samo šutim i smihuljim se.Ajde ko da je mene tog tvog broda strah kad se kreće.To je plovidba ko plovidba ja ovako lunjajući po brodu uživam.Mašem tebi,pozdravljam sunce,nebo,more,noću mašem zvijezdama.Naravno čujem ja tvoj komentar u stilu blago meni sa tobom.Ništa ti to mene dragi moj ne dira ja uvijek sve radim po svome i sve mi uspije,čovjek koji ne pokuša i ostane na priči nema pojma što je to hazard života.Nema osjećaj dobitnika i pobjednika.Evo ova šetnja po brodu dok voziš je moja pobjeda.Znam kad budeš ovo čitao smijat ćeš se do suza i reći da me nema trebalo bi me izmisliti i da se nije rodio onaj koi bi mene mogao ukrotiti.Ma nek ti bude možda je to sve istina ali ja najviše volim gledati ovaj prizor kad u divnom morskom danu ti pun nekog optimizma i sreće okrećeš ovaj veliki brod po ovom divnom velikom moru.Ja sretna uživam te gledat kako se boriš sa tehnikom i prirodom.Danas se boriš sa suncem stalno me tjeraš u hlad .Zoveš me ja ti vičem šta je lučica na vidiku i ti sretan,malo mjesto suncem obasjano zraci se obijaju o bjelinu klesana kamena i plavetnilo mora .Doček nam je divna idila što je priroda svojom ljepotom u našim očima oslikala.Ulazimo u luku sve je uredu,nevremena nije bilo,galebi i mačke su tu oni su naš izležavajući odbor za doček.Sretan si što je sve prošlo kako treba da se ništa nije dogodilo.Silazimo na kopno .Idemo se malo prošetati i odmoriti od svega Ti i ja uz pozdrav galebakoji lete visoko ka nebu.Vraćamo se na brod po stvari i vodiš me u našu malu uvalicu gdje ja volim plivati.Vičem more moje evo me ali ti naravno moraš sve zeznuti i svu romantiku ometati More moje evo i mene da glumim spasioca na pustoj plaži.Smijemo se kao neka zaigrana a odrasla djeca.Sjediš u stolici sa nogama u moru.Stol ti je u moru.Ti uživaš .Ja samo želim plivati a ti kao ti dobacivaš mi da ne bi slučajno krenula plivati daleko .smijem se i kažem ti vidiš da plivam leđmo i u moru plutam kao još jedan otok.To je bio najsmješniji dio kad si shvatio da mene kao otok treba ucrtati u kartu da se ne nasuče kakav brod na mene.Plaža je mokra od sinoćnje kiše pa ti sjediš u stolici u plitku moru i stol je unutra.Poslije mog plivanja mjenjamo mjesta ja sjedim u stolici ti plivaš.Ja vičem nemoj daleko ali ti plivaš dalekoI što ću u ovoj priči nitko nikoga ne sluša.Vraćaš se prema meni isplivaš mi sav nasmiajn.Pravo osveženje za dušu i tijelo.ovo ti je odmor kad uživaš u ovoj bogom danoj ljepoti.Mi stojimo na plaži ja ,more i rujanske zrake sunca.,Pa onako ne najavljeno dok stojimo na suncu kiša nas je lijepo oprala.Ja skačem u more plivat ti vičeš na mene koja si ti luda narav i u minuti ti se stvoriš u moru iza mene.plivamo nakon dugo dugo vremena zajedno pa je i kiša prestaje padati .Pokazuješ mi dugu kako se nacrtala iznad mora.Stojimo u moru i gledamo to sunce i dugu.Vodiš me ka obali skupljamo svoje stvari i idemo put broda.Putem mi nabrajaš što se dogodi kad plivamo skupa,pada kiša,dođe jedna duga i onda dođe sunce da nas ugrije.Ti si moj kapetan a ja sam smo tvoj mli mornar.Mi se na brodu sunčamo da ulovimo još koju zraku sunca.Pitaš se koji je moj zaštitni faktor da ne izgorim ,moj savjet pokri me sa nekoliko ručnika onda sigurno neću izgoriti.Smijehom zagrljeni odmaramo se dalje.
utorak, 03.09.2013.
Crtice sa mora kad ti šapućeš mojim snovima
Nitko nikada nebi povjerovao da iza tvoje tjelesne grubosti sakriveno je toliko pažnje i nježnosti prema meni.Znam da voliš me i da to uspješno skrivaš od sviju da me ne povrijediš još jednom i da me zauvjek ne izgubiš.Prijateljstvo koje si oživio pruživši mi ruku i poželio si mi u životu malo pomoći ..Želiš mi danas pokloniti svoju pažnju,neke divne trenutke sa zajedničkih putovanja koje ću pamtiti.Kad se umorim uvijek si tu da taj umor moje duše ti ublažiš.Voliš me znam osjeti se to u pogledu,u tvom govoru u tvojim očima osjetim to u osmjehu.Tu ljubav taj šarm kažeš mi da je prijateljski i da tu tvoju veliku ljubav zaslužujem.Poželim ponekad kao da sam u bajci a ti mi svaki dan učiniš neko ugodno iznenađenje da jednostavno kažem lijepo mi je.Smiješ se često kad smo sami na velikom brodu.Smijemo se da sve more odzvanja,Kažeš da ove dane si sretan i da je ljepota duša i ljepota ove prirode jedno.Uživaš i jednostavno mi poželiš ugoditi u ovo malo dana što provodimo zajedno.Dan brzo prođe i kada dođe noć trudiš se da zaboravim da spavam na brodu.da mi olakšaš taj trenutak da lagano utonem u snove.
Pokrivaš me u meku toplom krevetu brineš se stalno da mi nije hladno da mi nije vruće sve mora biti ugodno priviješ me uz sebe tim snažnim rukama kao da želiš da me zaštitiš od cijelog svijeta.Želiš da nikad ne osjetim bol,Uzdahneš teškoi poželiš mi ispričati priču.Nisu to dječije priče to su tvoji i moji događaji sa mora kojih se ti i danas živo sjećaš a ja u maglovitim jutrima života pogubila sve te divne slike života.Tiho mi šapćeš priču o kupanju kad su nam psi lutalice raznosili odjeću po plaži i još je debelo pocjepali pa kad smo to obukli ni sama neznam našto smo sličili .Smijemo se iako me uspavljivaš ja tu pričicu nazivam dva morska strašila.Ti se smiješ i šapćeš tiho .Ja presretna u ovoj idili.Dva morska strašila po plaži skupljaju ostatke svoje odjeće kao što ja i ti skupljamo ostatke svoje ljubavi.Obećavaš mi tiho da ujutro putujemo i da ćeš mi na pješčanoj plaži po pijesku crtati najljepše ruže samo za mene.Dogovoreno.Ja zaspivam a tvoj me zagrljaj štiti i vraća neku izgubljenu snagu ljubavi koju mi vraćaš našim malim pričicama dok mi šapćeš ja plovim snovima
Oznake: ljubav, pažnja, snovima, smijeh
Crtice sa mora malena ribarska luka
Oznake: more, brod, luka, Galeb, mačka
nedjelja, 01.09.2013.
Crtice sa mora dan za odmaranje.
Danas je dan bio fantastičan ti zaokupljen sobom ja zaokupljena uživanjem.Više odmaranjem.Godi mi ova čujno nečujna tišina.Ti i ja dva svijeta a opet jedno.Razmišljamo i mislimo svako na svojoj strani broda ti kao kapetan a ja kao kapetanica velikog srca kako me ti nazivaš.Radujem se ovom brodu.Raduje me ova mala luka.Ti prikriveno nasmješen i sretan.Reći ćeš da mi ništa ne promakne.Zadovoljno odmaram.Gledam ovaj mir i razmišljam da li je sve to u životu imalo smisla.Ljutiti se,miriti se sve zbog ljubavi.Sad kao dva sretna čovjeka ne djelimo emocije.Ulovim se kako bi razgovarala sa morem a ti mi se došuljaš sa leđa i kažeš gle što gušta kao da si prava šaptačica mora.Voliš ovo more diviš mu se uživaš slušaš ga i pišeše pjesme..Bože što li je divan ovaj morski dan malo prohladan a vedar pa sunčan a maleni vjetrić nam svira oko jedara tako da nam je lijepo.Ja sjedim sa svojom kavom,ručkom što si mi ga ti na morski način pripremio .Još sam na privikavanjubna more a od sutra ja sam mala od kuhinje i palube a ti voziš ha ha ovaj brod.Zezaš da voziš dva broda brod plus mene.Ja kažem da je onda to teretni brod znam da je uvijek onako kako ti smisliš.Tako sad smišljaš meni večeru morski jelovnik.Počinješ kuhati ja odmaram i uživan zapisana u svome pisanju.Pričaš mi da si sretan kad sam i ja sretna i da bi volio cijelu godinu da putujemo skupa.Prišuljaš mi se uvijek nježno i tiho kad gledam zalaske sunca i te trenutke voliš sa mnom da dijeliš.Sretna sam jednostavno veseli me ovo more,ovi brodovi,daljina u koju gledam i po pučinama gledam horizonte spaja se mjesec i maleni val spaja se srcem pogledima al ja sam ja.Ta priča kod tebe izaziva tišinu,pušiš i šutiš,dim cigarete putuje u nebo zvijezdama,Smijemo se kuharu moj .Ja znam da ti ovo voliš da čitaš pa zato ti i pišem ti mornar si srca moga pa ti znaš trenutcima da ploviš i morem i mislima do mene.Voliš me nasmijavati i smijem se ja volim kad mi pričaš o snovima o moru o zvijezdama,vjerujem da te to veseli da ćeš biti jak da ja to prebolim i da ti do kraja ozdraviš.Nikad o svom zdravlju mi ne pričaš a noću čujem kako te boli.Uvjeravaš me svaki put da ti nije ništa ali znam da bol kriti nije lako.Sinoć u tišini mora čula sam tvoje boli.Poželim ti pomoć kažeš bit će mi bolje.Sad dok u kuhinji radiš umjesto mene želim da se ti odmaraš ali tebi kao i meni ništa nije teško .Smiješ se i kažeš mi da pustim boli da će uvijek i uvijek meni biti bolje.Noću kad se brod na valovim ljuljuška ti me pokrivaš kad spavam vidim te u magli kao u snu tu si uvijek pokraj mene.Moguli te zamoliti da u ime sreće i dobrote ti sutra odmaraš to će ti biti odmor za zdravlje.Kao da me ne čuješ što ti pričam ti meni govoriš da bi me volio povest u vožnju brodom oko otoka da uživamo u pogledu i da bi volio da vidimo polje lavande negdje u blizijni.Vičeš mi vidjet ćeš svidje će ti se sve je kažeš kao naslikano.Zamisli more u plavim tonovima kao i nebo od svijetle do tamne nijanse plavo tako i lavanda kada raste u ljubičastim pastelnim tonovima raste na otocima.Fantazija prirode kao da je u živo slikar oslikao ovu prirodu.Moj kuhar je gotov a moje vrijeme za odmaranje lagano curi.Pitaš me želim li još nešto.Odgovaram samo želim svoju sreću u životu da poklonim tebi.Nasmijao si mi se sretno i jako i znam da je ovo bio osmijeh iz srca jednog kapetana i more se kažeš mi važno smije.Stvarno imaš ideje prave bisere.Sad draga uživaj uživaću i ja.Nebo nek nas pokriva zagrljeni zvijezdanom noći loveći zadnje trenutke romantike na moru..Obećavaš mi tiho da ćeš me uspavljivati noćaš i da ćeš mi pričati tiho na jtiše kao da šapćeš svoje male morske priče kako ih voliš zvati a ja uživam to slušati .Ja sam šaptačica moru a ti si šaptač srca moga.,
Volim kad pričaš šapćeš kao da nas netko sluša kako si ti vozio brod i pogriješio rutu,smijemo se kako si učio o moru pa se vrtio u krug i uvijeksi došao pred isti svjetionik pa da si shvatio da ti je karta naopakao.Uspavat ćeš me od te tvoje šaptajuće priče.Vrijeme je za odmaranje.
Oznake: more, Zdravlje, sretna, dan, odmaranje
| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
:
Linkovi
Blog je zaštićen licencom i autorskog prava
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada
Loading
U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,