Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

Marketing

Crtice sa mora vožnja brodom u našu malu lučicu.


Opet smo na brodu jutarnjim tankim a svijetlim zrakama sunca probuđeni, moliš me da još odspavam ali ja kao ja naravno ne mogu.Moj san je ujutro u sedam sati gotov.Čudiš se i miriš sa situacijom.Kažeš mi što ćemo kad po tvom svirati moramo .naravno da cijelo jutro je po mome ali uvijek ima ono žensko ali koje teke uvijek smeta pa mora sve biti po tvom jer mornari moraju slušati kapetana .Oko deset kažeš mi glumeći žapca plovimo natrag u lučicu iz koje smo ovdje i došli.Sretna sam .Kuham,kuhinja miriši po mojim jelima.Brod je krenuo.Ja uvijek zezam i prigovaram da ljuljamo se na moru .Ti u kabini kod kormila mirno voziš ovaj brod na rutu oko otoka.Kad voziš brod i mene ti imaš brigu di je ovaj tvoj nemir.Po polasku broda ti mi stroge upute daješ kojih se ja uredno pridržavam samo prvih deset minuta i onda kad me vidiš kako se došetam do tvoje kabine,tebi uredno padne mrak pa prigovaraš i zujiš na mene a ja samo šutim i smihuljim se.Ajde ko da je mene tog tvog broda strah kad se kreće.To je plovidba ko plovidba ja ovako lunjajući po brodu uživam.Mašem tebi,pozdravljam sunce,nebo,more,noću mašem zvijezdama.Naravno čujem ja tvoj komentar u stilu blago meni sa tobom.Ništa ti to mene dragi moj ne dira ja uvijek sve radim po svome i sve mi uspije,čovjek koji ne pokuša i ostane na priči nema pojma što je to hazard života.Nema osjećaj dobitnika i pobjednika.Evo ova šetnja po brodu dok voziš je moja pobjeda.Znam kad budeš ovo čitao smijat ćeš se do suza i reći da me nema trebalo bi me izmisliti i da se nije rodio onaj koi bi mene mogao ukrotiti.Ma nek ti bude možda je to sve istina ali ja najviše volim gledati ovaj prizor kad u divnom morskom danu ti pun nekog optimizma i sreće okrećeš ovaj veliki brod po ovom divnom velikom moru.Ja sretna uživam te gledat kako se boriš sa tehnikom i prirodom.Danas se boriš sa suncem stalno me tjeraš u hlad .Zoveš me ja ti vičem šta je lučica na vidiku i ti sretan,malo mjesto suncem obasjano zraci se obijaju o bjelinu klesana kamena i plavetnilo mora .Doček nam je divna idila što je priroda svojom ljepotom u našim očima oslikala.Ulazimo u luku sve je uredu,nevremena nije bilo,galebi i mačke su tu oni su naš izležavajući odbor za doček.Sretan si što je sve prošlo kako treba da se ništa nije dogodilo.Silazimo na kopno .Idemo se malo prošetati i odmoriti od svega Ti i ja uz pozdrav galebakoji lete visoko ka nebu.Vraćamo se na brod po stvari i vodiš me u našu malu uvalicu gdje ja volim plivati.Vičem more moje evo me ali ti naravno moraš sve zeznuti i svu romantiku ometati More moje evo i mene da glumim spasioca na pustoj plaži.Smijemo se kao neka zaigrana a odrasla djeca.Sjediš u stolici sa nogama u moru.Stol ti je u moru.Ti uživaš .Ja samo želim plivati a ti kao ti dobacivaš mi da ne bi slučajno krenula plivati daleko .smijem se i kažem ti vidiš da plivam leđmo i u moru plutam kao još jedan otok.To je bio najsmješniji dio kad si shvatio da mene kao otok treba ucrtati u kartu da se ne nasuče kakav brod na mene.Plaža je mokra od sinoćnje kiše pa ti sjediš u stolici u plitku moru i stol je unutra.Poslije mog plivanja mjenjamo mjesta ja sjedim u stolici ti plivaš.Ja vičem nemoj daleko ali ti plivaš dalekoI što ću u ovoj priči nitko nikoga ne sluša.Vraćaš se prema meni isplivaš mi sav nasmiajn.Pravo osveženje za dušu i tijelo.ovo ti je odmor kad uživaš u ovoj bogom danoj ljepoti.Mi stojimo na plaži ja ,more i rujanske zrake sunca.,Pa onako ne najavljeno dok stojimo na suncu kiša nas je lijepo oprala.Ja skačem u more plivat ti vičeš na mene koja si ti luda narav i u minuti ti se stvoriš u moru iza mene.plivamo nakon dugo dugo vremena zajedno pa je i kiša prestaje padati .Pokazuješ mi dugu kako se nacrtala iznad mora.Stojimo u moru i gledamo to sunce i dugu.Vodiš me ka obali skupljamo svoje stvari i idemo put broda.Putem mi nabrajaš što se dogodi kad plivamo skupa,pada kiša,dođe jedna duga i onda dođe sunce da nas ugrije.Ti si moj kapetan a ja sam smo tvoj mli mornar.Mi se na brodu sunčamo da ulovimo još koju zraku sunca.Pitaš se koji je moj zaštitni faktor da ne izgorim ,moj savjet pokri me sa nekoliko ručnika onda sigurno neću izgoriti.Smijehom zagrljeni odmaramo se dalje.

Post je objavljen 05.09.2013. u 23:54 sati.