Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20
četvrtak, 03.05.2018.
Pomislim ponekad na brod
Pomislim ponekad sad kad se proljeće vratilo na brod i na tebe.Znam da kormilariš velikim morem negdje u daljinama.Znam kako je ,valovi te bude sa valovima se družiš i moliš Boga svaki puta kad ide oluja da ti se smiluju.Pomoliš se svaki puta moj Kapetane za mirno more.Stojim i čekam da se brod vrati pa da onim malim sada usidrenim brodicama vozamo se Jadranom,Ovako ponekad pogledam u nebo i kad je kod nas mirno upitam se uvijek kako je kod tebe.Ideš ti i tvoji brodovi jednostavno putujete.Tvoji vjerni prijatelji znam su oceani i mora.Ja na kopnu stojim i razmišljam kako ćemo još malo ploviti i broditi daljinama i blizinama.Znam da voliš brodove kao i ja ali kod tebe je ta ljubav postala opsesija i obožavanja svega morskog.Zato sjedim u gradu daleko od mora i nadam se onom našem susretu Kapetane na našoj maloj rivi srešćemo se i sjesti uz naš kapučino ispod onih starih lanterna.Naravno uvjek se pravimo kad se sretnemo da se ne poznamo uvijek kažemo jedno drugom sve što nas muči i uvijek kažemo sve što nas tišti.Naravno da sve bude lakše kad muke naše života odnesu valovi i more.Bore ti je iscrtalo znam vrijeme neke oluje i nevremena daleka ja ću kao ona mala od palube čekat još malo da te puti mora vrate kući.Pomislim ponekad na brod i osmjehnem se vidim te pokraj kormila moj Kapetane.Mašem uporno kao valjda da ti glumim svjetionik nadajući se da ćeš sretno stići u našu malu mirnu luku.Zauvjek samo mala od palube.
nedjelja, 17.08.2014.
U tišini plaže zagrljeni morem
Ja i ti vječno se ovako nepromišljeno ponašamo.Malo po svome nemirna se ponašam ja a malo i ti.Nakon igre sa morem u ovome danu bez kupanja mokri i napuhani od vjetra :tražimo zaklon i pomalo nam mokrina daj znak da vijeme je poć sa plaže put broda:Priznajem mokra sam od mora bez kupanja bosa i dalje trčim i naravno padam po plićaku od čeg bi inače toliko bila mokra.Ti tamo pušiš te mokre cigarete jedva ti gore ja ti se smijem naravno ,ja sam te i smočila.Tjeraš me sa plaže već po drugi put.Stojim uporno u vodi i divim se galebovima koi lete.Divno se osjećam ali priznajem hladno je.Trčim ti u zagrljaj i nisi se ni snašao a već sav mokar u tom mome zagrljaju.Smijemo se vičeš mi zagrlilo nas je i cijelo more more.Tako mokri obuvamo se i odlazimo put broda mokri.Zagrljeni jedno sa drugim i morem puni nadanja,puni strepnji i naravno smijeha.Koliko godina treba ima ti da bi činio nešto što samo djeci priliči skakutati po valovima i diviti se moru.Plavetnilo neba stopljeno sa plavetnilom mora postali su paleta sunčanog i prohladnog ljetnog dana .Ispratio nas je sa plaže vjetar dok more se cijedi sa nas .Pokušavamo trčati prema brodu jer hladno nam je.Još malo i brod je blizu.Ulazimo u toplinu broda.barem je to zaklon od vjetra naša velika kuća.Presvlačimo se u suhu odjeću.Ti me pokrivaš i tjeraš da ležim i da se ugrijem sva sam i dalje mokra i prozebla.Nekoliko sati bit će dovoljno mi nakon ove avanture za oporavak.Pije se čaj a mi zamotani u dekama,Malo mače nas je došlo vidjeti pa i ona se uvukla u deku svi troje umotani ležimo i grijemo se imam osjećaj da ću usniti.Tebi se spava zatvaraš brod i kažeš da idemo usnit u zagrljaju mora i snova.
Oznake: plaža, mokri, galebovi, more
subota, 09.08.2014.
Kad ja i more putujemo internetom
Danas putujem između redaka slova izgubljenih misli more mi pravi šum i šumi jednostavno i tiho.Ti si tu sa svojom vječnom pričom o brodovima i ja sam tu nasmijana sa laptopom i tobom na pustoj plaži.Pitaš me dokle će to trajati a ja ko uvijek nasmijana kažem da ne znam .Neznam ja i nije me jednostavno briga za tih nekoliko minuta koje provedem tu u virtualnom svijetu.nasmijavam sve oko sebe evo baš sada kad ovo pišem mirisna plaža,pusta,tišina,uvala uokvirena borovima i morskom mirisnom čarolijom.Ti kao kapetan i moj suputnik sad šutiš i uvijek prčkaš po plićaku.Slušaš mene kako pričam o 3000 fantomskih ljudi koji uporno čitaju ovaj moj blog.Kapetan se smije i viče da doziva me more.Evo baš ovako u kapi malog mornara sa laptopom na koljenima pišem ovu priču o nama dok lagani vjetar miluje i mene i tebe.Dva putnika u pratnji galeba smiju se baš sada kako neko dolazi i odlazi kroz blog i čita to što pišem.Voliš da pišem mada bi htjeo da sad ja i ti jurimo po ovim plažama da me pršćeš i bacaš po sitnim valovima.Začudno ti je što ja dok sad pišem milovana sam kristalnim morem i velovima svježine laganog vjetra.Pišem i šutim ali osmjeh je tu .zamišljam ljude koji putuju sa nama na brodskom putovanju jednog kapetana i velike male od palube.More moj vječni putnik koji me voli a ja koja se skrivam od sunca.zato sad pišem da opet dođete u našu putešestviju.Put će nas odnijeti i do mačka i do galeba i dupina,Eto ekipa je spremna iskrcava se po plaži.Kapetan sam smišlja kako da ovu veliku malu od palube nasmije .Na smijan i sretan u minuti je mokar a ja ja nasmijana kao i uvijek tipkam ovu malu zabilješku .Putijemo a plaža na kojoj sad sjedim je uvala lijepa kristalno nacrtala nebo kao granicu svojih obrisa.Možeš li mi dohvatiti sunce vičem ti a ti smiješ se i pokušavaš da ova priča završi što prije.Smijem se svim tvojim ludorijama i osmjesima što činiš.Duša pjesnika piše i na moru.Ispod kape samo izviruje moj osmijeh i ja nasmijana a ti kao i uvijek smišljaš svoje igre na vodi.Vičeš mi da je vrijeme da idemo vidjeti prirodu kako je ovdije lijepo.Kažeš da je samo priroda za moju dušu i za moje srce za lijepo se odmorit.Smišljaš kako mi ulovit večeru e neću se miješat ja sam i tako bolji ribolovac ali znam da ćeš ti ovaj put uspjeti.Smijem se i dovikujem da to po vodi ljevo desno špancira moja večera a ja ću i tako večeru kuhat pa mogu do tada pisati o ovoj ljepoti što me okružuje.Sunce je još visoko ,nebo se smilovalo da nema kiše i da može more biti more i ljeto biti ljeto.Putujemo ja i more zajedno i volim kad smo skupa a ne ne volim baš ovog naređivačkog kapetana .Kapetan me istina Bog samo ljuti i pravi mi neke smiješne mozgalice ali ja samo želim danas da uživam i dok putujem internetom i vođena željom da napišem ovu malu zabilješku nasmijana ispod kape ogrnutra u bijelu plahtu da ne izgorim pišem svoj blog. Moj tango ja i tko volim plesat i po vodi zašto ne.a ti kao pravi mornar sa svojim morskim svijetom zasućeš me kao u bajci bogatom večerom.Znam da ću ja kao mala Pepeljugica i tvoja ptica iz zlatnog kaveza ili dijevojka iz staklenog dvorca u kuhinji praviti od tvog ulova ukusnu čarobnu večeru.Ja pišem a ti se smiješ,Želiš da napišem da će djevojka iz staklenog dvorca plesati tango pod zvijezdama.Pišem i smijem se.Doziva me kapetan i moru i sebi.Odlazim moru da sa pozdravim sa njim i da ti ja kao i uvijek ulovim večeru.Smiješ se na mene vičem ti evo dolazim.Juri plažom u svom stilu velika mala od palube.Čujemo se na tangu ispod zvijezda.
Oznake: more, večera, tango, plaža
ponedjeljak, 23.09.2013.
Crtice sa mora odlazak
Jutros se budim ti opet već tradicijonalno čitaš neku knjigu kraj mog uzglavlja i jedeš neku jabuku.Osmjehe mi šalješ dok se budim .Polako idem u kuhinju uz kavu moju i tvoj doručak ha ha da nas nema treba nas izmisliti koji smo mi tim.Planiraš za doručkom šta ćemo mi to danas u ovom posljednjem danu raditi naša posljednja nedjelja na moru.Prvo ljube moja idemo na plažu kažeš mi lijepo vrijeme danas najavljuju, možemo plivati i po moru i po pijesku.Uživancija.Nećeš izgoriti ne brini govoriš mi sav nekako cvateš od sreće.Jednostavno ugađaš mi i pokušavaš ostvariti što više mojih želja danas.Ja ti pričam da bi voljela za zadnji dan jednu barem malu vožnju ovim brodom.Može odgovaraš i prihvaćaš moj prijedlog.Za dalje kad se vratimo sa plovidbe kuhamo naš famozni zajednički ručak u kojem Kapetan bira namirnice i jelovnik a mala od palube po kapetanskim uputama kuha zdravu hranu.Blago meni sa mojom pameti.Uh nakuhala se ja .Blago meni.Trčim po brodu po stvari za plažu i ti naravno vičeš nešto u stilu nemoj pasti i naravno ja nebi bila ja da se nisam poslkliznula i pala razbila bradu ma ništa strašno .Stojiš iznad mene dižeš me i saniraš ranu.Ja malo uhćem puhćem i pod flasterima hoću na plažu.Popuštaš a šta bi sa mnomaTrčkaram i dalje po kopnu stalno vičeš za menom pazi,pazi a ja naravno prva stižem na plažu.U hladu ispod malog bora imam uvijek tu svoje mijesto.Igramo se sa valovima ,šetamo uz more, plivamo.Gađaš me mokrim pijeskom.Kupamo se .Kažeš da voliš kad smo na plaži skupa.Skupa gledamo more ,galebe,sunce .Pitaš me da li da idemo na brod?.Pokupljam stvarčice sva ubrzana ko i uvijek a ti samo brineš za ranu na mojoj bradi.Ljepiš mi ponovo flaster da to bude kako treba Želiš da to odmah u sekundi zaraste.Idemo na brod.Zabavno je kad ovako dođem u brod do kormila i stavim ruke na tvoje i kormilarimo brodom skupa.Ti upravljaš naravno a ja pridržavam sa strane.Voziš brod lijepo polako siguran u more,brod i sebe.Idem na palubu broda i sjedim na klupi i uživam u sunčanom daniu i ljepoti pogleda.Divim se moru toj veličini i ljepoti.Voziš dugo nekoliko sati da vidim što više malih gradova sa mora.Okrećeš brod i mi se vraćamo ja kao dijete sretna.Vičem i skačem od sreće. .Ostvario si mi želje.polako voziš natrag i pričaš mi da ti je najljepše kad ploviš sa mnom,Lijepo opušteno sve je nekako kao bezbrižno,neopterećeno sa ničim.Drago ti je što mi je lijepio i da se stalno smijem i da misliš da je ta moja pozitiva dobra jer sam sretna i mirna a o mirnoći otom potom.Ponovo mi previjaš bradu.
Dobro je proći će uvjeravam te Kuhamo ručak .Uživaš u ručku sa mnom za stolom na palubi.Baš prava idila.Bojiš se za mene da se jučerašnja temperatura ne vrati pa idem na odmor utrpana u nekoliko pokrivača.Obećavaš mi još jedno kupanje danas a ja samo želim da se temperatura ne vrati.Zaspala sam na Kapetanovim rukama da se ugrijem od vjetra i mora.Budim se a ti si opet naravno uz mene čuvaš me u snu da ne diram ranu na bradi.Pričaš mi da mirno spavam ali da kad sam budna duplo sam življa od drugih ljudi.Smijem se i naravno trčim po svoje stvarčice za plažu.Vičeš ali sad nisam pala samo mi još to fali.Na plaži uživam ti mi svaki trenutak činiš sretnim svaka minuta naših druženja prošla je sa znakom tvoje pažnje prema meni.Osjetim da tuguješ što ćemo se za još nekoliko sati rastati.Donosiš mi opet lavandu odnekud ,škakljaš me po licu tim grančicama i plavkastim cvjetićima bacaš me po pijeskuUživam sretna sam da si tu.Sretan si kažeš što sam tu.Idila se stvotrila.Pršćeš me morem polijevaš, činiš mi se kao neki dječak.Pitam te pa koliko ti je godina.Smiješ se kao ja ti ukrala godine ha ha Crtaš po plaži po pijesku gdje nema kupača.Valjam se po moru vučeš me dublje da moram plivati.Sad sam poplavila od vode i tjeraš me na brod.Vrijeme mi je da se pakiram i da pođemo doma.Dok se pakiram ti si naravno bio brži već si gotov dovezao si i auto do lukeTako da se samo spustim sa broda.okrećem se i osvrćem po brodu da li je sve pospremljeno.Vičeš mi da je sve ok.Posada ulazi na brod a mi silazimo sa broda Podragam svog imenjaka i siđem, mirno ti more želim.Ulazim u auto Kapetan me vozi doma pričamo o moru kao da je sve stalo a ne da sutra je novi radni dan i da je kopno duboko ispod nas.Dok voziš pitaš me za ranu boli li?Kažem ti sve je ok.Sama sam kriva.Brineš se i pitaš kako ću noćas zaspati ,Kažem ti misliću na more i usniti u snu sanjajući zalaske sunca i more.Primičemo se doma da krenemo svatko svojim putem.Svira naravno tvoja omiljena pjesma trag u beskraju.Ujutro se vraćaš na moreSutra ideš na brod.Vidjećemo se.Dugo sjedimo u autu n ne pričamo ne možemo se rastat,Poželiš kažeš da nikada ne dođe ovaj dan a kad dođe priznajš boli te rastanak.Mene boli tuga u tvojim očima.Kažeš da te neće par mnjeseci imati tko nasmijavat ni na brodu ni u gradu.Faliće ti i naše gradske kave .Faliće ti utakmice gdje ja navijam naravno najglasnije.Faliću ti ja nasavršena tvoj putnik i suputnik u vremenu.Nemožeš govorit zašutio si pišeš mi na mobitel poruku i gledaš mi u ranu na bradi.Govorim ti dobro je.Poslao si mi poruku.Zauvijek ću te voljeti tvoj Kapetan .Gledaš u moje lice i skrivaš pogled odgovorim ti na poruku Uvijek će te voljeti tvoja mala od palube.Bez rečene riječi lijepiš mi flastre na brdu vadiš stvari iz auta i nosiš stvari u lift.Pomiluješ me po licu .Šutiš. ,Kažem ti mirno more kapetane ,Mahneš ja lifeom idem i odlazim u svoj dom,Sretna i nasmijana vrata su se otvorila i oko mena moja draga nasmijana lica .Gledam kroz prozor ti u autu sjediš nagnut nad volanom ruke ti prekrile lice.Nasmijana se veselim svojoj obitelji i gledam svako malo kroz prozorDugo si rukama pokrivao lice,palio cigarete pušio.I krenuo na svoj daleki put.Auto je krenuo put mora sa puno teških uzdaha gdje ćeš u mislima znam nositi mene.Laku noć ti želim i mirno more moj kapetane želi ti mala od palube.
četvrtak, 19.09.2013.
Crtice sa mora vjetar me miluje
Jutro je svanulo.Suncem smo okupani i radosno dočekali ovaj dašak topline danas dodirne nakon kišnih dana,Ti trčiš od jutra za nekim poslovima .Ja poslije doručka i ručka počinjem put po svojim romantičnim pisanjima.Komentiraš da smo se oboje primili posla.Ja pišem na jednom laptopu a ti na drugom laptopu čitaš neke zanimljivosti koje sam za sebe komentiraš.Pišem ja polako svoje pjesme i svoje priče u kojima ima puno mora,mene i tebe.Ti voliš čitati ova moja pisanja.Vjerujem da dobro je to što napišem jer ne dobivam tvoje kritike.Pišem nošena suncem i mirisom mora sve je lepršavo,razigrano i onako kao da je sve to neka čipka od mora,Ustvari kad pomislim život i jeste čipla koju svaki čovijek sam plete kao svoju sudbinu u želji da baš njegova čipka najljepša bude.Ne znam koliko sam u tome uspješna ali ide mi ovo pisanje priča.More mi daje neku mirnoću a tebi neku snagu.Brod tebi daje zadovoljstvo a meni neki trenutak radosti.Ti voliš stvarati velika djela tu u brodu u tišini mora i nebeskog beskaraja a ja volim pisati u ovoj mirnoći i toplini ljepote prirode.Priroda inspirira čovjeka.Ti voliš kad pišem smješkaš mi se volš taj dio dana kad je ovo moje pisanje na redu jer znaš da dok pišem tim duže bit će mir.Sjedimo na brodu u luci svak u svojim virtualnim svjetovima.Pitaš me pišem li opet o moru.Naravno o čemu drugom.Morska draguljarnica je neiscrpna tema mojih stihova,i mojih snova.Volim pisati a znam da ti sve ovo voliš čitati i tako u krug.Onoliki si koliko daješ u taj posao sebekoliki je moj ulog,moj ulog u životu je jedno čisto i veliko žensko srce,pola osmjeha i i vedrina jedne duše.More ono je samo moj plašt koji me štiti baš kao i ti što me svakim danom čuvaš.More mi daje snagu kojom kroz život idem neiscrpno dalje.Ima čovjek snage i za život,ljubav i ovo more.Volim brodove moje imenjake.Plivaju danas morima bez mene zato si ti tu da mi kažeš kako su.Ljubav me neizmjerno okružuje znam ti mi je šalješ.To znamo ti i ja .Život je samo duga igra i sve to ovisi kakav si igrač svoga života.Dobar igrač života određuje sam svoja pravila igre a loš igrač dopušta da mu drugi igrači nametnu svoja pravila.To je vječna dilema tko je bolji a tko lošiji igrač u utakmici života a ja ,ja se sa tim ne opterećivam.Igram isključivo cijeli život po svojim pravilima.Obožavam za one koju to nikada nisu shvatili poništitit sva životna pravila tuđih igara u korist svoje utakmice.Vezem ja tako svoju životnu čipku u pjeni od mora i nadam se da lijepo to će ispasti.Znaš ti koji ovo čitaš i smihuljiš se preko laptopa na mene da je ovo moja utakmica .Moja su sva svjetla,moje su sve zvijezde,moje je more,moje je nebo sve je u sekundi moje sve sija za mene.Bit ću toliko dragi velikodušna pa ću to u djeliću sekunde zasijati i za tebe .Obasjani zajedno na terenu života igramo ja i ti vječni derbi.Pobjediću naravno ja a ti dobivaš za nagradu moju sreću i moje oduševljenje.Presretna sam kad svaki od nas dvoje u svom svijetu stvaramo i radimo ono što volimo.Volimo more ,volimo život,cijenimo,ljubav i svoju toplinu doma i vrline plemenitih ljudi koji gaje divne plemenite osjećaje.Sunce je sve jače izvlačim se iz broda na onu gornju terasu broda.Gledam ovo voće na stolu:Bože koje bogatstvo jeseni.Grožđe i puno malenih zrnaca donjelo je polagani dašak dolaska jeseni.Vidim buketić moje lavande koje si mi jutros darovao.Znaš da ja volim lavandu.
Ovaj buketić je nešto što nadahnjuje da pišem danas u toplom danu na predivnom moru u pogledu na prelijepu plažu.
More života nosi nosi i dalje ova dva nemira ma kako mi dobro ili loše odigrali svoju utakmicu da li po mojim ili po tvojim pravilima.Tišina je iznad mora čujem maleni val i lagani vjetar me miluje dok mi šalješ svoje osmjehe.
Oznake: more, čipka, utakmica, igra
četvrtak, 12.09.2013.
Crtice sa mora putujemo da nas dočekaju dva galeba
Ja i ti od jutra spremamo se za ovu plovidbu.Zima je a i sunce je slabo.More je mirno pa mi to daje uvjerenje da će sve biti u redu i da ćemo se brzo i sigurno vratiti.Vjetar se poigrava sa galebovima i morem.tu su i naša dva galeba.Ti kažeš da nas isparaćaju na mirnu pučinu.Stoje na tom moliću i skakuću nama kao pozdrav pa poletiše u nebo .Putujemo razgledamo tu ljepotu prirode to kristalno more,daleke male uvale pokoja stijena što iz mora izdiže se ka nebu a satkana od kamena i soli koja je izgrizla i izbijelila taj kamen.Danas nije sunčano ali lijepo je vrijeme i vozi me veliki brod.Ti za kormilom voziš ovu našu kuću na vodi kako ja volim reći.Priroda nas okružuje sa svih strana,more,nebo,obala kroz idilu vremena prolazi svojom rutom ovaj brod se stapa sa prirodom a nas dva saputnika i putnika i vremena i života.Putujemo oko otoka.Otok je dugačak a i obala je lijepa samo je sad sve nekako pusto deveti je mjesec i sve je onako mirno i pitomo kako treba biti stopljeno sa prirodom.Volim ovo more ,ti znam voliš more,brodove i mene.Ponekad si sa mnom nemoguća kombinacija ovog prijateljstva.Dok razmišljam i sjedim sama na brodskoj klupi čujem malene valove što brod pučinom pravi dok svoj pravac po moru gazi kao da uzdiše.Napravili smo krug kako ti kažeš oko našeg otoka pa ulazimo natrag u luku . Kao u nekom filmu opet naša dva galeba na molu nas dočekuju ,letom pozdravljaju.Ja se nasmijem o pa to je naša ekipa snova.Kapetan ozbiljan pristaje sa brodom ,lučki mačak sa svojom družinom mački prvi je tu za pozdrav .Ja gledam u more i u svu brodsku bjelinu brojnih jedara što se bijele.Bjelina broda,stopljena sa bjelinom kamena opločene luke i morsko plavetnilo daje jednu živu mornarsku majicu nacrtanu,brodovima ,morem i nebom.Bijelo je ,plavo je govoriš mi .Pogledaj te galebove na suncu bijeli su a opet malo plavkasti.Sve ti je to morski ugođaj ili je na bjelini perja plavkasti refleks od mora.
Oznake: more, luka, mačci, dva galeba, brod
srijeda, 11.09.2013.
Crtice sa mora putujemo moru
Danas putujemo moru ja mala od palube i ti moj kapetan.Putujemo kiša nas prati i prostire nam svoje kapi po putu.Kilometri lete,lete jednostavno daljina postaje premostiva.Volim ovaj naš put ,ti voziš,tišinu raznosi dodir kiše o stakla ovog moćnog auta.Tišina ,put pred nama,kilometri jednostavno lete.Stižemo more se širi pred nama.Plavetnilo neba vječno stopljeno sa plavetnilom mora.Vidim brod i smijem se :Ha ha evo nas vratila se dva nemira.Naravno naši galebovi su tu,dvije mačke sa doka kao i mala ribarska flota.Dokom se šećemo ja i ti sretni što vidimo brod.Ispunjeni svojim nadanjima i očekivanjima ulazimo u brod.Brod je za mene odmor od svega.Priča koja počne i nikada ne završava.Ti ,ja i naša lučka ekipa za doček.Penjemo se po brodu i smještamo naše stvari..Zabavno je malo otić,malo doći.Volim kad dolazim na brod,more je opet tu.Vlada neka idila.Kiša je prestala padati.Igramo se nasmijani podjeljeni svaki u svojim životnim ulogama.Ni sam ne znaš koliko sreće u sebi donosim na ovaj brod.Jednostavno je .Ti voliš brod.on je tvoj odmor.Mjesto gdje odmaraš dušu a ujedno on ti je sve.Brod je za tebe život.Tvoja znam ja to on je najveća ljubav.Samo se smihuljiš i tjeraš život po svom.Grijemo se u svome velikom brodskom boravku .Praviš planove za danas i za sutra.Ti si sav u nekom poslu.ja naravno gospodarim kuhinjom.Pratiš prognozu,slušaš radio,gledaš po internetu.komentiraš da mirno je more.Miris mojih jela dovodi te do kuhinje.Želiš da odmorim i da mi dan bude odmor a ne umor Zoveš me vječno nemirna moja.Dan je dug puno je posla pred nama.Ti mi pričaš ja opet slušam.Uživamo u pogledu na zaljev.Bio je to zaljev naših snova u mladosti,zaljev naših nadanja a danas zaljev naše sreće.Smiješ se ,vidim da te sreća nosi kada ja i ti putnika dva ovoga broda na valovima nosi more.Neka brodi ova sreća brodarima a uspomene nek ostanu mornarima.Uživaću u prohladnom morskom danu.Gledaću tebe onako vječno otsutnog pokraj sebe.Došao si mi opet kao šaptač morskih priča za laku noć.Ja kao slušač morskog šaptača zaspaću noćas znajući da ti u sjećanju nosiš mene.Noć je idilično neko rujansko vrijeme.Ti i ja mala lučica uranja još jednu noć u san.Ujutro opet polagano krećemo na put .Putujemo .
utorak, 03.09.2013.
Crtice sa mora malena ribarska luka
Oznake: more, brod, luka, Galeb, mačka
nedjelja, 01.09.2013.
Crtice sa mora dan za odmaranje.
Danas je dan bio fantastičan ti zaokupljen sobom ja zaokupljena uživanjem.Više odmaranjem.Godi mi ova čujno nečujna tišina.Ti i ja dva svijeta a opet jedno.Razmišljamo i mislimo svako na svojoj strani broda ti kao kapetan a ja kao kapetanica velikog srca kako me ti nazivaš.Radujem se ovom brodu.Raduje me ova mala luka.Ti prikriveno nasmješen i sretan.Reći ćeš da mi ništa ne promakne.Zadovoljno odmaram.Gledam ovaj mir i razmišljam da li je sve to u životu imalo smisla.Ljutiti se,miriti se sve zbog ljubavi.Sad kao dva sretna čovjeka ne djelimo emocije.Ulovim se kako bi razgovarala sa morem a ti mi se došuljaš sa leđa i kažeš gle što gušta kao da si prava šaptačica mora.Voliš ovo more diviš mu se uživaš slušaš ga i pišeše pjesme..Bože što li je divan ovaj morski dan malo prohladan a vedar pa sunčan a maleni vjetrić nam svira oko jedara tako da nam je lijepo.Ja sjedim sa svojom kavom,ručkom što si mi ga ti na morski način pripremio .Još sam na privikavanjubna more a od sutra ja sam mala od kuhinje i palube a ti voziš ha ha ovaj brod.Zezaš da voziš dva broda brod plus mene.Ja kažem da je onda to teretni brod znam da je uvijek onako kako ti smisliš.Tako sad smišljaš meni večeru morski jelovnik.Počinješ kuhati ja odmaram i uživan zapisana u svome pisanju.Pričaš mi da si sretan kad sam i ja sretna i da bi volio cijelu godinu da putujemo skupa.Prišuljaš mi se uvijek nježno i tiho kad gledam zalaske sunca i te trenutke voliš sa mnom da dijeliš.Sretna sam jednostavno veseli me ovo more,ovi brodovi,daljina u koju gledam i po pučinama gledam horizonte spaja se mjesec i maleni val spaja se srcem pogledima al ja sam ja.Ta priča kod tebe izaziva tišinu,pušiš i šutiš,dim cigarete putuje u nebo zvijezdama,Smijemo se kuharu moj .Ja znam da ti ovo voliš da čitaš pa zato ti i pišem ti mornar si srca moga pa ti znaš trenutcima da ploviš i morem i mislima do mene.Voliš me nasmijavati i smijem se ja volim kad mi pričaš o snovima o moru o zvijezdama,vjerujem da te to veseli da ćeš biti jak da ja to prebolim i da ti do kraja ozdraviš.Nikad o svom zdravlju mi ne pričaš a noću čujem kako te boli.Uvjeravaš me svaki put da ti nije ništa ali znam da bol kriti nije lako.Sinoć u tišini mora čula sam tvoje boli.Poželim ti pomoć kažeš bit će mi bolje.Sad dok u kuhinji radiš umjesto mene želim da se ti odmaraš ali tebi kao i meni ništa nije teško .Smiješ se i kažeš mi da pustim boli da će uvijek i uvijek meni biti bolje.Noću kad se brod na valovim ljuljuška ti me pokrivaš kad spavam vidim te u magli kao u snu tu si uvijek pokraj mene.Moguli te zamoliti da u ime sreće i dobrote ti sutra odmaraš to će ti biti odmor za zdravlje.Kao da me ne čuješ što ti pričam ti meni govoriš da bi me volio povest u vožnju brodom oko otoka da uživamo u pogledu i da bi volio da vidimo polje lavande negdje u blizijni.Vičeš mi vidjet ćeš svidje će ti se sve je kažeš kao naslikano.Zamisli more u plavim tonovima kao i nebo od svijetle do tamne nijanse plavo tako i lavanda kada raste u ljubičastim pastelnim tonovima raste na otocima.Fantazija prirode kao da je u živo slikar oslikao ovu prirodu.Moj kuhar je gotov a moje vrijeme za odmaranje lagano curi.Pitaš me želim li još nešto.Odgovaram samo želim svoju sreću u životu da poklonim tebi.Nasmijao si mi se sretno i jako i znam da je ovo bio osmijeh iz srca jednog kapetana i more se kažeš mi važno smije.Stvarno imaš ideje prave bisere.Sad draga uživaj uživaću i ja.Nebo nek nas pokriva zagrljeni zvijezdanom noći loveći zadnje trenutke romantike na moru..Obećavaš mi tiho da ćeš me uspavljivati noćaš i da ćeš mi pričati tiho na jtiše kao da šapćeš svoje male morske priče kako ih voliš zvati a ja uživam to slušati .Ja sam šaptačica moru a ti si šaptač srca moga.,
Volim kad pričaš šapćeš kao da nas netko sluša kako si ti vozio brod i pogriješio rutu,smijemo se kako si učio o moru pa se vrtio u krug i uvijeksi došao pred isti svjetionik pa da si shvatio da ti je karta naopakao.Uspavat ćeš me od te tvoje šaptajuće priče.Vrijeme je za odmaranje.
Oznake: more, Zdravlje, sretna, dan, odmaranje
subota, 31.08.2013.
Crtice sa mora jutros probudilo me more
Nakon godinu dana dolazim opet u suncem okupanu malu lučicu kako i treba moj odbor za doček su malena skupina galeba što od rana jutra lete u potrazi za ribicama.U tišini malog mjesta i ljepoti kako kažu ljudi mora i žala.Priroda me prigrlila dio te idile sam i ja .Uklapam se nekako na ovom brodu da se ne osjećam kao stranac.Moj kapetan u šali voli reći da je moj nosač kofera pa mu je čast pripala i ovaj put.Prvi dan privikavanja je prošao.Uljuljana valovima teško sam zaspala.Moj kapetan po običaju dok ja spavam sjedi kraj mene tu prvu noć da bi se privikla na prostor ili da nebi ispala sa broda što se i znalo dogoditi da zaspim i probudim se sa dekom i jastukom na pramcu broda a nitko ne zna kako sam ja dospjela tamo.Spavam mirno i jutros se budim .Ove dane budilnik mi je more.Budim se šimom valova sa mirisom mora i vrele kave friško skuhane koju mi donosi moj kapetan broda.Smijemo se gledamo sunčan ali svjež morski dan.Pučina ga vuče da putuje a ja bi još malo mira ove lučice.Volim taj pogled na plavkasto more čini mi se kao dragulj prirode.Nebo ,šta napisati meni je uvijek nasmješeno.Sunce moj mali prijatelj samo ponosno između oblačića virka a ja mu zadovoljna i sretna mašem.Pomislim ponekad kako je za sreću potrebno tako malo jedna jutarnja kava,predivan pogled na staro ribarsko mjesto,malo laganog vjetra i da nisi sam ugodnog društva.Sjedimo zagrljeni dobrim raspoloženjem ti mi pričaš o vremenu i prognozi.Danas ćemo sigurno biti na vezu jer sam ja kako ti to kažeš veliko dijete u morskom vrtiću na privikavanju.Treba meni dan dva da ipak upamtim haha da je oko mene more i da moram paziti kao i na sunce koje me do kosti i bola prži cijeli život a ja se skrivam po hladu.Ima ovaj brod i debelu hladovinu u jednom kutu gdje me zezaju da je to samo za stolom moje mjesto.Paziš ti mene po tom moreu dok nasmijan obilaziš brod a ja se ko uvijek smijem.Obećavam da neću se pre glasno smijati .Kad se smijem i more odzvanja a nebo me tad osjećam da grli i pruža mi ruka.Sad već razbuđena razmišljam odlazim putevima divnih protkanih misli.Jutros probuđena na moru kao ponovo rođena dan koji obećava tišinu mora,spokojnost i sklad dobrote i topline ljudskih duša.Naravno ja ko ja moram sve znati pa vičem ti Šta ima kapetane?!!Šapćeš mi tiše malo probudit ćeš galebove ,more da se ne naljuti.Odmaram se privikavam se.
Maleni valić me ljuljka a ja se ljuljkam u brodskoj ljuljački koju je kapetan napravio za mene.
Oznake: kapetan, more, val, brod
petak, 14.09.2012.
Crtice sa mora devetnaesti dio
:
Danas je još jedan ludi dan.Kod mene je itako sve ludo i nezaboravno.Budimo se u hladno morsko jutro.Kad gledam more i osjetim vlagu u zraku mislim da mi je još više hladno.Bunovni utrpani ,pijemo kavu.Gledaš nebo ,danas je u planu isplovljavanje.Lupkam nogom na palubi ti se ljuljaš na brodskoj ogradi.Primjećujem da nema ni onog vjetra više ali vrijeme je ljigavo i sivo.Smihuljim se i pitam kapetana šta to more sada radi?More uživa u svom miru kažeš mi.Vidiš ni sunca,niti valova nema.Super je za mene vrijeme kažeš i krećeš sve obaviti što treba.Radiš sve svoje pripreme da brod može krenuti.Obavljaš i nabavu na brzinu jer moraš imati novine, friška peciva, i puno toga što ti i treba i ne treba .Ja te zovem i gospodin nabavni. Ne ljutiš se samo kapetanski dalje zapovijedaš brodom .Danas mala od palube plovi,idemo doručak,kava i ručak.To je na brodu u kretnji malo teža misija ali uspjeću ja to .Pozdravljam svoja dva galeba što sad kruže iznad lučice tražeći ribarske ostatke.Mi isplovljavmo .Putujemo ,ja kuham , ti voziš i pije se kava u kabini .Kažeš da je baš hladno.Ja se idem grijati.Promatram kroz zamagljene prozore kako je sad priroda drugačija ,nema onih svjetlih sjena,bljeskavih odsjaja kao da sam u nekom drugom svijetu.More bez svjetla i sunca.Boja mora jednolično tamno plava a nebo prekriveno oblacima u sivilo ogrnulo more.Brod je bijel i kao da se svojom bjelinom odupire današnjem sivilu .Sve je mirno i tiho .Ja sam gotova sa svojim poslom i mogu na prvoj palubi mirno sjediti i uživati u osjećaju da bijeli brod plovi morem.U daljini daleke pučine tamnoplava i tamnosiva linija horizonta se dodiruju.Ovo prostranstvo mora, čovjeka vodi u beskrajnu tišinu.Znam da si jedva čekao da plovimo nekoliko sati.Malo smo stali stalno ti nešto zagledaš u daljinu.Vozimo se dalje Tvoj brod mi se čini tako mali u ovom velikom prostranstvu od mora.Ja se ničeg ne bojim meni je uvijek sve svejedno.Vičeš mi što smo ozbiljni danas .Šta bi ti kapetane da se zezamo bićemo ozbiljni, zezamo se samo kad se brod vrati sigurno u sigurnu našu malu i lijepu luku.Volim malu lučicu.Ima ona i srce i dušu .Polako se na moru vraćamo natrag .Putujemo istim putem prema našoj sigurnoj luci.Kažeš da je to dovoljno za danas .Ja sva sretna da se konačno nakon pet sati plovidbe mirne i tihe dođe do kopna.Pitam kapetana kako li je sve depresivno sivo a prije nekoliko dana divili smo se kraljevskim zalascima sunca i svilenoj pučini od dragulja nijansi najjljepših akvamarina.To je to ,to je ćudljivo more i priroda.Pogledavaš na sat.Stižemo na vrijeme u luku onako kako si planirao, vrijeme plovidbe i sve ti je po planu .Vežemo se ,sidrimo se, iskrcavam se prva sa broda sva sretna da sam iz tog sivila dopulovila u malu luku ipak i u sivom danu obojanu živim bojama.Raduju me i ona dva galeba i ljudi na maloj šetnji i puno cvijeća na malom parkiću.Ipak ima živosti u ovom danu.Sad kad oboje i mi sretni šećemo malo da se valjda odmorimo od broda.Stavljaš mi opet onu svoju kapetansku kapu na glavu.Idemo i utrkujemo se po parkiću.Uvijek ja pobjeđujem ti me puštaš namjerno da budem sretna.Trčim sa tvojom kapom .Ti se penješ na klupu i pjevaš o sole mio.Šta, ja da pjevam smijem se .Ti si pjesma moje duše pjevaš mi .Kažeš ti ne pjevaš ti mala od palube danas slušaš ti si moja publika.Tjeram te i vučem da siđeš sa klupe ti kao zločesti dječak kažeš da nećeš.Voliš se ludirati .Pjevaš mi pjesmu do kraja i silaziš .Danas te čeka iznenađenje kažeš mi nasmijan, idemo u onu našu malu konobu.Onu malu morski uređenu,Silaziš sa klupe i preko parkića vodiše me prema maloj lijepoj konobi.Još jedna lijepa večer sa tobom uz sve plodove mora koje volimo i onu lijepu svijetlost mirisnih svijećaSad poćinje naše nadmudrivanje i igra zasmijavanja tko je bolji komedijaš kapetan ili mala od palube.Zezam te prva u konobi jer ti jelovnik iz šale stalno držiš naopako Ova večera je još jutros u konobi naručena pa mi jelovnik nije.bitan kažeš mi se Igramo sa jelovnicima ,salvetama skrivamo se za stolom jedno od drugog iza svjetlosti svijeća.Dva nemira nikad mira nemaju .Neka nam večera bude vesela kad je dan prošao u nekom tužnom sivilu.Smijemo se ti me opet nasmijavaš.Za sve dogodovštine nema opisa a niri dovoljno riječi.Dok jedemo pričaš da si od ove pjesničke duše naučio da more se smije,tuguje,spava,odmara,plače,Smijemo se do suza.Zalazak sunca djeluje ovako sunca nema sve je sve je sivo i more i nebo i sjene.Lučicu je obuhvatilo sivo rujansko veče gdje naša dva nasmijana lica razbijaju u konobi tu monotoniju.
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
:
Linkovi
Blog je zaštićen licencom i autorskog prava
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada
Loading
U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,