Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20
četvrtak, 03.05.2018.
Pomislim ponekad na brod
Pomislim ponekad sad kad se proljeće vratilo na brod i na tebe.Znam da kormilariš velikim morem negdje u daljinama.Znam kako je ,valovi te bude sa valovima se družiš i moliš Boga svaki puta kad ide oluja da ti se smiluju.Pomoliš se svaki puta moj Kapetane za mirno more.Stojim i čekam da se brod vrati pa da onim malim sada usidrenim brodicama vozamo se Jadranom,Ovako ponekad pogledam u nebo i kad je kod nas mirno upitam se uvijek kako je kod tebe.Ideš ti i tvoji brodovi jednostavno putujete.Tvoji vjerni prijatelji znam su oceani i mora.Ja na kopnu stojim i razmišljam kako ćemo još malo ploviti i broditi daljinama i blizinama.Znam da voliš brodove kao i ja ali kod tebe je ta ljubav postala opsesija i obožavanja svega morskog.Zato sjedim u gradu daleko od mora i nadam se onom našem susretu Kapetane na našoj maloj rivi srešćemo se i sjesti uz naš kapučino ispod onih starih lanterna.Naravno uvjek se pravimo kad se sretnemo da se ne poznamo uvijek kažemo jedno drugom sve što nas muči i uvijek kažemo sve što nas tišti.Naravno da sve bude lakše kad muke naše života odnesu valovi i more.Bore ti je iscrtalo znam vrijeme neke oluje i nevremena daleka ja ću kao ona mala od palube čekat još malo da te puti mora vrate kući.Pomislim ponekad na brod i osmjehnem se vidim te pokraj kormila moj Kapetane.Mašem uporno kao valjda da ti glumim svjetionik nadajući se da ćeš sretno stići u našu malu mirnu luku.Zauvjek samo mala od palube.
ponedjeljak, 23.09.2013.
Crtice sa mora odlazak
Jutros se budim ti opet već tradicijonalno čitaš neku knjigu kraj mog uzglavlja i jedeš neku jabuku.Osmjehe mi šalješ dok se budim .Polako idem u kuhinju uz kavu moju i tvoj doručak ha ha da nas nema treba nas izmisliti koji smo mi tim.Planiraš za doručkom šta ćemo mi to danas u ovom posljednjem danu raditi naša posljednja nedjelja na moru.Prvo ljube moja idemo na plažu kažeš mi lijepo vrijeme danas najavljuju, možemo plivati i po moru i po pijesku.Uživancija.Nećeš izgoriti ne brini govoriš mi sav nekako cvateš od sreće.Jednostavno ugađaš mi i pokušavaš ostvariti što više mojih želja danas.Ja ti pričam da bi voljela za zadnji dan jednu barem malu vožnju ovim brodom.Može odgovaraš i prihvaćaš moj prijedlog.Za dalje kad se vratimo sa plovidbe kuhamo naš famozni zajednički ručak u kojem Kapetan bira namirnice i jelovnik a mala od palube po kapetanskim uputama kuha zdravu hranu.Blago meni sa mojom pameti.Uh nakuhala se ja .Blago meni.Trčim po brodu po stvari za plažu i ti naravno vičeš nešto u stilu nemoj pasti i naravno ja nebi bila ja da se nisam poslkliznula i pala razbila bradu ma ništa strašno .Stojiš iznad mene dižeš me i saniraš ranu.Ja malo uhćem puhćem i pod flasterima hoću na plažu.Popuštaš a šta bi sa mnomaTrčkaram i dalje po kopnu stalno vičeš za menom pazi,pazi a ja naravno prva stižem na plažu.U hladu ispod malog bora imam uvijek tu svoje mijesto.Igramo se sa valovima ,šetamo uz more, plivamo.Gađaš me mokrim pijeskom.Kupamo se .Kažeš da voliš kad smo na plaži skupa.Skupa gledamo more ,galebe,sunce .Pitaš me da li da idemo na brod?.Pokupljam stvarčice sva ubrzana ko i uvijek a ti samo brineš za ranu na mojoj bradi.Ljepiš mi ponovo flaster da to bude kako treba Želiš da to odmah u sekundi zaraste.Idemo na brod.Zabavno je kad ovako dođem u brod do kormila i stavim ruke na tvoje i kormilarimo brodom skupa.Ti upravljaš naravno a ja pridržavam sa strane.Voziš brod lijepo polako siguran u more,brod i sebe.Idem na palubu broda i sjedim na klupi i uživam u sunčanom daniu i ljepoti pogleda.Divim se moru toj veličini i ljepoti.Voziš dugo nekoliko sati da vidim što više malih gradova sa mora.Okrećeš brod i mi se vraćamo ja kao dijete sretna.Vičem i skačem od sreće. .Ostvario si mi želje.polako voziš natrag i pričaš mi da ti je najljepše kad ploviš sa mnom,Lijepo opušteno sve je nekako kao bezbrižno,neopterećeno sa ničim.Drago ti je što mi je lijepio i da se stalno smijem i da misliš da je ta moja pozitiva dobra jer sam sretna i mirna a o mirnoći otom potom.Ponovo mi previjaš bradu.
Dobro je proći će uvjeravam te Kuhamo ručak .Uživaš u ručku sa mnom za stolom na palubi.Baš prava idila.Bojiš se za mene da se jučerašnja temperatura ne vrati pa idem na odmor utrpana u nekoliko pokrivača.Obećavaš mi još jedno kupanje danas a ja samo želim da se temperatura ne vrati.Zaspala sam na Kapetanovim rukama da se ugrijem od vjetra i mora.Budim se a ti si opet naravno uz mene čuvaš me u snu da ne diram ranu na bradi.Pričaš mi da mirno spavam ali da kad sam budna duplo sam življa od drugih ljudi.Smijem se i naravno trčim po svoje stvarčice za plažu.Vičeš ali sad nisam pala samo mi još to fali.Na plaži uživam ti mi svaki trenutak činiš sretnim svaka minuta naših druženja prošla je sa znakom tvoje pažnje prema meni.Osjetim da tuguješ što ćemo se za još nekoliko sati rastati.Donosiš mi opet lavandu odnekud ,škakljaš me po licu tim grančicama i plavkastim cvjetićima bacaš me po pijeskuUživam sretna sam da si tu.Sretan si kažeš što sam tu.Idila se stvotrila.Pršćeš me morem polijevaš, činiš mi se kao neki dječak.Pitam te pa koliko ti je godina.Smiješ se kao ja ti ukrala godine ha ha Crtaš po plaži po pijesku gdje nema kupača.Valjam se po moru vučeš me dublje da moram plivati.Sad sam poplavila od vode i tjeraš me na brod.Vrijeme mi je da se pakiram i da pođemo doma.Dok se pakiram ti si naravno bio brži već si gotov dovezao si i auto do lukeTako da se samo spustim sa broda.okrećem se i osvrćem po brodu da li je sve pospremljeno.Vičeš mi da je sve ok.Posada ulazi na brod a mi silazimo sa broda Podragam svog imenjaka i siđem, mirno ti more želim.Ulazim u auto Kapetan me vozi doma pričamo o moru kao da je sve stalo a ne da sutra je novi radni dan i da je kopno duboko ispod nas.Dok voziš pitaš me za ranu boli li?Kažem ti sve je ok.Sama sam kriva.Brineš se i pitaš kako ću noćas zaspati ,Kažem ti misliću na more i usniti u snu sanjajući zalaske sunca i more.Primičemo se doma da krenemo svatko svojim putem.Svira naravno tvoja omiljena pjesma trag u beskraju.Ujutro se vraćaš na moreSutra ideš na brod.Vidjećemo se.Dugo sjedimo u autu n ne pričamo ne možemo se rastat,Poželiš kažeš da nikada ne dođe ovaj dan a kad dođe priznajš boli te rastanak.Mene boli tuga u tvojim očima.Kažeš da te neće par mnjeseci imati tko nasmijavat ni na brodu ni u gradu.Faliće ti i naše gradske kave .Faliće ti utakmice gdje ja navijam naravno najglasnije.Faliću ti ja nasavršena tvoj putnik i suputnik u vremenu.Nemožeš govorit zašutio si pišeš mi na mobitel poruku i gledaš mi u ranu na bradi.Govorim ti dobro je.Poslao si mi poruku.Zauvijek ću te voljeti tvoj Kapetan .Gledaš u moje lice i skrivaš pogled odgovorim ti na poruku Uvijek će te voljeti tvoja mala od palube.Bez rečene riječi lijepiš mi flastre na brdu vadiš stvari iz auta i nosiš stvari u lift.Pomiluješ me po licu .Šutiš. ,Kažem ti mirno more kapetane ,Mahneš ja lifeom idem i odlazim u svoj dom,Sretna i nasmijana vrata su se otvorila i oko mena moja draga nasmijana lica .Gledam kroz prozor ti u autu sjediš nagnut nad volanom ruke ti prekrile lice.Nasmijana se veselim svojoj obitelji i gledam svako malo kroz prozorDugo si rukama pokrivao lice,palio cigarete pušio.I krenuo na svoj daleki put.Auto je krenuo put mora sa puno teških uzdaha gdje ćeš u mislima znam nositi mene.Laku noć ti želim i mirno more moj kapetane želi ti mala od palube.
subota, 31.08.2013.
Crtice sa mora jutros probudilo me more
Nakon godinu dana dolazim opet u suncem okupanu malu lučicu kako i treba moj odbor za doček su malena skupina galeba što od rana jutra lete u potrazi za ribicama.U tišini malog mjesta i ljepoti kako kažu ljudi mora i žala.Priroda me prigrlila dio te idile sam i ja .Uklapam se nekako na ovom brodu da se ne osjećam kao stranac.Moj kapetan u šali voli reći da je moj nosač kofera pa mu je čast pripala i ovaj put.Prvi dan privikavanja je prošao.Uljuljana valovima teško sam zaspala.Moj kapetan po običaju dok ja spavam sjedi kraj mene tu prvu noć da bi se privikla na prostor ili da nebi ispala sa broda što se i znalo dogoditi da zaspim i probudim se sa dekom i jastukom na pramcu broda a nitko ne zna kako sam ja dospjela tamo.Spavam mirno i jutros se budim .Ove dane budilnik mi je more.Budim se šimom valova sa mirisom mora i vrele kave friško skuhane koju mi donosi moj kapetan broda.Smijemo se gledamo sunčan ali svjež morski dan.Pučina ga vuče da putuje a ja bi još malo mira ove lučice.Volim taj pogled na plavkasto more čini mi se kao dragulj prirode.Nebo ,šta napisati meni je uvijek nasmješeno.Sunce moj mali prijatelj samo ponosno između oblačića virka a ja mu zadovoljna i sretna mašem.Pomislim ponekad kako je za sreću potrebno tako malo jedna jutarnja kava,predivan pogled na staro ribarsko mjesto,malo laganog vjetra i da nisi sam ugodnog društva.Sjedimo zagrljeni dobrim raspoloženjem ti mi pričaš o vremenu i prognozi.Danas ćemo sigurno biti na vezu jer sam ja kako ti to kažeš veliko dijete u morskom vrtiću na privikavanju.Treba meni dan dva da ipak upamtim haha da je oko mene more i da moram paziti kao i na sunce koje me do kosti i bola prži cijeli život a ja se skrivam po hladu.Ima ovaj brod i debelu hladovinu u jednom kutu gdje me zezaju da je to samo za stolom moje mjesto.Paziš ti mene po tom moreu dok nasmijan obilaziš brod a ja se ko uvijek smijem.Obećavam da neću se pre glasno smijati .Kad se smijem i more odzvanja a nebo me tad osjećam da grli i pruža mi ruka.Sad već razbuđena razmišljam odlazim putevima divnih protkanih misli.Jutros probuđena na moru kao ponovo rođena dan koji obećava tišinu mora,spokojnost i sklad dobrote i topline ljudskih duša.Naravno ja ko ja moram sve znati pa vičem ti Šta ima kapetane?!!Šapćeš mi tiše malo probudit ćeš galebove ,more da se ne naljuti.Odmaram se privikavam se.
Maleni valić me ljuljka a ja se ljuljkam u brodskoj ljuljački koju je kapetan napravio za mene.
Oznake: kapetan, more, val, brod
srijeda, 19.09.2012.
Crtice sa mora dvadeset drugi dio .
:
Danas je vrijeme čini mi se dobro i baš kako treba lijepo je svanulo.Budim se i hodam po brodu i shvatam za tren da sam na brodu sama.Vidim po tvojim uobičajenim tragovima ,probudio se moj kapetan i otišao sa broda u nabavku a ja još dobro nerazbuđena pijem svoj kavu i ljuljam se na stolici.Gledam ovo more kako li je lijepo. i ono se ljuljka .Valići su mali .Sunce kao da se nešto između oblaka stidljivo pojavljuje.Dok tako mirno gledam primjećujem kapetana.Kapetan juri po dokovima kao i uvijek u svom nemirnom stilu,taj je uvijek ubrzan i u elementu svoje vrste.Nosi nam naš friški doručak i sve što nam danas treba.A ribaa,da riba to je naravno pod obavezno na jelovniku...Nosiš mi kanticu punu ribe.Opet sjedimo i uživamo zajedno na brodu. .Vrijeme lagano curi i kazaljke se kao u usporanom filmu okreću .Volim kad uspiješ za mene i sebe usporiti vrijeme.Pričaš mi da bi volio nekad zaustaviti vrijeme ,vratiti naše zuvijek izgubljene godine i kad bi se sve u životu moglo vratiti iz početka.ali ne ide.Vrijeme i godine putuju kao putnici života zauvijek jednosmjernom cestom.Zato je ostalo jedino da me ti čuvaš i paziš iz daleka kao prijatelj stari sa puno povjerenja.Ti me stalno paziš pa tako i ovog puta i ovog dana.Ispunjavaš sve moje želje.Želeći da mi ublažiš bol koju mi je život nanio .Ne voliš kad vjetar puše znaš da me to smeta i tražiš mi po brodu zavjetrine.Tad selimo naše stvarčice,novine ,doručak, voće, kavu.Samo da me ne napuše.Kažeš mi da voliš kad sam sa tobom.Ti si uvijek tu kraj mene i ulijevaš mi neku veliku mušku snagu i hrabrost koja meni ponekad manjka.Uvijek kad pričamo kažeš mi nemoj kad nešto zacrtaš u životu da možeš napraviti odustajati od toga plana. Nikad nemoj odustati.Da sam odustao kažeš mi danas nebi bilo broda.Divim se tvome brodu i pogledu što se sa njega na zaljev svako jutro bezbrižno pruža,Dok tako zagledam ovo morsko jutro ti me zoveš da vidimo kako ćemo i šta pametno učiniti sa ovim današnjim danom.Valovi će biti jači kažeš mi .Ne isplovljavamo danas.Vjetar je, od plaže i mora danas nema ništa.Imamo brod,sidrište,luku,dva galeba naša stara prijatelja i šetnje po malome lijepome morskom gradiću.Danas konačno upoznajem sve malene uličice ovoga grada.Toiliko malih uličica ,i toliko lijepih boja.Crveni krovovi.Kameni sivo bijeli zidovi.Raznobojne nove fasade čini ti se kao da si ušao u samu paletu boja.More iako nemirno lijepo plakasto se bljeska a nebo pozdravlja prošarano oblacima.Sve odiše nekom mirnoćom i mirnim životom i toplinom .Volim ovo šetanje i ovu ljepotu maloga mijesta kada ti kao neki iskusni vodič objašnjavaš mi povijest maloga grada.Sve je u toj tvojoj priči svečano ,kraljevski,gradski i gospodski i onda jednog dana grad je ostao mali.Drugi gradovi su ga prestigli ali zato je ostao mali lijepi a po meni najljepši mali gradić sa dušom .Volim kad tako šetamo satima nekad i neprimjećujem da vrijeme protiče nego mislim da stoji a onda nas pogled na sat podsjeti da je kao u nekom trenu prošlo nekoliko sati.Drago mi je kad tako provodim vrijeme.Zovem te i doktorom za ljudske duše.Čovjekom koji može za sve situacije naći izlaz.Onaj koji me može motivirati sa nekoliko mirnih riječi i pravih savjeta.Ti voliš moju kreativnost.Ti me potičeš i vjeruješ u mene.Samo me vodi tvoja misao idi dalje i dalje i dalje.Budi val i nosi svoje emocije Svoje misli napiši na papir.Neboj se nikoga.Ni smijeha ni podsmijeha kad pišeš svoje pijesme pa tako i sada činim pokušavam od zaborava i misli svakodnevnice zapisati ljepotu ovoga putovanja i ljetovanja sa tobom.Ovo je naj neobičnije putovanje jednoga kapetana i jedne male od palube.Zapisivam i danas.Pišem za tebe ,sebe i more.Pitam se dali napisati da oboje imamo srca duboko zakopana i sakrivena jedno od drugog jer smo se u životu oboje pržili na vatri ljubavi i izgorili .Srca duboko zaključanih smijemo se ali kad misli dođu same samo uzdahnemo i zaključimo da život ide dalje.Radimo ručak danas na brodu.Danas ja pišem, a ti čitaš novine ,radio na brodu svira pekmezave tvoje pjesme.Ljuljamo se na malim valovima.Pravimo se ozbiljni .Ti pratiš vrijeme,prognoze,vijesti.internet.Ja razmišljam i pišem .Daješ mi podršku i kažeš samo ti piši Nemoj pisati za one koji će se smijati iza leđa takvih budala imaš uvijek i svugdje.Nebitni su oni.Piši za mene svoga kapetana i kapetansko zaključano srce.Volim ovo čitati,čitam ja to kada ti spavaš kažeš mi .U srcu ti je ostalo toliko ljepote koju nitko ne vidi dok ovo ne pročita mala od palubeToliko mi nosiš pozitive u sebi ti me obasjavaš riječima ..Danas bi mogli poslije večere gledati kućno kino .Gleda ćemo opet komedije kažeš.Smijehom i stihovima ć obasjati ćemo more i razbiti ovu rujansku monotoniju.Smijemo se često kad smo zajedno ozbiljno mi kažeš da me nema trebalo bi me izmisliti .Ti si ogledalo moje duše i ljepota moga srca kažem kapetanu i odoh ja u najljepše svoje filmsko veče.Noć se spustila nad ovim malim gradom.Dan je daleko od kraja Daleko i od novoga početka.Brod u luci se ljulja ,valovi nas podsjećaju da je ipak ovo kuća na vodi. Ti si zagledan u pučinu promatraš male sitne bljeske svijetla sa svjetionika,.ja promatram kazaljke na satu kako kruže u tom trenutku vrijeme prolazi i vrijeme je za naš film.Dolaziš pitam te šta danas igra.Nasmijan kažeš to je iznenađenje .Što još reći dan će kao i uvijek završiti smijehom ha ha .
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
:
Linkovi
Blog je zaštićen licencom i autorskog prava
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada
Loading
U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,