Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20

Marketing

Crtice sa mora sedmi dio

wavemahwavemahwavemahwavemahwavemahwavemahwave

Ti i ja šetamo se po brodu.Kao uvijek ti mi se veselo osmjehuješ.Pričaš nešto o dolasku jeseni i da te ovo vrijeme zabrinjava.
Kažeš mi da ga osjećaš u kostima.Sunca je danas bilo ali malo.Šetaš se lijepo brodom sve nešto razgledaš a na glavi ti kapetanska kapa.Priznao si mi da je nevoliš nositi nego samo kad upravljaš ovim brodom.Kad hodamo zajedno a ti me učiš sve male brodske tajne plovidbe na otvorenim morima .Svoju kapetansku kapu staviš na moju glavu pa onako dječački nemirno i smiješno navučeš mi je preko očiju sve do nosa.Normalno je da ja tad nevidim ništa od ove ljepote koja nas okružuje.
Govoriš mi nasmijan da ništa nepropuštam jer more je lijepo svaki dan sve ljepše,došao je rujan i sad će more lijepo se ljuljuškati na jesenskim vjetrovima i družiti se sve više sa oblacima.Nosim tako po brodu tu tvoju kapetansku kapu,virim ispod nje,zagledani u more smijemo se ,šaljivo nasmijavamo jedno drugo.Ti kapetan a ja vječna tvoja mala od palube.
Sa kapom na glavi ili bez nje na isto mi dođe,jedan kapetan uvijek svojim morima plovi.Ja danas kapetanica broda mora i misli svojih..
Volim ovu tišinu zaljeva i pokoju staru brodicu kako prolzi i onih par galebaova što sa onog molića virkaju u brod.Promatram smireno je more a za sutra najavljuju kišu .Kiša će sutra dovikuješ mi a ja zagledana u daljinu prozbori stiže jesen .
Sve oko nas odiše nekom mirnoćom,lakoćom,došao je i taj rujan .Ti kapetane voliš rujan jer tad možeš raditi,umiru broditi,ploviti .Spokojan i miran si kad znaš da će te more voditi a nebo posipati zvijezdama što čuvaju pomorce.
Ja isto volim rujan tad se mogu pustiti mislima svojim,mirno pisati ovezapise i crtice sa mora i sjećati se ljeta,
Tad mi se kao na ogrlici od perli nižu u mislima naši lijepi morski gradovi koje smo oplovili.Gledam ih i pamtim ove ljepote neviđene i ove prirode netaknute.Mirno promatram nad lukom još jedan zalazak sunuca .Nebo polako postaje sivo a more umirito djeluje kao uspavano u tamnoplavoj boji.
Sjedim na pramcu sa onom tvojom prevelikom kapetanskom kapom na glavi gledam u sumraku more ,zvijezde. ti na ogradi do mene nagnut mašeš mi i smiješ se pa onda ozbiljno kažeš ulazi unutra prehladićeš se, rujan je.
Kiša će moj kapetane.

Post je objavljen 06.09.2012. u 09:45 sati.