subota, 29.03.2008.

Zašto Gates ima toliko love...

... je često postavljano pitanje. Odgovor vam postaje jasan kada kupite Windowse. Za XP Home edition cijena je oko 800 Kn, za XP Professional oko 1200 Kn, za Vistu Home 32-bit oko 1000 Kn...

No, to je tek dio priče. Jedni Windowsi važe za 1 PC. Tu se valjda krije i odgovor na početno pitanje. Imam dva PC-a. Mogao je gad prebogati dozvoliti jednu licencu na dva do tri računala, ne bi mu kruna s glave pala. Mogu se oni instalirati na više komada, ali vam to papirnato ne važi. Već drugi PC na istim Windowsima se više ne tretira kao potpuno legalan softwer. Nećete u zatvor ako stavite kupljene Windowse na više računala, ali bi mogli platiti kaznu ako ste obrtnik ili vlasnik poduzeća, jer vam u tom slučaju inspekcije mogu zatražiti račun za Windowse i OEM naljepnicu za svako računalo. Ako trenutno i ne traže baš za svako računalo pojedinačno, mogli bi početi jer je to u skladu s poslovnom politikom proizvođača (Microsofta).

Znam, ništa to nije novo. Ali među korisnicima računala uvijek ima onih koji znaju više i onih koji znaju manje.

Za ove druge prikačiti ću ovdje listu besplatnih programa s kojima možete raditi gotovo sve u Windowsima. Kad ste već dali lovu Gatesu, da svoje računalo održite čistim i legalnim, a opet potpuno funkcionalnim bez dodatnih ulaganja... Pisao sam nedavno o Linux.u, tamo se dobije i operativni sustav besplatno, ali Linux je nešto sasvim drugo i teže za instalacije programa, neke stvari jednostavno nisu podržane (ili nedovoljno podržane, kao npr. printeri, TV kartice...) i teško je s Linuxom uspjeti baš sve.

Za početak - antivirus. AVG, valjda trenutno najbolji free antivirus, skinite ga na http://free.avg.com/ww-en/download-avg-anti-virus-free. Skinite ga i instalirajte prije no što krenete u avanturu traženja besplatnih sadržaja. Da ne bi bilo... Znate već čega.

Dalje... Open Office paket - Potpuno ravnopravan Microsoft Officeu, može otvarati i njegove datoteke, te spremati datoteke u .doc, .pps, .xls formatima (Microsoftovi formati, dakle, korisnici Microsoft office-a ih otvaraju bez problema). Paket skinite na http://hr.openoffice.org (Win32 Intel install hr.exe) .

Kodeci... Iliti Codecs... Da bi mogli gledati i slušati razne glazbene i druge sadržaje u playerima na svom PC-u, instalirajte XP codec pack s http://www.xpcodecpack.com .

Alati za obradu slika... ODLIČAN besplatni clone skupog Adobe Photoshopa, Serif Photo Plus. Fale one najnaprednije opcije, zato je free. Skinite ga na http://www.freeserifsoftware.com/ . Potrebna registracija putem e-maila da bi koristili software. Ne bojte se tog koraka, ne boli. A ima kod njih i još zanimljivih stvari.

Vektorska grafika... Inkscape, dostatna zamjena za preskupi Corel. Ako niste zahtjevni profesionalac, može vam solidno poslužiti... http://www.inkscape.org/download/

MW Snap... Odličan screen capture. Iliti shapshot aplikacija. Snima sadržaj displeja vašeg monitora. Proučite hotkeys aktivaciju u podešenjima, da bi u svakom trenutku mogli snimiti ekran jednostavnom akcijom na svojoj tipkovnici... http://www.snapfiles.com/get/mwsnap.html

ExtractNow - Alat za "odzipavanje", radi i s RAR arhivama. Potrebno je uvući datoteku koju želite odzipati u prozor programa. Skinite na http://www.extractnow.com/

Browseri i email klijenti... Ako ne volite IE, tu su Mozilla, SeaMonkey, Opera, Netscape i Kmeleon. To su već odavno poznate stvari, tražite ih sami. Ako pak ne volite Outlook email klijent, pokušajte s Mozilla Thunderbird-om.

Playeri... Winamp player koji se najbolje snalazi s Mp3 i audio fajlovima - http://www.winamp.com/player/free.php
Općepoznati BS player, najkorisniji za DiVX sadržaje - http://www.bsplayer.org/
Media player classic: Izgleda staro i jadno, ali to je samo prvi dojam - znalci znaju da svira i prikazuje baš sve vezano uz audio i video. Reproducira između ostalog i DVD. http://www.afterdawn.com

I za kraj... DVDshrink - alat za ripanje, točnije - sabijanje DVD-a na standardnu DVD-r veličinu : http://www.softpedia.com/get/CD-DVD-Tools/CD-DVD-Rip-Other-Tools/DVD-Shrink.shtml
DOBAR alat za prženje CD-a i DVD-a: CDburnerXP http://cdburnerxp.se/download

Eto... Da bi imali multifunkcionalno i multimedijalno računalo bazirano na Windowsima (XP, vjerojatno svi ovi programi idu i na Vistu), ne morate na to uložiti hrpu novca... Ovi programi možda neće zadovoljiti profesionalce, ali ako se uzme koliko toga se dobije besplatno, za običnog korisnika ovo je sasvim OK izbor. Ako vam se nešto baš svidi, DONIRAJTE programere na njihovoj stranici (svaka takva stranica ima "donate" link). Bar s 10 dolara. To su sigurno zaslužili ljudi na www.openoffice.org , ako ništa drugo - barem se na taj način možemo boriti protiv Gatesovog monopola. Ako uzmemo u obzir da Microsoft Office 2007 Home&Student edition košta preko 1000 kn, a onaj u profesionalnoj verziji čak 2200 kn, openoffice.org sigurno zaslužuje vaših 10 dolara.

srijeda, 26.03.2008.

Logotipi

Kad god se organizira neka manifestacija poput sajma ili slično, velik broj logotipa kruži e-mailovima. Zbog ispisa reklama, sajamskih biltena i sličnih brošura itd.

Dobar dio tih logotipa bude neupotrebljiv. Zato jer se slanjem tih logotipa bave tamo neke tajnice, čistačice, djeca od kuharica...

Popizdim na to.

Niti jedna tvrtka osim najjačih ne vodi računa o tome da se izvorni dizajn logotipa pohrani u raznim formatima i odgovarajućim veličinama i da se isključivo TAJ i TAKAV koristi za reprodukciju.

Neki minimalni standardi koje bi trebalo poštivati zahtijevaju :

1. logotip u formi bitmape (slike - .jpg, .gif ili .png), dimenzija od kojih je manja vrijednost (širina ili visina) minimalno 500 px na barem 150 dpi (preporučljivo je 300 dpi). Ovo se odnosi na prvu kopiju originalnog dizajna, jer ako neku sićušnu sliku uvećamo na ove dimenzije - dobit ćemo samo nejasnu mrlju.

2. vektorski obrađen logotip - Corel Draw ili Adobe illustrator


Dakle, ako se bavite marketingom u svome poduzeću, imajte u vidu da nije vaše da smanjujete sliku već da imate što veću i kvalitetniju kopiju originalnog dizajna.
Sliku će svojim potrebama prilagoditi tiskari i ostali kojih se to tiče.

četvrtak, 20.03.2008.

Ljubomora

Ljubinka (iliti, za neupućene - ime od milja za najdražu) i ja imamo izvrstan odnos. Od početka, a ovih dana mi se čini još boljim. Puno smijeha, zezancije i otvorenosti. Već se i čitamo, znamo kako ono drugo razmišlja u kojem trenutku. Recimo da smo izliječili "dječje bolesti" veze.

Imamo i slična razmišljanja po pitanju prijevare. Kada se ona može desiti, zašto se može desiti, kakva prijevara je zaista prijevara a kakva nije nikakva prijetnja vezi. Reći ili ne reći. I zašto reći ili ne reći. Kako vrijeme odmiče i odnos postaje sve bolji, tako smo svjesniji njegove vrijednosti i štete koja bi mogla nastati zbog kratke tjelesne promjene koja vjerojatno i ne bi urodila nekim pretjeranim osjećajem zadovoljstva. Jer to drugo tijelo bila bi samo ljuštura u kojoj nema onoga što trebamo i na što smo navikli.
A ako bi se dogodila paralelna veza, tada bi vjerojatno ova naša i završila. Jer mi bikovi, ljubitelji čiste situacije koja ne tišti i ne stvara bol u želucu ne bi dugo mogli vući "paralelku". Oboje smo takvi.

Nismo nikada svingali, ali znamo o tome razgovarati. Teško da ćemo to i ostvariti, ali se nitko ne zgraža toga kao ideje tj. mogućnosti. Jer je više fer od traženja "sa strane". Zato i volim Ljubinku. Cjelovita je osoba, čvrsta u stavovima i otvorena za svakojaka razmišljanja. Jako smo slični.

I u svim tim razgovorima i razmišljanjima ja sam miran. Jer sam svjestan visoke pozicije koju držim u njenom životu, a držim ju samo time što mogu biti onaj koji jesam i što me se zbog toga cijeni. Važan sam. I ona meni.

Ovih dana smo se sprdali na temu ljubomore. Igrali smo se. Zezali. Ljubinka, naime, otkida na izvjesne tjelesne karakteristike muškaraca, tj. ima svoj određeni tip muškarca (za razliku od mene koji mogu "pasti" na različite tipove, jer se više ložim na "ono nešto" u zraku, strast u dodiru i karakterne osobine žene). U koji se ja poprilično uklapam, iako ne 100%.

Jedna je kvaka u svim mojim razmišljanjima vezanim uz sving, prijevare i sve moguće situacije kada (teoretski, iliti u tim razmišljanjima, jelte) još jedan muškarac stupa na scenu: ako je on fizički 100% Ljubinkin tip frajera, u meni se rađa neki tjeskoban osjećaj, upitnik vezan za vlastitu poziciju, strah od gubitka.

Imam razne crviće u glavi vezane za seks. Nemam problema sa zamišljanjem svingerske situacije u kojoj moju najdražu obrađuje neki drugi. Jer i ja sam tu, ja sam taj s kojim ona ima više od seksa.
Čak me pali ta ideja. Ali, opet... On nikad nije TAJ, 100% njen tip.

Ljubomora je jedan jako ljudski osjećaj. Potpuno prevladavanje tog osjećaja, kad se radi o osobi do koje ti je stalo, bilo bi nešto nadljudsko, science fiction.

Postoji taj glas razuma u meni, koji mi kaže da ju ni TAJ drugi ne bi mogao odvući, sve dok sam ja ovaj koji jesam - čovjek koji ju voli, uvažava, cijeni, razumije, koji je angažiran, kojem se uvijek seksa i s kojim se i u tome dobro "poklapa". Dok imamo međusobnu strast, koja još ne kopni, a čini se da i neće baš tako lako.

Ali, postoji i taj ljudski upitnik. Strah. Jer, ako čak i ja priznajem da je frajer faca, a k tome još možda i karakterno jak... Hm?

Čak i za to postoji pravi odgovor... Ako ne valjaš, zamijenit će te bolji. Ako ne pružaš ono što je drugoj strani potrebno. I tu ne mislim na sitnice, već ono što je potrebno poput zraka i vode. Ono zbog čega si važan ili nevažan.

I tada možeš i s takvim frajerom popit cugu. Svaka ti čast, jesi frajer, ali mi još uvijek ne moš ni pera odbiti. A ako uspiješ, to može značiti samo da joj nisam pružio ono što najviše treba.
I zato sam miran. Ovog časa ja sam ipak 100% Ljubinkin tip frajera. I bit ću taj sve dok mi je stalo.

srijeda, 19.03.2008.

Milo Moje

Da mi je netko prije nekoliko mjeseci rekao da ću zdušno navijati da Đapić postane gradonačelnik Osijeka, rekao bih mu da nije normalan. Đapić, kradljivac diplomskih radova, haespeovac i još štošta...

I dogodilo se. Jer, ako ne bude Đapić, mogao bi biti Škoro. A ta mi pomisao izaziva mučninu. Škoro... Jedini koji bi mogao konkurirati Bandiću za najljigaviju facu među političarima.
Najprodaniji pjevač među direktorima, najslavohlepniji direktor među političarima. Čovjek kojemu je pjevati uz tamburicu bilo preslabo plaćeno, čovjek koji se poslužio thompsonizmom da bi uklizao u stražnjice širih narodnih masa, čovjek kojem ništa nije dovoljno dobro već uvijek želi još, još i još... I ako je ikako moguće - da se može ostvariti sjedeći. Jer i pjevanje je naporan fizički rad...

Žao mi je što na netu ne mogu naći njegove predizborne fotografije, na kojima je ispeglan do krajnje granice ljigavštine, retuširan kao što su mu i poruke koje je upućivao stadima naivnih ovaca fasciniranim njuškama iza mikrofona...

Đapića za gradonačelnika. Bolje i njega, nego OVO...
Ovo nešto što ni samo ne zna što je zapravo.

petak, 14.03.2008.

Kada ju cijeniš...

Svi koji su čitali ovaj blog u njegovoj prvoj fazi (iliti onoj dok sam bio solo) naučili su napamet moj osnovni prohtjev u vezi između dvoje ljudi - uzajamni respekt.
Jer on je potvrda, ojačanje, armatura privlačnosti, bliskosti, strasti, veze...

Svi smo mi različiti. Ima dosta istine u horoskopu, barem što se tiče osnova karaktera opisanih u njegovim znakovima.

Ovaj bik osjeća respekt prema iskrenosti, dosljednosti, poštivanju sebe i onih koji zasluže da ih se poštuje. Respekt prema želji za čistom, jasnom situacijom.

Ode Ljubinka naći se s bivšim. Popiti prijateljsku kavu. Ublažiti pomalo kiselkast okus u ustima. Jer, kaže - bila je gadura prema njemu. A nije to zaslužio.

Fascinira me ta rijetka želja da ljudi budu ljudi. Sposobnost preispitivanja sebe, svojih postupaka. Pobuđuje respekt. Iznova. Opet.

I Ljubinka je bik. Hvala bogu.

subota, 08.03.2008.

Open source, GNU/GPL i donacije

Ne, neću napisati još jedan post sasvim nerazumljivim jezikom...

Poanta posta jest da li donirati onoga tko ti je omogućio da s njegovim proizvodom kojeg ti poklanja ostvariš neki napredak ili zaradiš novac.

Riječi iz naslova posta označavaju razne verzije besplatnog softvera. Što će reći da danas postoji jaaaaako puno besplatnih stvarčica na internetu kojima se može postići jako puno.

Ponekad autori takvog softvera naplaćuju njegove savršenije verzije, a one manje savršene (često to budu prethodne verzije, kao Opel Astra nasuprot Astre classic) daju besplatno. Neću sada ulaziti u pravne začkoljice licenci takvog softvera.

RSS čitači Noonga i Graditelj.net u desnom stupcu ovog bloga samo su dio, kap u moru besplatnih aplikacija koje su mi pomogle u nečemu.

I kada vam nešto STVARNO pomogne, a negdje pokraj "download" linka stoji i link "donate", zamislite li se barem malo?

Do sada sam uplatio 2-3 puta po 10 $ nekim ljudima, niti ne znam s kojih sve strana svijeta. U pravilu onima koji uopće ne naplaćuju korištenje svojih aplikacija. Ja neću umrijeti bez tih 10$, oni se od njih neće obogatiti, ali...

Moram vam priznati - dobar je to osjećaj.

Nekako ljudski u ovim ne baš ljudskim vremenima.

petak, 07.03.2008.

Stari rockeri

Vratih se maločas s otvorenja DORF-a iliti festivala dokumentarnog rock-filma. Mali festivalčić u malome gradu. Neću sad puno o tome, vjerojatno će se neki drugi blogovi ovih dana baviti njime.

Pa smo ja i frendovi malo svratili u birc na cugu nakon odgledanih dokumentaraca prve večeri.

Zanimljiv je to sraz generacija. Primjetih dosta pogleda od strane mlađih u našem pravcu. Pogleda punih znatiželje, možda i nekog poštovanja. Pogleda koji kao da kažu "Ovo su su sigurno neke stare rokerčine". Vjerojatno nas zamišljaju s dugim kosama.

Ni ne znaju koliko su u krivu. Mi smo bili pogubljena generacija, barem ja i ovi moji. Ni sami nismo znali bi li išli raditi, kupit auto, odradit vojni rok, oženiti se (ili barem napokon nešto kresnut)... I dok smo vagali opcije, stigao je rat. I onda više ništa nije bilo isto. Poslije njega više nismo bili za puštanje kose, valjda smo odrasli odjednom. Barem neki dio u nama.

I ostali smo seljaci. Bez kose, motora i gitara. Uzeli su nam najbolju godinu, jednu koja je vrijedila za pet godina.

Rock slušamo u autima. Ne baš preglasno jer sad se slušaju cajke.

Jebeš stare rockere.

četvrtak, 06.03.2008.

Kad naš baja ne zna engleski

Na ovo natrčah sinoć, sletjevši s tražilice na jedan forum u potrazi za rješenjem nekih problema.

Tako je vjerojatno tamo dospio i izvjesni Ivan i nervozan što ne kuži ama baš ništa napisao je svoje dvije pametne...
(klikni za uvećanje, na slici sam još malo uvećao sporni tekst)




Ništa spektakularno, ali do sad NIKAD nisam na takvim forumima naletio na ovako nešto.
Što će reći da oni pojma nemaju kako se u nas stvari rješavaju.

srijeda, 05.03.2008.

Pismo od Gugle iz Amerike

Ja i moj partner Gugle započeli smo prošle godine jednu izvrsnu i (nadam se) plodonosnu suradnju. Jučer mi je od njega stiglo pismo. Avijonskom poštom. Sad kad poštar proširi priču da mi Gugle šalje pisma, bit ću najvažniji dasa u selu.

I ako se pitate zašto Gugle ima toliku lovu, možda vam bude jasnije kad pogledate pismo. Ovo je najekstremniji primjer štednje kojeg sam do sada vidio. Tako to valjda rade u Americi. Komad papira presavijen na pola, izvana adresa, unutra tekst. Zalijepljeno s tri strane presavijenom kružnom papirnatom naljepnicom. Nema omotnice. Pismo je samo sebi omotnica.

ZATO Gugle ima love. Jer zna štedjeti na sitnicama.

utorak, 04.03.2008.

Linux iliti računalo za hrabre i lude

Kada bi htjeli imati računalo bez ijednog, pa i najmanjeg ilegalnog programa, a bazirano na Windowsima, trebali bi za taj sport odvojiti nekoliko tisuća kuna samo za softver. I to ako ste prosječan korisnik koji računalo koristi za pisanje u Wordu, surfanje netom, printanje na papir i malo multimedije iliti slušanja-gledanja-snimanja glazbe ili video-sadržaja.

Ako ste pak napredniji korisnik tj. netko tko pokušava stvarati nešto konkretno uz pomoć računala, tada taj iznos raste na desetke tisuća kuna.

Računalo opremljeno za moje potrebe koštalo bi... Hm... 40-50 tisuća kuna.

Sve je to super dok je čovjek "amater"... Malo presnimiš, malo krekiraš, sve je manje-više OK dok se time koristiš za svoje svrhe. Ne bi samo valjalo to prodavati...

Kad se prijeđe u vode privatluka, takav sport postaje nedopustiv i veoma kažnjiv. Zato sam odlučio uz nešto truda i samo malo novca ostvariti za sebe najpovoljniju kombinaciju - jedno računalo na Windowsima (Win XP košta oko 1000 kn), golo "kao pištolj", samo da mi gura radne strojeve, a drugo računalo na besplatnom Linuxu koji sadrži sve ostale sadržaje koji nedostaju onom XP stroju. I tako se odlučih za avanturu zvanu Linux.

Linux, kažu, i nije operativni sustav. To je distribucija raznih programa baziranih na istom pokretačkom kodu, tzv. Linux kernelu. Linux ima bezbroj takvih distribucija (tj. verzija). Razvijaju ih razne grupe programera po cijelom svijetu i nazivaju ih raznim egzotičnim i zvučnim imenima, npr. Mandriva, Debian, Suse, Ubuntu, Knoppix, Red Hat...

Dobre strane Linuxa:
-distribucije su izuzetno opremljene, imate u njima odlične uredske alate (Open Office, izvrstan i hvaljen pandan Microsoft Office-u iliti programima Word, Excel i sličnima), foto-editor Gimp, vektorski grafički program Inkscape (odlična zamjena za pre-preskupi Corel Draw), odličan alat za prženje CD i DVD medija "K3b", playere, screenshotere, Firefox, mail-klijente... U Windowsima nema ni trećina nabrojanog. Što fali, u Linuxu možete nadograditi besplatno...Uglavnom.
-druga dobra stvar je (kažu) izuzetna stabilnost u radu, iako se tome idealu sustav MS Windows sasvim dovoljno približio posljednjim verzijama XP-a (za Vistu ćemo još vidjeti što je i kako, za sada mi djeluje tek kao žderač memorije)...
-za Linux gotovo da i ne trebate antivirus. Budući da su Windowsi valjda 90-postotni udio OS-a svjetskih računala, virusi se stvaraju za napad na njih. Za Linux nitko ne pravi viruse, a to bi navodno bilo i dosta teže.

Loše strane Linuxa:
-budući da je sustav Windows najveći dio svjetskog informatičkog kolača, za taj sustav se prave i programi. Ako poželite u Linux instalirati neki od programa kojima ste se do sad služili, vrlo je vjerojatno da ćete se razočarati jer taj program nije rađen ni prerađen za Linux. Slično je i s novijim printerima, skenerima i svim rjeđim tj. specifičnim hardverom.
-Ako slučajno i nađete program kojeg želite kreiran za Linux, vjerojatno ga nećete znati sami instalirati. Naime, u Linuxu ništa ne ide po matrici ""setup.exe-next-next-next-OK-Finish", već imate 4-5 načina instalacije od kojih je samo jedan lagan - instalacija putem RPM datoteka. Ostale opcije su za računalne fanatike.


Iskušao sam tri distribucije Linuxa: Mandrivu, Suse i Ubuntu. Prva je bila Mandriva, instalacija s jednog CD-a. Oduševila me ljepotom grafike i stabilnošću u radu, razočarala nepostojanjem podrške za printere. Naime, podrška za printere dolazi samo u komercijalnoj distribuciji (nekih 60 € za nekoliko CD-a). Nije isključeno da ću to kupiti, no za sada pokušavam naći način da kupim samo printersku komponentu.
Slijedeća instalacija bila je Suse, besplatnih (čak) 5 CD-a! Tu je bila i podrška za printere, ali je prepoznavanje hardvera, osobito grafičke kartice i monitora bilo katastrofalno, valjda s najgorim mogućim drajverima. I cijela stvar je radila puno teže od Mandrive.
S distribucijom Ubuntu ponovila se ista grafičko-hardverska priča kao i s Suseom. Na kraju sam se ipak vratio Mandrivi, divim se glatkom radu i izvrsnoj grafici. Problem s printerom ću već nekako riješiti, najvjerojatnije uplatom na račun.

Ovo je moj novi desktop:

ponedjeljak, 03.03.2008.

Hehehe...

Svašta čovjek nađe na stranim forumima dok traži rješenja kompjuterskih problema...

Slično je i s Hrvatima. Biti Hrvat danas znači ići u hrvatsku katoličku crkvu, slušati srpske narodnjake i kupovati u Bosni ili Mađarskoj kinesku, tajvansku, malezijsku i poljsku robu. Čini se da je Britancima ipak bolje.

Eh, da... Pijemo uglavnom hrvatsko pivo... Zaboravih spomenuti.