petak, 07.03.2008.

Stari rockeri

Vratih se maločas s otvorenja DORF-a iliti festivala dokumentarnog rock-filma. Mali festivalčić u malome gradu. Neću sad puno o tome, vjerojatno će se neki drugi blogovi ovih dana baviti njime.

Pa smo ja i frendovi malo svratili u birc na cugu nakon odgledanih dokumentaraca prve večeri.

Zanimljiv je to sraz generacija. Primjetih dosta pogleda od strane mlađih u našem pravcu. Pogleda punih znatiželje, možda i nekog poštovanja. Pogleda koji kao da kažu "Ovo su su sigurno neke stare rokerčine". Vjerojatno nas zamišljaju s dugim kosama.

Ni ne znaju koliko su u krivu. Mi smo bili pogubljena generacija, barem ja i ovi moji. Ni sami nismo znali bi li išli raditi, kupit auto, odradit vojni rok, oženiti se (ili barem napokon nešto kresnut)... I dok smo vagali opcije, stigao je rat. I onda više ništa nije bilo isto. Poslije njega više nismo bili za puštanje kose, valjda smo odrasli odjednom. Barem neki dio u nama.

I ostali smo seljaci. Bez kose, motora i gitara. Uzeli su nam najbolju godinu, jednu koja je vrijedila za pet godina.

Rock slušamo u autima. Ne baš preglasno jer sad se slušaju cajke.

Jebeš stare rockere.