Marketing
Stari rockeri
Vratih se maločas s otvorenja DORF-a iliti festivala dokumentarnog rock-filma. Mali festivalčić u malome gradu. Neću sad puno o tome, vjerojatno će se neki drugi blogovi ovih dana baviti njime.
Pa smo ja i frendovi malo svratili u birc na cugu nakon odgledanih dokumentaraca prve večeri.
Zanimljiv je to sraz generacija. Primjetih dosta pogleda od strane mlađih u našem pravcu. Pogleda punih znatiželje, možda i nekog poštovanja. Pogleda koji kao da kažu "Ovo su su sigurno neke stare rokerčine". Vjerojatno nas zamišljaju s dugim kosama. 
Ni ne znaju koliko su u krivu. Mi smo bili pogubljena generacija, barem ja i ovi moji. Ni sami nismo znali bi li išli raditi, kupit auto, odradit vojni rok, oženiti se (ili barem napokon nešto kresnut)... I dok smo vagali opcije, stigao je rat. I onda više ništa nije bilo isto. Poslije njega više nismo bili za puštanje kose, valjda smo odrasli odjednom. Barem neki dio u nama.
I ostali smo seljaci. Bez kose, motora i gitara. Uzeli su nam najbolju godinu, jednu koja je vrijedila za pet godina.
Rock slušamo u autima. Ne baš preglasno jer sad se slušaju cajke.
Jebeš stare rockere.
Post je objavljen 07.03.2008. u 00:31 sati.