Pregled posta

Milo Moje

Da mi je netko prije nekoliko mjeseci rekao da ću zdušno navijati da Đapić postane gradonačelnik Osijeka, rekao bih mu da nije normalan. Đapić, kradljivac diplomskih radova, haespeovac i još štošta...

I dogodilo se. Jer, ako ne bude Đapić, mogao bi biti Škoro. A ta mi pomisao izaziva mučninu. Škoro... Jedini koji bi mogao konkurirati Bandiću za najljigaviju facu među političarima.
Najprodaniji pjevač među direktorima, najslavohlepniji direktor među političarima. Čovjek kojemu je pjevati uz tamburicu bilo preslabo plaćeno, čovjek koji se poslužio thompsonizmom da bi uklizao u stražnjice širih narodnih masa, čovjek kojem ništa nije dovoljno dobro već uvijek želi još, još i još... I ako je ikako moguće - da se može ostvariti sjedeći. Jer i pjevanje je naporan fizički rad...

Žao mi je što na netu ne mogu naći njegove predizborne fotografije, na kojima je ispeglan do krajnje granice ljigavštine, retuširan kao što su mu i poruke koje je upućivao stadima naivnih ovaca fasciniranim njuškama iza mikrofona...

Đapića za gradonačelnika. Bolje i njega, nego OVO...
Ovo nešto što ni samo ne zna što je zapravo.


Post je objavljen 19.03.2008. u 21:22 sati.