ponedjeljak, 30.10.2006.
Ma pusti nek traje...
Kad kažem da ne želim ozbiljno tako i mislim. Znao sam to već reći u prošlosti. Rekao sam to nekome i nedavno. Tada sam mislio "ne bih s tobom ozbiljno". Ali se ipak ne smije sve reći, potpuna istina uglavnom nije lijepa. Moja savjest je ipak mirna, nisam nikome davao lažnu nadu. Razočaranja nepostojećim nisu moj problem.
Sad zaista ne želim ni s kim ništa što bi za svrhu imalo neku SF (teško vjerojatnu) budućnost. Ni s kim. Ni za živu glavu. Sada ne. I ne znam koliko će to stanje trajati.
Ovo sad je nešto drugačije. Počelo je skoro pa dogovorom.
"Znaš, ne želim sad ništa ozbiljno."
"Srećo, ne brini. Ja se ne planiram opet udavati. Samo reci ako opet poželiš nešto ozbiljno, nemoj da osjetim da odlaziš."
"Može. I ti isto tako."
"Ali znaj - ne želim se osjećati kao kurva."
Uvaženo. Sve.
Kao dvije budale koje žele samo lijepo. Bez mozga. Bez opterećenja. Bez budućnosti. Sve dok traje.
Možda bi tako trebalo biti uvijek. Sa svakim. Možda iz toga nešto naučim. Možda se i zakuha u lošem, neželjenom pravcu. Za nekoga. Možda se zakuha u dobrom neželjenom pravcu. Za oboje.
A možda su u šumi.
Znam da nemam ništa protiv lijepih riječi koje se razmijenjuju tijekom cijeloga dana. Znam da nemam ništa protiv beskonačnog uživanja u zagrljajima. Znam da nemam ništa protiv razumijevanja, razgovora s otvorenim ušima, zezancije, želje za susretom. Znam da se osjećam dobro. Znam da nastojim da se i ona osjeća dobro. Znam da me sve to liječi.
Svakog dana se iznova izaberemo (posudih ove lijepe riječi fasciniran porukom koju nose). Jer znamo da će to biti lijep dan.
Svakome bih to poželio. Učenje čarolije davanja i primanja.
Ne želim misliti. Samo neka traje. Koliko god može trajati. Mjesec, dva, pet, godinu, dvije. Dok ne poželimo da je zauvijek ili dok ne poželimo nešto drugo.
Ne želim sada misliti. Lijepo mi je.
-22:09 - Komentiraj ( 17 )
- Print -
#
petak, 27.10.2006.
Malo Glavaša, malo Beškera i malo ružnih riječi
Volim čitat Jutarnji poslije posla. Uz kavu ili pivo.
U zadnje vrijeme osobito mi je zanimljiv zbog slučaja Glavaš. Osobno sam uvjerenja da je kriv, ima facu i reputaciju silnika. No, možda se i varam, ja to cijenim po njuhu. U svakom slučaju želim mu najpravednije moguće suđenje. Ako je zločinac, nek si dragu Rvacku gleda iz ćelije. Ako pak nije, neka šeće dragom mu zemljicom. I tu uopće nije važno da li je to politički motiviran proces.
Indirektno vezano uz tu temu Inoslav Bešker u svojoj se kolumni bavi anonimnim verbalnim nasiljem na hrvatskim portalima. Kažem "vezano" jer se upravo oko slučaja Glavaš ovih dana lome koplja u komentarima na www.jutarnji.hr.
Malo koplja, malo ruke i noge. Srećom samo verbalno, ali veoma indikativno. Šokira li vas činjenica da smo država mrzitelja? Mene ne. Znam to odavno.
Ja sam danas uputio nekome par ružnih riječi. Bivša draga je na svom blogu potvrdila razlog zbog kojeg sam joj okrenuo leđa... Moj prethodnik je bio važniji. Pa iako je draga već u arhivi, post je svejedno bio šamar. I potvrda svega što sam zapravo i osjećao za sve to vrijeme.
Riječi koje sam joj uputio bile su melem na ranu. Ne kajem se zbog njih, skrušeno priznajem.
Bio sam Čovjek-Kokoš. Sad će se moja onemogućena Gošća iz komentara zlurado smijati. Neka. I treba tako. Ako joj je gušt.
-17:19 - Komentiraj ( 11 )
- Print -
#
Taj predivni osjećaj krivnje
Od svih nabijanja u međuspolnim međuodnosima najdraže mi je ono nabijanje osjećaja krivnje.
Bio je ovdje mnogo duži post...
Ali čemu? Nema više razloga za to.
-01:30 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
srijeda, 25.10.2006.
Cijeni se pa će te i drugi cijeniti, kaže naš narod
Kad ti cura koju si shvatio ozbiljno i ulažeš sebe u njenom pravcu kaže "Neću ti slati sladunjave (?!) poruke samo zato da bi se ti osjećao dobro", a ti ju nakon toga ne napucaš nogom u dupe kao staru kantu znači da ne cijeniš sebe.
Kad shvatiš da ona apsolutno ne kuži što ti je zapravo rekla, a ti ju i dalje ne napucaš kao staru kantu već tražiš u sebi odgovore u stilu "zašto to ona tako kaže, da li stvarno tako misli, da li se tu nešto može promijeniti........"- to ne znači samo da ne cijeniš sebe već i da si joj se prostro pod noge.
I smiješno ti dođe kad skužiš si u jednoj vezi koja je unaprijed obostrano definirana kao nešto besperspektivno (služi tome da se dvoje ljudi osjećaju dobro sve dok tako ide) razmijenio stostruko više pažnje, lijepih riječi, ugodnih erotskih zezalica u svega nekoliko dana nego u onome što je trebalo biti "ozbiljna veza" puna uvažavanja...
Osjećam se dobro.
Fuck you, sjebane princeze. Grčevito zatvorene oči ne vide. Dlanovima pritisnute uši ne čuju. Ne možeš pomoći u shvaćanju onome tko shvatiti ne želi.
Neka se vama bave psihijatri, ja odoh tamo gdje za mene ima osmijeha.
-16:50 - Komentiraj ( 9 )
- Print -
#
utorak, 24.10.2006.
Malo razbibrige ;) :))
Palo mi na pamet jučer da napravim malu kategorizaciju najdražeg mi ljepšeg spola.
Shvatite to kao (polu)zezanciju. 
Kriteriji: inteligencija i tzv. emocionalna inteligencija...
K1 - Turbo kokoš
IQ kišne gliste, jedva sposobna sama jesti. Njome manipulira tko god želi. Ne zna uživati ni u seksu ali daje jer ju pitaju.
Lako ju je zavesti, samo joj lažeš o bilo čemu i onda bubneš "Daj piqke, znam da imaš!"... Ako za prvi dio plana nemaš živce, odmah pristupaš završnom dijelu.
Turbo kokoš se nikad zapravo ne razočara, uvijek naiđe drugi koji pita.
K2 - Kokoš s full-opremom, wannabe Sponzoruša
Isto što i prethodna kategorija, ali je usput i dobar komad pa ju uvijek više pitaju. Postoji mogućnost da ju pobrkate sa HQ Sponzorušom. Dok ne progovori.
K3 - Liječena kokoš (Kokoschka evoluzione)
Slično kao i prethodne dvije kategorije, s jednom bitnom razlikom: Liječena kokoš uvijek ima gurua među najboljim (pametnijim) prijateljicama, neku koja ju uči pameti.
Zavest ju možeš ako te ta prijateljica preporuči, dakle - usmjeravaš se zapravo k njoj.
K4 - Liječena kokoš - intelectual edition
Veoma slična kategoriji K3 s tek neznatno višim IQ-om. Duhovnog vođu ne traži u pametnijoj prijateljici već u knjigama koje čita samo zato da se može pohvaliti da ih je pročitala. Često je akademski obrazovana, ali ne zato što je inteligentna već jer je u stanju naštrebati silne količine teksta bez previše razumijevanja.
Zavesti ju možeš nabrajajući nekoliko naslova iz vlastite (makar i nepostojeće) biblioteke.
K5 - Kokoš udavača
Također nešto viši IQ, poput kategorije K4. Ne pokazuje sklonost k samostalnom razmišljanju, tek povremeno pokušava.
Osnovni cilj u životu joj je udati se.
Zavodi se lako pod uvjetom da imaš kuću ili stan (barem u mogućnosti nasljedstva) ili da znaš dobro slagati o istom, auto (kojim ju trebaš prevoziti po potrebi jer ona ima problema s polaganjem vozačkog ispita) i da ostaviš dojam tipa koji se hoće ženit.
Ne odaje se dugotrajnim razočaranjima jer vrijeme ide a ona ne želi ostati stara cura.
Ako ti se ipak zalomi da takvu oženiš možeš tada raditi što god hoćeš jer je ona svoj životni san ostvarila s tobom.
Ovo bi bile sve kokoš-kategorije, sad polako idemo u pravcu prosječnog i iznadprosječnog IQ-a.
WF - Fufa Wannabe
Prosječan IQ, želi biti članica slijedeće (TF) kategorije ali joj to baš i ne ide.
Uvijek bezuspješno pokušava da se sve vrti oko nje i često izvuče deblji kraj. Zlobna, zavidna i podmukla.
Zavodiš ju tako da joj glumiš papka sve dok se ne opusti u svojoj samovažnosti. Onda ju potrošiš i odbaciš kao staru krpu.
TF - Turbo Fufa
IQ malo iznad prosjeka, specijalnost lukavštine i igrice. Prvo primjećuješ optimizam, uvijek je vedra i nasmijana. Možda je već kasno kad to primjetiš, jer... Progutao si udicu!
Izuzetna glumica i lažljivica. Uvijek ima plan B.
Ako ju na vrijeme skužiš kao takvu postupaš s njom kao s kategorijom WF. S jednom bitnom razlikom... Ova neće biti bijesna, već će se pokušat revanširati dobro odglumljenom dramom da bi te možda pribrojala svojim reckama u drugom činu predstave. Ako ne popušiš vrlo brzo će glumiti u nekom drugom kazalištu.
Igra sličnu igru kao i HQ Sponzoruša (kategorija S), ali ju igra sportski, za vlastito zadovoljstvo. S godinama (kad izgušta mnogobrojne predstave) može prijeći u tu kategoriju.
SP - Sjebana princeza
Neiskoristiv potencijal. Emotivna zbrka. Rijetko zna što hoće. Inteligentna, često veoma školovana, za sebe smatra da je Superwoman (kategorija XXX), u mladosti je bila puno bliže kokoš-kategorijama te zbog toga misli da ima pravo na nervozu, potpuno nepovjerenje, nedostatak uzvraćanja pažnje i slične postupke.
Također smatra da ju zaslužuje samo savršeni muškarac. Nikad se ne upita čime bi ona takvog zaslužila. Također se nikad ne upita nije li možda i ona malo kriva nakon što popuši nogu.
Možeš ju zavesti tako da... Ma... Ne.
Nemoj. Ni zavoditi ni osvajati. Bježi.
SC - Stara cura (frustrirana)
U većini slučajeva neizbježna evolucija članica kategorije SP. Pesimist, živčana i razdražljiva, često i alkos.
Ne možeš ju zavesti jer joj se gadiš. Ili čekaj rijetke trenutke smanjenog pesimizma. Ako ti se da.
SN - Snob
Znamo što znači Snob. Potkožena je oduvijek, lažna, isprazna i namještena. Mora sudjelovati u svim "in" društvenim zbivanjima i aktivnostima.
Ova kategorija apsolutno ne ovisi o inteligenciji, može na tom polju biti veoma raznolika. Moralne vrijednosti ove kategorije su malo žešća šarada.
Možeš ju zavest na puno načina, samo čekaj trenutak da ju uhvati slamming- faza.
Ako briješ na lovu trudi se na sve moguće načine, samo ne gađaj u pravcu emocija jer ih ona nema.
S - HQ Sponzoruša (iliti S-klasa, svaka sličnost s modelom Mercedesa je sasvim slučajna)
Manje opasna od kategorije Coldplay (C), njen cilj je isključivo imućniji dio muške populacije, onaj sklon razmetanju i pokazivanju.
Ne čini grešku da ju shvatiš kao članicu kokoš-kategorija. Promućurna je, dovoljno inteligentna da shvati pravila igre, ovisno o snazi "protivnika" ponekad tu igru i vodi. Želja joj je ući u kategoriju Snob (SN), ali ju tamo baš i ne šmekaju. To je jedino što ju boli.
Zavest ćeš ju teško ako nisi debelo potkožen momak na kojem se to vidi. Ako nisi, hvataj se neke kokoši. Ili čekaj pauzu između njenih vaginalnih investicija. Jebiga.
Ili se slikaj u snobovskom društvu.
C - Coldplay
Inteligentna, proračunata, samostalna, hladna. Savršena glumica, pokvarena do srži. Objedinjuje kategorije Turbo Fufa (TF) i Sponzoruša (S). Koristi se svim sredstvima da bi dobila sve što treba ali joj ciljevi nisu isključivo sportski ili materijalni. Ona svake sekunde razmišlja o vlastitom boljitku. Kad skužiš u što si uletio već ti je kasno. Već si iskorišten za neki od ciljeva.
Ako ipak skužiš na vrijeme možeš pokušati kao s kategorijama WF i TF. Pokušaj ju uspavati tako da pomisli da te ima, potroši ju, okreni joj leđa, naceri joj se u facu i pokaži joj srednji prst.
CO - Coldplay Obična
Isto što i prethodna kategorija, ali slabija glumica. Ne zna skriti hladnoću, stoga je manje uspješna i zna biti puno nervoznija.
Ne treba ti, osim ako si možda mazohist.
SF - Science fiction girl
Veoma pozitivna osoba. Dovoljno inteligentna, dovoljno osjećajna...
Optimist, ulaže u vezu, ima najbolje želje. Ako se dokažeš kvalitetom cijenit će te kao osobu. Ako se želiš poigrati moraš biti predobar glumac - ne zaboravi da joj je IQ mnogo veći od "K" kategorija. Nije zlobna ni iskvarena, nije baš ni skroz naivna, ali... Pretopla je osoba, takve su uvijek dovoljno osjetljive na zlo. Zato je u stalnoj opasnosti da zbog eventualnog niza loših događaja prijeđe u kategoriju Sjebanih princeza. Ako imaš sreće da ju sretneš prije toga shvati ju ozbiljno.
Ako se s njom pokušaš našaliti, imaš sve šanse da na takvu više ne naiđeš... Jer takve su rijetke biljke. Zato se i zovu SF.
XXXX - Superwoman iliti mitsko biće
Idealna žena. Ne da se zajebavati, ako ju cijene i vole tada daje maksimum. Savršen spoj inteligencije, osjećaja i dobrog seksa. Ona može sve. U poslu je sposobna, u kuhinji kuharica, na ulici prava dama, u srcu anđeo a u krevetu kurva.
Zavesti ju ne možeš. Niti osvojiti. Jer... Ona ne postoji.
Eto... Ima ih i previše.  Ako vam nešto fali tada uzmite u obzir i mogućnost dodjele podznaka (iliti podkategorije) kao u horoskopu. I vidjet ćete da je sve tu. 
A ove TF i C... Ajme...
Te me plaše.
-07:00 - Komentiraj ( 22 )
- Print -
#
ponedjeljak, 23.10.2006.
Zavodnik Hajro
Ovako Hajro sa Smokve zavodi žene:
cao ljepotice, samo da ti kazem imas prekrasnu picu, cmok za picu.
Zdravo bosanski. Nema cile-mile, direkt u sridu.
Nije li Hajro legenda?
-00:02 - Komentiraj ( 5 )
- Print -
#
nedjelja, 22.10.2006.
Igra s vatrom
Dopisujem se na iskrici s udanom ženom koja traži avanturu, nešto mlađom od mene...
Na pitanje što to ona zapravo želi, odgovorila je da želi stalnog ljubavnika. Ali da se sve ne svodi samo na seks.
"Ne znam jel se sjećaš kakav je to osjećaj kad si zaljubljen? Meni se taj osjećaj sviđa, pa makar mi netko samo stvorio privid toga."
Onaj tko me čita već duže vrijeme zna da ne podržavam takav stil života. Ali sad to mogu razumjeti, više no ikad prije.
Ako se to dobro skrije, ako ostane nešto lijepo i tajno, uljepšava dan i daje licu osmijeh i time ne čini nikakvu štetu - neka bude tako.
Ali što ako stvari malo izmaknu kontroli? Ako joj se to previše svidi?
Uvijek sam nekako za rješavanje problema tamo gdje su nastali. Dakle, ako ti brak ne valja idi iz njega.
Samostalna si, kažeš?
Pa budi to. Potpuno.
Imao sam sličan razgovor sinoć uživo. Razlika je u tome da žena iz ove priče nije udana. Razvedena je, majka teenagerice. I kaže da se ne bi više udavala, bar ne u skorije vrijeme. I traži nešto slično.
Poanta je bila u rečenici "Ne želim se osjećati kao kurva". Što će reći, ona treba isti privid. Malo seksa, malo lijepih poruka, poneki izlazak...
I također se tu može desiti da se nekome to previše svidi. Da to shvati kao nešto više od onog što to zapravo jest - uljepšanje života dvoje usamljenika koji ipak žele ostati sami.
Ono što je važno jest ostati izvan te male obitelji. Ne bih rado bio uljez koji se pojavi, postane dio obitelji i onda jednog dana samo nestane.
Na taj način se ne moram bojati da ću nekoga povrijediti, ipak to ne bih svjesno mogao. I jako sam zadovoljan ponuđenim.
Trenutno je u mojoj glavi samo pitanje koliko dugo će mi takav odnos biti dovoljan.
-12:01 - Komentiraj ( 2 )
- Print -
#
subota, 21.10.2006.
Hit the road, Jack...
Dakle, idemo dalje. na malo drugačiji način. Kad se čaša prelije onda se nešto mijenja.
Znao sam da će mi zadnja veza biti prekretnica.
Izmoren, izmrcvaren, ne želim ništa drugo nego uživati bez opterećenja. Biti sebi važan. Ne dati više drugima da budu važniji, ne dati im da mi utječu na raspoloženje. Ne zanima me tko će u tome stradati, ali vjerojatno tek one koje si to dozvole.
A uvijek ih ima. Lijepe se na loše, na nedefinirano, "misteriozno"... Uvijek više nego na dobro. Kao mušice na svjetlost koja ih spaljuje.
Nije mi "osveta" cilj, to bi bilo glupo. Cilj je zabava i gušt.
Jedna se već javila. Zvala me na kavu. I iako joj je rečeno da sad duže vrijeme neću poželjeti ništa ozbiljno - zalijepila se. Baš poput mušice na svjetlost. Dobro ne postiže logičan efekt. Paradoks mi je to.
I uhvatim se kako razmišljam kako ću se osjećati ako ona ostane povrijeđena jer to ne želim... I nastojim odbaciti takva razmišljanja... Jer to može biti samo korisno. Ja dobijem što trebam, ona dobije još jednu lekciju poslije koje će možda naučiti raspoznavati što zaista vrijedi...
Glupo. Nikad ne nauče. Uvijek cvile za onima koji ih gaze.
Reče mi prijatelj kako kinezi imaju poslovicu koja kaže "Kad ideš k ženi, ponesi bič"... Malo mi je to glupo, podsjeća me na ono domaće šovinističko "Žene služe za tući i j****"... Ako iz toga izbacimo nasilje kao totalnu glupost i uhvatimo se simbolike, dolazimo do poante koja se vječno iznova potvrđuje u praksi.
Šokirala me je spoznaja kako ženama neka veza dobiva potrebnu važnost tek kad se "konzumira". Ja sam vezu uvijek smatrao važnom već kad me prvi put obraduje sms, kad razmišljam o njoj, kad se slažem u mnogo toga... Seksa tada još nije moralo biti. Isto kao što nije veza kad nekog puknem a nemam s njom što pričati.
No, hajde... Dat ćemo im što žele... Čaroliju, seks, patnju... Finu opremu kokošinjca.
Ovog časa još malo gorak, nadam se da ću ubrzo biti veseo. Svinjski zadovoljan. Ako i ne bude išlo, ne dam si drugačije. Neka me praksa okameni.
Želim da mi bude lijepo. I da mi nitko ne kvari raspoloženje.
Ovdje ćemo sad podvući crtu.
_________________________________________________
I ukopčat ću si opet opciju cool liste. Ako sam još tamo... Neka ovaj blog živi. Jer utkano je u njega već previše... Nek dolazi tko god hoće. I piše što god želi. Dok mu se to dozvoli, naravno.
-14:58 - Komentiraj ( 14 )
- Print -
#
utorak, 17.10.2006.
Samo malo umoran... Trenutno.
Opet sam sam. I nisam time razočaran. Previše je bilo iscrpljujuće. Kad s nekim prekidaš jednom tjedno, to je očigledno znak da nešto ne valja.
Ne krivim sebe. Bio sam spreman za dobro, nespreman za loše. Ne želim biti spreman za loše, ne u početku, ne u stvaranju temelja. Krivim se samo za preosjetljivost na stanje s druge strane. Jebiga, ne mogu biti kao stijena, veseo i stabilan ako od nje ne prema meni ne dolazi radost, želja i volja. Neću nikad ni moći.
Paradoksalna istina je da sam mirniji sam. Zadovoljniji. Iako mi nije cilj biti sam i zadovoljan time.
Nisam mislio da će to ikad biti tako.
Malo sam ispijen. Nisam sad ni za neozbiljne veze. Previše sam prazan iznutra. Kao jebena rupa. Ali ne zadugo. Sad želim uživati. I ništa ozbiljno me ne zanima. Barem za sada, dok se možda opet nešto ne promijeni u meni.
Možda žene nisu vrijedne ljubavi i respekta.
Ne znam sada da li uopće želim razmišljati na taj način, tek mi pada na pamet kao jedan od mogućih zaključaka.
Ako sam bio vježba na nečijem putu neka to urodi plodom. Neka ne bude uzalud.
Vani je danas lijep dan. Ima još života, ima još doživljaja za mene.
Sutra je uvijek sutra. I radoznao sam što mi nosi. Uvijek ima još.
Čovjek je mlad dok je radoznao.
-17:41 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
subota, 14.10.2006.
Evo vlak mi stiže...
Vinkovci su nekad bili grad željeznice i željezničara. Jedno od najvećih željezničkih čvorišta u ovom dijelu Europe, kolodvor koji je vrvio ljudima dan i noć, putnici u prolazu, pijanci u restauraciji iza ponoći, "sumnjive" žene, jedan zanimljiv svijet otišao u nepovrat.
 Današnji vinkovački kolodvor tek je blijeda slika svega toga. Noću ovuda prođe tek pokoji vlak, puno je manje ljudi na klupama kolodvora, taxi služba ispred kolodvora skoro da i ne postoji... Zgrada je obnovljena i izgleda bolje no ikad, postavljeni su moderni info-displeji, peroni tek čekaju obnovu, s krovova im raste grmlje, pothodnici su očaj...
Kolodvor mi je bio dječja fascinacija. Otac mi je bio željezničar. Vlakovi su mi bili pokretač djetinjstva, svaki posjet kolodvoru i radionicama oko njega radost.
Danas sam bio tamo, čekao vlak iz Beograda koji je kasnio 38 minuta. Srećom pa nije išao iz Istambula, kasnio bi tri dana. Imao sam vremena prošetati, gledati, slikati... Malo se vratiti u prošlost.
Kažu da sad ponovo sve kreće. Noću prođe više vlakova, grade se neki terminali za utovar tereta... Možda sve to ponovo oživi starim životom.
Možda se željeznica vrati gradu kojeg je stvorila.
Goran Bare i Plaćenici - Evo vlak mi stiže
Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
stvari u ruke uzimam.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Zato tugu ne osjećam...
Odlazim, odlazim za uvijek.
Odlazim, odlazim za uvijek.
Odlazim, odlazim za uvijek.
To je dobro, tom se radujem.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Svima što ostaju, najbolje želim...
Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
kuda ide važno nije...
Znam da tamo, znam da tamo je sreća.
Znam da tamo negdje je sreća.
Znam da tamo, negdje je sreća.
Osjećam to k'o nikad prije...
Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
stvari u ruke uzimam.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Stvari u ruke uzimam.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Zato tugu ne osjećam...
-16:22 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
petak, 13.10.2006.
Eiffel u opancima
Novije tehnologije tiska velikog formata omugućuju nam svakojake krasote na području promidžbe...
Tako je recimo srpski prijevoznik Petrović u istu sliku vješto ukomponirao Kopaonik, scenu žetve i Eiffelov toranj. Smješten negdje na istočnom obronku spomenute planine.
Možda nećete vidjet, malo je mutno, ali ispod svega piše i "SRBIJA-PARIS"...
Tres bien, monsieur Petrovic, tres bien...
-16:49 - Komentiraj ( 2 )
- Print -
#
četvrtak, 12.10.2006.
Koze
Rekoh danas bratiću (koji se bavi raznoraznim životinjama) kako poznajem curu koja sanja da čuva koze.
Na što je on rekao kako je to prava cura.
Pa sad kontam... Hm... Zaista mi to nikad ne bi palo na pamet kad razmišljam o kvalitetama koje bi prava cura trebala imati... A možda bi se to trebalo uzeti u obzir...
"....
7. Da je u seksu radoznala i inventivna
8. Da zna dobro kuhat
9. Da voli čuvat koze
...."
 (malo šale nikad ne škodi... Nadam se... )
P.S. Učinilo mi se da sam banned jer sam se ljutio zbog naslovnice... Al čini mi se da nešto drugo ne valja, primjećujem probleme na sve strane.
-21:36 - Komentiraj ( 7 )
- Print -
#
srijeda, 11.10.2006.
Hvala, hvala...
Vidim, post je nestao s naslovnice.
Najsrdačnije zahvaljujem uredništvu i nadam se da ćemo i nadalje imati ovako dobru komunikaciju.
-19:31 - Komentiraj ( 6 )
- Print -
#
Pravo na vlastiti mir
Komentar kojeg sam danas ostavio na naslovnici bloga.hr:
Drago moje uredništvo... Ako se malo zaputite na moj blog i širom otvorite oči, vidjet ćete kako odmah pri vrhu lijevog stupca stoji zamolba u kojoj vam se zahvaljujem što me uvažavate i moje postove NE LINKATE na naslovnicu. Ako niste slijepi NE MOŽETE TO PREVIDJETI.
Ja ne želim biti na naslovnici bloga.hr. Hvala lijepa.
Tekst u lijevom stupcu ovog bloga stoji tu već mjesecima. Podebljan.
Idete mi na živce. Ne želim biti na toj vašoj usranoj naslovnici, može li to ući u zapisnik?!
-17:46 - Komentiraj ( 8 )
- Print -
#
Milicija trenira strogoću
Opet sam alkotestiran večeras. Imam na poleđini vozačke dozvole dva pečata koji svjedoče o njenom oduzimanju u zadnjih nekoliko godina. Zato me alkotestiraju barem dvaput tjedno. Display redovito pokaže 0.00.
Vinkovačka policija je najnabrijanija u državi. Bio sam na moru ovog ljeta. Prošao kroz Bosnu, provozao se gotovo cijelom obalom i vratio se s druge strane... I gdje me je na tom putu zaustavila policija? Doma. Dvjesto metara od kuće.
Pretprošle godine sam počeo učestalo voziti od Vinkovaca do Osijeka. Činim to i dan-danas. U zadnjih mjesec dana opet sam barem dvaput tjedno tamo u večernjim satima. Gdje me zaustavi i alkotestira policija? U povratku, doma.
Zadnjih godina sam barem 60-70 puta bio u Osijeku, Đakovu, Vukovaru u večernjim satima. PU Osječko-baranjske me je zaustavila DVA (brojkama: 2) puta. Zato me vinkovačka barem svaki treći put zaustavi na povratku, u Vinkovcima.
Sad mi je žao što nisam tražio neku potvrdu nakon svakog alkotesta. I polijepio jednog dana sve to na jedan pano i okačio ga u centru grada. Ili ga otfurao u prvu ozbiljniju novinsku redakciju.
Ili se možda prijavio za Guiness knjigu rekorda.
-00:01 - Komentiraj ( 5 )
- Print -
#
utorak, 10.10.2006.
Izmiješani osjećaji
Danas sam napravio nešto što čeka već par mjeseci... Upisao si SSS u radnu knjižicu.
Do sad sam bio polukvalificirani radnik. Reakcije na to uglavnom su bile upitnici u očima, barem kod ljudi koji su se na bilo koji način već osvjedočili da nisam baš jako glup. Oni koji se nisu libili pitanja "što, kako, zašto?" dobili su uglavnom isti odgovor, skraćenu verziju: mrak u glavi, izgubljeni adolescent, kompleksi, motori...
I htio sam godinama to riješiti. No, nikad nije bilo dovoljno vremena, novca, volje... Sve dok me prošle godine netko nije odvukao u "školicu" i zabio mi nos u trenutne mogućnosti... I nisam se baš vidio kao KV vozač motornog vozila, ali to nije bilo niti važno. Važno je bilo napraviti korak naprijed. Još uvijek se ne vidim kao vozač. Ali barem imam temelj za nadogradnju. To je i bio cilj. I tako upisah srednju. Iliti ono koliko je falilo.
Što dalje? Ne znam. Stalno mi se nameće pitanje tko će me trebati u četrdesetoj s nekom fakultetskom diplomom, a bez radnog iskustva u struci. I koja bi to struka uopće mogla biti. Vagat ću sve to ove zime, na proljeće bih trebao znati što i kako. Mislim da će rješenje biti neka prekvalifikacija u nešto što mi je bliže afinitetima. No, nije isključena ni mogućnost neke više škole.
Gledam ja sad taj upis u radnoj knjižici... Poprilično ravnodušno, tek s nešto malo zadovoljstva i s puno više samokritike... Nešto što je trebalo biti tu prije skoro 20 godina...
Platio sam desetak tisuća kuna da mi ne bi bilo previše neugodno kada me netko pita kakvu školu imam. Isplati li se to?
Isplati. Vjerujte mi na riječ.
-14:13 - Komentiraj ( 8 )
- Print -
#
subota, 07.10.2006.
Školica
You cant hurry love
No, youll just have to wait
She said love dont come easy
But its a game of give and take
You cant hurry love
No, youll just have to wait
Just trust in a good time
No matter how long it takes
Ma, to mene netko zajebava.
Fakin' Fil Kolins.
Gledaj svoja posla, ćelavi.
-00:17 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
četvrtak, 05.10.2006.
Švabizacija uma iliti TV-bullshit
Ove šund-televizije me sve više zapanjuju. Ostvaruje mi se najgora noćna mora- da ću na hrvatskoj televiziji gledati najgore smeće a la Dojčland TV.
Ono što me je šokiralo u zadnje vrijeme je totalna RTL-ova nebuloza zvana "Sudnica". Da stvar bude gora- i na Novoj slijede taj primjer.
Također i emisije o krvi i zločinima.
Zgražam se kad god malo provrtim po daljinskom. "Big Brother" će na kraju ispasti nešto sasvim pozitivno u toj masi idiotizama.
Zapravo je taj show poprilično zanimljiv, nezanimljiv mi je samo odabir sudionika.
Mislim da bi za svakog potencijalnog nabrijanog managera bilo korisno sudjelovati tamo i izvještiti se u manipulaciji ljudima. "Big Brother" je izvrsna vježba za sve one koji se nastoje dopasti svima. Jer sumnjam da tamo mogu pobijediti ljudski kvaliteti, prije će biti da je sve u taktici i lukavštini.
Slika RTL-a i Nove TV je sve veći užas. Gore može biti samo ako se odluče sinhronizirati filmove na hrvatski, po već iskušanom njemačkom receptu. Čudi me da RTL već nije počeo s time.
Prvi nastavak nove Kviskoteke sam propustio. Baš me zanima na što to liči.
.................................................................................................
Nevezano za temu... Na moj novi hard-disk Seagate Barracuda dobio sam 5 godina jamstva. Valjda to neću zaboraviti kad se raspadne, jer to će sigurno biti prije. Što i neće biti loše, odneseš lijepo izrauban disk i dobiješ novi. Bumo vidli.
-20:05 - Komentiraj ( 6 )
- Print -
#
Glad II
Za vas malobrojne koji ste ostali gladni ovog bloga večeras nudimo specijalitet kuće:
Od sad pa na dalje (barem neko vrijeme) kuća će vas uveseljavati samo sličnim glupostima. Možda bude i glazbe. Daklem, samo neobavezne teme.
Dobar tek.
-00:32 - Komentiraj ( 4 )
- Print -
#
ponedjeljak, 02.10.2006.
Mali nevidljivi ljudi
Hvala malim nevidljivim ljudima što žive u mom monitoru. :)
Zabave me kad je kriza. Pričamo, zezamo se, smijemo se.
Ne, ne dogovaram ništa.
Samo želim natrag svoj mir. Molim te. Pusti me da se smijem.
Želim natrag svoj mir.
Želim natrag svoj mir.
Želim natrag svoj mir.
Hvala malim nevidljivim ljudima. :)
-22:32 - Komentiraj ( 4 )
- Print -
#
100 m s preprekama
Gledao sam sinoć na DVD-u "Maratonce" Slobodana Šijana. Prigodan film za ove dane kad sam pojačao populaciju svog "groblja žena i djevojaka", kako to cijenjena Gošća ovog bloga jednom reče.
Na mom groblju pokojnice se pokopaju uglavnom same, na meni je samo da bacim zadnji grumen zemlje.
Ne, nemam neke bogznakakve loše riječi za nju. Nije bila snob, nije bila neiskrena ni dvolična. Zapravo, bila je poprilično OK. Samo malo sjebana. Zbog tamo nekih. Stara, već dosadna i ofucana priča.
I zabrijala je na to da nikom nikad više neće dati dio sebe.
Ako me netko ne uspijeva prihvatiti želim da me pusti da idem dalje. Ne volim biti poligon za uvježbavanje "čvrstoće volje".
Nisam od kamena, ne godi mi osjećaj da nisam taj s kim se ujutro želi popiti kava. Ne godi mi osjećaj da ne možemo skupa sastaviti dva opuštena i nasmijana dana.
Nisi ti kučka, draga moja. Iako bi sve dala da to možeš biti, zar ne?
Ti si samo jedna izgubljena cura koja od sebe gura one koji bi htjeli. Ne daj im da ti se približe. Brani se. Grčevito.
No, nećemo sada o tome. O pokojniku sve najbolje. Uz cvijeće i limenu glazbu.
-16:25 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
|
