Dopisujem se na iskrici s udanom ženom koja traži avanturu, nešto mlađom od mene...
Na pitanje što to ona zapravo želi, odgovorila je da želi stalnog ljubavnika. Ali da se sve ne svodi samo na seks.
"Ne znam jel se sjećaš kakav je to osjećaj kad si zaljubljen? Meni se taj osjećaj sviđa, pa makar mi netko samo stvorio privid toga."
Onaj tko me čita već duže vrijeme zna da ne podržavam takav stil života. Ali sad to mogu razumjeti, više no ikad prije.
Ako se to dobro skrije, ako ostane nešto lijepo i tajno, uljepšava dan i daje licu osmijeh i time ne čini nikakvu štetu - neka bude tako.
Ali što ako stvari malo izmaknu kontroli? Ako joj se to previše svidi?
Uvijek sam nekako za rješavanje problema tamo gdje su nastali. Dakle, ako ti brak ne valja idi iz njega.
Samostalna si, kažeš?
Pa budi to. Potpuno.
Imao sam sličan razgovor sinoć uživo. Razlika je u tome da žena iz ove priče nije udana. Razvedena je, majka teenagerice. I kaže da se ne bi više udavala, bar ne u skorije vrijeme. I traži nešto slično.
Poanta je bila u rečenici "Ne želim se osjećati kao kurva". Što će reći, ona treba isti privid. Malo seksa, malo lijepih poruka, poneki izlazak...
I također se tu može desiti da se nekome to previše svidi. Da to shvati kao nešto više od onog što to zapravo jest - uljepšanje života dvoje usamljenika koji ipak žele ostati sami.
Ono što je važno jest ostati izvan te male obitelji. Ne bih rado bio uljez koji se pojavi, postane dio obitelji i onda jednog dana samo nestane.
Na taj način se ne moram bojati da ću nekoga povrijediti, ipak to ne bih svjesno mogao. I jako sam zadovoljan ponuđenim.
Trenutno je u mojoj glavi samo pitanje koliko dugo će mi takav odnos biti dovoljan.