ŠEST PLAVIH VELOVA

25.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 29.03.2007. u 7:08h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=162612

i 15.6.2009. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23953

Iz proteklih godina izvukla sam šest plavih velova, korištenih u najboljim namjerama zaboravljanja tebe i našeg vremena.

Uvijek kad sam bila u nekim dilemama, znao si pročitati taj oblak iznad mog tjemena i jednim osmijehom ga otjerati pa navući sunčani trak i zagrliti me oko ramena, Zbog tebe su svi principi nestajali, zbog tebe je sav život bio slavlje.

Lutanja su me odvodila od tebe, ali uvijek i vraćala, tvoja lutanja nisam pratila, putovao si u valovima, vraćao se u stihijama, daleko od tri dana od zaborava uzima me ruka života i vraća me tebi, u zavjetrinu, gdje se uvijek najbolje osjećam.

Kao kip skamenjen u mom srcu, svako jutro te ne obasjava više na mojim vratima, ali te duša pamti kao smrtnu oluju što je zauvijek oduzela dio mene i odnijela me u tamne vode dalekih sumraka gdje mi, kao podsjetnici našeg vremena, nikada nismo nestali.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic

MOŽDA PONOVO?

24.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 10.05.2005. u 6:58h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=53255

Smrt života je najprirodnija pojava drugog dijela života, rađanje života je najprirodnija pojava prvog dijela života.

A gdje je tu ljubav, tko bilježi kad umre tek započeta ljubav, tko pali svijeću u spomen nečem što nije ni dobilo šansu za uzlet, tko se sjeća, možda samo jedna osoba, možda nijedna, ima raznih primjera ljubavi kao što ima raznih tipova ljudi?

Odustati od plesa nakon prvih taktova divne glazbe?...ne, nikada, ali za ples je u svakom slučaju potrebno dvoje i ništa više, snažni utisci uz notne zvukove odlaze kroz dvoranu života i nestaju kao sjena u tami rastanka.

Iz koje knjige dolaze pravila o ljubavi, iz koje knjige dolaze pravila o životu? ...iz knjige srca, samo ono što dolazi iz srca je prepoznatljivo i to su zakoni duše, sve ostalo je nebitno, a tek možda ponovo sa drugom osobom zaplesati uz druge taktove iste teme – ljubavi?


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


LEPTIRI ISPOD STRUKA - pjesma sa pjesničkog natječaja

23.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

za likovno-pjesnički natječaj iz Slovenije "Projekt LEPTIR" poslala sam ovu pjesmu i odabrana je između ostalih pjesama:

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano: 15.05.2005. u 11:07h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=53860

U svakoj riječi, pokrivaš me u razne oblike, kroz tragove svjetla i sjene spajaš se sa mnom i izlaziš kroz nevidljive izlaze, hranim te malim dozama, uzimaš me u velikim količinama, dobivaš me u navikama odlazaka, odlazim u navikama dolazaka.

Noć je topla, meka, podatna, teška, bolesna, nezaobilazna, proživljena, a kroz slučajnu riječ otvaraš zaboravljene pukotine otkud izlaze momenti što me gutaju.

Ulovila sam sve leptire ovog svijeta i sakrila ih ispod struka, ne čuje se nijedan.

Još malo i dan će ubiti ovu tešku noć, umnoženu bez tebe, jedinu bez mene, a mekano i nikad više treperit će još leptiri ispod struka… danima.


20.10.2011. pjesma je objavljena ovdje na blogu:

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2011/10/1629565393/leptiri-ispod-struka.html

i pjesma napisana na slici slikarice RASTA VREČKO



Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://www.zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-53-1

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic

o slikarici:

"Rasta Vrečko, rojena 21. marca 1968 v Celju, je diplomirala iz slikarstva na Pedagoški fakulteti v Mariboru. Na Univerzi v Ljubljani je leta 2010 končala specializacijo likovne terapije. Fotografsko se je izpopolnjevala v ZDA.

Dela s srednješolci, ki jih navdušuje za umetnost, raziskovalno delo, kreativnost in inovativnost. V prostem času je predana terapevtskemu delu z mladimi s posebnimi potrebami. Kot fotografinja je opremila več knjig, koledarjev, katalogov…

Objavlja v časniku Šolski razgledi. V Univerzitetni knjižnici Maribor in v galeriji Media nox je organizirala odmevne umetniške večere s priznanimi fotografi. Razstavljala je v Avstraliji, ZDA, Evropi in Sloveniji. Nagrade je prejela v Avstriji, Italiji in Sloveniji.


Sodelujejo:

Janja Ambrožič, Zdenka Andolšek, Simona Babič, Tina Bajc, Manca Bajuk, Metka Barič Rebolj, Petra Bauman, Andreja Blažič Klemenc, Milojka B. Komprej, Tadej Braček, Jože Brenčič, Nevenka Bresar, Valter Čučkovič, Emily, Mirjam Fašmon, Franjo Frančič, Ivan Gaćina, Melita Garvas, Dragan Ignjić, Liljana Jarh, Aleš Jelenko, Jože Kos Sine, Evica Kraljić, Nina Kremžar, Feri Lainšček, Metka Lipnik, Polonca Majcenič, Damir Maras, Barbara Matoh, Franc Merkač, Zdravka Meštrović, Neda Milenkovski, Damijana Pipan, Julijana Plenča, Martina Podričnik, Lidija Polak, Daša Popovič, Ana Porenta, Marjan Pungartnik, Biserka Raj, Meta Rebec, Sara Remžgar, Bojan Schwentner, Violeta Sekovska, Nuša Stavanja, Majda Strnad, Branka Šprah, Vanja Tajnšek, Kaja Teržan, Jadranka Varga, Ana Ivan Virovkić, Danica Vogrinec, Klavdija KIA Zbičajnik, Tea Žigman, Ruşen Eşref Y1lmaz."


SKORAŠNJI EKVINOCIJ, NESANICA I JOŠ PAR SITNICA

22.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

alt="Image and video hosting by TinyPic">
slika: digital artist

napisano: 31.05.2005. u 7:04h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=55396

Uskoro će se izjednačiti dan i noć, čista preinaka u jednakost, a na uglu moje ulice protekla noć je plesala ispod uličnog svjetla svoj magični tango, ljudi su spavali, mene san nije posjetio.

Pročitala sam sve davne zapise sjećanja zabilježenih u nekim kutovima pamćenja i nakon nepravilnog disanja položila glavu na jastuk, kraj mene je netko disao, pravilni razmaci, miran san, spokojno lice.

Sakrila me noćna tama od slučajnog radoznalog pogleda, potekle su trake snova prema meni, ali sam ih zaustavljala i zaustavljala i dok se vani vjetar poigravao mirisom lipa, to mistično sjedinjenje mene i snova se nikako nije događalo.

Svaki tren sam očekivala krilatog prijatelja, da mi sklopi umorne oči, ali nije sletio, taj anđeo sna je lebdio iznad čela, dok su brzinom svjetlosti misli opsjedale umoran mozak, a mirno disanje kraj mene me polako uspavljivalo, poljubila sam njegovo čelo i umirila se.

San je odsvirao zadnje akorde noćnog requiema, a noć je završila svoje korake plesnog tanga negdje na kraju moje ulice, oblaci i vjetar su donijeli olakšanje i tanak vir sna koji me povukao iza zelene zavjese.


ponovljeno 29.05.2007. u 20:03h na weblogu portala www.iskrica.com, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=175254&order=desc

i objavljeno 16.02.2011 na portalu MAGICUS

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58427

i 23.9.2010. stavljeno na blog:

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/09/1628254518/ekvinocij-nesanica-i-jo-par-sitnica.html

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://www.zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-53-1

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic

TRAGOM MJESEČEVOG SVJETLA

21.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 2.4.2012. u 7.00h | na portalu Magicus, a iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=78757

Mjesečarila sam noćas po malom balkonu iznad kojeg je rasuto svjetlo polovice Mjeseca, to lutanje me dovelo do napuštanja hrama duše i odlazak u astralnu rapsodiju južnih vjetrova, toplih kiša i čudnih sanjarenja.

Iz dubine uzimam dragocjenu kap životne želje i prosipam je na pijesak moje mašte što se rasteže u nedogled i beskraj.

Na licu poljubac jutarnjeg neba najavio mi je raskošan početak ovog početka od sedam dana, a kad se Suton i Zora rastaju, bol na trenutak zauzima moj dah i prati cijelu dramu koju su stari Druidi opisivali kao dar bogova.

Ne znam skladno napisati stih koji spava u duši, ali znam osjećaj ljepote kad pogledam u plavo nebo i vidim boju tvojih očiju, dok vrijeme prolazi, stvarajući mir i odnoseći noćni nemir i nesanicu, besciljno lutanje stazama Mjesečevog svjetla.

U ove rane jutarnje sate nanizala sam moju poetsku ogrlicu i posvećujem je plavoj boji Neba i tvojim iskrenim plavim očima.




http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-7889-28-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


U NOĆI

20.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 06.09.2005. u 7:09h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=65749

i 24.06.2009. i 23.7.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24822

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=65855

Kad ih poljubim, prepoznat ću ih, tajna te spoznaje sanja u tebi mene, za uspon u život treba ti par koraka.

Znaš da se polako približavam tvojoj samoći, znaš da znalački odabirem pravi tren i znaš da nikad ne kasniš na otkrivanje tog misterija, uvijek se pojaviš kad treba, uvijek sa istim žarom pohodiš već prohujale staze gdje su prošle tvoje legije, uvijek sa istim nadama odjekuju tvoje jadikovke u noći, uvijek, uvijek, uvijek.

Znaš da ćeš iznad prohujalih vremena, iznad nekih "uznemirenih voda" sijevnuti kao munja i doći mi jednog ranoproljetnog dana i tek tada ćeš znati, da su naše obale stoljećima bile udaljene, a samo su dio iste rijeke koja je tekla među njima.

Uzleti sve do pustinjakove oaze, preleti te dvije obale, a u ranoproljetnom danu spojit ćeš svoje dlanove sa mojima, donijet ćeš vodu na žedne usne i svoje strašne demone položit ćeš pred moja koljena, da ih zajedno ukrotimo i tom žestokom igrom dat ću mira tvojoj muškoj duši, da se odmori pod mojom sjenom.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


BILO JE... SAVRŠENO!

19.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic


Sve je počelo u Lipovečkoj 21





Dana 17.9.2016. u 18h (subota) održana je promocija u prostorijama Himalajske spilje, Lipovečka 21 u Zagrebu (1 stanica od Trešnjevačkog placa prema remizi) zbirki poezije 4 pjesnikinje blogerice i 1 književnik, pjesnik, filozof, klinički sociolog, esejist ... bloger.

dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ

ŽELJKA KOŠARIĆ / SAFIRIS

JADRANKA VARGA

TANJA REPINAC

ANĐA JOTANOVIĆ


Image and video hosting by TinyPic

i čitane su pjesme .... bilo je nešto neuhvatljivo u cijeloj toj atmosferi gdje se okupilo jedno klupko ljudi koji su došli, a da nisu znali - a znali su - kako gdje zašto i kome dolaze, ali mislim da ovo nisu očekivali

čitane su pjesme i posjetitelji su čitali naše pjesme, bila je to jedna spontana interaktivna poetska večer gdje je publika sudjelovala sa pjesnikinjama, razgovor je tekao neformalno, smijeh, spontanost je carovala ...i evo, slike sa promocije:




























i draga prijateljica, @stara teta je danas ovo napisala:

''bilo je to iznenađujuće iskustvo mjesta, ugođaja, ljudi i njihovih osjećaja. od predvorja u kojem su nas dočekale pjesnikinje i već pridošli gosti, dobrodošlica uz zagrljaj, upoznavanje, riječi koje su nas povezale u tom trenutku...
kao da se sva dragost slila u prostor. a onda, samo okruženje čarobne alibabine špilje u kojoj je mirisala sol eona, lavanda svih otočkih polja, ružmarin bliskih obala, daleka sandalovina, skupocjena ambra, i minerali, običini minerali, skromni, koji su od davnih milenija ulili more u naša tijela i tako nam dijelili život. posebno mjesto sklada u kojem smo, zagrljeni, pjevali iste pjesme.

zahvaljujem jadranki na pozivu, bila je posebna radost upoznati i druge autorice poezije, i sve ostale koji su dijelili iste osjećaje, zanos, misli i ljepotu. posebno me je taknula poezija gđe. angelije, prisna, životna, svakodnevna, i neobična slučajnost koju je potakla jedna od organizatorica, gđa. mirjana gračan, vlasnica špilje.

predložila je da okušamo svoju karmu, uzevši zbirku pjesama u ruke, okrenuvši nasumce stranicu. i - ta nas pjesma obilježava, postaje dio nas. i, gle, mlada je djevojka, kćerka gđe. anđe, otvorila upravo onu pjesmu o majci koja s ljubavlju govori svojoj kćeri! o jadrankinim pjesmama možda i nemam pravo toliko govoriti, pratim ih već dugo vremena, i možda sam previše osobno vezana i upoznata s motivima i okolnostima u kojima su nastale.

pjesme g. zlatana čitala sam s osobitim zadovoljsstvom, a teško mi je bilo izabrati iz proznog dijela upravo ono najbolje. kad je majstor riječi ne samo majstor poezije, pomalo arhaične, nego i erudita koji se poznaje s tajnama filozofije, likovnih umjetnosti, glazbom, poviješću, a ponešto i u prirodne znanosti. njegovi su radovi kao prikazi filozofskih i znanstveniih djela pravi zlatni sukus misaonog univerzalizma i posebnog senzibiliteta. mlada pjesnikinja željka, mlada svojom pojavom, mlada svojim poletom, u pjesmama je pokazala duboku zrelost proživljenoga, iznenađujući snažni izričaj, iskustveno, dakako, bolan, kao da mnogi od nas baš moramo doživjeti i patnju, pjesnikinja je prevela u začudno univerzalno rješenje: idemo dalje, prihvatimo sve s mirom i ljubavlju, zagrlimo se, bit će dobro. snaga duha izrečena nježnošću, blagom riječi, strpljivošću ženstva koje je duboko svjesno svega oko sebe. gđa. tanja-wendy, djevojčica je koja leti zajedno s petrima panovima cijelog svijeta, a onda se mudro nasmiješi i kaže koju oštru, žestoku, snažnu. jer zna da jedino tako treba. žena koja miriše na domaće, prisno, brižno... morat ću još malo smiriti ovu buru koja me zadesila jučer. zapravo, bura poslije koje dolazi mir, vedro nebo i čisti zrak. hvala na čaroliji poezije.''






















Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

























































































































evo samo dio pjesama koje su pročitane:


dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ

SVEMIR

naše je nebo
obasuto zvijezdama
i postoji noć
i postoji dan
i postoji mjesečev sjaj

a kada me ne bude
vrijeme će učiniti
konac svih stvari
i od neba ostat će
samo svjetlila neka

svo će nebo
prvo biti svjetlo
i utrnut će se ovo
bijelo ruho meko
od života ostat će samo crno
isušeno ždrijelo.



BOG SVIJETA

Beskrajan jesi
Svemoćni
Svemogući
nevidljiv i nedjeljiv
neograničen prostorom ,
vremenom i materijom.

Izvan kvantiteta i kvaliteta,
bez oblika,
bez boje,
bez mjere,
bez da naređuje,
bez da ga se sluša,
ali sa voljom dobrih djela,
sa znanjem, naukom i spoznajom
kako bismo bili Tebi u blizini,
u bliskosti i ništa više.

Ti si samodovoljan,
dok čitav svijet opstoji u Tebi,
a ne prema vlastitoj biti,
Ti si Ono bez čega ničega nema,
osim Tebe.

Slučajnost svijeta nije drugo
do igra sjene,
Ti si Sve
i Ono što Jest
i zato neka Ti je slava
bez srdžbe,
bez zlobe,
bez suparništva,
bez oholosti,
bez taštine,
dižem svoj pogled
u beskonačne daljine.


Image and video hosting by TinyPic


ŽELJKA KOŠARIĆ-SAFIRIS


NEMOGUĆE DA SMO U SVEMIRU SAMI !

Šaputava zvijezda pogled moj sad mami
bajkovitu pjesmu u odsjaju krije,
pomišljam, nemoguće da smo u Svemiru sami,
a on se kao uvijek na to slatko smije .

Potiho, da ne čuje nitko,
galaktičko Sunce signal svoj mi šalje,
propuštam ga tijelom prozračno i pitko
do slijedeće galaksije, možda još i dalje.

Odjednom zaiskri sav nebeski svod,
pretaču se boje duginoga sklada,
mislima hvatam vanzemaljski brod
prepun svjetlosti i duševnoga slada.

Kako ljudi mogu pomišljati samo,
da su oni jedina božanska vrsta,
kad djelić je sićušan sveg' onoga što znamo,
čak ni vjera mnogima nije još ni čvrsta?!

I zar ne osjećaju toplinu sa zvijezda
kad okom svrnemo put nebeskog kraja?
Zemlja je naša poput mekanoga gnijezda
isječak rasplesanog obećanog raja.

Pulsiranje se proteže kroz galaksije neznane,
to Univerzum diše, usporava ritam,
zaljubljenim dušama uzdasi se mame,
jer ljubav je sadržaj i zvijezdama bitan.

Koliko će generacija prolaziti slijepo
bez ijednog pitanja i odgovora dana?
U stihovima molim Univerzum lijepo:
daruj nam saznanje, da Zemlja nije sama!

Međ' tolikim prostorom, tek kamenčić treći,
u galaksiji mliječnoj morski kristal slani,
a šaputavoj zvijezdi ponovno ću reći:
nemoguće, da smo u Svemiru samI!



I CIJELI ZVJEZDAN SVEMIR


Kad nježan šapat noćima te budi
to nemirni su snovi, kažu neki ljudi,
osim tebe, da li itko osjeti taj nemir?
Osjetiš ga samo ti… i cijeli zvjezdan Svemir!

Kad tuga uvuče se u dušu kao tračak,
odletjet će jednom kao pahuljast maslačak,
osim tebe, da li itko osjeća i tugu i nemir?
Osjetiš ih samo ti… i cijeli zvjezdan Svemir!

Osmijeh na tvom licu, u duši veselje,
rađaju se cvjetovi kao usplamtjele želje,
osim tebe, da li itko tad osjeti mir?
Osjetiš ga samo ti… i cijeli zvjezdan Svemir!

Kolo života neprestano se kreće
čas prepuni smo tuge, čas prepuni sreće,
osim tebe, da li itko osjeti taj vir?
Osjetiš ga samo ti… i cijeli zvjezdan Svemir!



U SRCU UNIVERZUMA


Dugo je trajala potraga u noći
za izgubljenim djelićem unutarnjeg raja,
pitanja bezbrojna: “Hoću li ja moći
biti svjetionikom vječnoga sjaja?“

Za Onim koji nudi svjetlo za vrtložnih oluja
koje nitko ne vidi, osim mene same
kojeg uvijek napaja nevidljiva struja
kad svijetli mračnim nebom za najveće tame.

Svemir nudi odgovore svakome tko pita
kroz širinu beskraja vibracije šalje,
Duša to prepozna ili dalje skita
udaljena od središta, sve dalje i dalje.

Treba dušu ugoditi na frekvenciju pravu,
ovako il' onako, kad melodija krene,
Svemir nudi tijelu energiju zdravu
i poziva na buđenje sve stanice snene.

U srcu Univerzuma, u centru svoga bića
mjesto je gdje izvanjsko sa nutrinom se stapa,
gdje zagrljaj svjetlosni novu priču priča
i sva energija teče poput zvjezdanoga slapa.




OKUPANA SVEMIROM

Duša je moja ispunjena nemirom,
onime što nadilazi sve izrečene riječi,
okupana sam plavetno beskrajnim Svemirom,
opija me njegov poj, iscjeljuje i liječi.

Odjeću je Duša rasprostrla podno neba
u golotinji uživa, pruža ruke svoje,
tihi šapat Svemira sve je sad što treba
kad ponoćne zvijezde potiho se roje.

Nailazi moreplovac, galaktičko biće,
svoja jedra ispleo je na mliječnoj stazi,
poželio je biti djelić neispričane priče
jedan uteg milozvučan na duševnoj vazi.

A Svemir se smiješi, žuboravo teče,
prosuo je svjetlosni zvjezdani slap,
tko još može dodir ovaj u sebi da niječe
dragocjenu vrijednost krije i ponajmanja kap?!

Galaktičko biće u dugu se pretače
ispunjava auru, ljubi je i grli,
koprene nevidljive pred njime se svlače
u zagrljaj neobičan moja duša hrli.

Odjednom sav nemir pretvoren je u mir
i to onaj što nadilazi sve ikada izrečeno,
u dušu sad se uvlači zvjezdani vir,
u spiralnom je krugu moje biće izliječeno.

Duša je moja okupana Svemirom,
opija me njegov poj, kad stihove mi piše,
ispunjena mirom ili zvjezdanim nemirom
oduvijek i zauvijek, u meni on diše.



PLEŠI, PLEŠI…

Pleši, pleši, dušo mila,
zvjezdano je nebo pozornica tvoja,
Svjetlost nek' zašušti kao tanašna svila
svaki nabor čini slap od duginih boja.

Pleši, pleši, dušo noćna,
jer u tami zvijezde zbog tebe su sjajne,
u odsjaju svake poruka je moćna
koja nudi plesne korake beskrajne.

Pleši, pleši, dušo snena,
u trenu kad uvidiš, da ples je stvarnost tvoja,
kad u tebi zagrle se i svjetlost i sjena,
znat ćeš, da si slap svih duginih boja.

Pleši, pleši, dušo draga,
jer i treptaj zvijezde valcer je u noći,
kad do tebe stigne jednom moja svjetlost blaga,
plesni korak nećeš zaustaviti moći.


Image and video hosting by TinyPic



JADRANKA VARGA


LILA NIGHT

Iz svilene tame Svemira izronila sam blijeda lica i praznog srca, a u mekoj tamnoj podlozi ovog ranog jutra ocrtavaju se konture mog lica i zastajem prstima na trepavicama ispod kojih su noćas ipak odletjele bijele ptice putem južnih vjetrova.

Kažu, da je „najtamnije pred svitanje“, kažu i da nebo ima boju čelika, kažu i da je ljudsko srce prepuno bola zbog neuzvraćenih odgovora sa neba.

Ljudi svašta kažu, neki i lažu.

Srce me nikad prevarilo nije, čak i kad u noći gorke suze lije, znam i blijeda lica i tužnog srca još uvijek očekujem – odgovore sa neba.




TAJNA AMFORE

Kao amfora sam na dnu mora, na kraju jednog vremena, na dnu, gdje nema Sunca, gdje nema zlatne boje, jer ove nisu moje boje i dok slijepa vidim i gledam i dok me nema za mene, a ima me za svakog, još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene, još uvijek znam, da tu nema mene.

Kad iz krajolika Zemlje oduzmem svoj lik, kad iz sebe uzimam sebe, polako, tajnovito, čudno i nezrelo, kao ledom pokrivena, kao ljubavlju sakrivena, kao mržnjom obasjana, kao Mjesečinom zamotana, zalutat ću još samo jednom u te tvoje lijepe plave oči i znam, neću moći odvojiti od tebe taj pogled, odvojiti od sebe tvoj lik magijom tiho prosanjan, mjesečinom jasno obasjan, ljubavlju zaboravljen i oživljen.

Tu si… glazba je zarotirala sva nebeska tijela Sunčevog sustava, u arteriji pulsiram još uvijek samo ja, bez vremena, bez porijekla, bez ikoga...

Zlatnu nit provuci do mog srca i shvatit ćeš tajnu.




NOVE RIJEKE

Iznad mog balkona na tamnomplavom baršunu pobacane su zvijezde, a pun Mjesec, kao uvijek prepun sebe, oslobodio me rađanja smrti i uveo me u novo vrijeme „riba“…

Uspjela sam osloboditi dušu od lutanja i priviđenja, a naše riječi mi tako meko padaju preko usana, da bih mogla prebrojiti u sekundi sva nebeska tijela beskrajnog Svemira…

Sve ima svoje vrijeme, od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova.
U pritokama se rađa moćna rijeka, bujica što ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim – krenuti kroz nju, protiv toga se ne može, previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica i oslobođene unutarnjih nemira, još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu, požudno udišući njene raspršene kapi.

Dok spavam u svojoj tamnici, ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć, ali srce uvijek preskače one svoje poznate ritmove, dok se kroz život probija bujica prema meni do tebe…

To je susret duše i Sna....



A ovu pjesmu je pročitao gospodin Boris Simeoni, bloger @sjedokosi



POLETI, PTICO NEBESKA

Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja,
a na straži vječnosti stoji moje srce
otvaraju se nova vrata beskraja
i svjetlost obasjava moje tužno lice.

Snena je moja tiha duša
iz oceana snova sad je došla,
nečiji tihi šapat pozorno sluša
kao da je kroz vrata raja prošla.

Zvuk taj što ga čuje, tako je tih,
da se duša sama u sebi pronašla
i ne bi nastao ovaj čudan stih,
da se nisam svog bića dotakla.

Jedna čudna ptica raširila je krila
Iz vječnosti mene otkud je potekla,
podsjeća me da sam i ja tamo bila,
dok nisam haljinu zemaljsku stekla.

Kad sam se vratila otkud sam i otišla
drugačije gledam sada na ovaj kraj
koji nekad davno sam pohodila,
ove divne planete izabrani raj.

Moj život je kao orao u letu
što se vine pod nebo i kružiti stane,
donoseći mir ovom čudnom svijetu,
da zemaljska suza u ocean ne kane.

Prozirna stvarnost ne vidi kraja
onome što je tako vidljivo i jasno,
kad se dotaknu usne pakla i Raja
za neke radost, a za druge kasno.

Zato, poleti ptico divna i kraljevska,
iz mog srca u daljine plave,
dok se ocean u daljini bljeska
ja ne zaboravljam one vrijednosti prave.

Polako sad završavam ovaj stih,
a netko nešto uvijek želi reći
pa hoće li ta riječ doći do njih
i hoće li nove spoznaje steći?

Moj put će poći onim pravcima
što je jednom zacrtala sudbina,
tiho idem njenim koracima,
dok mi srce prekriva nijema tišina.


Image and video hosting by TinyPic




TANJA REPINAC


BUĐENJE

Otvorila sam širom prozore
doma svoje duše
i odlučih ukrasiti sobe
prvim slikama koje vidjeh..

Prve latice rose na cvijetu,
zrake sunca,
koje kroz krošnje prodiru
do uspavanih cvjetova na tlu..

Jedna malena bogomoljka
za svoj hram
odabire ljubičastu boju,
a djeca i dalje smiju
biti i ostati djeca..

Anđeli se igraju skrivača
i samo me iznenađenu pronađu
i dotaknu mekim dodirom..

Sve u svemu, divan početak dana...



SKINI SA MENE HALJINU OD RIJEČI

Skini sa mene
haljinu od riječi
neka ostane na zemlji
zauvijek kao nemogućje,
da je itko više navuče na sebe,
jer tu mene najmanje ima,
a najviše tebe, dušo,
koja još nisi zašla u moje potkožje
u dubinu mojih dubina
neshvatljivo prestrašena uranjanja
i susreta koji možda
ne obećava povratak na površinu
i odmor na obali naše prividnosti...

Skini sa mene sve što pokriva
tananu opnu sjemenke biserne,
koja se suzom tek počela stvarati
zapali svojim ognjem
moje meso, kosti, krvožilje obzira
i nad mojim pepelom
zapjevaj pjesmu uskrsnuća,
dušo, duše moje,
čiji dodir još očekujem
sklupčana
u školjci bez sedefa,
koju val bez tvoje prisutnosti
nikad na obalu
izbaciti neće..


Image and video hosting by TinyPic




ANĐA JOTANOVIĆ


SRETAN TI ROĐENDAN, KĆERI!

Sretan ti rođendan,
kćeri moja mila,
ovog prekrasnog datuma,
8. ožujka, ti si se rodila.

Došla si mi kao poklon,
od samoga Boga,
i tako te prihvaćam,
cijelog života svoga.

Svojim postojanjem,
me nadahnjuješ,
uvijek vesela, radosna,
šarmantno se smiješ.

Igraš se života,
kao nestašno dijete,
sve igre sudbine,
prihvaćaš kao svete.

I mene si svetosti naučila,
još dok si mala bila
znala si razlučiti što je ispravno,
tvoje postojanje je prelijepo i slavno.

U svojoj igri i radosti,
naučila si me vrlini, oprosti...

Sad kad si odrasla žena,
i u svom domu živiš,
životu kao igrački,
iznova se diviš.

Živi i dalje sretno,
drago moje dijete,
optimistično i okretno,
budi cvjetić ove planete.

Tvoje ime Nevena,
tako ti kaže,
s tvojim načinom života,
u cijelosti se slaže.

Kao sunce zlatno,
širiš zrake svoje,
a one te veselo prate,
kao da samo zbog tebe postoje.

Sretna sam majka, uvijek bila,
što svoje postojanje sa mnom dijeliš,
i da sam samo tebe odgojila,
svoju sam životnu svrhu ispunila.

Hvala ti, kćeri mila,
što si mi život,
svojim postojanjem osmislila.



MOJA MAJKA

Moja majka imala je tijelo ljubavi,
nije bilo uzmi ili ostavi,
jako je voljela svoju djecu,
nikad tu ljubav zaboraviti neću.

Moja majka je imala tijelo boli,
osjećala je da je malo tko voli.
Ja sam je nježno, tiho voljela,
teško sam njezinu smrt preboljela.

Shvatila sam, izvan svakih dilema,
podrške i sigurnosti više nema.
I meni je ostalo samo tijelo boli,
koje shvaća da ga malo tko voli.

Ostala sam sa sobom, kao siroče sama,
teško sam se oporavljala od srama,
kako nisam znala majku poštovati,
i s njom prisniji odnos imati.

Znam, da su je voljela i sva druga djeca,
nije bilo praznika ili sveca,
a da nismo bili čisto obučeni,
to je djelo tada bilo na cijeni.

Majka mi je bila vrijedna i dobra žena,
ja sam samo njena sjena,
koja pojma nisam imala,
što je sve moja majka znala.

Bila je i pametna žena,
umorna od rada i često snena.
Radila je mnoga složena djela,
i tako joj je prošla vječnost cijela.

Bila sam njezino najmlađe dijete,
slušala često njezine pjesme poete,
koje je samo tako, lijepo pjevala,
tu interpretaciju nikad nisam spoznala.

Odrađivala je savjesno svoj posao,
malo kad bi nešto za sutra ostalo.
A i tada nije bila kriva ona,
već neka druga, seoska zona.

Pomagala je drugim ljudima,
dok se borila s mislima,
što će prije učiniti na djelu,
i da nadnicu odradi cijelu.

Nije imala ni drva, ni vode,
niti ikakve osobne slobode.
Bila je kao robinja doma,
ali u njoj nije bilo loma.

Vodila je čvrsto domaćinstvo svoje,
nije djela dijelila na moje i tvoje.
Imala je rijetke trenutke spokoja,
kad je bila samo nježna majka moja.

Sva od glave do pete,
Moja majka je bila seljačko dijete,
a u njoj je bila gospođa skrivena,
lijepa kao boginja, u zlatu odlivena...



Image and video hosting by TinyPic


dar drage Tanje, rukom rađen anđeo za mene u dalekoj Engleskoj



Image and video hosting by TinyPic

PROMOCIJA 17.9.2016. - 4 pjesnikinje blogerice i 1 pjesnik bloger

17.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic


Dana 17.9.2016. u 18h (subota)

u prostorijama Himalajske spilje, Lipovečka 21 u Zagrebu
(1 stanica od Trešnjevačkog placa prema remizi)

bit će održana promocija zbirki poezije

4 pjesnikinje blogerice i 1 književnik, pjesnik, filozof, klinički sociolog, esejist ... bloger:



Image and video hosting by TinyPic


TANJA REPINAC - @lanterna-duse



http://blog.dnevnik.hr/lanterna-duse



LANTERNA MOJE DUŠE


ISBN kod NSK RH 978-953-8100-60-4

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php






Image and video hosting by TinyPic



ANĐA JOTANOVIĆ - @angelija



http://angelija.blog.hr/


KAD DUŠA PROGOVORI

ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php






MUDROST I MOĆ DUŠE

ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php







Image and video hosting by TinyPic


ŽELJKA KOŠARIĆ - SAFIRIS - @Safiris



http://blog.dnevnik.hr/safiris/




JADRANKA VARGA - @Shadow



http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/




Dr. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ - @Zlatan



http://prokleta-od-daljina.blog.hr/



POEZIJA SVEMIRA


ISBN kod NSK RH 978-953-8100-54-3

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php







Image and video hosting by TinyPic


http://www.himalayskaspilja.com/about/

https://www.facebook.com/himalajskasol


Image and video hosting by TinyPic



i neka se prolije

slap predivne poezije




Image and video hosting by TinyPic



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=126882

Image and video hosting by TinyPic


U OVOJ INKARNACIJI

16.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 19.03.2008. u 7:15h pod naslovom "For me.. II", na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=231764

U ovoj inkarnaciji, ništa novo.. imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli... dakle, ništa novo, neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu i opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji, koji to jesu i nisu, sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...

I pita me: tko si ti?

Ponadala sam se, da znam tko sam to ja, jednostavno: ime i prezime i ostali podaci, tko smo to – mi, tko sam to – ja?

U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice, zaziva me u mrak, opet iz vatre izbijam tvoje ime i kitim ga bijelim biserima, dok naše srodne duše lutaju od svjetla do svjetla, a život se troši i kaplje niz globus.

Snovi, hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce, a ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike.

Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše, u talogu života piše moje ime, tvoje ime... ima li tu nas?


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



Image and video hosting by TinyPic

ZLATNA NIT DO MOG SRCA

15.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 06.12.2003. u 18:02h | na portalu iskrica weblog pod naslovom "probudio me tvoj senzualni poljubac", a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=11532

Nisam dobro protumačila znakove neba kad mi je najavilo jutarnju sudbinu da ćeš mi se javiti, ali imala sam sreću, jer sam u vodenom odrazu vidjela tvoje oči dok si stajao na mjestu i probudio me.

Prepoznajem tvoje linije što ih stvaraju tople kapi vlažne topline i prepoznajem tvoje ruke, govore mi da glasovi anđela podsjećaju na tvoj senzualni poljubac koji osjećam iz udaljenih krajeva ove planete, on govori da nisam ista, a ja znam da sam ista, samo malo promijenjena, zaboravljena da sam te znala, da sam se na tebe podsjećala.

Sjela sam u tvoje krilo i zaspala za novi početak nove zore, a ti bi me ljubio, dok ne otvorim auru i propustim te, dosegnuo bi nesigurno nebo bludnog života, skinuo bi mi sa lica masku pjesme i dao mi neke naše nove igre u nasljeđe, pripitomio bi me i zanimljivo me uzeo na rubu opčinjenosti, odstranio bi korijen grijeha, sa slatkom jezom bi me uveo u krug čarolije i poljubio žilu kucavicu prosipajući po njoj bijeli prah, dok krv ne zalije staklo i odstrani i zadnju masku s mog lica.

Okrenuta na desni bok spavam, vrijeme je prestalo obilaziti moje oči, kroz sjene apetit mu raste, zabacio je udicu koja je po mom ukusu, sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic

POVRATAK

14.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 06.06.2007. u 18:14h na portalu iskrica weblog pod naslovom "Tama i visine", a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=176995

Neću više čekati, zvijezde mi namiguju noćas i odoh se približiti što više i više, idem bez prisutnosti bilo čega...idem, neću više čekati, moje vrijeme dolazi, postat ćemo otrovni.

Neka budu dobre prema tebi sve one koje te obilaze, jer ti za njih stvaraš, ti se za njih rađaš, ja neću čekati, idem svojom obalom neba bitnom za mene.

Rijeka nam je brzo protekla, u svojoj razgolićenosti me još brže dostigla, ništa više nije na našoj strani, ja trajem i nisam više milostiva prema plavim daljinama.

Strune života su zatitrale drugim ritmovima, a dok su čekale rađanje tvojih riječi ...dočekale su drugi život.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ZA @TEUTU

13.09.2016.



Za sve što si mi dobro učinila, za svaku gestu, svaki poklon, za svaku riječ koju si mi rekla i napisala, za sve... draga moja Cvrkutiću,


Image and video hosting by TinyPic


neka ti ova lijepa ruža uljepša ovaj dan, tjedan, mjesec, godine i sve neka ti u životu bude obasuto ružama i ljepotom koju anđeli čuvaju za dobra srčeka kao što je tvoje


Image and video hosting by TinyPic


pusa velika:


Image and video hosting by TinyPic

NA TRGU PTICA

12.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano: 27.7.2013. u 17.40h, a iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA"

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

'Netko te voli’’, šapće mi Vječnost, prerušila sam se u noć bez Zore, zatvorila sam srce u svjetlost trenutka i ujedinila sam se s igrom u pjesmi.

Spektar duginih boja baca pozitivno svjetlo na moje konsonante koji se i dalje žele dodvoriti ljubaznoj civiliziranosti amputirane duše.

Željela sam jutros na prozoru uhvatiti Zoru, ali je Suton bio brži i odveo ju je tamo gdje se mnogi pretvaraju u lažne dijamante i gdje se bez riječi gutaju besmisla neke čudne ljudske smislenosti za što nema objašnjenja ni u svetim knjigama ni u ljubavnoj uzvišenosti.

U žurbi sam zaboravila iscijediti oči u tvoj poljubac, zavaravala sam se da to neće potrajati duže, nego će rana Zora zaboraviti moje ime i odvesti me putovima mirisa jorgovana, koji uvijek cvjetaju u vrijeme mog rođendana.

Završavam danas ovaj serijal pjesama, koje su se počele rojiti oko mirnog čela negdje u kasnu noć sinoćnjeg dana i naglas su se objasnile samo tebi, koji znaš kako se šapće na Trgu ptica kad se otkida duša i šalje u hladnu zimu.

Na Trgu ptica si dobio moje srce, a Dušu ćeš sresti kad mi u sljedećoj inkarnaciji šapneš ono ime, koje ću prepoznati kad te opet sretnem.


ova pjesma je posvećena stvarnom događaju od 19.12. do 23.12.2004. na našem "Trgu ptica", kad sam spoznala istinitost prorokovih riječi, mog Alena Jakovine, koji je davnog 3.11.1992. prorekao sve ovo što će mi se dogoditi 15.8.2004., kad sam srela mog supruga Davora, a i dalje; sve je dobilo svoje značenje na tom „Trgu ptica“, a samo ja i Davor znamo što je to bilo, a bilo je sljedeće:

bila je zima, 19.12.2004., pa 20.12.2004. i dalje još par dana, a on je tu čekao, čuvao je nešto, ptice su od silne hladnoće proletjele nebom, dok sam izlazila iz moje VW Jette i nosila mu topli čaj i gablec...

bilo je oko jedan iza pola noći, radila sam ujutro, a on je trebao raditi tek od 14h, došao je doma, odspavao i opet je otišao na redovan posao, odradio ga, čekala sam ga u Masarykovoj, brzo odvezla na Trg ptica i tamo je opet čuvao nešto do ranog jutra...

znala sam sa njim sjediti u Jetti, dok je motor radio da se ugrije, a oko 3 ujutro sam žurila u Gajnice, da bar malo odspavam do 5 pa opet po njega i dovezem ga kući...

tad sam mu šapnula uz hladan obraz: "ovo je naš Trg ptica" :) tad je dobio moju dušu zauvijek, a 31.12.2004. u pola noći na Novu 2005. godinu, kao dar - dobio je ključ mog stana i mog srca - zauvijek

ovo meni znači Trg ptica, to je jedan puteljak na Trešnjevačkom placu pa kad god prođemo kraj tog hladnog mjesta, bilo ljeto ili zima, stisnem mu ruku i nasmiješimo se ...bilo je hladno tih dana, ali srca su nam zauvijek spojena takvim događajima:

u dobru i u zlu :) tad smo se znali tek 2 mjeseca, bili smo u kreditima, nedostatak novca za Božić i Novu godinu i onda mi je Davor rekao: "dobio sam ponudu da čuvam borove, dobit ću 100 maraka pa da imamo nešto novca za Božić i Novu godinu"

to je bio tren kad sam vidjela, koliko je on - DUŠA ANĐELA...bilo mu je strahovito naporno, ali je izdržao, uvijek sam rekla: u muci se vide junaci, a ta njegova gesta mi je pokazala, koliko je dobrote, poštenja i čistoće u toj Duši, koju sam - hvala Bogu, srela i zavoljela...

Image and video hosting by TinyPic

http://shadowofsoul.blog.hr/2014/01/1631732066/na-trgu-ptica.html

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:
978-953-7889-83-8

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

KLJUČ MOJE DUŠE

11.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

posveta u ovoj knjizi:

moj tajni svjet,
izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini." ...Rumi


napisano: 18.7.2015. u 14.30h iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"

Od mora soli zabijelilo se ovo jutro na dalekom jugu moje domovine, a od zelenih krila moje mašte razbijaju se valovi tvog nerazumijevanja, tko to živi sa tobom?

Kriva sam, jer se ključ moje Duše otvara iznutra, a sa tijelom žene ne mogu ništa otkriti u ovom svijetu kojeg nastanjuju neka čudna bića što vole ratove i tugu.

Kad se opet vratim u okrilje Neba, znam da će to biti netko, tko je hodao ovim čvrstim tlom lebdeći uvijek iznad sebe, jer se Duša nije navikla na ovu haljinu koju nosi, isto tako bijelu kao što se od mora soli zabijelilo ovo jutro na dalekom jugu moje domovine
.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SVJETLO ŠTO SPAVA U NAMA

10.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 18.01.2008. u 12:55h na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=219225

Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše... ne znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake Sunca, bez odgovora.

Rekli su mi noćas, da obučem haljinu od pjene i odšetam do mirnog jezera kroz visoke trave i sunčane zrake, rekli su mi, da me nečije oči prate iz daleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi da ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga.

Šutjela sam...riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku, u svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla što obasja čitavo biće, lice, cijeli Svemir, a kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo.

Bez žurbe, obučena u haljinu od pjene, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama.

Bila je to ljubav.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/2015/12/1631987263/nova-krada-dijela-pjesme-facebook-kradljivica-ranjena-vucica-ukradeni-dio-pjesme-jadranke-varga.2.html

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

PONEKAD

09.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 8.1.2008. u 08:49h. na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=217341

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=32733

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68604

Kao bijele magle što su rasule svoju gustu kosu iznad panorame mog grada, kao ovo hladno jutro, kao zaborav što doziva sjećanja, kao nešto iz čega ne miriši bijela ruža, kao nešto... kao galaktička stanica privremenog karaktera sa koje nema povratka, kao prazna hotelska soba, uredno namještena, sterilna...sve što bilo, bilo je ... zbog tebe.

I kad sam te dozivala drugim imenima i onda kad se naš san zatvorio i po zidovima ispisao zadnju rečenicu, izdale su me ove bijele magle, umotale me u svoje bijele velove i učinile da opet nestajem ... u sebi...led na koži, čelo naslonjeno na prozor, pogled tone u maglu.

Iza tanke zavjese sna, više ne živi onaj san o meni... o tebi, znam, sjetim te se ponekad, ali samo ponekad.... ah, ne znaš ni broj mog mobitela, sve je onda bilo sa smislom, promijenila sam kontinent, slušam pjesmu sa radija koja spominje tvoje ime, zapisala sam ove riječi.

Sjetim te se, ali samo... ponekad...


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

BIJELE STRANICE

08.09.2016.



i dok čitam svoje pjesme

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 26.8.2009., iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28912

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=103341

Kad nemam odgovore, postavljam pitanja, kad nemam dan, zaogrne me noć, oslobodila sam dušu okova tame, a ona svijetla tama što mi grije srce, vratila me na mahovinom zarasle puteve.

Prazno nebo, preplavo, preprazno i gleda me mazno, u knjizi života samo bijele stranice, a one pročitane, čitam ponovo, one bijele ispunit će sudbina, zaboravljena mjesta ispunjavam valovima sjećanja i pripazit ću na želje.

U tvojim očima neočekivani mir, šute srca, tek treptaj oka lagano odmiče od mene, u zrcalu zamagljene oči, oči koje sve vide, oči u kojima se izgubilo jezero, nemam prazan beskraj u rukama, nemam želju u srcu, samo istina što se lijepo ogleda iza mirnog čela.

Još jedan krug života se puni, kap po kap života istječe, u podzemnim hodnicima moje duše pratim tvoj trag, zajedno na tom putu polako ispunjavamo svaku kap života, srce je mirno, samo lagana korica štiti ga od ponovnog ranjavanja.

Iz očiju istina ne izlazi, kao što Sunce na istoku ne zalazi, a tvoje tijelo raskošno se nudi u toj kapi života, iz očiju ne izlazi šifra istine, čekam suton, onu blagu tamu što će donijeti noć, a ona uvijek zauzima svoje mjesto u istom kutu sobe... i čeka.

Još uvijek sam između svjetova, nadnaravno očekujem i dobivam, dok Sudbina piše svoje stranice na bijelim stranicama mog života....


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-83-8

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ONO MJESTO

07.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)


napisano 2005. iz 1. zbirke "Sjena duše", a inspiracija za ovu pjesmu je bila pjesma "Opet one suze" koju pjeva Haris Džinović


Dodirujem ono mjesto gdje je tvoja kosa dotakla moju kožu i opet kažem, tražim neko mjesto na tijelu gdje duša ne boli, a popila bih i mrtvu vodu ove planete samo da te kroz noć vodim u plave sjene i da nestanemo utapajući se u njima kao u pjeni po kojoj si crtao dijelove mog tijela.

Umrla bih smrću sjene, jer ako postoji mjesto na mom tijelu gdje ne boli duša, znat ću da od Sunca i zlato dobije onu smeđu boju hrđe koja se u valovima sa tvojih usana prelijeva u mene, dok čekam da se ponovno rodiš kao čovjek koji se uvijek rađa iz dna sa kojeg sam ti pružila ruku i za koju si se uhvatio, poput suze koja laže i govori kako me još uvijek voliš i opet one suze, "one suze stare suze bezobraznice'', uvijek lažu da me voliš.

Ponavljanjem nisam naučila, da zvijezde padaju u more, ali sam ostala sama otkad sam u tebi rodila novog čovjeka, jer sam bila zbog tebe tu, pronašao si i ti mene, pronašla sam i ja tebe, ali mudro znakovlje nam neće pomoći.

Možemo samo pod južnim nebom spoznati one noći kad smo bili jedno bez drugog, kao spavanje sa tugom… hoćeš li se vratiti?


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

RASVIJETLJENO NEBO

06.09.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano 30.11.2005. u 6:53h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=75706

Promatram ovu noć koja ima svoju moć, vidim, nebo zaboravilo moje putove, koje sam pohodila u nekim davnim danima.

Nježnom namjerom, da te dodirnem, objavljujem ti koliko mi znače naša zajednička jutra i tako žive emocije, življe i od 'mrtvih mora' i 'mrtvih stvari', a u jednom trenutku one noći, zastala sam i od tada svijet ne gledam očima u kojima su odsjaji puno zvijezda.

Zavladao je ovaj teški mir, živim u postelji teškoj kao život, u crnini uklanjam pramenove tog trenutka sa usana i život teče dalje, a i mi tečemo sa njim, to morbidno stanje koje me obuzelo tih davnih jesenjih noći kad smo satima razgovarali, nastavilo se još neko vrijeme, a tada je doletio bijeli leptir zagledan u moje oči i pogodio sve.

Shvatio si zašto me vrijeme tog trenutka zaledilo, nakon naše velike gozbe došlo je neko hladno Sunce koje nas i danas grije, disharmonija života nas pokreće, a mi se rijetko objavljujemo jedno drugom, najavila sam ti jednom, da je jedna zvijezda pala samo za tebe, a ti je nisi vidio ili je nisi htio vidjeti, nisi ni reagirao na trag koji je ostavljala na tamnom nebu i kako je počela djelovati sila teža ovog globusa, tako si i ti sve više pogledavao prema tlu, a sve manje prema zvijezdama.

Moja nadanja su dogorjela, anđeo na zemlji vraća me u grubu stvarnost, gost sam ponekad u tvom prisustvu i rijetkim snovima, gost sam što se povlači sa blijedih pješčanih obronaka i razvezuje dušu, koju više ne razumiješ, tvoje plave oči su za mene izgubljene i znam, da više nikad neću pratiti tvoje pokrete, tvoje tople ruke oko mog struka.

Znam da ćeš, nakon prolaska kroz hladne tamne koridore na čijim zidovima leže neke crvene baklje, ostaviti svoje tragove.

Kome?

Možda se tad zacrvenim i u tom podzemnom svijetu shvatim: a što će meni baklje, kad sam imala cijelo rasvijetljeno nebo, a nisam ga vidjela.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

IZBRISANO LICE

05.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 23.11.2014. u 16.05h, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"

Presvlačim se svaku noć u sjenu,
a ujutro oblačim haljinu jeke
nekog izbrisanog lica
koje me sažaljivo gleda
i još uvijek slavi
spomendan crne ruže.

Znaš li, koliko je prividnog sjaja
u skrivanju sebe od sebe,
znaš li koliko mi treba,
da dođem do tebe?

Još uvijek bijele ruke
propinjem u Nebo,
a na zapadu Sunce opet pada
u bezdan tame,
da bi se sutra rodilo
u svojoj blještavoj svjetlosti.

Moje izbrisano lice tamo ne živi,
sa juga dolaze drugačije pjesme
i drugačiji mirisi,
ruže procvjetavaju
krvavo crvenom bojom,
a mene u meni i dalje – nema.


http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

Image and video hosting by TinyPic

posveta u ovoj knjizi:

moje lice, izbrisano u vremenu...
ono lice, koje diše ispod ovog,
kojeg nosim sada


ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8054-662

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SVE JE TO SAN

04.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano: 14.8.2004. u 16:44h i ponovljeno 15.08.2008. u 0:14h na iskrica weblog, iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=30317

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=256393

i objavljeno 11.07.2009. na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26107

Tvoj pogled iz daljina blago se spustio na moje lice, a ja sam dospjela u taj krug iz čijeg kraja počinje početak, iz čijeg početka počinje kraj.

Moj prostor su čiste sjene, tamne, pričinjavajuće, opčinjavajuće, vezala sam svoju dušu teškim zlatnim lancima za tvoje obale i u toj skrivenosti svijetle dvije karike zlata u tami, pokazuju ti smjer kojim se krećeš i prelaziš iz neispričane priče u priču kojoj ne znam sadržaj.

U svim vibracijama spiralno se proteže samo jedna misao… misao o tebi, u tom Snu (kako te često volim imenovati), živi zategnuta karika od jantarnih kockica stvarajući dvije čiste daljine spojene u krugu.

Bistra voda je oblikovala moj San, razumijem dušom, osjećam dušom, vidim srcem, u tom krugu od zlata uvijek se nalazimo u istoj točki – početka i kraja, kraja i početka.

Sve je to San.


posveta u ovoj knjizi:

...moj tajni svjet,
izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja...


"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini."

...Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

I OPET

03.09.2016.



i dok čitam svoje pjesme

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 1995., a 11.1.2011. objavljeno na portalu Magicus, iz 3. zbirke poezije "GOLA ŽENA",

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56433

I opet mi se piše večeras,
jer jedino ovdje mir mogu naći
i opet mi se sanja večeras,
kad dan za danom postaje kraći.

I opet mi se čini da je život
pun divnih ljubavi bez kraja
i opet umirem pod staklima noći
sa željom da me netko osvaja.

I opet padam u svoje raspoloženje
kriveći druge za moj pogled snen
i opet moram skrivati suze
za svoj život prevaren.


Riječi, koje sam u ovoj zbirci zapisala 27.5.1998. u 23:00h:

Sve ove pjesme su pisane mnogim mojim ljubavima, dječjim ili mladenačkim ili čak ljubavima u zrelijim godinama, moji supruzima, ljubavnicima ili tek ponekim simpatijama, u svakoj od tih pjesama krije se dio moje duše, dio moga neprosanjanog sna, dio mog plavog neba, dio nečijeg plavog ili crnog oka.

Oči moje zelene gledale su mnoge oči, ljubile su mnoge usne, grlile su me lijepe ruke, mlađe ili starije, ali nakon svega ovog, u 42. godini ostajem sama… sama, kao što sam i bila dok sam pisala sve ove stihove.

Čekam nekog… sve ove živote i živote… hoće li me naći… prepoznati… zaustaviti na cesti…ne znam…?, a Sunce moga neba sjat će dok i moje oči gledaju, muzika moga srca pjevat će meni, a kad zapjevam sebi, tada ću zapjevati i tebi, jer tada ćeš tek doći…

Tako je i bilo, dana 15.8.2004. započela sam predivnu vezu, koja se okrunila i brakom i napustila sam ovaj stil pisanja te se okrenula drugačijem poetskom nebu.

Ova zbirka mojih ranih mladalačkih pjesama, «Gola žena», nastajala je u razdoblju od 1969. do kraja 2002. godine i prožima rane godine mog života, kad sam pisala isključivo ljubavnu poeziju i to većinom u formi rime.
Neke od ovih pjesama sam objavila na internetu, ali većina je još uvijek skrivena po bilježnicama i rokovnicima ispisanim u školskim, gimnazijskim, studentskim i osamljenim danima.



Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-34-0

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

DRAGI MOJ BLOGIĆU, SRETAN TI 11. ROĐENDAN

02.09.2016.


Image and video hosting by TinyPic

POSTOVI

Datum i vrijeme prvog posta:
02.09.2005. (14:13)

Zadnji post napisan:
jučer

Ukupno postova:
815

Broj postova u zadnjih 30 dana:
23

Broj postova u tekućem mjesecu:
1

Prosjek postova po tjednu:
1.4

Prosjek postova po mjesecu:
6.2

Mjesec s najviše objavljenih postova:
siječanj, 2016. (32 postova)

Mjesec s najmanje objavljenih postova:
rujan, 2016. (1 postova)

Najveći broj neaktivnih dana između postova:
1089

Broj dana bez postova:
3224

U koje doba dana najčešće pišete postove:
navečer (16 - 22 sata)

Ukupno riječi u svim postovima:
30415

Prosjek riječi po postu:
38

U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).

Broj postova sa slikom:
0 (0%)

Broj postova bez slike:
815 (100%)


Image and video hosting by TinyPic


KOMENTARI

Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:
8836

Prosjek komentara po postu:
10.8

Najviše komentara po postu:
60

Broj postova bez komentara:
35



Image and video hosting by TinyPic


OSTALO

Datum i vrijeme kreiranja bloga:
02.09.2005. (14:11)


Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor:
01.09.2016. (13:44)

Broj prijava u blogeditor:
4335

U ovom trenutku 0 korisnik(a) uređuje svoj blog.

Vaš blog postoji 132 mjesec(i) i 1 dan(a).

Vaš blog se nalazi na 'Cool' listi.



Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

napisano 16.06.2005. u 20:02h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=57163

i 2.9.2005. postavljeno na blog

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2005/09/1615120918/postoji-vrijeme-za-sve.html

POSTOJI VRIJEME ZA SVE

Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću, a oči su zalutale na neke prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale.

Čula sam da misliš: «nisi ona ista», znaš, da sam ostala uvijek ista, ne prepoznajem tvoje misli, ne prepoznaješ moj dah.

Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila, neke lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela, ne poznaš detalje odraza u zrcalu, ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima.

Postoji vrijeme za nas....postoji vrijeme za nadu... postoji vrijeme za ljubav.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic

LUTANJE

01.09.2016.



i dok čitam svoje pjesme

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 15.6.2009. na portalu Magicus, iz 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA",

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23983

Kao nekad smo, izvan svakog realnog trajanja života, sami u zaleđenoj sekundi smrznutoj samoj u sebi, slika života, bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju što se poput meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona.

Taj pogled i te riječi uzele su sve, Sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima.

Misli mi lutaju vremenom, Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja i neka se obnavlja, tamnokrila ptica me posjetila, polegla mi je na dušu i zaspala.

Zaiskrila je suza u oku neki dan, zaiskrila i nestala, a ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu i opet pada tamno predvečerje, skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše.

U arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta, dok nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama, mene nije bilo... odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja, među nešto slično što se zove – vrsta…


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-83-8

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

... U TIŠINI ...

31.08.2016.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 1.2.2016. u 22:10h

iz 10 neobjavljene zbirke, a poslano na 4. natječaj duhovno – religioznog stvaralaštva

„Vrelo nadahnuća“ 2016. radio-Ludbreg, za 1. KRATKE KNJIŽEVNE VRSTE i 2. GLAZBENI URADAK

te dobivena e-mail poruka: "Poštovana, Vaš rad uvršten je u zbornik "Vrelo nadahnuća 2016." . Očekujemo Vas u Ludbregu."


Image and video hosting by TinyPic




Tko sam, gdje sam,
otkud sam došla,
zašto sam tu,
gdje odlazim?

Pitanja rone
u tišini zagonetnog sonetnog stiha,
a sonet nisam napisala,
život izranja iz života,
a ja ga nisam tražila.

U tišini, iz tišine,
zakasnila sam na objavu tajne,
dolutala sam iz nekog čudnog kruga
sudbinskih igara u ovu inkarnaciju,
otkrila Svjetlost Njegovu
i zaboravila svu ljudsku naraciju.

Mjesec polako odlazi
sa mrtvih voda ove planete,
moj duh se stopio s anđelima čuvarima
koji se ljudima ne objavljuju
i svima se sklanjaju,
jedino se Bogu otkrivaju.

Ima li me ispod ove sjene
koja čuva mene
ili još uvijek ronim u tišini
zagonetnog sonetnog stiha,
a sonet nisam napisala
niti sam ovaj život tražila?





U BIJELOJ CRKVI

29.08.2016.



... i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano: 21.5.2012. u 07.00h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80863

Moji stihovi ne teku više tako često kao prije, duboko se kriju negdje u metaforama sna, čekajući da se objasne i meni samoj pa da poteku kroz tu moju čudnu poeziju.

Svaku kap života, koju skupljam iz sekunde u sekundu, može zauzeti tamna sjena i odnijeti je od mene, čekajući da je zaboravim i okrenem se površnosti i odem od svoje duše.

Ponedjeljak, dan za još jedan udisaj kišnog jutra, dan kad neću vjerovati ljudima, dan kad ni podsvijest ne isprepliće te moje čudne stihove i ne šalje ih da, kao tamne ptice, prolete na obzorju mog plavog neba.

To je čin stvaranja između mene i duše, to je trenutak kad se plamen svijeće zaigra na povjetarcu, to je trenutak kad moji čudni stihovi čekaju baš onaj pravi trenutak, kako bi se objavili na plavom obzorju mog neba, a negdje daleko, u bijeloj crkvi, jedna duša moli se za moju, noću zaziva sanjare, da se okupe oko moje sjene i stvara ples stihova, samo za mene rođenih, samo za mene odabranih.

Ispila sam jutros te čudne konsonante što su se kao mrtva straža dalekih sjećanja nadvili iznad moje duše i neću oplakivati nikoga, tko u bijeloj crkvi zaziva moje ime ne znajući, da su sve to hladni trenuci kad nisam uz tebe.

Čekam opet pun Mjesec pa ću odšetati do mrtvog jezera pokopanih stihova, koji će se opet jednog jutra objaviti na plavom nebu moje duše i zauzeti svoje mjesto u bijeloj crkvi, gdje jedna duša moli samo za mene.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-28-9

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

KALEIDOSKOP ŽIVOTA

28.08.2016.



...i dok čitam svoje pjesme ...


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 19.06.2006. u 10:56h na portalu Iskrica weblog, a iz moje 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=107329

Ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni, još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti.

Moje oči su jednog dana zalutale u tvoj pogled i tu su ostale, duboko u sebi osjećaš to prisustvo koje daje vlažnu toplinu za svaki naš početak, uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne.

Ne želim više tumačiti znakove neba niti položaj zvijezde, u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak...sve miruje, zaboravljam, da sam te znala, podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe.

Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi, iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... što smo se ljubili.

Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni, previše te ima, kao blizanac, simbiot, koji uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/05/1627480080/kaleidoskop-zivota.2.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63708

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SRCE IMA SVOJ RITAM ŽIVOTA... NEPOMIČNO KAO ISTINA

27.08.2016.



i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist @gloria

napisano 08.04.2004. u 7:05h | na portalu iskrica iskrica weblog,
iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”


http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=19956

i 12.7.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=65270

Pustila sam pogled. da me podigne iznad granica tame gdje svjetlost ne dospijeva, vidjela sam crte koje su pokazivale neke smjerove, vidjela sam sjene.

Bila je tišina, očekivala sam iz tišine tišinu, obavila me, premjestila me iz vanjskog prostora u čiste daljine i rasvijetlila mi granice, zaokruženosti, istine.

Nema prelaska iz svijeta u svijet bez prelaska granica, na povratnom putu kad se opet sretnemo negdje ja i ti, u mislima znaš koji je mogući tijek naših voda jedno prema drugom.

Temelj koji me još drži uz tebe je srce koje neprekidno preskače neke ritmove i ima svoj ritam života, ono radi sasvim suprotno od onog što bih ja učinila, srce te osjeća, razumije te ... ne vidom, već dušom.

Stvarnost te pričinjava, srce te doživljava, oči te traže, srce te našlo i još je tu, uz tebe, nepomično kao istina.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

TO JE - TO

26.08.2016.



i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 25.08.2005. u 6:58h | na portalu iskrica iskrica weblog,
iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”


http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=64372

i 17.8.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/www.coolinarika.com/clanak/tekst.php?id=66890

Zašumio je saten i kao val, morska školjka se otvara, ruža je zamirisala, noć se obojila tamnoplavim plaštem i posula zlatnim prahom tek umirućih zvijezda.

Ništa nije važno, dok iz tvojih plavih očiju teku potoci dobro skrivenih osjećaja, tako prozirno zagonetnih, sretna sam.

Taj pogled mi leti i diže me s tla prema nekoj crti do spokoja i nemira, premješta mi dušu u vezivanje pogleda u dodire, iluzorno ocrtava skrivenu želju i dvosmisleni osmijeh, kroz tu istinu, umotanu u sedam velova, zatvaram pravac kretanja i ostavljam ti otvorena vrata.

Ne govoriš, a razumijem te, gledaš me, a slušam te, ne diraš me, a osjećam te... to je – TO.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ISTINA U SEBI

25.08.2016.



i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 08.01.2007. u 7:01h | na portalu iskrica iskrica weblog,
iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”


http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=145732

i 22.6.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=64481

Znam, da razni putevi vode do istine, a ona je opet za svakog različita, može se gledati iz raznih kutova očiju, a riječi, te lepršave zavodnice, često znaju velom prekriti neke konture istine pa se vjeruje da je to – TO.

Zagledana u plavo nebo, znam da se istina rađa u svakom srcu, u svakoj duši, ne govorimo često iskreno, onako kako osjećamo, dok mi nježan vjetar donosi na polusklopljene oči – istinu o tebi, taj eter što me još uvijek obavija svojim oblakom, kroz san mi te približio i razjasnio neke zablude, guste velove što su prekrili istinu o tebi.

Noćas su moje mreže snova bile pune i bogate, dobro je to vino koje se razlijevalo našim danima, slatke su te jagode u lipnju kojima smo se darivali, bogata su sjećanja i snovi na tebe.

Znala sam, da mi život donosi tamne oblake, znala sam i znam da nije uvijek plavo nebo dobrodušno naklonjeno svakog jutra, znala sam, znam i sad.

Skinula sam crne boje sa svoje duše, prinosim pradavnu amforu slatkog vina nekog novog doba svojim usnama i želim ispiti taj gutljaj, obuhvatiti morski žal svojih snova cijelim postojanjem, a u more potopiti tugu, vjernu pratiteljicu kroz dugi niz godina.

Hoću li uspjeti?

Naravno.... kad se suočim s istinom u sebi, sve je moguće.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se