TKO ĆE MI REĆI?
slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=122127697442040689&set=g.1589928394439093
Mi smo bića bez mira, utopljeni u svom dnu, Svjetlo nam rijetko obavije dušu, čeznemo za svijetlim likovima zato, jer smo u vlastitoj tami.
U predvorju snova prolaze rasni konji, lelujaju bijele zavjese u stanu bez stanara, dok ja na svaki način kršim zakon života pojavljivanjem na ovom globusu.
Onog dana kad Mjesec poprimi boju krvi, zaustavit će me čuvar sna na pragu pustoši i pokazat će mi tajna vrata koja vode do bagrema rascvjetalog u proljeće na proplanku svjetlosne planine.
Tko će mi reći što stoji na kraju gnjeva, na kraju duge?
Moji snovi su opustošili plameno srce i ostalo je samo mjesto za dlanove kojima pokrivam oči, jer nisu i ne mogu primiti toliku svjetlost.
Na mekanom jastuku proteklog dana odmaraju se noćne suze sa ledenim komadima srca i otpadaju jedno po jedno u ponore do dna, a ono je mekano, štiti me od prevelike svjetlosti.
Već sam umorna od bježanja i utapanja u mrtvim vodama praznine, umorna sam od besmrtnosti ovog stanja i stalno spominjem neznano ime nekog čovjeka koji diše prvi dah do moga.
Nema pitanja, umor i dalje traje, a grudni koš se diže i spušta u ritmu noćnog otkucaja srca.
napisano 25.07.2005. u 6:57h | na portalu iskrica-weblog, a iz moje 1. samostalne zbirke poezije "SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=61072
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka/ Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (42) * ispiši * #
