subota, 26.12.2009.
....
Bilo bi idealno predstaviti ovdje svaki dan jedan album. Nemoguće mi je međutim predstaviti sve albume koje sam preslušao kroz godinu, pa tako izaberem ili jača imena ili dugoočekivani album, album prvijenac ili neke posebno zanimljive nerazvikane albume. Puno je onih o kojima bih htio nešto više napisati, a zbog nedostatka vremena nepravedno sam ih zaobišao i pisao o "velikim" albumima koji se pojave u međuvremenu. Evo dakle nekoliko uradaka koje bih htio spomenuti prije isteka godine. Za početkak prerazvikani David Guetta i njegov prerazvikani najnoviji hit album s hrpom prerazvikanih kičastih i banalnih pjesama (uključujući sva tri singla) od kojih smo barem 70% mogli čuti 90ih; jedan od najboljih i meni jedan od najdražih muških vokala, Paolo Nutini, s pomalo mlakim, drugim po redu studijskim albumom, unatoč nekoliko izvanrednih trenutka (Coming Up Easy, No Other Way); dva odlična benda čiji debitantski albumi svakako ulaze među najbolje albume ove, odnosno s kraja prošle godine. Singlovima su prekoračili i u ovu godinu pa ih svakako moram spomenuti. Kiss of Life koju sam stavio u box s desne strane još davno svakako ulazi u jednu od najboljih pjesama ove godine. Treći studijski album Antony and The Johnsons objavljen početkom godine, nevjerojatno snažno ostvarenje koje ulazi u jedan od najboljih albuma godine. I nekoliko novih imena - The Big Pink i njihov vrlo dobar debitantski album A Brief History Of Love objavljen prije 3 mjeseca, francuski bend Phoenix i njihov odličan četvrti studijski album Wolfgang Amadeus Phoenix i The XX i izvanredan debitantski album objavljen u Europi u kolovozu, u Americi u listopadu. Ne sjećam se kad sam zadnji put čuo ovakav album, sa sve redom odličnim pjesmama. Čista petica, najčistija moguća.
Znam da nekoliko ovih izvođača ne zaslužuje naći se u istom postu s Guettom, ali eto, žurba je. Post će u sljedećih nekoliko dana biti nadopunjavan. S malim zakašnjenjem, sretan Božić, sve najbolje svima!
p.s.V.T.S.
OCJENA: -3
OCJENA: 3+
OCJENA: -5
OCJENA: 4+
OCJENA: -5
OCJENA: 4
OCJENA: -5
OCJENA: 5
Slijedi još jedno novo ime, reperica Kid Sister i njen debitantski album Ultraviolet, na kojem je skupila i nekoliko većih imena - Kanye West, Estelle i Cee-Lo. Zanimljiv retro ton albuma, no previše je rap/hip hop evoluirao da bi nabacivanje rima na glazbu iz kompjuterske dječje igrice nekome bilo previše zabavno. Zatim australski bend Empire Of The Sun i njihov debitanstki album Walkin On A Dream, objavljen krajem prošle godine u Australiji, a ove i u ostatku svijeta, s odličnim singlovima - istoimeni i We Are The People + Without You, ali i relativno lošim ostatkom albuma. Za album i istoimeni singl osvojili su najprestižniju nagradu australske glazbene industrije - ARIA, za najbolji album i najbolju pjesmu. Zatim jedan debitantski album iz radionice Marka Ronsona. Daniel Merriweather i njegov dugoočekivani album Red. Nisam fan ni lika ni djela. Ne volim njegov vokal, a i pjesme su dosadnjikave i nezanimljive. Jack Peńate s druge strane nudi puno zanimljiviji drugi studijski album. Iako sam nekoliko puta vidio na kablovskoj Pull My Heart Away, još uvijek se radi o relativno nepoznatom imenu. Svakako obratite pažnju.
OCJENA: 2+
OCJENA: 3
OCJENA: -3
OCJENA: 4+
Slijede novi albumi grupa Yeah Yeah Yeahs i Wilco, oba s po nekoliko odličnih pjesama, s tim da mi je You And I s albuma Wilco bolja od bilo koje pjesme s It's Blitz; Zatim još jedan album s kraja prošle godine, a o kojem nikad nije bilo riječi. I iako me u zadnje vrijeme neopisivo iritira Ida Prester i sve što me na nju može podsjetiti, Ladyhawke unatoč nekim sličnostima na par pjesama ima relativno dobar debitantski album, s par vrlo dobrih pjesama, ali i nekoliko vrlo iritantnih....Vrlo zanimljiv drugi studijski album Bat For Lashes (za kojega mi je trebalo dosta dugo da ga doživim), s odličnim singlom Daniel, kojeg ste vjerujem imali prilike čuti i vidjeti spot za istu pjesmu, a moram spomenuti i meni predivnu Good Love. Već te dvije pjesme bit će dovoljne da zavolite ovu glazbenicu.
OCJENA: 4+
OCJENA: 4
OCJENA: -4
OCJENA: 4
nastavlja se....
četvrtak, 17.12.2009.
RECENZIJA: MARY J. BLIGE
"None of them got nothing on me/hating on my style/they ain't got nothing on me/nothing on me/I ain't saying that I'm the best, but I'm the best" kaže Mary samouvjereno na jednoj od svojih pjesama i iako se stihovi odnose na određenog muškarca, budući da se već nekoliko puta i sama nazvala kraljicom r&b/hip hop glazbe, lako ti stihovi mogu poprimiti višestruko značenje. Imamo dvije garde - jedna je ona malo "starija", kvalitativno dominantnija i bolja (Janet, Mary, Mariah, Usher) a koja se u zadnje vrijeme bori s prodajom i hit singlovima big time, druga je ona koja bez imalo susprezanja kopira onu prvu, na tome zarađuje masne pare i štanca hitove, a naivni slušatelj i gledatelj misli kako je upravo Rihanna izmislila r&b i postavljena ramena. I lako se zaboravi kako je primjerice još prije par godina skakutala s konjskim repićem u kosi i minicom na volane, dok je pored nje (na izvedbi iste pjesme, Lose My Breathe u odavanju počasti grupi Destiny's Child) bio pravi komad žene s izvanrednim vokalom - Amerie. Ta ista Amerie imala je i tada a ima i sada više stila, bolje je izgledala i ima deset puta bolji vokal. Ali ljudi valjda vole te transformacije (kao što su i svi zaboravili kako je danas-agresivno-nametnuta-kao-ikona-stila Jelena Veljača izgledala prije par godina i što je na sebi nosila), pa danas malo tko mari za Amerie, a Rihanna je glavna tema.
Mary fura svoj film od početka karijere, nije ju briga za trendove i niti se može nazvati nečijom kopijom, a niti se itko može nazvati njenom kopijom. Ne mogu se naravno ove pjesme uspoređivati s onima s prvih albuma, ali ne može se ni današnja Mary uspoređivati s tadašnjom. I sve te velike životne poruke koje je naučila i kojima su joj pjesme ispunjene ne zvuče nimalo pozerski, kalkulantski i usiljeno. Mary je sretna. Nekad nije bila. Prošla je kroz pakao i uzidigla se iz toga uz pomoć ljubavi koju je usput pronašla i unutarnje snage i vjere. Zvuči ovako napisano kao najveći klišej, ali je uvjerljivo. I baš kao što je proces upoznavanja sebe, svojih potreba i želja dugotrajan, njena diskografija pozorno slijedi i njeno sazrijevanje. Tamo negdje prije desetak godina osjetilo se to napuštanje starog načina života i pronalaska nekih novih vrijednosti, danas kao da je lišena svih starih teških okova i sve pjesme odišu nekim novim spoznajama. Povuklo je to za sobom i sličnost određenih pjesama i pokušaj ponavljanja hita Be Without You (na prošlom albumu, pa sad i na ovom s najnovijim singlom I Am), no interpretacija Mary J. Blige s lakoćom nadjačava i slabije pjesme, a kad čujete izvanrednu In The Morning ili pak potpuno različitu The One, jasno je zašto je Mary - The One.
OCJENA: 4
subota, 12.12.2009.
SUPERTALENT....i kako ga potisnuti....
Neću se sad izmotavati i govoriti kako Nina Badrić nije jedan od glavnih razloga zašto gledam Supertalent, ali eto ugodno su me iznenadili neki natjecatelji. Nakon milijun natjecanja u pjevanju, drago mi je što su priliku napokon dobili i neki drugi talenti jer Hrvatska je ionako prenatrpana pjevačima (i to uglavnom lošim), a 99% onih koji pobijeđuju na tim natjecanjima ne naprave poslije toga ništa vrijedno pažnje, stoga je ovo došlo kao jedno pravo ugodno iznenađenje. I bilo je zanimljivo sinoć gledati okršaj "najboljih".
Tihomir Bendelja i plesna grupa Step By Step su moji favoriti i teško se mogu odlučiti između njih budući da je i kod jednih i kod drugih vidljiv ogroman talent i predanost tome što rade. No najzanimljviji dio svega toga je upravo originalan i jedinstven pristup svakom nastupu, a talent koji posjeduju dozvoljava im upravo to da svaki put budu jednako zanimljivi. Što malo tko od drugih iskorištava na pravi način. Originalno, zabavno i nepredvidivo! I za klasu bolje od svega ostalog.
Što se tiče ostalih, neosporan je talent svih plesnih finalista. Priklonio bih se grupi Sinovi jer su plesački možda najbolji, dobro usklađeni, s najbolje koordiniranim pokretima, iako im je sinoćnji nastup bio najlošiji do sada. Kod Unit X i Atomic Dance Factory također je vidljiv svojevrstan pad kvalitete, iako ja zapravo nikad nisam bio fan nastupa Atomic Dance Factory. Prvi nastup je bio dobar, ali iskopirana jedna strana ideja, drugi je bio grozan (ono što su članovi žirija prošlog tjedna nazivali čistim artom, ja bih nazvao čistim kičem), a recimo da je ovaj sinoć bio relativno dobar. Nisam baš zadovoljan ni time što ih se toliko uzdiže i hvali i time manipuliraju glasovi publike, pored očigledno boljih nekih drugih natjecatelja. Previše glumatanja na sceni, predugačke prijelazne točke, previše svega a preslab konačan rezultat.
Nina Kraljić mi je bezveze od samog početka. Od besramnog kopiranja (ali doslovce skidanja svake fraze), do forsiranja nečeg što neodgovara njenom glasu. Mala Monika ima predivan glas, no ne znam što se sinoć dogodilo. Previše falšanja, trema, neosjećanje pjesme. Ne bih previše komentirao onu dječicu (Mateo, Antonija Dora, plesni par), ništa od toga mi se ne sviđa.
Kad smo već kod takvih natjecanja, dobili smo nedavno još jednog pobjednika. I bogatiji smo za još jedan glazbeni uradak. Listi na kojoj su Rafo, Žanamari, Patrik Jurdić i Franka, pridružuje se još jedan član. Novi Toše? Novi Toni? Novi Žak? Odaziva se na ime Bojan i sve je od toga pomalo. Kad vidite ono "pod producentskom palicom Tonija Cetinskog", sve je zapravo jasno - polovica ovog albuma komotno se mogla naći i na albumu Cetinskog. A imena poput Ante Pecotića i Mire Buljana danas ionako ne jamče kvalitetu niti predstavljaju nešto u glazbenom svijetu. Ne sjećam se kad su oni zadnji put napravili nešto dobro i vrijedno pažnje. Ali to je taj naš neki standardni nedostatak talentiranih glazbenika i s tim se jednostavno treba pomiriti. Tisuću pjevača u Hrvatskoj, na svakih 100 - jedan koji nešto vrijedi. Nekad davno međutim Cetinski je bio jedan od najboljih glazbenika na estradi. Nek te zagrli netko sretniji, Mi, 23. prosinac, Tvoje Tijelo, Prah i Pepeo, Ljubav i Bol, Neka Noćas Dođu Svi, Zbog Nje, Ja Sam Zaljubljen, Kao Nekad....Dugačka je to lista odličnih pjesama. I ne znam koja mi je bolja od koje. Onda je počeo s nekim čudnim eksperimentiranjem, slučajno se u međuvremenu zalomila odlična Iz Dana u Dan, i evo ga sad u svojoj blago-onom-tko te-ima-fazi, već nekoliko godina snima jednu te istu pjesmu, u sličnom aranžmanu, po istoj formuli. Dotaknuo sam se Cetinskog jer je upravo on danas kod nas predvodnik zvuka kojeg Bojan donosi na svom novom albumu. Melodije sklepane u nekoliko minuta, slični tekstovi, slični aranžmani, a na Jedna i Jedina, Bez Mene Sretnija, Dvije Zvijezde Kraj Bagrema ili U Našoj Maloj Sobi skoro pa nećete ni primijetiti razliku. Radi se o tom jednom jeftinom zvuku kojeg ja ne mogu prožvakati i ne mogu. Niti želim. Ne sviđa mi se ni jedna (ali doslovce ni jedna) pjesma koju je Toni ponudio u ovoj svojoj novoj fazi. I suprotno onoj gore listi - ne znam koja mi je lošija od koje (Umirem Stoput Dnevno, Ti Si Najbolje, Sve Je S Tobom Napokon Na Mjestu, Što Si Ti Meni, Onaj Ko Te Ljubi Sretan Je, Neka te Odvede, Od Milijun Žena, Kad Žena Zavoli, Kad Bi dao Bog, Ako To Se Zove Ljubav, Budi Uz Mene, Blago Onom Tko Te Ima). Da ne bude zabune, ne znam ja tu listu pjesama napamet, našao sam ju na internetu. A bez zajebancije - zakleo bih se da su ove neke pjesme izvučeni dijelovi neke od ovih drugih. Najiskrenije, nisam mislio da ih je TOLIKO nakupio u zadnje vrijeme, ja sam mislio da ih je 4,5. I da mi je netko rekao da ne postoji pjesma Neka Te Odvede, nego da je to tek stih pjesme Od Milijun Žena i da sam se zabunio, ja bih mu povjerovao. Što samo potvrđuje tezu da su mi sve iste. Ili da ne postoji pjesma Umirem Stoput Dnevno, nego je to dio pjesme Ti Si Najbolje. Dakle, nije da mi svih 10 nalikuje jedna drugoj, ali dolaze u parovima ili po 3. Ako itko razumije što želim reći. Svjestan sam međutim činjenice da je ponovo vratio/stvorio svoju bazu fanova i da ljudi vole ove njegove nove pjesme, ali taj neki zvuk zvuči toliko zastarjelo i specifično, da sam apsolutno siguran da ako potražite top 10 svake europske zemlje, rijetko ćete naći ovakvu glazbu. Da ne spominjem Ameriku. Ta neka kopija kopije sanremovskih pop pjesmica koje se više ne izvode ni tamo, a kamoli da osvajaju vrhove top lista igdje. Osim možda u Bosni i Hercegovini. Zar je zaista tako teško snimiti dobru pop pjesmu, nabaciti dobar pop zvuk, fini aranžman i produkciju? Očito JE, jer kad sam prije nekoliko godina primjetio u kakvoj je krizi hrvatska glazba, mislio sam da je to samo privremeno. No situacija postaje sve lošija i lošija. I zaista mi nije jasno kako se itko buni kad ovdje pohvalim Ninu Badrić, Ivanu Husar ili Natali Dizdar (od kojih su prve dvije jedne od rijetkih pop izvođača koje pišu svoje pjesme!), a kritiziram Vannu (na prste jedne ruke mogu nabrojati njene dobre pjesme otkad je napustila E.T.) ili Gibonnija (koji nije snimio poštenu pjesmu još od albuma Judi, Zviri i Beštimje).
Album međutim zvuči kao nešto što bi Bojan ionako sam odabrao, pa možda i ne treba toliko kritizirati autore koliko (ne)ukus izvođača. Nije mi jasno zašto se priklonio tom staračkom zvuku za žene srednjih godina i bakice, kad ima itekako puno vremena za ovakve pjesme. I ne mislim pritom na ozbiljnost glazbe, da ne bi netko zabunom iščitao neki kompliment, nego na ciljanu skupinu. No s obzirom na odabire pjesama na talent showu na kojem je pobijedio, ništa čudno. Ne može mu se dakle reći da se prodao ili kompromitirao u tom segmentu, no šeta što je samim time kompromitirana najveća vrlina albuma - Bojanov vokal. Koji od loših, dosadnih i patetičnih pjesama izvlači ono najbolje što se može (a ne može se puno). Ali i koji zaslužuje bolju pjesmu.
OCJENA: 2+
srijeda, 09.12.2009.
RECENZIJA: ROBIN THICKE
Robin Thicke - 2 Luv Birds.mp3
Robin Thicke - Jus Right.mp3
Znate onaj spot Enriquea Iglesiasa u kojem se on samozadovoljava gledajući neku žensku koja plače? Jer je to kao jako napaljujuće i na to se većina dečkiju samozadovoljava - tužna cura koja plače:-S Ali to nije sve, tu je i neki twist, ona je zapravo nesretna prostitutka koju će on osvojiti. Ili što već. I onda ju poslije žvaljaka kao i svaku žensku s kojom je ikad snimio spot. E otprilike tako kao što je neugodno gledati taj spot, tako je neugodno slušati i ovaj album.
Moj Bože! Toliko prostituiranja na jednom albumu zaista je teško naći. Nešto su ipak mogli sačuvati za spavaću sobu, ne znam koga sve ovo zanima. On je doktor, ona je pacijent, ova poza, ona poza, 69, on će joj dati seksualnu terapiju, ona će se kao buniti, ali zapravo ju želi, on će od nje napraviti mrs. sexy jer je on naravno neodoljivo sexy, on bi to najradije ujutro, ona smije vrištati ako želi... Snimiti skoro cijeli album o tome je ne samo neukusno, nego je toliko besmisleno i egzibicionistički, da to nije normalno. Osim toga, pjevati o sexu je jedno (na kraju krajeva, većina današnjih hitova ima sexualne konotacije), ali ta neka Thickeova ljigava odvratna samouvjerenost kako je neodoljivi doktor/bog sexa je naprosto odvratna. Njemu treba jedna druga vrsta terapije. A ako preživite njegovu sexualnu terapiju, trebat će i vama.
Tu su pjesme koje spašavaju stvar.
OCJENA: -3
utorak, 08.12.2009.
PREMIJERA!
Sade - Soldier Of Love.mp3
I to kakva premijera! Nakon 10 godina na scenu se vraća Sade! Novi album u prodaji će se pojaviti 8.veljače 2010., a najavljuje ga istoimeni singl. Uživajte!
ponedjeljak, 07.12.2009.
RECENZIJA: ARCTIC MONKEYS, LITTLE BOOTS
Arctic Monkeys - Cornerstone.mp3
Treći studijski album grupe Arctic Monkeys nastavlja niz vrlo dobrih albuma grupe. Iako sam skloniji prethodnim albumima, ostaju i dalje jedan od najzanimljivijih proizvoda britanske pop-rock scene. Uz singl Crying Lightening kojeg ste vjerujem imali priliku čuti po raznoraznim top listama, spomenut ću i vrlo zanimljive My Propeller, Secret Door, Fire and The Thud i meni možda najdražu Cornerstone.
OCJENA: 4
Little Boots - Tune Into My Heart.mp3
Little Boots - Symmetry (feat. Philip Oakey).mp3
Razne pohvale stižu na račun Little Boots, mlade britanke koja se nedavno probila na britanskom tržištu, a koju ubrajaju u novi val elektropopa zajedno sa La Roux ili pak Lady GaGom. Album ima nekoliko dobrih pjesama, vrlo dobrih čak. Šeta što kad ju doživim ozbiljno (Earthquake, Stuck On Repeat, Symmetry), dođe pjesme poput Remedy (i to od najrazvikanijeg producenta s albuma!), s kojom se komotno može natjecati na Eurosongu, a ne stajati rame uz rame GaGi ili La Roux. Zapravo, mogao bih napisati isti komentar kao za 50 centa. Odabrati za singl jednu jedinu pjesmu koja odskače od svih ostalih s albuma je u krajnjoj vrlo bezobrazno prema slušatelju. Jeftini trik da vas se navuče na nešto čega na albumu uopće nema. Smiješno, jer pjesma zaista zvuči kao da je zalutala na album i nije nikad trebala biti objavljena kao singl, budući da je svaka druga pjesma s albuma bolja od spomenute. Iako album podosta podsjeća na puno toga što smo imali prilike čuti (asocijacije na Kylie Minogue, Lily Allen, Girls Aloud, pa čak i već spomenutu La Roux), relativno je to dobar uradak, s nekoliko vrlo dobrih i pamtljivih trenutaka.
OCJENA: -4
nedjelja, 06.12.2009.
RECENZIJA: CHRISETTE MICHELE
Propustio sam recenzirati nekoliko albuma koji su objavljeni u onoj pauzi kad nisam pisao blog mjesecima, pa ću pokušati nadoknaditi barem mali dio posla. Ne bih se ni sjetio ovog albuma da nisam neki dan ponovo preslušavao Ledisi (koju sam povodom nominacija za Grammy i recenzirao u jednom od prethodnih postova), a i nova frizura Mary J. Blige baca na frizuru dotične. A s obzirom na to da sam recenzirao njen prvi album, evo i par riječi o novom, drugom studijskom albumu Chrisette Michele. Svidio mi se njen prvijenac upravo zbog njenog vokala, old school prizvuka i te neke kombinacije melodija i vokala. Epiphany me međutim poprilično razočarao. Čudno, rekao bih, budući da se na albumu povezala s imenima kao što su Ne-Yo (potpisuje skoro svaku pjesmu) i Darkchild i u najmanju ruku očekivao sam korektan album. No iako pjesme nisu loše, sve ono što joj je išlo na ruku na prvom albumu - vokal iskombiniran na r&b-soul-jazz glazbi, ovdje je upravo mana. Na dosadnjikavim pjesmama često zazvuči iritantno i nisam zapravo uopće fan njenog glasa na bilo kakvoj podlozi, pogotovo ne na ovakvim pjesmama. A dobrih pjesama je premalo. I da, da pozicije na ljestvicama nemaju veze s prodanim primjercima pokazala je upravo time što je album debitirao na broju 1 Billboardove liste albuma, a u konačnici će se prodati manje nego debitantski album koji nije debitirao ni u top 20.
OCJENA: -3
subota, 05.12.2009.
RECENZIJA: ALICIA KEYS
Teško mi je pomiriti dvije strane u odnosu na Aliciu Keys. Jedna strana je ona koja voli njene pjesme. Dapače, neke od njenih pjesama su klasici i bez imalo dileme ubrojio bih ih u bilo koje doba dana i noći u najdraže r&b pjesme (You Don't Know My Name bila bi svakako među prvima) i smatram ju jednom od najtalentiranijih glazbenika današnjice. Jer talenata ima puno i ne obuhvaća da ste nužno sve u jednom. Druga strana je pak ona koja ne voli Aliciu Keys. I teško mi je to točno definirati kad ni sam sebi nisam jasno artikulirao što mi to točno smeta i gdje je ta kvaka zbog koje ju nikad ne bih uvrstio među najdraže izvođače, zbog čega nikad nemam potrebu gledati njene live nastupe na raznoraznim dodjelama i gostovanjima. Pogledam, ali ni s približnim interesom s kojim ću pogledati nastup Beyonce, Janet (što je u jednu ruku i logično jer rade odlične nastupe), ali i manje scenski efektinih Maxwella, Mariah Carey ili Norah Jones + cijelog niza drugih. Jednostavno me ne zanimaju njeni live nastupi i ne mislim da može ponuditi nešto što od nje već nisam vidio i čuo. I žao mi je to izgovoriti jer imam stvarno veliko poštovanje prema njenim pjesmama, ali mi je dosadna. To je s jedne strane možda i nepošteno jer kad bih i išao raditi tu istu listu najdražih izvođača, sigurno bi se na njoj našao netko tko možda i nema takav osjećaj za melodiju kao Alicia, pa čak i netko tko joj vokalno ne može parirati. Krenuo sam stoga u analizu glazbe i možda zagrebao po površini onog bitnog, a to je upravo odnos glazba-tekst. Većini današnjih komercijalnih r&b albuma zamjeram upravo nedostatak lijepih melodija, harmonija, površnost aranžmana i repetativnost produkcije. Keys međutim nema toliko tih problema, njene pjesme osvajaju na prvu i ostavljaju snažan dojam. Skoro svaka od njih. Ali, isto tako, lako i brzo dosade i počnem otkrivati tu neku manu. Površna pop pjesmica omotana u nekoliko zaraznih melodija, ukrašena bogatim vokalom i naljepljena na čvrstu produkciju. Netko bi se zapitao - dobro, u čemu je onda problem? Ako imamo vokal, imamo produkciju i imamo melodiju, što nedostaje? Alicina glazba ima i dušu, nije ni to sporno. Ali fali nešto. Prije svega, fali mi malo inteligencije i raznolikosti u svemu tome. I pritom ne mislim na raznolikost koja se postiže na račun narušavanja kredibiliteta pjevačice tako što snima pjesme koje su udaljenje od njenog senzibiliteta. Pa čak ni na onu vokalnu (na izvanrednoj Love Is Blind zvuči na momente neprepoznatljivo). Fali mi raznolikosti u tekstovima i emociji koju umetne u pjesmu i koju pjesma odašilje do slušatelja. Čak do te mjere da sam počeo pronalaziti identične stihove po njenim pjesmama, a sve pjesme isto tako ostavljaju identičan dojam. A ne pomažu ni iznimno loši spotovi, s prenošenjem nekakvih smiješnih poruka i nizom Alicinih čudnih faca (da nije dobra glumica uvjerio sam se u njenim filmskim pokušajima) i lošeg imidža. U slabije trenutke albuma svakako ulaze Wait Til You See My Smile, Like The Sea i This Bed, ne oduševljava ni spoj dviju najvećih današnjice, duet s Beyonce na pjesmi Put It In A Love Song, no ostatak albuma kao i obično nadjačava većinu onog što imate prilike čuti u današnjoj r&b glazbi. Pogotovo trenuci poput Love Is My Disease, Love Is Blind, Empire State of Mind ili aktualnog singla Try Sleeping With a Broken Heart.
OCJENA: -5
četvrtak, 03.12.2009.
GRAMMY + 2 RECENZIJE
Ukoliko niste znali, sinoć su objavljenje nominacije za nagradu Grammy. Sedmerostruka dobitnica te prestižne nagrade, Beyoncé, ove godine ima najviše nominacija. Ovdje su neke od najzanimljivijih kategorija, nominirani posloženi po imenima, ne pjesmama. Ne zamjerajte slobodan prijevod.
U kategoriji singl godine nominirani su: Beyoncé, Taylor Swift, The Black Eyed Peas, Lady GaGa i Kings of Leon. Album godine: Beyoncé, The Black Eyed Peas, Lady GaGa, Dave Matthews Band i Taylor Swift. Pjesma godine: Lady GaGa, Maxwell, Beyoncé, Kings of Leon i Taylor Swift. Ženska pop vokalna izvedba: Beyoncé, Adele, Katy Perry, P!nk i Taylor Swift. Muška pop vokalna izvedba: John Legend, Maxwell, Jason Mraz, Seal i Stevie Wonder. Pop izvedba grupe s vokalom: The Black Eyed Peas, Bon Jovi, The Fray, Daryl Hall & John Oates i MGMT, pop suradnja: Roseanne Cash & Bruce Springsteen, Ciara & Justin Timberlake, Jason Mraz & Colbie Caillat, Willie Nelson & Norah Jones i Taylor Swift & Colbie Caillat. Pop album: The Black Eyed Peas, Colbie Caillat, Kelly Clarkson, P!nk i The Fray. Dance snimka: The Black Eyed Peas, David Guetta & Kelly Rowland, Lady GaGa, Madonna i Britney Spears. Dance/album elektronske glazbe: The Crystal Method, David Guetta, Lady GaGa, Pet Shop Boys i LMFAO. Rock pjesma: Pearl Jam, U2, Green Day, Kings of Leon i Bruce Springsteen. Rock album: AC/DC, Eric Clapton & Steve Winwood, Green Day, Dave Matthews Band i U2. Najbolji album u kategoriji alternativne glazbe: David Byrne & Brian Eno, Death Cab For Cutie, Depeche Mode, Phoenix i Yeah Yeah Yeahs. Ženska r&b vokalna izvedba: Beyoncé, Melanie Fiona, Lalah Hathaway, Ledisi i Jazmine Sullivan. Muška r&b vokalna izvedba: Anthony Hamilton, Maxwell, Pleasure P, Musiq, Charlie Wilson. R&b izvedba grupe ili dua s vokalom: Jamie Foxx & T-Pain, India.arie & Musiq, Robert Randolph & The Clark Sisters i Calvin Richardson i Ann Nesby. R&b pjesma: Jamie Foxx & T-Pain, Jazmine Sullivan, Maxwell, Beyoncé i Pleasure P. R&b album: Anthony Hamilton, India.arie, Ledisi, Maxwell i Charlie Wilson, odnosno Beyoncé, Jamie Foxx, Pleasure P, Trey Songz i T-Pain za contemporary r&b album. Solo rap: Drake, Eminem, Jay-Z, Kid Cudi i Mos Def, rap izvedba grupe ili dua s vokalom: Beasty Boys & Nas, Eminem & Dr. Dre & 50 cent, Kid Cudi, Kanye West & Common, Kanye West & Young Jeezy. Rap/sung suradnja: Beyoncé & Kanye West, Keri Hilson & Kanye West & Ne-Yo, Jay-Z & Rihanna & Kanye West, The Lonely Island & T-Pain, T.I & Justin Timberlake. Rap song: Drake, Kid Cudi, T.I. & Justin Timberlake, Jay-Z, Jay-Z & Rihanna & Kanye West. Rap album: Common, Eminem, Flo Rida, Mos Def & Q-Tip.
U kategoriji najboljeg novog izvođača nominirani su MGMT, Keri Hilson, Zac Brown Band, Silversun Pickups i The Ting Tings.
Ledisi - Love Never Changes.mp3
Ledisi - Higher Than This.mp3
Vidjeli ste dakle da se dva vrlo malo poznata imena provlače kroz r&b kategoriju. Pleasure P i Ledisi. Odlučio sam vam napisati nešto o njima, budući da se radi o autsajderima u svojim kategorijama. Ledisi sam vam predstavio još davno, nakon što je objavila svoj debitantski album s kojim je također bila nominirana za nagradu Grammy. Od tada se ništa značajno nije dogodilo, Ledisi je i dalje skoro pa anonimna, a njen novi album objavljen prije nekoliko mjeseci opet joj je priskrbio dvije nominacije. Potpuno zasluženo, rekao bih. Ledisi fura svoj film, ne podilazi trendovima i komercijalizaciji, ne djeluje pretenciozno i čini se kao da voli ovo što radi i radi to vrlo dobro..
OCJENA: -4
Pleasure P - Under.mp3
Pleasure P je ipak nešto poznatiji. Kao vokalist grupe Pretty Ricky našao se u Billboardovom topu 20 čak triput, a njihov drugi studijski album osvojio je sam vrh Billboardove liste albuma. Njegov prvi samostalni album u prodaji se pojavio točno prije pola godine, a jedno je od glavnih iznenađenja na listi nominiranih za Grammy nagradu. Iako nema bogat vokal i tu i tamo zapadne u monotoniju zbog svoje neoriginalnost, album je uglavnom čvrst i dosljedan i može se bez problema poslušati više od jednom. Žešći ljubitelji ovakve r&b glazbe svakako će doći na svoje, oni malo zahtjevniji neka poslušaju Maxwella. Njegov sam album poprilično ishvalio, a rezultirao je u konačnici izvanrednim kritikama, a evo i potvrde u obliku nekoliko nominacija, između ostalog i ona koju svi najviše vole - pjesma godine.
OCJENA: -4
srijeda, 02.12.2009.
RECENZIJA: MUSE, MR HUDSON, CHRIS BROWN
Muse - Resistance.mp3
Iako su mi Muse inače vrlo zanimljivi i jako volim neke njihove stare pjesme, nisam ni najmanje oduševljen novim albumom. The Resistance je njihov peti studijski album, objavljen je 14.rujna ove godine pa je još uvijek relativno nov, a nedavno je objavljen i spot za novi singl Undisclosed Desires, stoga evo i pokoja riječ o ovom albumu. Ono što me me uvijek nanovo iznenađuje i oduševljava je do kojih granica neka umjetnost odlazi. Odnosno koliko ih svakodnevno pomiče. Zapravo, u tom nekom našem društvu i općem društvenom stanju, glazba i film (kao najbliži ljudima) uvijek idu naprijed. Stalno se pojavljuje netko jednako dobar ili bolji, uvijek se nešto događa. Ovaj dio teksta bi zapravo trebao biti uvertira u jedan dobar album, no odlučio sam ga upotrijebiti upravo ovdje, iz vrlo jednostavnog razloga. Često morate čuti nešto drugo da biste shvatili vrijednost nečeg prethodnog. Takav je slučaj sa Muse. Album ima nekoliko pjesama koje osvajaju na prvu (relativno dobra Uprising i spomenuta Undisclosed Desires koja bi kakti trebala pokazati svu tu toliko hvaljenu raskoš i eklektičnost grupe Muse - snalaženje u raznim žanrovima, a koja se meni uopće ne sviđa), no pored toliko odličnih bendova koji su se pojavili u zadnje vrijeme i koji rade genijalne stvari (a neke ću vam i predstaviti do kraja ove godine), ovo je previše mlako i nezanimljivo, nerijetko na mjestima zazvuči jeftino i preteatralno, što uvelike kvari ukupan dojam.
OCJENA: 3+
Mr Hudson - White Lies.mp3
Često si preslušavajući albume postavim pitanje (zapravo, samo se nametne) - je li ovo relevantno za glazbu? U potrazi za nečim novim, drugačijim, ljudi odlaze predaleko u pohvalama čak do te mjere da se to radi na uštrb izravnih originala. I kao što sam se dotaknuo tog problema u recenziji albuma grupe Muse, možemo li imati isto mišljenje o ovom album ako prije toga nismo čuli ni jedan album Kanye Westa ili debitantski album Kid Cudija? Ili to zapravo ne bi ni trebalo biti bitno? Drowned in Sound je primjerice ovom albumu dao 8/10, NME 2/10. Velik je to raspon, no još davno kad sam prvi put preslušao album, jasno mi je nekako bilo kako ću ga teško ocijeniti. I jasno mi je kako može ostaviti i strašno loš i strašno dobar dojam, ovisno iz perspektive iz koje ga promatrate. Skoro kao i svaki drugi album, na kraju krajeva.
Ovaj je zanimljiv primjerak na kojem se može promatrati spomenuti eksperiment. Usporedba s Westom i Kudijem je ovako na prvu neizbježna (obojica se i pojavljuju na albumu), iako Hudson uglavnom pjeva, pa su te paralele vukli i strani kritičari. Kombiniranje žešćih beatova, rap, malo elektronike, auto-tune. No ako malo detaljnije analizirate, vrlo je malo sličnosti. Ako ćemo ugrubo, ono što Kanye West i Kid Cudi rade vrlo često se može nazvati umjetnošću. Nema ovdje ni jedne pjesme koja dolazi blizu toj kategoriji. Zanimljivih ima nekoliko, istina. Svaki pripjev je pjevan i lako pamtljiv, no isto tako skoro svaka druga pjesma graniči s banalnošću. Jednostavno mi je teško naći neku ozbiljnost u svemu ovome, zvuči kao neki freestyle, stihovi dobačeni onako na brzinu, bez previše razmišljanja i inteligencije. Njegovi idoli Prince i Bowie nisu zvučali ovako površno.
Album u prodaji od listopada, u Americi od jučer.
OCJENA: 3
Chris Brown - I Can Transform Ya (feat. Lil Wayne & Swizz Beatzz).mp3
Nakon kontroverznog nastupa na American Music Awards, Adamu Lambertu otkazali su nastup na Good Morning America. Da stvar bude gora, pozvali su Chrisa Browna. Naravno, i hvala Bogu da je tako, pobune su stigle sa svih strana i otkazali su nastup i Brownu... Nekad su ga nazivali novim Michaelom Jacksonom i novim Usherom i predviđali mu velike stvari. Istina, vokalno je miljama daleko i od jednog i od drugog, no na sceni je uvijek bila neka druga priča. Karijeru si je međutim obilježio premlaćivanjem Rihanne, a sad koliko je to sve fer ili nije, ocijenite sami. Janet su zbog cice bojkotirali na MTV-u godinama, ne vidim ni najmanjeg razloga da Brown ne dobije svoju porciju i to proporcionalno učinjenom djelu.
Graffiti je njegov treći studijski album, a pojavljuje se eto upravo u ovo vrijeme blagdana, pa će sve američke kućanice moći razveseliti svoju djecu najnovijim uratkom omiljenog im zlostavljača. U tajicama. Koji se obraća Rihanni na nekoliko pjesama. Negdje mu je žao, negdje je čak našao i opravdanje za ono što je učinio. Lagao bih međutim kad bih rekao da mi nije odlična I Can Transform Ya, najavni singl ovog novog albuma. I pjesma i spot (osim što trenutno teško podnosim Lil Waynea). I siguran sam da bi mi bila još bolja da ju je kojim slučajem u ruke dobio Usher. Ne (samo) zbog Rihanne, nego jer mi ne paše vokal na pjesmi. I nije mi loš ni drugi singl, pjesma Crawl. I dobar je i taj spot. I nadam se da će se Cassie probiti kako spada:-) Te dvije pjesme su glavni razlog posvećivanja pažnje ovom albumu. Ostatak albuma me pak ugodno iznenadio. Uz spomenute dvije, ima tu pregršt zanimljivih potencijalnih hitova, prije svega dobro produciranih pjesama.
OCJENA: 4
utorak, 01.12.2009.
RECENZIJA: TIMBALAND
Prvotno je ovo bila jedna dugačka recenzija. O Timbalandovim počecima, glazbi kojom je obilježio jedno razdoblje, genijalnim stvarima koje spadaju u moje omiljene r&b pjesme (Try Again, We Need A Resolution...), nasljeđu koje ostavlja. Spomenuo sam i novi video (grozno i nepodnošljivo afektiranje), raspisao sam se puno o novim pjesmama i katastrofalno lošim suradnjama. Ali sve je nekako bilo nepovezano, zbrda zdola, previše negativnosti...Nisam bio sklon ni prethodnom Timbalandovom albumu, no ovaj je nešto prestrašno. Jojo? Miley? Chad Kroeger na r&b/hip hop pjesmi? Brandy na istoj listi s njima?? Nemam pristojnih riječi. A da ne bih bio bezobrazan koliko bih mogao biti nakon ovih jeftinih pjesama, prestajem odmah.
OCJENA: 2
