utorak, 30.09.2008.
NOVI SINGL *updated*
Keri Hilson - Return The Favor (feat. Timbaland).mp3
Imao sam dvije verzije ove pjesme, zabunom sam uploadao onu staru. Ispričavam se ovim slučajem, a ovdje je sad finalna verzija, full HQ.
ponedjeljak, 29.09.2008.
NOVI SINGL
Mariah Carey - I Stay In Love.mp3
petak, 26.09.2008.
Napokon...
Britney Spears - Womanizer.mp3
Vidio sam da je netko napisao kako ću ionako napisati da je super pjesma kakva god bila. Možda se radi o karizmi, o nečemu što nema puno njih, no činjenica je da Britney rijetko može pogriješiti sa svojim singlovima. Daleko od toga da je imala odlične albume, ja zapravo nisam fan ni jednog. Ali da je imala odličnih pjesama, je. I ne ulazi ova pjesma u neke nezaboravne glazbene trenutke koji će ući u povijest, no Britney je na pop teritoriju kraljica i rijetko tko joj u tom smislu može parirati. Ostala je dosljedna sebi od samih početaka i stvorila od sebe pop ikonu. I sve usporedbe s Aguilerom mislim da su napokon otišle u zaborav. I super što jesu. Možda su ljudi napokon počeli prepoznavati lažnjake bez ukusa i glazbenog identiteta.
Womanizer najavljuje njezin album Circus koji će biti objavljen 2.prosinca.
srijeda, 24.09.2008.
Upcoming.....
Nabavio sam danas čak 3 albuma. Jennifer Hudson, James Morrison i Robin Thicke. Jazmine Sullivan imam već danima, nikako da napišem recenziju, a i Raphael Saadiq ima novi album kojeg još nisam stigao preslušati do kraja. Nadam se ugodnom preslušavanju i kvalitetnoj glazbi, a recenzije očekujte u narednim danima.
Novi singl Britney Spears najavljen je (nakon prvog odgađanja) za ponedjeljak no iz njene diskografske kuće najavili su jučer da će premijera vjerojatno biti već u petak.
+Keane, The Killers, Sarah McLachlan.....
NOVO
Dido - Don't Believe In Love.mp3
nedjelja, 21.09.2008.
NOVO
Deborah Cox - Beautiful U R.mp3
subota, 20.09.2008.
USKORO....
Jazmine Sullivan - Lions, Tigers & Bears.mp3
Do tada obavezno poslušajte!
RECENZIJA: THE PUSSYCAT DOLLS
I kao što Ne-Yo postaje sve bolji nakon par slušanja, tako The Pussycat Dolls postaju sve lošije. Imam nekako osjećaj da mi je ovaj album bio puno bolji prvi put kad sam ga čuo. Nakon par preslušavanja kao da je When I Grow Up najbolja pjesma s albuma.
Ne sviđa mi se ni suradnja s Snoop Doggom, ni ona s Missy Elliott, pa ni ona s R. Kellyjem. A ni Timbaland se nije previše iskazao. Doduše, teško je njega okriviti, jer produkcija na njegovim pjesmama nije loša, jednostavno pjesme ne funkcioniraju kao cjeline. Sve krene dobro, no kad dođe do dijela gdje obično dođe do neke gradacije, rješenja poput - ma, ma, ma-magic, hel-o, hel-o, hel-o, hel-o - zvuče bezvezno, nezanimljivo i previše infantilno. I ne, ne radi se o istoj pjesmi, vjerovali ili ne. Isti problem pojavljuje se i na Elevator. Pjesmu je producirao Darkchild, no i ta je upropaštena lošim tekstualnim rješenjem poput - we go up, we go down-down-down,....we touch the ground-ground-ground. Hush hush vam već samim nazivom pokazuje da ćete "hush" čuti najmanje dva puta. 4+4+2. Samo u jednom pripjevu!
Tek I Hate This Part, Who's Gonna Love You i Love The Way You Love Me, zvuče relativno zanimljivo, no nije to ništa što je vrijedno višestrukog preslušavanja. Prošli album je ipak imao nekoliko pjesama koje mogu i dan danas poslušati.
Album u prodaji od 23.09.
OCJENA: -3
RECENZIJA: NE-YO
Year Of The Gentleman naziv je trećeg studijskog albuma s kojim se Ne-Yo vraća na glazbenu scenu scenu, na kojoj ga nije bilo dobrih pola godine.
Sam naziv pomalo je nejasan. Kaže Ne-Yo kako je to jedna vrsta posvete svojim glazbenim uzorima, u glazbenom i vizualnom smislu. No osim što se već nekoliko puta za redom pojavio na nastupima u finom odijelu s odgovarajućim šeširom, ne vidim neku drugu sličnost. Naprotiv, Closer i Miss Independent jedva mogu biti dalje od citiranih uzora.
S druge pak strane, ni tako male vremenske razlike od jednog albuma do drugog nisu previše jasne. Mislim da jedino Rihanna prednjači u brzini izdavanja albuma. U tri godine oboje su objavili već 3 albuma. No za razliku od Rihanne, njegov novi album nije previše različit od prethodnih. Spomenute dvije pjesme (koje su, čudno, i odabrane za najavne singlove), vjerojatno će većinu zavarati da se radi o malom glazbenom zaokretu, no ostatak albuma lako se uklapa u njegov dosadašnji repertoar.
Preslušavajući album, na momente se jednostavno teško oteti dojmu da pjesme zvuče previše ženski. Neuvjerljiv je u isticanju muškosti (kad to pokušava), a u ostalim dijelovima je prečesto patetičan. S tim da sam kao i kod Alicije Keys primjetio na mjestima nedostatak inspiracije, pa se ponavljaju stihovi drugih pjesama koje su napisali.
Ipak, u usporedbi s većinom izdanja ove godine, nije ovo loš album. A ako bih sva tri njegova albuma trebao razvrstati po mjestima, ovo je po mom mišljenju bolji album od oba prethodnika. Pjesme uđu u uho nakon par slušanja, Mad je svakako jedna od njegovih najboljih pjesama, a vrlo dobre su i Fade Into The Background, Part Of The List, So You Can Cry i Back To What You Know.
OCJENA: 4
petak, 19.09.2008.
Toliko novosti, a tako malo vremena....
Preslušao sam novi album Pussycat Dolls. Osrednje ostvarenje s nekoliko vrlo dobrih trenutaka. Ne-Yo me po treći put ostavio ravnodušnim, unatoč očitom skladateljskom talentu i nizu odličnih pjesama koje je napisao za druge. No jedno od najugodnijih iznenađenja ove godine (uz Solange) je svakako Jazmine Sullivan. Preslušao sam album tek jednom jer vani je od danas, ali onako na prvu zvuči vrlo vrlo dobro.
Podrobnije o svakom albumu, kao i o novom albumu Jennifer Hudson (čija pjesma If This Isn't Love zvuči odlično), kroz nekoliko dana, možda malo više. Do tada i nova Britney, Beyonce, Keri Hilson, Dido i puno puno toga.....
četvrtak, 11.09.2008.
RECENZIJA: LADY GAGA
Kao ni New Kids On The Block, nakon najavnih singlova, ni Lady GaGa nakon vrlo dobre Just Dance nije ispunila očekivanja svojim debitantskim albumom.
Usporedba ne ide samo jer sam u prethodnom postu recenzirao album spomenutih, nego i jer većinu albuma produkcijski potpisuje isti čovjek. Poznat je po imenu Red One, a siguran sam da ćete o njemu još puno čuti jer njegov dio posla na ovim albumima odrađen je relativno dobro, a velik potencijal vidljiv je na nekoliko vrlo zanimljivih pjesama.
Osnovni problem ovog albuma je glazbeni identitet Lady GaGa, preciznije (i) vokalni identitet. Sumnjam da će itko prepoznati njen glas kad čuje neku njenu nepoznatu pjesmu na radiju, osim ako zna o kome se radi. Nije to ni neka novost, takvih pjevača ima stotine i stotine, no ono što me začudilo je da je unatoč sličnosti s nekim pjevačicama u svojim interpretacijama odlučila snimiti i pjesme koje bi dodatno trebale zbuniti slušatelja. Na Lovegame zvuči kao Ashlee Simspon, a na čak nekoliko pjesama na momente podsjeća na Gwen Stefani. Glasom, interpretacijom i produkcijom.
I umjesto da se drži zanimljivog elektro dancea gdje je najbolja (Just Dance, Paparazzi, Poker face) i gdje se ne čini kao kopija drugih, odlučila je eto malo eksperimentirati i pokvariti cijelu stvar. Eh, Eh (Nothing Else I Can Say) zvuči kao da je zalutala s nekog drugog albuma, The Fame i Beautiful, Dirty, Rich kao s nekog trećeg. Malo dolazi na teritorij Avril Lavigne, Katy Perry, a uhvatila se i balade. Ima tu svačega, dobre glazbe premalo.
Album će se u Americi pojaviti u listopadu.
OCJENA: -3
RECENZIJA: NEW KIDS ON THE BLOCK
Nakon najavnih singlova novog, povratničkog albuma teen atrakcije s kraja 80-ih, bio sam prilično siguran da će nakon Jesseja McCartneyja ovo biti još jedan guilty pleasure album 2008.
Summertime je bila zarazna ljetna pop pjesmica, a u nešto ozbiljnijoj i zanimljivijoj verziji predstavljaju se na novom singlu Single, gdje im u pomoć priskače i Ne-Yo. Većina albuma nažalost ipak ne doseže razinu koja bi zadovoljila malo strože kriterije. Koliko god na momente zvuče zanimljivo i suvremeno, toliko su na momente strašno neuvjerljivi. S obzirom da se većina grupe već približila četrdesetima, teško ih se može ozbiljno shvatiti kad se obraćaju s razine srednjoškolaca, a tekstovi konstantno vrludaju na tim razinama.
Ipak, za razliku od primjerice Backstreet Boys koji su na posljednjim albumima eksperimentirali s pop-rock glazbom, New Kids On the Block zadržali su teen pop zvuk kojim su na početku i osvajali publiku (ima i tome neke čari valjda). Nešto poboljšan naravno, jer su dobili od svakog producenta (Red one, Polow da Don, Timbaland) dio današnje popularne produkcije.
Daleko od toga da je album loš, naći će svoje poklonike među ljubiteljima ovakve glazbe, no šteta je što mu nedostaje taj jedan final touch koji bi ga spojio u jednu bolju cjelinu. Debitirali su visoko na Billboardovoj listi albuma ovaj tjedan, no s malo jačim tekstovima i jasnijom vizijom, moglo se vrlo lako dogoditi da im povratak bude puno veći.
OCJENA: 3+
