Marketing
RECENZIJA: THE PUSSYCAT DOLLS
I kao što Ne-Yo postaje sve bolji nakon par slušanja, tako The Pussycat Dolls postaju sve lošije. Imam nekako osjećaj da mi je ovaj album bio puno bolji prvi put kad sam ga čuo. Nakon par preslušavanja kao da je When I Grow Up najbolja pjesma s albuma.
Ne sviđa mi se ni suradnja s Snoop Doggom, ni ona s Missy Elliott, pa ni ona s R. Kellyjem. A ni Timbaland se nije previše iskazao. Doduše, teško je njega okriviti, jer produkcija na njegovim pjesmama nije loša, jednostavno pjesme ne funkcioniraju kao cjeline. Sve krene dobro, no kad dođe do dijela gdje obično dođe do neke gradacije, rješenja poput - ma, ma, ma-magic, hel-o, hel-o, hel-o, hel-o - zvuče bezvezno, nezanimljivo i previše infantilno. I ne, ne radi se o istoj pjesmi, vjerovali ili ne. Isti problem pojavljuje se i na Elevator. Pjesmu je producirao Darkchild, no i ta je upropaštena lošim tekstualnim rješenjem poput - we go up, we go down-down-down,....we touch the ground-ground-ground. Hush hush vam već samim nazivom pokazuje da ćete "hush" čuti najmanje dva puta. 4+4+2. Samo u jednom pripjevu!
Tek I Hate This Part, Who's Gonna Love You i Love The Way You Love Me, zvuče relativno zanimljivo, no nije to ništa što je vrijedno višestrukog preslušavanja. Prošli album je ipak imao nekoliko pjesama koje mogu i dan danas poslušati.
Album u prodaji od 23.09.
OCJENA: -3
Post je objavljen 20.09.2008. u 16:49 sati.