Marketing
RECENZIJA: LADY GAGA
Kao ni New Kids On The Block, nakon najavnih singlova, ni Lady GaGa nakon vrlo dobre Just Dance nije ispunila očekivanja svojim debitantskim albumom.
Usporedba ne ide samo jer sam u prethodnom postu recenzirao album spomenutih, nego i jer većinu albuma produkcijski potpisuje isti čovjek. Poznat je po imenu Red One, a siguran sam da ćete o njemu još puno čuti jer njegov dio posla na ovim albumima odrađen je relativno dobro, a velik potencijal vidljiv je na nekoliko vrlo zanimljivih pjesama.
Osnovni problem ovog albuma je glazbeni identitet Lady GaGa, preciznije (i) vokalni identitet. Sumnjam da će itko prepoznati njen glas kad čuje neku njenu nepoznatu pjesmu na radiju, osim ako zna o kome se radi. Nije to ni neka novost, takvih pjevača ima stotine i stotine, no ono što me začudilo je da je unatoč sličnosti s nekim pjevačicama u svojim interpretacijama odlučila snimiti i pjesme koje bi dodatno trebale zbuniti slušatelja. Na Lovegame zvuči kao Ashlee Simspon, a na čak nekoliko pjesama na momente podsjeća na Gwen Stefani. Glasom, interpretacijom i produkcijom.
I umjesto da se drži zanimljivog elektro dancea gdje je najbolja (Just Dance, Paparazzi, Poker face) i gdje se ne čini kao kopija drugih, odlučila je eto malo eksperimentirati i pokvariti cijelu stvar. Eh, Eh (Nothing Else I Can Say) zvuči kao da je zalutala s nekog drugog albuma, The Fame i Beautiful, Dirty, Rich kao s nekog trećeg. Malo dolazi na teritorij Avril Lavigne, Katy Perry, a uhvatila se i balade. Ima tu svačega, dobre glazbe premalo.
Album će se u Americi pojaviti u listopadu.
OCJENA: -3
Post je objavljen 11.09.2008. u 00:13 sati.