Marketing
RECENZIJA: NE-YO
Year Of The Gentleman naziv je trećeg studijskog albuma s kojim se Ne-Yo vraća na glazbenu scenu scenu, na kojoj ga nije bilo dobrih pola godine.
Sam naziv pomalo je nejasan. Kaže Ne-Yo kako je to jedna vrsta posvete svojim glazbenim uzorima, u glazbenom i vizualnom smislu. No osim što se već nekoliko puta za redom pojavio na nastupima u finom odijelu s odgovarajućim šeširom, ne vidim neku drugu sličnost. Naprotiv, Closer i Miss Independent jedva mogu biti dalje od citiranih uzora.
S druge pak strane, ni tako male vremenske razlike od jednog albuma do drugog nisu previše jasne. Mislim da jedino Rihanna prednjači u brzini izdavanja albuma. U tri godine oboje su objavili već 3 albuma. No za razliku od Rihanne, njegov novi album nije previše različit od prethodnih. Spomenute dvije pjesme (koje su, čudno, i odabrane za najavne singlove), vjerojatno će većinu zavarati da se radi o malom glazbenom zaokretu, no ostatak albuma lako se uklapa u njegov dosadašnji repertoar.
Preslušavajući album, na momente se jednostavno teško oteti dojmu da pjesme zvuče previše ženski. Neuvjerljiv je u isticanju muškosti (kad to pokušava), a u ostalim dijelovima je prečesto patetičan. S tim da sam kao i kod Alicije Keys primjetio na mjestima nedostatak inspiracije, pa se ponavljaju stihovi drugih pjesama koje su napisali.
Ipak, u usporedbi s većinom izdanja ove godine, nije ovo loš album. A ako bih sva tri njegova albuma trebao razvrstati po mjestima, ovo je po mom mišljenju bolji album od oba prethodnika. Pjesme uđu u uho nakon par slušanja, Mad je svakako jedna od njegovih najboljih pjesama, a vrlo dobre su i Fade Into The Background, Part Of The List, So You Can Cry i Back To What You Know.
OCJENA: 4
Post je objavljen 20.09.2008. u 16:17 sati.