petak, 31.12.2010.
RECENZIJA: BRUNO MARS, B.O.B, JAMIE FOXX, NE-YO, NELLY, KID CUDI, BRANDON FLOWERS...
Prošla dva posta bila su posvećena pjevačicama, no nisam zaboravio kako su i neki muški izvođači objavili svoje albume ove godine. Ovaj post bit će posvećen uglavnom njima, a zatim u nastavku i nekim albumima koje nisam stigao predstaviti kroz godinu, a svakako to zaslužuju. Kako se pred kraj godine uvijek preračunam i ne ostane mi vremena napisati nešto više o čemu bih htio, i ovaj će post (nažalost) tradicionalno obuhvatiti puno izdanja, a malo teksta. Tu su na sreću ocjene koje će, nadam se, nadomjestiti nedostatak teksta. Zapravo je trebalo biti još dva posta do kraja godine, jedan s novijim izdanjima koje nisam spomenuo, a onda i jedan zadnji za ovu godinu, s albumima koje nisam stigao predstaviti kroz godinu. Ovaj prvi već je praktički imao spremne recenzije za Brunu Marsa, B.o.B., Ne-Ya i Jamie Foxxa, a sad krećem u rezanje teksta kako bi tekst bio relativno izjednačen za svakog od njih. Post će biti nadopunjavan kroz nekoliko dana kako bi svi albumi ostali pod ovim datumom i ovom godinom.
Godinu je obilježilo nekoliko debitanata. Bruno Mars i B.O.B. ovojili su vrhove top lista suradnjom na pjesmi Nothin On You, a nedugo zatim obojica su objavili svoje debitantske albume. U trojcu je još i Travie McCoy koji je pak s Marsom imao hit Billionaire. Bruno Mars dominirao je listama i svojim hitom Just The Way You Are, a najnoviji sing Grenade nastavlja niz, budući da je upravo jučer zasjeo na br.1 Billboardove ljestvice singlova. Doo-Wops & Hooligans u prodaji je od listopada, a na tragu je singlova koji su ga najavili. Ako ste ga voljeli na singlovima, prepostavljam da će vam se svidjeti i album. Ni jedna pjesma nije me se nešto posebno dojmila, niti bih neku od njih slušao na repeatu, ali pretpostavljam da ne bih promijenio stanicu da ih čujem negdje na radiju.
OCJENA: -4
B.O.B. je također skupio već nekoliko hitova. 3 top 10 singla u Americi (od toga i jedan #1 singl, Nothin On You) i 2 #1 singla u Velikoj Britaniji (Nothin On You, Airplanes). Popaste melodijice, ciljanje na zarazne refrene i slični trikovi negdje upale, negdje ne. U ovom slučaju niti doprinose boljem upoznavanju dotičnog izvođača, niti mu dopuštaju da dođe do izražaja bez upečatljivog refrena. Love The Way You Lie je bio hit kakav je bio, neću mu to oduzimati, no ta pjesma sve duguje Rihanni. Bila bi hit i da to nije bio Eminem. Mogao je biti bilo koji reper, ali nisam siguran da je mogla biti bilo koja druga pjevačica. I B.o.B. malo prečesto zvrši kao nebitan na svojoj vlastitoj pjesmi.
OCJENA: 3
Foxxov vokal ima u sebi nešto zanimljivo. A i očito je da se čovjek dobro zabavlja sa svojom glazbenom karijerom, nemam osjećaj da radi nešto samo radi novaca, a ni pjesme nisu sklepane tako da zvuče kao da im je jedini cilj osvojiti vrh top lista. Suradnje s Timberlakeom i Drakeom su odlične, šteta je međutim što ne dopusti i svojim slušateljima da se više zabave s njegovom glazbom i u njoj malo više uživaju. Sve na momente zazvuči kao kućna radinost kojoj možda i ne bi trebala biti namjena da iz iste izlazi.
OCJENA: 3
Ne-Yo je napravio možda najujednačeniji album svoje karijere. Slično kao i Ciara zapravo. Na prethodnim albumima su imali puno boljih pjesama, ali kao cjelina oba funkcioniraju bolje od prethodnika. Da moram raditi neki top 5 njegovih pjesama, ni jedna ne bi bila s ovog albuma, ali je činjenica da bi tih 5 bilo razbacano po različitim albumima. S druge strane, da moram odabrati najbolji njegov album, bio bi to ili ovaj ili prethodni. Kritika naravno ide užasnom omotu albuma, ne znam je li gori ovaj ili onaj Nellyja.
OCJENA: 4
I Nelly ima novi album. Nekad jedan od najuspješnijih repera s hitom do hita i milijunima prodanih albuma, danas se teškom mukom probija do vrha. U 5 godina nije imao top 10 singl i sada na krilima pjesme Just A Dream (br.3 na Billboardovoj ljestvici singlova), objavljuje novi album. Tu je i duet s Kelly Rowland, s namjerom da valjda ponovi uspjeh hita Dilemma, tu su i T.I., Akon, Keri Hilson, Diddy...., no album je zapravo upravo onakav kakav sam očekivao. Nelly već odavno nije relevantan u glazbi, a ni ovim albumom nema za reći nešto zanimljivo.
OCJENA: 3
Kid Cudijev novi album bio je jedan od onih koje sam najviše iščekivao. Sjećam se kako se nisam oduševio prvijencem na prvo slušanje, a onda su me polako jedna po jedna pjesma zgrabile i album se nametnuo kao jedan od najboljih te godine. Nisam stoga recenzirao ovaj album čim je izašao, mislio sam (nadao se zapravo) kako će se dogoditi ista stvar kao s prvijencem. Međutim, koliko god imao nekoliko zaista odličnih pjesama, ništa od toga. Kudi je postao previše cmizdrav (ne mračan, postoji razlika), brige su mu se povećale i više ne opterećuju samo njega nego i slušatelja. Imao je i prvi album manjkavosti, ali je djelovao puno iskrenije i spontanije. Ovaj mi na momente doslovce doseže neke nove granice iritacije, onaj pokušaj kad se od sjebanosti radi filozofija i pretvara u prenemaganje. Gle kak sam kul sjeban.
OCJENA: -4
Brandon Flowers objavio je svoj solo album. Nije mi baš jasno zašto, iz dva razloga. Grupa se nije raspala i zvuk je ostao osti. Shvatio bih taj potez ukoliko bi bio opravdan nekim novim zvukom, eksperimentiranjem, izletom u novo i nepoznato, blabla. Ali napraviti album na tragu zvuka grupe, pa čak i slabiji... Neoriginalno, nemaštovito...Jedine dvije pjesme vrijedne spomena su upravo one objavljene kao singlovi (Crossfire i Only The Young), no ni one nisu iskočile iz okvira zvuka grupe.
OCJENA: -3
Nastavlja se.....
SRETNA VAM NOVA GODINA! Puno zdravlja, ljubavi, novca i dobre glazbe i filmova:-))
srijeda, 22.12.2010.
RECENZIJA: KEYSHIA COLE, KATY PERRY, KE$HA, DUFFY, KERI HILSON
Nekad perspektivna pjevačica i velika nada r&b glazbe, djevojka s iznadprosječno dobrim vokalom, danas se utopila u moru bezlične glazbe. Nije Keyshia nikad imala previše stila i često je izgledala čudno na sceni. Bez osjećaja za ritam, nezgrapna, loše odjevena, s lošom frizurom....Ali imala je iza sebe nekoliko dobrih pjesama, odlične interpretacije i sve ovo nabrojano padalo je u drugi plan. Spala je nažalost na tek dobar vokal, dobrih pjesama sve rijeđe na vidiku. A loš ukus došao je ovog puta (između ostalog) i u obliku katastrofalne naslovnice albuma. Kakva naslovnica, takav i album. No da ne precjenjujemo Keyshiu, sve ono na prvom albumu bilo je pod palicom dobre ekipe a i vjerojatno pod pritiskom za što boljim utiskom debitantskog albuma na publiku, ostavljena ovako slobodnih ruku da bira suradnike i svoj zvuk, postala je možda ona prava Keyshia, bezvezna i bezlična. S namjerom da ugrabi dobre brojke s Božićem pred vratima. Uspjelo joj je jednom, uspjelo je Mary J. Blige i još nekolicini nekoliko puta, vidjet ćemo.... Ima tu nekoliko dobrih trenutaka, puno gostiju (Nicki, Faith Evans, Tank, Timbaland...u pravom sam stanju šoka što nema Drakea. Evo dvaput sam provjerio i budem još jednom, za svaki slučaj. Pa ću si kasnije, vlastite statistike radi, prebrojati ovogodišnje albume na kojima nisu Nicki ili Drake), ali glazba napreduje prebrzim tempom da se netko može provlačiti s ovakvom neinovativnošću, a moja je temperatura trenutno previsoka da bi mi uši podnosile išta što mi nije svježe, originalno, zanimljivo ili zabavno.
OCJENA: 3
Teško mi je ocjenjivati Katy i Ke$hu odvojeno, meni je to ista vrsta glazbe, sa sličnim vokalima, sa sličnom energijom, imaju sličnu osobnost, obje ostvaruju relativno slične rezultate po top listama i u komercijalnom smislu, tu su negdje po godinama i rade sa istim ekipama. I da, rade skoro jednako lošu glazbu.
Ono što je posebno iritantno kod Katy Perry je njen vokal. Sva raskoš te iritantnosti savršeno je prezentirana u aktualnoj Firework. Krv na uši. Na stranu sad njena iritantna osobnost, nemam toliko vremena, a i previše bi zauzelo prostora, ali slušati njene iritantne falševe dok pjeva uživo je naprosto nepodnošljivo. Kako u zadnje vrijeme nastupa posvuda, nominirana je za svašta (nominacija za Grammy za najbolju pop vokalnu izvedbu je ipak najbolji vic), imao sam ju prilike čuti nekoliko puta i svaki put mi je proparala uši što iritantnim falšanjem, što tom nekom nekontroliranom interpretacijom, iritantnom deračinom u mikrofon. A ja mrzim deračine. I nadam se da sam dovoljno puta upotrijebio riječ «iritantno», iako bih mogao još. Jednostavno mi je postalo previše gadljivo gledati ljude poput Luke Nižetića ili Katy Perry, koji nisu u stanju svoju ljubav prema glazbi pretočiti u jedan drugi oblik, nego moraju maltretirati ljude oko sebe svojim ograničenim vokalima. Ma ne čak ograničenim, ima puno ograničenih vokala koji imaju lijepu boju, njihovi su vokali nula. Nema apsolutno ničega u njihovom glasu. Da stvar bude gora, potrudila se Perry da nam fino ponudi i odvratno infantilne tekstove (nekoliko referenci na gubitak nevinosti itd), gdje je zaista teško povjerovati da ta osoba ima 26 godina i da ima ikakvu ljubav prema glazbi, s obzirom na pjesme koje je odlučila servirati ljudima. Hm, sjetih se sad Justina Biebera i koliko to dijete mora svakodnevno čitati ružnih stvari o sebi, pored toliko degenerične glazbe i svakakvih cirkusanata na sceni.
OCJENA: 2
Jedan od tih cirkusanata je i famozna Ke$ha, no njoj ipak treba priznati jednu stvar. Cura djeluje manje fejk nego puno ostalih i kad pjeva o tome kako je pijana, nadrogirana, kako jede ljudske organe i slično, nekako joj vjerujem. Jer izgleda upravo tako - pijano i nadrogirano. I šporko. I boli ju neka stvar za sve. Daleko od toga da moram zbog toga više cijeniti njenu glazbu. Ne moram. Što se toga tiče, pjesme ne razlikujem previše. Svako malo imam osjećaj da će uletiti tik tok on the clock. Dr. Luke i Max Martin s nevjerojatnom lakoćom nametnuli su mi se kao najiritantniji duo u pop glazbi današnjice. Zanimljivo koliko je bilo kritika na račun Stargate koji su napravili neke od najboljih pjesama u zadnjih par godina, a ne vidim ih ni upola toliko na račun ovog dvojca, a 90% onog što izađe iz njihove radionice u zadnje vrijeme je teško smeće.
OCJENA: -2
Oni koji prate moj blog znaju da na početku nisam bio pretjerano sklon Duffy. Istina, par pjesama s njenog debitantkog albuma mogu poslušati još i danas i nisu izgubile na kvaliteti, no svejedno nisam s nekim oduševljenjem prionuo preslušavanju njenog novog albuma, i evo nakon dva preslušavanja opet imam onaj neki početni problem s njom. Nije (toliko) stvar u vokalu, iako imam osjećaj kako se neki pjevači vole razuzdati nakon uspjeha prvijenca pa tako i Duffy i James Blunt i Adam Levine svakim novim albumom malo više cvile i paraju uši. Ima tu par dobrih pjesama, ali cijela ta atmosfera i ton albuma su nekako previše patetični i slinavi. Da, kad ju čujemo, znamo tko je. Ali što znači ta činjenica kad sve ono što daje nekim pjesmama, istovremeno drugima uzima.
OCJENA: 3
Kritika negoduje, publici se sviđa. Tako bi se ukratko mogle opisati reakcije na novi album Keri Hilson, No Boys Allowed, njen drugi studijski album koji se u prodaji pojavio jučer. Misli li Keri da dostojno može nastaviti niz u koji je (u svom spotu) između ostalih stavila Dianu Ross i Janet Jackson? Tko zna. Možda im je tim videom samo odala počast, a možda o sebi ima jako visoko mišljenje. Što nas dovodi do drugog spota gdje je polugola i sva neka opasna i seksi, hvata se za strateška mjesta, blablabla. Nekome se može činiti da su spotovi međusobno proturječni u pogledu njene osobnosti, ali ne i njoj. Ona je tim spotovima lijepo ocrtala svoj novi album. Ima tu svega, najmanje njenog identiteta. Beautiful Mistake i All The Boys su jedine koje ću ovdje izdvojiti, ostatak uglavnom bla.
OCJENA: 3+
četvrtak, 09.12.2010.
RECENZIJA: CHERYL COLE, JAZMINE SULLIVAN, CIARA, CHRISETTE MICHELE
Britanska ljepotica objavila je nedavno svoj drugi studijski album, a sve ono što sam napisao u komentaru o prvom albumu, mogao bih ponoviti i ovdje. Cole nema vokal koji bi nosio pjesmu. Nema ni puno pjesmama koje se uzdižu iznad osrednjeg. Ono što ima je ta neka magnetska privlačnost, skromnost i simpatičnost i kad se ta njena osobnost poklopi sa dobrim videom, pokojim dobrim nastupom i sl., uz ono malo pjesama koje nadiđu prosječnost, dobijemo hit. Parachute s prvog albuma ili Let's Get Down s ovog su dobri primjeri kombiniranja njenog vokala s produkcijom. Nema vokalnog prenemaganja, čist vokal od kojeg se ne zatijevaju rasponi i beat u pozadini. Na drugoj strofi LGD malo potegne u drugi tonalitet i to je to. Čak je i prepoznatljiva. Svjestan sam da ju kritika ne može smisliti, da je trn u oku svim talentiranim glazbenicima koji nikako da se probiju, curama koje se toliko silno trude biti sexy, a ona ih premaši na svim listama....Nema Cole puno toga na svojoj strani. Osim popularnosti:-) I ne mogu se suzdržati i ne reći da ju radije čujem nego Aguileru.
OCJENA: 3+
Jazmine Sullivan mi je trenutno jedna od najdražih r&b glazbenica. Uglavnom zbog sirove emocije koju lako prenosi u svojim pjesmama zbog svog specifičnog, bogatog vokala. Onda i zbog nekih pjesama. Dva najavna singla albuma, Holding You Down i 10 seconds, odlične su pjesme koje pokazuju Jazmine u njenom najboljem izdanju. Nisam nažalost naišao na puno takvih trenutaka na njenom novom, drugom po redu studijskom albumu, Love Me Back. Ljepotu svog vokala prezentira skoro na svakoj pjesmi (odlična Don't Make Me Wait je pjesma gdje biste ju teško prepoznali ako niste dobro upoznati s njenim radom i live nastupima), Stuttering je odlična pjesma koja skače iznad prosjeka, no pjesme poput Love You Long Time i Luv Back narušile su cjelokupan dojam, to je nešto što bi snimila pjevačica daleko slabijeg kalibra od Jazmine.
OCJENA: -4
Ciaru volim na jedan neobičan način. Nije dosad snimila neki čvrsti album, sklopljen u finu cjelinu od početka do kraja, sve se često činilo čudno skrpano, forsiranje balada, agresivnih klupskih pjesama..., a zapravo je uvijek bila najbolja u sredini. Lover's Thing, Keep Dancing On Me i Promise neki su od najboljih njenih trenutaka. U njima dolazi do izražaja i izrazito ugodna boja njenog vokala iako nema raspon i jačinu. Unatoč tom manjku dobro pogođenih (ili da kažem prilagođenih) pjesama, ima nešto privlačno u njoj (osim fizičkog izgleda), njenim nastupima, njenoj nekoj zaigranosti u glazbi, uživanju u istoj. Nešto kao Rihanna u pop glazbi, Ciara je u r&b glazbi. Možete očekivati svašta, puno eksperimentiranja, samim time i puno promašaja. Ali kad pogode, pogode jako dobro. Žao mi je zbog brojalica poput Girls Get Your Money, ali druga polovica naslovne pjesme, Speechless, Heavy Rotation....to su neki od razloga zašto nije teško dati joj šansu opet i opet i opet. Pročitao sam jednu jako lošu kritiku albuma, ali ja bih ipak rekao kako je ovo njen najujednačeniji album do sada. Volim Ciaru, volim neke njene pjesme, ali ne mogu ni za jedan njen album reći da mi je dobar. Ovaj je nekako najbliže tome.
OCJENA: 4
Chrisette Michele upravo je objavila svoj treći studijski album, Let Freedom Reign i iako je vidljiv manji pomak u odnosu na prethodni album, sve je to još uvijek nedovoljno privlačno, dosadnjikavo čak...Tekstovi su previše površni i repetativni, produkcija nije na nekoj zavidnoj razini, vokal nije dovoljno zanimljiv da spasi slabije pjesme itd. +neka čudna energija pjevačice, iritantno samodopadna. Goodbye Game je lijepa pjesma, I'm a Star također. Ali to je uglavnom to od Chrisette.
OCJENA: 3+
subota, 04.12.2010.
NOVO!! *UPDATED*
Nina Badrić - Moje Oči Pune Ljubavi.mp3
Najnoviji singl Nine Badrić, ujedno i pjesma iz promotivnog spota za novu televiziju, Doma TV. Link je preuzet s Nina Badrić Fan Page s facebooka. Tekst i glazbu potpisuje Nina Badrić, aranžman Ante Gelo. Uživajte!
