srijeda, 22.12.2010.
RECENZIJA: KEYSHIA COLE, KATY PERRY, KE$HA, DUFFY, KERI HILSON
Nekad perspektivna pjevačica i velika nada r&b glazbe, djevojka s iznadprosječno dobrim vokalom, danas se utopila u moru bezlične glazbe. Nije Keyshia nikad imala previše stila i često je izgledala čudno na sceni. Bez osjećaja za ritam, nezgrapna, loše odjevena, s lošom frizurom....Ali imala je iza sebe nekoliko dobrih pjesama, odlične interpretacije i sve ovo nabrojano padalo je u drugi plan. Spala je nažalost na tek dobar vokal, dobrih pjesama sve rijeđe na vidiku. A loš ukus došao je ovog puta (između ostalog) i u obliku katastrofalne naslovnice albuma. Kakva naslovnica, takav i album. No da ne precjenjujemo Keyshiu, sve ono na prvom albumu bilo je pod palicom dobre ekipe a i vjerojatno pod pritiskom za što boljim utiskom debitantskog albuma na publiku, ostavljena ovako slobodnih ruku da bira suradnike i svoj zvuk, postala je možda ona prava Keyshia, bezvezna i bezlična. S namjerom da ugrabi dobre brojke s Božićem pred vratima. Uspjelo joj je jednom, uspjelo je Mary J. Blige i još nekolicini nekoliko puta, vidjet ćemo.... Ima tu nekoliko dobrih trenutaka, puno gostiju (Nicki, Faith Evans, Tank, Timbaland...u pravom sam stanju šoka što nema Drakea. Evo dvaput sam provjerio i budem još jednom, za svaki slučaj. Pa ću si kasnije, vlastite statistike radi, prebrojati ovogodišnje albume na kojima nisu Nicki ili Drake), ali glazba napreduje prebrzim tempom da se netko može provlačiti s ovakvom neinovativnošću, a moja je temperatura trenutno previsoka da bi mi uši podnosile išta što mi nije svježe, originalno, zanimljivo ili zabavno.
OCJENA: 3
Teško mi je ocjenjivati Katy i Ke$hu odvojeno, meni je to ista vrsta glazbe, sa sličnim vokalima, sa sličnom energijom, imaju sličnu osobnost, obje ostvaruju relativno slične rezultate po top listama i u komercijalnom smislu, tu su negdje po godinama i rade sa istim ekipama. I da, rade skoro jednako lošu glazbu.
Ono što je posebno iritantno kod Katy Perry je njen vokal. Sva raskoš te iritantnosti savršeno je prezentirana u aktualnoj Firework. Krv na uši. Na stranu sad njena iritantna osobnost, nemam toliko vremena, a i previše bi zauzelo prostora, ali slušati njene iritantne falševe dok pjeva uživo je naprosto nepodnošljivo. Kako u zadnje vrijeme nastupa posvuda, nominirana je za svašta (nominacija za Grammy za najbolju pop vokalnu izvedbu je ipak najbolji vic), imao sam ju prilike čuti nekoliko puta i svaki put mi je proparala uši što iritantnim falšanjem, što tom nekom nekontroliranom interpretacijom, iritantnom deračinom u mikrofon. A ja mrzim deračine. I nadam se da sam dovoljno puta upotrijebio riječ «iritantno», iako bih mogao još. Jednostavno mi je postalo previše gadljivo gledati ljude poput Luke Nižetića ili Katy Perry, koji nisu u stanju svoju ljubav prema glazbi pretočiti u jedan drugi oblik, nego moraju maltretirati ljude oko sebe svojim ograničenim vokalima. Ma ne čak ograničenim, ima puno ograničenih vokala koji imaju lijepu boju, njihovi su vokali nula. Nema apsolutno ničega u njihovom glasu. Da stvar bude gora, potrudila se Perry da nam fino ponudi i odvratno infantilne tekstove (nekoliko referenci na gubitak nevinosti itd), gdje je zaista teško povjerovati da ta osoba ima 26 godina i da ima ikakvu ljubav prema glazbi, s obzirom na pjesme koje je odlučila servirati ljudima. Hm, sjetih se sad Justina Biebera i koliko to dijete mora svakodnevno čitati ružnih stvari o sebi, pored toliko degenerične glazbe i svakakvih cirkusanata na sceni.
OCJENA: 2
Jedan od tih cirkusanata je i famozna Ke$ha, no njoj ipak treba priznati jednu stvar. Cura djeluje manje fejk nego puno ostalih i kad pjeva o tome kako je pijana, nadrogirana, kako jede ljudske organe i slično, nekako joj vjerujem. Jer izgleda upravo tako - pijano i nadrogirano. I šporko. I boli ju neka stvar za sve. Daleko od toga da moram zbog toga više cijeniti njenu glazbu. Ne moram. Što se toga tiče, pjesme ne razlikujem previše. Svako malo imam osjećaj da će uletiti tik tok on the clock. Dr. Luke i Max Martin s nevjerojatnom lakoćom nametnuli su mi se kao najiritantniji duo u pop glazbi današnjice. Zanimljivo koliko je bilo kritika na račun Stargate koji su napravili neke od najboljih pjesama u zadnjih par godina, a ne vidim ih ni upola toliko na račun ovog dvojca, a 90% onog što izađe iz njihove radionice u zadnje vrijeme je teško smeće.
OCJENA: -2
Oni koji prate moj blog znaju da na početku nisam bio pretjerano sklon Duffy. Istina, par pjesama s njenog debitantkog albuma mogu poslušati još i danas i nisu izgubile na kvaliteti, no svejedno nisam s nekim oduševljenjem prionuo preslušavanju njenog novog albuma, i evo nakon dva preslušavanja opet imam onaj neki početni problem s njom. Nije (toliko) stvar u vokalu, iako imam osjećaj kako se neki pjevači vole razuzdati nakon uspjeha prvijenca pa tako i Duffy i James Blunt i Adam Levine svakim novim albumom malo više cvile i paraju uši. Ima tu par dobrih pjesama, ali cijela ta atmosfera i ton albuma su nekako previše patetični i slinavi. Da, kad ju čujemo, znamo tko je. Ali što znači ta činjenica kad sve ono što daje nekim pjesmama, istovremeno drugima uzima.
OCJENA: 3
Kritika negoduje, publici se sviđa. Tako bi se ukratko mogle opisati reakcije na novi album Keri Hilson, No Boys Allowed, njen drugi studijski album koji se u prodaji pojavio jučer. Misli li Keri da dostojno može nastaviti niz u koji je (u svom spotu) između ostalih stavila Dianu Ross i Janet Jackson? Tko zna. Možda im je tim videom samo odala počast, a možda o sebi ima jako visoko mišljenje. Što nas dovodi do drugog spota gdje je polugola i sva neka opasna i seksi, hvata se za strateška mjesta, blablabla. Nekome se može činiti da su spotovi međusobno proturječni u pogledu njene osobnosti, ali ne i njoj. Ona je tim spotovima lijepo ocrtala svoj novi album. Ima tu svega, najmanje njenog identiteta. Beautiful Mistake i All The Boys su jedine koje ću ovdje izdvojiti, ostatak uglavnom bla.
OCJENA: 3+
