subota, 29.01.2011.

Zavjet sebi

Nakon skoro godinu dana dugog, mučnog, bolnog i stresnog razvoda, napokon sam razvedena i slobodna žena.Osjećaj težine cijele stvari, tuga, olakšanje, radost i neki slatki i lepršavi osjećaj slobode, novog početka. Čvrsto stojeći na zemlji, ali i u nekom čudnom lebdećem i pomalo bestjelesnom stanju od svih tih emocija koje me doslovno preplavljuju, razmišljam i o zavjetima. Zavjetovala sam se na početku braka, kao i svi ostali, i sa najvećom iskenošću, i punim srcem, pridržavala se tih zavjeta. Ne žaleći zbog ičega i učeći na svojim pogreškama, hrabro krećem dalje. Bez ljutnje, ogorčenosti, osjećaja da sam izgubila ili potratila svoje vrijeme.Sada se želim zavjetovati osobi koja to itekako zaslužuje, koja je pomalo i nestala,a tako mi je nedostajala i silno ju želim natrag, i ovo je moj zavjet sebi. Zavjetujem se sebi da ću se voljeti, poštovati i brinuti o sebi. Da ću voljeti i cijeniti svoju slobodu, neovisnost i samostalnost.Da ću živjeti svoj istinski život i sanjati svoje snove.Da ću njegovati odnos sa sobom, slušati i osluškivati se da upoznam i najskriveniji dio sebe.Da ću voljeti i poštivati svoje potrebe, želje i snove i truditi se da ih ostvarim.Da ću sa jasnom vizijom, hrabrosti u srcu i odlučnošću u namjerama, težiti ostvarenju svojih ciljeva i snova.Zavjetujem se sebi da ću usprkos svemu, i dalje vjerovati u dobrotu, istinu i ljubav., iako me mnogi nazivali idealistom ili čak naivkom. Obećajem si da ću voljeti svoj duh, um, srce i tijelo i prihvatiti svaki dio svog bića. Zavjetujem se da ću oprostiti svima, ne toliko zbog njih, već zbog sebe same, ali i da nikome više neću dozvoliti da me odvoji od sebe, da me sputava, koči ili guši moj duh na bilo koji način. Obećajem si da ću i nadalje vjerovati u Život, njegovu snagu i moć, kao i ljepotu nepredvidivosti, ali i da ću vjerovati u sebe, cijelim svojim bićem.Da ću voljeti sve ono što ja jesam, jer...to sam ja.Jedinstvena, neponovljiva, sa svim svojim vrlinama, kao i manama.Zavjetujem se svojim srcem i duhom.I....ČESTITAM. Sebi naravno.

- 22:25 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 18.01.2011.

Paralelni životi

Ne znam zašto ,ali u zadnje vrijeme često razmišljam o paralelnim životima, o svim onim mogućim i ostvarivim opcijama i vjerojatnim mogućnostima, koje bi bile moj realni život da sam donijela neku drugu odluku, skrenula malo više lijevo ili desno na nekom putu kroz život, možda se više vodila intuicijom nego razumom, poslušala mudrije od sebe a ne tvrdoglavo potaknuta iskrenošću, dobrotom i ljubavlju, beskompromisno kročila kroz život. Da li bih došla do istih stvari samo u nekom drukčijem kontekstu zbivanja, da li bih se našla u ovakvom životnom vrtlogu u kakvom sam već gotovo godinu dana., da li bih došla do spoznaja koje imam sada, da li bi bila ovo što jesam...da li bih bila sretnija,,,.Kao u nekoj izmaglici, često puta mi se sve što mi se događa, čini poput filma i osjećam se kao slučajni promatrač...Koliko budno i svjesno biramo, svoj put, ljude oko sebe, ono što želimo raditi u životu, koliko svjesno donosimo odluke i da li zaista uopće i razmislimo, ali potpuno stanemo i čekamo ,dok ne osjetimo da je to najbolje za nas same... dok nam nešto ne šapne...da, to si ti.Mislim da je slobodna volja divna stvar, mada ju olako shvaćamo. Većina naših odluka i izbora, odražava se i na ljude oko nas, i to je nešto što se ne bi smjelo zanemarivati.Ako će moj izbor nekome nanijeti bol, ako ću bilo koga povrijediti, učiniti mu nepravdu, slomiti mu srce...ne želim takav put.To nikako ne može biti moj put, makar bio usamljen, makar se rušili mostovi i veze među ljudima.Iskrenost je također jedna od osobina ljudi koju cijenim najviše, ali su mi se tu i najviše rušile veze, gubili ljudi, jer ne mogu biti ono što nisam, čak i po cijenu toga.Neke osobe bi vjerojatno još uvijek bile dio mog života da ne stavljam iskrenost na vrh.Pokušavajući na trenutak biti režiser, glumac i gledatelj, pokušavajući zamisliti neke moguće scenarije, koji bi bili moj sadašnji život, da sam onda....pa ono.... i ....i....mislim da je bez obzira na sve stotine mogućnosti, ovo moj pravi, moj jedinstveni put.Zato što je moj i zato što sam to ja, iskrena prema drugima i prema sebi, jedinstvena poput pahuljice i bez težnji da sličim ikome , bez žaljenja, bez bolne prošlosti, jer to su samo uspomene i bez grčevitog razmišljanja o budućnosti.Sada i ovdje sam, to što jesam. Bez puno pitanja i propitkivanja, bez analiziranja i umovanja.Kreiram sama svoj film...