Ne znam zašto ,ali u zadnje vrijeme često razmišljam o paralelnim životima, o svim onim mogućim i ostvarivim opcijama i vjerojatnim mogućnostima, koje bi bile moj realni život da sam donijela neku drugu odluku, skrenula malo više lijevo ili desno na nekom putu kroz život, možda se više vodila intuicijom nego razumom, poslušala mudrije od sebe a ne tvrdoglavo potaknuta iskrenošću, dobrotom i ljubavlju, beskompromisno kročila kroz život. Da li bih došla do istih stvari samo u nekom drukčijem kontekstu zbivanja, da li bih se našla u ovakvom životnom vrtlogu u kakvom sam već gotovo godinu dana., da li bih došla do spoznaja koje imam sada, da li bi bila ovo što jesam...da li bih bila sretnija,,,.Kao u nekoj izmaglici, često puta mi se sve što mi se događa, čini poput filma i osjećam se kao slučajni promatrač...Koliko budno i svjesno biramo, svoj put, ljude oko sebe, ono što želimo raditi u životu, koliko svjesno donosimo odluke i da li zaista uopće i razmislimo, ali potpuno stanemo i čekamo ,dok ne osjetimo da je to najbolje za nas same... dok nam nešto ne šapne...da, to si ti.Mislim da je slobodna volja divna stvar, mada ju olako shvaćamo. Većina naših odluka i izbora, odražava se i na ljude oko nas, i to je nešto što se ne bi smjelo zanemarivati.Ako će moj izbor nekome nanijeti bol, ako ću bilo koga povrijediti, učiniti mu nepravdu, slomiti mu srce...ne želim takav put.To nikako ne može biti moj put, makar bio usamljen, makar se rušili mostovi i veze među ljudima.Iskrenost je također jedna od osobina ljudi koju cijenim najviše, ali su mi se tu i najviše rušile veze, gubili ljudi, jer ne mogu biti ono što nisam, čak i po cijenu toga.Neke osobe bi vjerojatno još uvijek bile dio mog života da ne stavljam iskrenost na vrh.Pokušavajući na trenutak biti režiser, glumac i gledatelj, pokušavajući zamisliti neke moguće scenarije, koji bi bili moj sadašnji život, da sam onda....pa ono.... i ....i....mislim da je bez obzira na sve stotine mogućnosti, ovo moj pravi, moj jedinstveni put.Zato što je moj i zato što sam to ja, iskrena prema drugima i prema sebi, jedinstvena poput pahuljice i bez težnji da sličim ikome , bez žaljenja, bez bolne prošlosti, jer to su samo uspomene i bez grčevitog razmišljanja o budućnosti.Sada i ovdje sam, to što jesam. Bez puno pitanja i propitkivanja, bez analiziranja i umovanja.Kreiram sama svoj film...
Post je objavljen 18.01.2011. u 00:01 sati.