Komentari

metamorfoza.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • ksenija

    tekst je odličan.nekako mi se čini da poteze koje vučemo činimo u određenom kontekstu i na određenom stupnju.svakako mislim da bi izbori s 35 bili drugačiji nego s 25,ali...ukoliko osobu vode iskrenost,suosjećajnost,određena doza razuma mislim da će teško donijeti neke fatalne pogreške.a iz svog iskustva znam da i kad najsnaznije patim,doživljavam nepravdu ništa me ne može samljeti jer u meni uvijek čvsto stoji motiv za određenu akciju.kada je on ljubav,suosjećanje,vjera u čovijeka kako god grozno okolnosti izgledala osjećaj u meni je kao da stojim na vrhu svijeta i nema veze što to nitko osim mene ne vidi i nema veze što mi nitko ne plješće jer ja znam...micica slažeš se?

    avatar

    18.01.2011. (08:16)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    potpisujem...
    često sam se pitala tko sam, ali ono što je vrištalo i u fazama traženja je da, bar znam što nisam. i da to ne mogu biti... no matter what.
    iskrenost je hrid na kojima se slome mnoge veze.
    s odmakom od olupina rekla bih - srećom da je tako.

    avatar

    19.01.2011. (06:09)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    U prvom odlomku mi je nešto zaškripalo kad si konstatirala kako bi ti život možda bio drukčiji da si "...poslušala mudrije od sebe a ne tvrdoglavo potaknuta iskrenošću, dobrotom i ljubavlju, beskompromisno kročila kroz život." To je kontradiktorno jer pitam se koji su to "mudriji" ako su veći od iskrenosti, dobrote, ljubavi i kakve to oni savjete mogu dati. Pretpostavljam da si pod "mudriji" mislila praktičniji. To pitanje izbora koje činimo vrlo je zanimljivo. Kad napravimo jedan odabir, cijeli niz drugih mogućnosti otpada. To pomalo (ili prije - puno) i zastrašuje, tolika odgovornost. Čovjek najrađe ne bi ni birao, da se zaštiti od pogreške. Koji su odabiri za nas najbolji? Po kojem kriteriju birati? I kako znamo da nećemo pogriješiti i pri tome propustiti nešto? Ti si sama dala odgovor na to, upravo u tvojoj rečenici koju sam gore izdvojio. Najmudriji mogući mudrac već je u nama i to ne kažem kao neko mistificiranje nečega što postoji u nama, nego kao činjenicu. Nema nekog vanjskog "mudraca" koji može bolje od nas donositi odluke za nas. Mi zapravo u sebi vrlo dobro znamo kad smo donjeli dobru odluku, a kad krivu. I kad se vodimo tim osjećajem u nama, onda praktički i ne možemo pogriješiti.

    avatar

    19.01.2011. (06:57)    -   -   -   -  

  • ksenija

    moram priznati da su komentari zanimljivi.pa ću se nadovezati u 2komentara.kad i donesemo neku odluku,slutimo da je ispravna,možda nam baš ono ne koje nismo naučili reći prijeći da donesemo neki izbor(kad su npr neke sitnije stvari u pitanju).cijeli je niz raznih okolnosti i naših reakcija na njih da često zaključujem da mnoge stvari koje se dogode su upravo plod toga što nismo odlučili.ova tema je toliko kompleksana da bi se moglo pisati ,razmišljati tjednima.ja takve stvari "krive izbore" ili prave? pokušavam riješiti na način da volim sebe,dopuštam si krivi izbor,vjerujem u život i to da u konačnici koliko god neki moj potez bio krivi će se pokazati tko ili što ja jesam.život koliko god bio nemilosrdan uvijek iznova daje šansu.

    avatar

    19.01.2011. (10:34)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @izvorni, gdje je ta tanka crta koja razdvaja čvrstu vjeru u ljubav, u dobrotu čovjeka , istinu , a gdje to prelazi u naivnost...neke stvari su me navele da razmislim i o tome...tanka je to linija i lako se prelazi...

    avatar

    19.01.2011. (14:19)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    ta tanka crta zaista je problem i sklizak teren i nije ju tako lako prepoznati ni odrediti. U tome je rizik, ali svejedno ne umanjuje ljepotu. Mislim da čovjeku koji je za sebe odredio da ga vode ovi kriteriji koje navodiš (uostalom, pitanje je ima li on uopće izbora, jer neki ljudi jednostavno ni u ludilu ne bi npr. pristali biti korumpirani ili nešto slično) i ne prestaje ništa drugo nego voditi se onim što je u njemu. Nekad će ga to dovesti u kontakt s hijenama, nekad s ljudima koji su više slični njemu samome (vjerojatno češće s hijenama, jer njih je više), ali njemu praktički nema druge nego da bude svoj. Ako kojim slučajem odluči krenuti protiv sebe, to će se pokazati kao loše za njega, bilo kroz povećano nezadovoljstvo, neku bolest ili tako nešto. Kad je svoj, on živi, kad je umjetan tada vene. I ja mislim slično kao @ksenija, da život u svakom sljedećem trenutku daje neku novu šansu. Taj "trenutak" može biti vrlo dug, ali meni itekako ima smisla ona rečenica da je slučaj sklon pripremljenom duhu. To je nešto vrlo logično. Na čovjeku je da nekako uspije držati glavu iznad vode dok taj njegov trenutak ne dođe, a do tada da uživa u onome što je pred njim.

    avatar

    19.01.2011. (17:19)    -   -   -   -  

  • ksenija

    metamorfozice zar mi nismo naivne po definiciji koju definira ova stvarnost?ali moram se jako složiti s izvornim-ni svijest o teme ne umanjuje ljepotu jer za mene je dar osjećati i živjeti ono u što vjerujem.u jednom postu si pisala nešto slično, kako je teško...mislim da užitak,divljenje i ljepota daleko nadmašuju teškoću.i nisam sigurna da li su svi oni ne naivni ikad osjetili,a kamo li živjeli ljepotu.

    avatar

    19.01.2011. (19:21)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Draga metamorfoza, toliko si često u posljednje vrijeme postavljam isto pitanje, što bi bilo da sam krenula nekim drugim putem jer valjda i sama osjećam da sam se našla na nekoj raskrsnici. Ali tko će znati kako bi bilo bolje, a sva su umovanja i teoretiziranja oko života besmislena, valjda je osjećaj taj, ali što kad je osjećaj u suprotnosti s razumom. Mene bi osjećaj trenutno odveo negdje daleko, ali stvarnost, posao, egzistencija drže me ovdje.

    avatar

    19.01.2011. (19:39)    -   -   -   -  

  • šašava mamica

    Vau!!!...i post i komentari. Često mislim što bi bilo/moglo biti da sam...Ali...nemam snage za to...samo dan po dan...

    avatar

    19.01.2011. (21:28)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Slažem se s ovim što je rekla @tessa...znam što definitivno nisam, a što jesam....mislim da to otkrivamo svakoga dana, kroz razna iskustva, situacije i izazove koje nam život daje...to je cjeloživotni proces.

    avatar

    20.01.2011. (11:00)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    tvoj put je tvoj...i ima neka tvoja istina, koja nije nužno i njihova..iako je blizu, nije...možda je nastavak drugačiji ali mislim da je manje više ipak ovakav..

    avatar

    20.01.2011. (18:34)    -   -   -   -  

  • MKK3.

    Volim razmišljati o paralelnim životima, o portalima koji se stvaraju svaki put kad dođemo na raskrižje, kad imamo neku dvojbu. Tim principom postoje tisuće i tisuće naših gorih i boljih inačica i voljela bih, jao, više od svega znati kako je njima...

    avatar

    20.01.2011. (20:42)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @MKK3...i ja bih voljela , ali mislim da bi život onda izgubio onu čar...

    avatar

    20.01.2011. (22:09)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Ako će moj izbor nekome nanijeti bol, ako ću bilo koga povrijediti, učiniti mu nepravdu, slomiti mu srce...ne želim takav put...budeš li izabrala drugi put zbog kojeg ćeš povrijediti sebe a ne onog drugog, mogla bi negdje gadno zalutati:). Ne kažem ti da budeš sebična i gaziš, na tom putu, sve pred sobom, već da se osluškuješ i nesebično si sebično ostvaruješ ono što želiš:). A događaji se događaju onako kako je sudbina htjela. Netko gore, dolje, igra Čovječe, ne ljuti se i upravlja svim koncima, i mi ne može mo ništa protiv toga. A uostalom, vjerujem da se sve događa s razlogom i da će sve na kraju, pa ova tvoja priča imati sretan završetak.

    avatar

    26.01.2011. (18:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...