Don't you tell it to the breeze
Or she will tell the birds and bees
And everyone will know
Because you told the blabbering trees
Yes, you told them once before
It's no secret anymore

tekuća zbivanja

I tako,
baš kad sam bahato mislila
(jer sam ja kao sređena u glavi,
ah koja oholost)
da me nikakava pravija boleština ne može dotaći
(za pravu se nadam da neće)
zgrabilo me je u križima
i lijevi kuk mi je otkazao suradnju.
U nedjelju sam morala rukama pomicati noge
i bilo je dobro i bezbolno ležati
sve do najmanjeg pokreta
koji bi bolio ubitačno.
U ponedjeljak je bilo bolje,
ali je boljelo ležati i bez pomaka.
U utorak je malo popustilo,
pa sam počela sudjelovati u dnevnim obavezama....
greška!
Sad me zato opet jako pili,
ali IPAK
tisuću je puta bolje.

Idem si po kavu.

Dok sam u prvom odumiranju
pokušavala sebi pomoći
disanjem u bolne točke,
jer nisam se mogla pomaknuti da ih zapravo i prstima masiram,
pa sam ih doticala u duhu
i nastojala opustiti ostatak tijela
i ne opirati se boli nego ju osjećati i promatrati,
naravno da je pala neka vrsta vizije,
odnosno duhovnog događaja.
U jednom trenu takvog predisavanja,
uz mene je bio još netko,
i kreirao je bijeli prostor oko mene
i pomagao mi u iscjeljivanju.
Bila je hrpa soli ukrug posijana za zaštitu,
unutar kruga je bio bijeli prostor.
Nije da se nisam iznenadila.
Sad mi je sinulo da se nisam niti zahvalila. :-(
Neka onda ovo pisanje o tom događaju
(dovoljno da me i ono malo ljudi što dolazi počne zaobilaziti)
bude u zahvalu za pomoć!
Kad je prošlo,
višega ga nisam mogla dozvati natrag,
niti se vratiti na to bijelo mjesto.
Sad si mislim da je ideja soli bila samo za mene,
da shvatim da je iscjeljivanje u tijeku,
da smo u krugu i da se ponašam kako treba.

.........

Nova tema.
Djetetov rođendanski tulum u subotu -
da ili ne?
Sve iduće subote, tj. njih tri,
su poslovno okupirane i neiskoristive,
a naš je lijepi običaj da ujesen proslavimo djetetov ročkas,
kad je cijela familija na hrpi,
jer po ljeti, za stvarni datum,
većina je negdje drugdje.
Ne želim to ostaviti za drugu polovicu jedanaestog mjeseca...
osim toga,
tad stiže i Amerikanac vujc.
Mislim da će biti tuluma,
pa makar jeli krekere iz kutije.

Moram gibati, iako je najljepše ovako neobavezno drobiti unedogled.

Onom ko svrati i ovo pročita,
najtopliji zagrljaj.
:)

0:55, 3:14

0:56, 4:13

:)

Nastavak tužne priče.
Bila sam na sprovodu.
To je bilo strašno.
Osjećam veliku potrebu nekako pomoći tim djevojčicama.
Možda se pokaže prilika,
ja čekam otvorena.

Prošlo je prvih mjesec dana škole.
Malo se samopouzdanja vratilo.
Danas je Nada došla djeci u razred i
obavijestila ih da je mama od S.S. umrla.
Djeca su se ražalostila,
ali klinci ko klinci,
kaj oni tu mogu.

Neki dan dok su išli grupno na rođendan K.,
L. je rekla da je smrtni dan njezinoj mami,
pa su se djeca zajednički pomolila za nju (mamu)
dok su čekali autobus,
tako, grupno, na autobusnoj stanici.....
zlatna djeca, tako nevina, da ti srce pukne.
To je ono što su oni mogli pružiti
svojoj tužnoj prijateljici.
Puno previše je tih iznenadnih smrti oko njih.....

Jako sam se šokirala za ovo danas,
ne znam ništa što bi obrazložilo takvu
užasnu naprasnost.
I onda, te dvije male i nježne djevojčice...

Fuck.