MABON

datumi solsticija i ekvinocija 2010-2020

Mabon

Bismillahi rrahmani rrahim!
TISUĆUIJEDNA PROMJENA
nabolje
na drugačije
...
Suprugov status
dobar,
krvna slika nikad bolja u zadnje dvije godine.
Kemoterapija i dalje,
alternativa i dalje.
Aleluja!

Nono;
nakon onog kakti moždanog,
i sretne okolnosti da nije bio sam kada se to dogodilo,
konačno je dopustio
da mu ideja bivanja u domu,
pod nečijom skrbi,
dopre do uha.
Jednom, kada se puni pogon pokrene,
ne može se skakati na svaki njegov mig,
a njegovi migovi su oni
koje se ne može zanemarivati.
Ne možeš mu reći
'aha, imao si udar neke vrste?'
vidimo se u srijedu, pa ćemo do doktora onda.....
Uglavnom , Dom sv.Ana.
Ogroman fikus, stablo tri metra visoko
i sa potpornjima,
nadvilo se nad cijelim foajeom doma.
Soba meni jeziva,
ali tješi me suprug
praktičnost na uštrb estetike.
(a jake estetike bi moglo biti...moš mislit)
Pa dobro.
Na prvi dan škole, prvi dan novog, domskog , života.
A stan.....
ostao je prazan,
Nona je prije petnasetak godina otišla,
i sada,
kada je i posljednji stanovnik odselio,
vlada neugodni moment zastoja.
Tužan. Sve stvari su tamo,
na stolce povješane veste,
predmeti odloženi u pola korištenja,
kao da je ta osoba baš na tren
odšetala do druge sobe,
sve čeka.
I neće dočekati.
Nikad više obiteljskih ručkova tamo,
stisne mi se u grlu na pomisao,
nije da sam bila luda za tim,
ali je jedno poglavlje definitivno gotovo.
Nema više.
Dijete se veselilo Nonotovoj juhi...
Naše razglednice,
poslane još ovog ljeta,
vise uzalud tamo....
I tako.

Prvi dan škole;
novi razrednik JUPIJE!!!
:))
Kristijan.
Dijete je užasnuto,
potpuno je ne poljuljanih,
nego srušenih vjera u sebe.
Nevjerojatno!!!
Svak se mijenja, tko zna što nas čeka.
Ipak,
jednom kad se uhoda,
ziher sam da će biti lakše.
Imamo latinski!!!
ja se veselim,
ona ne hahaha. :))


Otplatila sam jedan manji kredit . :)


Bili smo na jednoj svadbi;
vidjela sam familiju s tatine strane,
ljude mojih godina,
koje nisam vidjela po dva desetljeća
i slično.
Jako mi je drago da smo svi išli;
kao da sam dugo bila u nekoj izolaciji,
ima nešto u povezanosti sa precima
koja u čovjeku djeluje samovoljno,
a i nesvjesno,
sve do trenutka koji ju osvijesti,
a takav je ovaj bio.
Ima nečeg jako zadovoljavajućeg,
što se osjeća kao povratak kući nakon duugo vremena,
kada se prisjećaš djetinjstva i ljudi,
i sebe u pričama drugih,
i prihvaćanja da smo bili takvi i takvi.
I da je prije nas bilo to ,to ,to i to.
osjećaj da jednom nisi bio,
da sad jesi, i da opet nećeš biti,
da je to slijed,
i da hodaš unaprijed uhodanom stazom,
koju i ti također uhodavaš.
I da je svaki dio, i bit, i ne biti, u redu dio.
....
Strepila (strijepila?) sam da nikog neću prepoznati.
I ne bih,
da nisu oni mene,
da nije bilo moje sestre,
koja je isto uprezala mozak
da nije bilo dobre volje....
:))
Klinci su ludovali na svečanoj večeri,
Dijete je uživalo što smo svi bili uparađeni.
Što je imala jako guba haljinu,
torta na katove,
dernek od muzike
i trčanje sa bratijom po cijelom hotelu,
dok ih čistačica ne bi potjerala natrag među ljude. :D


Pas stare gospođe Kladarin stalno tuli ko lud.
Kada ne tuli ko da je susjedstvo pomrlo (a on žaluje),
onda laje kao da ima bjesnoću.
A i susjedni psi tada se rado pridružuju zborskom lajanju.
Zločesti susjed Riki otišao je u dom,
i on je jako ostario,
još je dobro plazio po ovom brdu u tim godinama.
Kuća mu stoji prazna,
sada se ne moram šuljati noću
da uzmem pelcer ruže,
da pokušam presaditi tu sortu.
Dva puta mi NIJE uspjelo,
sad će bogami uspjeti!! :))
Ima lijepo cvijeće,
trud njegove pokojne supruge,
koje sada po prvi puta mogu u miru razgledati,
jer on je bio zao,
i nisi smio zastati pogledati vrt.
I susjeda Olga,
godište moje pokojne (pra)tete Olge,
bile su si susjede cijeli život,
između devedeset i sto,
i ona je otišla ljetos u dom.
Pada mi na pamet
pjesma Plavog orkestra
'Odlazi nam raja' hahaha....
Naš vrt je djelom razvaljen,
jedan dio će radnici zaravnat,
a drugi dio je pun svega raščupanog.
Uh!
Fotić je na čišćenju od dlaka i drugog smeća,
čekam mu povratak
za makro slike smrznutih paradajza
i hmelja :)))
Ja samo kuham,
spremam,
i sa strahom očekujem početak rada.
Počinjemo žestoko,
kako smo i stali,
i neka nam Božica pomogne
da to sve obavimo
bez padanja s nogu od umora.

Ima još, još, još
ali drugom prilikom.

Amen.

:)))