petak, 14.07.2017.

Od duge do sutra

Možda se naslov i čini malo neobičnim, mada bi ja takvima (prije) nazvala okolnosti, koje su ga iznjedrile. Od danas do sutra bi, u svakom slučaju, jednako navodilo na kakvu neočekivanu životnu situaciju, bilo dobru ili lošu, kakva (nas) zna "zaskočiti" onako iznenada, u hipu.

Ma, kada usneš spokojan, s nebom duginih boja u očima, nekako očekuješ (prije) da te kakvo dobro jutrom snađe, i osmijeh ti na lice navuče...




A duga, zapravo, duge, jer su se ukazale čak dvije, od kojih jedna u punom luku, što ne pamtim da sam, do ove, vidjela, doista su oslikale veličanstven prizor tog splitskog predvečerja...


... od "izlaza" do "zalaza", tako pravilno, kan'da divovskim šestarom zaokruženo, nebesko se prostranstvo dugama obojalo i obasjalo...

Ma, vjerovanje da duga nosi sreću, ne da se nije obistinilo, već je donijelo suštu suprotnost. Naredno jutro u gradu, jedan je poziv trenutno pretvorio u strku i paniku. Poziv nerazgovijetan i brzo prekinut, dao je odmah naslutiti da nije dobro, a glas usporen i isprekidan, na moj povratni poziv, samo je potvrdio konfuziju govora. I bilo je više nego jasno, da treba(mo) reagirati brzo.
Pa, hvatajući prvi autobus, iz njega zovem 112. Prvi put mi je, eto, trebalo, i doista (im) mogu uputiti samo riječi hvale. U trenu su se javili, u trenu me prebacili na splitsku hitnu, koja je brzo i profesionalno preuzela od mene sve potrebne podatke, i dok smo mi stigli busom, hitna je već bila na licu mjesta, i pružala pomoć. Svaka čast, nemam jedne jedine riječi zamjerke.

Ma, u konačnici je i sve dobro ispalo, što je najvažnije. Osam dana pod liječničkom paskom i dodatnim pretragama u bolnici (što nema dopunsko, plaka'će(mo) sutra), ali već nakon primljene infuzije stanje se posve vratilo u normalu. Da je bezazleno i zanemarivo, baš i nije, ali je prošlo kao da ničeg nije ni bilo. Hvala Bogu, i ne ponovilo se, što rekoše doktori da može, puj, puj.

Ma, bolnica, zapravo, bolnice, jer i one su se ukazale čak dvije, koje smo pohodili svakodnevno, u posjet našim bolesnicima, sad su već iza nas... aha, u konačnici je, eto, ispalo sve po dvoje... dva bolesnika u dvije bolnice (a nije moglo u istoj zujo, uz smiješak prokomentira dragi)... jer se ova hitna, bratova, poklopila s još jednom, zavinom, naručenom i "rutinskom".

Ma, vruće je i u kući, atroke đipati po zvizdanu po bolnicama, ali eto, sve je dobro šta se dobro svrši... vruće je i ovako i onako... ne mo'š spavat', ne mo'š radit', ne mo'š disat'... terapija prva – plivanje... šta ranije to bolje, maksimalno do desete ure ulovit' kućni prag... terapija druga – čitanje... uz ranije lijeganje i ranije ustajanje, vraćam dug knjizi... terapija treća – gimnastika... dvaput tjedno (u osmome ide raspust, a od devetog normala, triput tjedno)... terapija četvrta – planinarenje i izletarenje... na čekanju, šta zbog vrućina, šta zbog takujina... jedni mi odoše na visoko (Velebit), drugi na dugačko (Durmitor), pa čekam neke lakše te(k)me. mah...


Oznake: duga i tuga, sreća i nesreća, Zdravlje i bolest, život, 112, hitna, bolnica

- 13:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se