kolumna jedne superžene

Odlazak zime

Moja je duša poput otkinutog lista,
Nošena vjetrom i snijegom gustim,
Poput sivim bojama umrljanog kista,
Beskućnik što luta putem zaleđenim i pustim.

Postadoše isti svi moji dani,
Jedan za drugim u nizu se gube,
Moji snovi nestadoše s ljetom lani,
Ne viđam više sretnike što se ljube.

Dok hladni vjetrovi još šume mi u kosi,
A jutrom pod prozorom cvrkuću mi ptice,
Zima na odlasku sobom sve tuge odnosi,
Sunce što rađa se na istoku, miluje mi lice.

(05. travnja 2013. )