Moja je duša poput otkinutog lista,
Nošena vjetrom i snijegom gustim,
Poput sivim bojama umrljanog kista,
Beskućnik što luta putem zaleđenim i pustim.
Postadoše isti svi moji dani,
Jedan za drugim u nizu se gube,
Moji snovi nestadoše s ljetom lani,
Ne viđam više sretnike što se ljube.
Dok hladni vjetrovi još šume mi u kosi,
A jutrom pod prozorom cvrkuću mi ptice,
Zima na odlasku sobom sve tuge odnosi,
Sunce što rađa se na istoku, miluje mi lice.
(05. travnja 2013. )
Post je objavljen 05.04.2013. u 21:54 sati.